Sve o spolno prenosivim bolestima

Spolno prenosive bolesti su vrlo raširene unutar spolno aktivne populacije. Kao što samo ime kaže, šire se prvenstveno spolnim putem, a uzročnici mogu biti bakterije ili virusi. 

Predstavljaju važan zdravstveni problem zbog svoje raširenosti i mogućeg utjecaja na opće i reproduktivno zdravlje. Bitno je na vrijeme prepoznati određene simptome koji bi upućivali na prisutnost infekcije. Započinjanjem spolnog života bitno je pridržavati se mjera prevencije spolno prenosivih bolesti, kao i prakticirati odgovorno spolno ponašanje, što je osnova za buduće normalno reproduktivno i opće zdravlje.

Razlika između spolno prenosivih bolesti (SPB) i spolno prenosivih infekcija (SPI)

Često se u tekstovima koriste nazivi spolno prenosive infekcije (SPI) i spolno prenosive bolesti (SPB) kao da su istog značaja. I jedne i druge se prenose prilikom spolnog odnosa — vaginalnog, oralnog ili analnog. 

Osnovna razlika je u činjenici da spolno prenosive infekcije označavaju prisutnost uzročnika u tijelu, no rezultat toga, simptomi i razvoj spolne bolesti, mogu izostati. Određene vrste spolno prenosivih infekcija kod zaražene osobe ponekad nemaju utjecaja na poremećaj njegovog zdravlja tj. razvoj bolesti pa su često te osobe i nesvjesne da su zarazne za druge. Spolno prenosive bolesti su rezultat dugotrajnijeg prisustva i djelovanja uzročnika koji dovode do različitih poremećaja zdravlja 

Najčešće spolno prenosive infekcije

Najčešće spolno prenosive infekcije su:

• klamidija
• ureaplasma
• mikoplazma
• trihomonas 
• genitalni herpes
• humani papiloma virus (HPV)
• hepatitis B i C
• virus humane imunodeficijencije (HIV) – AIDS   
• sifilis i gonoreja – iako su prije bile rjeđe, uočen je trend porasta broja inficiranih u posljednjih nekoliko godina.   

Kako se se prenose spolne bolesti?

Spolne bolesti se prvenstveno prenose spolnim putem, tj. spolnim aktom koji može biti:

• vaginalni 
• oralni – felacio (oralno zadovoljavanje muškarca) i kunilingus (oralno zadovoljavanje žene)  
• analni.

Ponekad se međutim infekcija može širiti i nespolnim putem:

• krvlju zaražene osobe – primanjem pripravaka krvi (transfuzija), korištenjem nesterilnih igala i šprica (ovisnici o venskim opijatima), prilikom kontakta zaražene krvi i sluznice oka, usta ili rane na koži nezaražene osobe
• prijenos uzročnika sa zaražene trudnice na dijete tijekom trudnoće i poroda 
• korištenjem pribora za osobnu higijenu — četkica za zube, ručnici…

Koje posljedice mogu uzrokovati spolno prenosive infekcije?

Problem upravo leži u činjenici da su zaražene (inficirane) osobe često bez ikakvih simptoma (asimptomatske) ili imaju vrlo slabo razvijene simptome. Neke bolesti kao npr. hepatitis B, sifilis ili AIDS dovode do težih oštećenja funkcija pojedinih organa i sustava.

Posljedice su češće izraženije kod žena:

• neplodnost — infekcijom se oštećuje funkcionalnost unutrašnje sluznice šupljine maternice (endometrij) i smanjena je ili onemogućena prohodnost jajovoda 
• izvanmaternična trudnoća — radi upalnih promjena i stvaranja okolnih priraslica, smanjena je gibljivost jajovoda i oštećenje sluznice jajovoda koja prenosi oplođenu jajnu stanicu prema materničnoj šupljini
• spontani pobačaji 
• prijevremeni porodi
• utjecaj na zdravlje novorođenčadi 
• HPV virusi dovode do prekanceroznih i malignih promjena vrata maternice
• oštećenja funkcije pojedinih organa — HIV oštećuje imunološki sustav, virus hepatitisa B i C oštećuju funkciju jetre, sifilis oštećuje neurološki sustav…

Posljedice kod muškaraca su rjeđe i manje izražene. Promjene na drugim organskim sustavima (koji nisu spolni) su isti kao i kod žena:

• neplodnost — oštećenje testisa i sjemenovoda 
• HPV visokog rizika 16 i 18 mogu dovesti do razvoja raka vrata i ždrijela i analnog otvora
• češće upale mokraćnog sustava — mokraćna cijev, bubrezi, mokraćni mjehur, dovode do problema s otežanim mokrenjem.

Simptomi spolno prenosivih bolesti kod muškaraca

Simptomi kod muškaraca u većini slučajeva nisu izraženi niti specifični pa su često prijenosnici bolesti, a da toga nisu ni svjesni:

• bolnost i svrbež u području spolovila
• neugodan miris spolovila
• crvenilo penisa ili oko izlaza mokraćne cijevi
• bolnost i peckanje tijekom spolnog odnosa ili mokrenja
• oteknuti i bolni testisi
• gnojni ili sukrvavi iscjedak iz mokraćne cijevi.

Simptomi spolno prenosivih bolesti kod žena

• bolnost i peckanje tijekom mokrenja ili spolnog odnosa
• iscjedak iz rodnice koji može biti neugodna mirisa, različitog izgleda pa i sukrvav
• nepravilna krvarenja iz rodnice koja nisu vezana uz menstruaciju
• svrbež i crvenilo vanjskog spolovila i oko anusa.

Vrste spolno prenosivih bolesti

Klamidija 

Klamidija je najčešća spolno prenosiva bolest. Kod muškaraca rijetko izaziva simptome, a kod žena samo u 50% slučajeva. Simptomi se javljaju jedan do tri tjedna nakon infekcije. Moguće komplikacije kao posljedica klamidije su:

• neplodnost
• češći pobačaji ili prijevremeni porođaji
• češća izvanmaternična trudnoća
• upala očne spojnice (konjuktivitis) ili upale pluća (pneumonije) kod prijenosa bolesti sa zaražene majke na dijete tijekom poroda.

Gonoreja (Triper, Kapavac)

Uzročnik je neisseria gonorrhoeae, bakterija koja se prenosi spolnim, analnim ili oralnim putem. Vrijeme od infekcije do pojave simptoma (inkubacija) je od dva do sedam dana. 

Javlja se češće u mlađoj dobi, a rizik širenja bolesti iznosi oko 30% kod jednog spolnog odnosa. Prenosi se spolnim odnosom, ali može doći do prijenosa uzročnika i kod zaražene trudnice na dijete tijekom poroda.

Za razliku od klamidije, češće su simptomi izraženiji kod muškaraca nego kod žena:

• gnojni (žutozeleni) iscjedak iz penisa (“bolne kapi”— kapavac) ili iz rodnice uz bol i učestalo mokrenje
• kod žena oteknuće i crvenilo vanjskog spolovila, a kod muškaraca crvenilo vrha penisa
• grlobolja, mučnina, povraćanje
• bolnost, crvenilo i svrbež anusa
• bolni spolni odnosi (dispareunija).

Ako se bolest ne prepozna i na vrijeme ne liječi, može dovesti do širenja bolesti na ostale organe:

• upala testisa i jajovoda (što za posljedicu može biti neplodnost)
• povišena tjelesna temperatura
• bolovi u donjem dijelu trbuha — radi upale prostate kod muškaraca, odnosno upale zdjelišta kod žena
• nepravilna maternična krvarenja 
• sepsa — teže stanje upale čitavog organizma
• u trudnoći može doći do upale plodovih ovoja (korioamnionitisa) te prijevremenog poroda, odnosno do konjuktivitisa pa i sljepoće novorođenčeta.

Genitalni herpes

Genitalni herpes je infekcija uzrokovana Herpes simpleks virusom (HSV), obično tipom 2 i češće se pojavljuje kod žena. Virus je stalno prisutan u tijelu i pojavljuje se u stanjima smanjene imunološke obrane organizma (menstruacija, trauma, stres, temperatura).

Prenosi se prvenstveno spolnim putem kod direktnog kontakta kože sa zaraženom osobom. Inkubacija traje od dva dana do dva tjedna.

Simptomi genitalnog herpesa su:

• mjehurići na koži genitalija ispunjeni u početku prozirnom tekućinom ili kao ranice na koži
• bolnost i peckanje u području promjena
• bolovi u mišićima i zglobovima
• povišena tjelesna temperatura
• bolni spolni odnosi.

Moguće komplikacije kod genitalnog herpesa mogu biti:

• bakterijska infekcija — kako dolazi do oštećenja kože, dodatno može doći do prodora bakterija u kožu i potkožno tkivo
• češća pojavnost bolesti može uzrokovati smanjenu kvalitetu života
• dodirom se može proširiti infekcija prstiju i očiju.

Bolest može spontano proći unutar dva tjedna.

Gardnerella vaginalis

Relativno čest uzrok upale rodnice (vaginoze) je Gardnerella vaginalis koja se normalno nalazi u debelom crijevu i u manjem broju u rodnici. Kod stanja koja remete obrambenu sposobnost rodnice može doći do razvoja ovog uzročnika:

• česte promjene partnera
• smanjena funkcija imunološkog sustava
• loše higijenske navike
• kod korištenja antibiotika za liječenje upala drugih organa
• poremećaja stolice
• manjak hormona estrogen — korištenje oralne hormonske kontracepcije, trudnoća, postmenopauza.

Simptomi gardanelle vaginalis su:

• ponekad je bez simptoma (asimptomatska) 
• ponekad  je prisutan izrazitiji svrbež i nadraženost u rodnici, naročito nakon spolnog odnosa ili menstruacije
• suhoća rodnice 
• bjelkasti do sivkasti ponekad i žućkasti vaginalni iscjedak
• iscjedak je specifičnog mirisa po ribi.

Od komplikacija najznačajniji su češći prijevremeni porod i bolni spolni odnosi.

HPV (human papillomavirus)

Humani papiloma virus (HPV) je čest uzročnik kondiloma ili bradavica genitalnog područja (HPV niskog rizika- tip 6, 11…), dok HPV visokog rizika (tip 16, 18, 31, 33…) su uzročnici prekanceroznih promjena vrata maternice (cervikalna intraepitelna neoplazija CIN) ili karcinoma vrata maternice, rodnice ili stidnice (kod žena) te penisa, anusa i grla (kod muškaraca). 

Većina infekcija ovim virusom se riješi imunološkim sustavom, a manji dio dovodi do navedenih promjena.

HPV se prenosi prvenstveno kontaktom prilikom vaginalnog, analnog ili oralnog spolnog odnosa. Tijekom infekcije nema značajnijih simptoma dok se ne pojave “rezultati” infekcije i dugotrajnog djelovanja virusa:

• bradavice u području vanjskog spolovila, odnosno anusa
• promjene na vratu maternice prilikom uzimanja PAPA testa CIN I,II i III…
• osjećaj suhoće u grlu, otežano gutanje, sukrvavi iskašljaj (često se otkrije slučajno prilikom pregleda stomatologa).

Često je prisutan kod mlađe spolno aktivne populacije (50 do 70%), no kako mu je potrebno od sedam do deset godina da izazove kancerozne promjene, problemi se javljaju oko 35 do 45 godine života. 

Sifilis

Uzročnik sifilisa je bakterija Treponema pallidum koja se prenosi:

• spolnim putem
• sa zaražene majke na dijete tijekom trudnoće kroz posteljicu ili nakon poroda kontaktom
• endemski sifilis — karakterističan za neka zemljopisna područja, širi se kontaktom među ljudima ili preko predmeta.

Sifilis je sistemska bolest i ima tri stadija.

1.stadij sifilisa

Vrijeme od infekcije do pojave simptoma može iznositi 1-12 tjedana iako je najčešće tri do četiri tjedna. Na mjestu ulaska uzročnika u organizam nastaje prvo kvržica koja prelazi u ranicu tvrdih rubova, tzv. tvrdi čankir — kod žena najčešće u području vanjskog spolovila, rodnice ili u ustima, a kod muškaraca češće u području anusa ili na penisu. Vrijed je uglavnom bezbolan, ali je izrazito zarazan jer se u njemu nalaze uzročnici.

Nažalost, prvi stadij bolesti se često previdi jer, osim ulazne ranice, drugih značajnijih simptoma nema.

2.stadij sifilisa

Nakon ulaska uzročnika u organizam, tj. tri do deset tjedana nakon pojave tvrdog čankira očituju se opći simptomi upale:

• malaksalost
• bolovi u kostima
• povećanje limfnih čvorova
• glavobolja
• promjene na koži poput osipa.

3.stadij sifilisa

Oštećenje drugih organskih sustava — srca i krvnih žila, leđne moždine i mozga, kostiju itd. Ako se ne liječi na vrijeme, može dovesti do težih oštećenja srca i neurološkog sustava. Kod prijelaza bolesti u trudnoći izaziva razvoj težih oštećenja kod novorođenčadi pa ponekad i smrt djeteta.

HIV/AIDS   

Sindrom stečene slabosti imuniteta (AIDS, SIDA) je uzrokovan HIV (Human immunodeficiency virus) virusom.

HIV/AIDS se prenosi:

• spolnim putem — analni, oralni, vaginalni
• korištenjem zaraženih šprica i igala (npr. narkomani)
• tijekom trudnoće ili tijekom dojenja.

Potrebno je nekoliko godina, nekad i desetak, da dođe do pojave simptoma nakon infekcije virusom. Simptomi su izazvani prvenstveno radi slabljenja obrambene sposobnosti imunološkog sustava do kojeg virus HIV-a dovodi:

• obolijevanje od uzročnika koji inače ne izazivaju opasnije bolesti kod zdravih ljudi
• umor, malaksalost
• gljivične infekcije usne šupljine
• dugotrajni proljevi
• gubitak tjelesne težine
• ružičaste mrlje na vjeđama i u ustima slične modricama.

U zadnjih nekoliko godina razvila se uspješna terapija koja smanjuje djelovanje virusa na organizam te se time bitno popravila kvaliteta života. Komplikacije koje bolest nosi su vezane uz učestale infekcije drugim uzročnicima koje ponekad mogu imati i smrtni ishod.

Kandidijaza

Najčešća infekcija rodnice uzrokovana je kandidom, a najčešća je Candida albicans, dok je najotpornija na terapiju Candida glabrata. Ne prenosi se često spolnim odnosom, kao što je uvriježeno mišljenje i rezultat je: 

• pretjerane konzumacije hrane bogate ugljikohidratima
• korištenja antibiotika — smanjuje količinu “zaštitne bakterije” rodnice  laktobacila, a time i obrambenu snagu rodnice
• pretjerane vlažnosti u području spolovila — češće pranje vanjskog spolovila, sintetičko donje rublje, pretjerano znojenje, boravak na bazenima, u saunama i sl.
• žena sa šećernom bolesti — radi viška šećera u krvi koji pospješuje razvoj gljivica na sluznici rodnice
• manjak hormona estrogena, jer on održava normalnu razinu laktobacila u rodnici — kod korištenja hormonske kontracepcije, u trudnoći, u postmenopauzi, kod sindroma policističnog jajnika (Sy PCO).

Simptomi kandidijaze su:

• svrbež i crvenilo u području rodnice i vanjskog spolovila
• gusti ili “sirasti”, bjelkasti do žućkasti iscjedak 
• uglavnom bez specifičnog mirisa (moguć blaži neugodan miris)
• blaža oteknutost vanjskog spolovila.

Trihomonijaza

Uzročnik je Trichmonas vaginalis i spada u grupu parazita, a nalazi se u rodnici i u debelom crijevu. Međutim određeno vrijeme može preživjeti izvan organizma pa se, osim spolnim putem, može prenijeti ručnicima, korištenjem toaleta ili kade za kupanje. Simptome češće imaju žene.

Simptomi trihomonijaze su:

• pjenasti žućkasti iscjedak
• neugodan miris iz rodnice 
• peckanje i svrbež u području spolovila
• učestalo mokrenje i peckanje pri mokrenju
• bolni spolni odnosi (dispareunija).

Komplikacije su rijetke jer se uglavnom na vrijeme dijagnosticira:

• upale testisa, odnosno jajovoda
• upalne bolesti zdjelišta
• neplodnost
• povećan rizik od ostalih spolno prenosivih bolesti.

Stidne uši

Uzročnik je parazit Pthirius pubis (stidna uš) koja se naseljava u područjima gdje je izraženija dlakavost, a posebno u području vanjskog spolovila.

Do zaraze dolazi tijekom spolnog odnosa, direktnim kontaktom sa zaraženom osobom — najčešće:

• zaraženom odjećom
• zaraženom posteljinom
• zaraženim ručnicima.

Simptomi koji pokazuju na stidne uši su:

• svrbež kože — kako se razmnožavaju, tako je intezitet svrbeža sve jači, a tijekom noći je češći
• ogrebotine kože
• razdražljivost — uzrokovana intenziviranjem svrbeža kože 
• plavkaste mrljice na koži — rijetko, nastaju na mjestu ugriza
• prisutnost gnjida (jajašaca) na dlakama ili same stidne uši na površini kože.

Danas je bolest sve rjeđa jer je brijanje ili depilacija dlaka spolovila kod žena i muškaraca sve češća, a time je “potrebna okolina” za razvoj stidnih ušiju nepovoljnija. Značajnijih komplikacija nema.

Svrab

Svrab ili šuga uzrokovana je parazitom Sarcoptes scabiei. Vrijem inkubacije iznosi od dva do osam tjedana. Živi na koži čovjeka, tj. “prokopava” tunele u površinskom sloju kože, što uzrokuje sljedeće simptome:

• jak svrbež inficiranog dijela kože
• crveni osip na mjestu svrbeža.

Od mogućih komplikacija za spomenuti je mogućnost bakterijske infekcije kože na mjestu svrbeža jer im se grebanjem otvara put.

Mikoplazma

Postoji oko sedamdesetak vrsta bakterija koje se nazivaju mikoplazmama, a u ljudskoj populaciji su dvije najpoznatije:

• mycoplasma hominis
• mycoplasma genitalum. 

Prenose se prvenstveno spolnim putem i same ne izazivaju teža oboljenja. Često su istovremeno pridružene uz druge uzročnike kao što su ureaplazma ili klamidija.                               

Simptomi su rijetko prisutni:

• peckanje kod mokrenja — upala mokraćne cijevi (uretritis)
• pojačan vaginalni iscjedak uz osjećaj peckanja i svrbeža, pojava sekreta iz penisa
• bolni spolni odnosi (dispareunija).

Komplikacije su rijetke, no mogu biti:

• upala zdjelišta — jajovoda, jajnika
• neplodnost
• radi razvoja priraslica u zdjelištu češća je izvanmaternična trudnoća
• češći pobačaji.

Ureaplazma

Ureaplasma urealyticum je bakterija koja se prenosi prvenstveno spolnim putem, ali se može naći i na vlažnim ručnicima, u sauni… Broj mikroorganizama ureaplazme određuje radi li se o kolonizaciji (naseljavanju sluznice) ili o stvarnoj infekciji. Ako je broj uzročnika 103 i manji onda nije nužno potrebno liječenje nego samo povremeno praćenje rasta broja.

Najčešće ne izaziva značajnije simptome, no ako su prisutni onda su:

• svrbež, peckanje i iscjedak iz rodnice
• nespecifični uretritis — peckanje ili blaža bol tijekom mokrenja, odnosno kod muškaraca može biti prisutan i bjelkasti iscjedak iz mokraćne cijevi
• nepravilna oskudnija krvarenja između menstruacija
• bolnost zdjelišta.

Vrlo rijetko su to simptomi zahvaćenosti drugih sustava — upale zglobova (artritis), proljevi, bubrežni kamenci, grlobolja…

Komplikacije mogu biti neplodnost, češće infekcije drugim mikroroganizmima (HPV virus, gardnerela, trihomonas) te pobačaji i prijevremeni porodi.

Ostale spolno prenosive bolesti 

Od spolno prenosivih bolesti potrebno je još spomenuti:

• limfogranuloma venerum — klamidijska bolest koja je karakterizirana upalnim promjenama spolovila, ali i limfnih čvorova i češća je u tropskim krajevima
• molluscum contagiosum — bolest uzrokovana poxvirusima, kožne promjene mogu biti u području kože spolovila. Poput su bjelkastih akni sa središnjim uvučenim tamnijim dijelom, promjera od jednog do pet milimetara i mogu se javiti kod osoba sa oštećenim imunološkim sustavom (AIDS)
• čankroid — uzrokovana bakterijom Hemophilus ducreyi, a karakterizirana je brojnim vrijedovima (ulkusima) u području kože spolovila uz zahvaćenost limfnih čvorova, vrlo je rijetka.
• hepatitis B — bolest jetre uzrokovana virusom, a najčešće se prenosi sjemenom ili vaginalnom tekućinom.

Spolno prenosive bolesti oralnim putem

Uzročnici spolno prenosivih bolesti se mogu prenijeti i kod oralnog seksa. Infekciji su više izloženi “pružatelji” nego “primatelji” oralnog seksa. Stoga je bitno shvatiti da oralni seks nije manje infektivan ako ste svjesni zaraze partnera, pogotovo kod:

• klamidijske infekcije
• sifilisa
• kapavca (gonoreja)
• HPV virusa visokog rizika tip 16 i 18
• genitalnog herpesa
• escherichia coli.

Izlječive spolno prenosive bolesti

Spolno prenosive bolesti uzrokovane bakterijama ili parazitima su u većini slučajeva izlječive primjenom antibiotske ili antiparazitske terapije, dok su bolesti uzrokovane virusima teže izlječive. 

Većina antivirusnih lijekova može umanjiti simptome i negativno djelovanje virusa. Kod njih se primjenom manjih kirurških zahvata odstranjuje zaraženo tkivo s promjenom, a time i sam virus.

Spolno prenosive bolesti i trudnoća

Trudnoća i promjene imunološkog sustava majke pogoduju lakšem razvoju spolno prenosivih bolesti te se tijekom obrade trudnoće uzimaju: 

• brisevi vrata maternice (cervikalni bris) na aerobne bakterije, klamidiju, mikoplazmu i ureaplazmu 
• u Zavodu za transfuziju određuje se, osim krvne grupe, i mogući sifilis, hepatitisi B i C te AIDS
• PAPA testom i pregledom obriska rodnice mikroskopom mogu se detektirati gardnerela, trihomonas, kandida, promjene koje uzrokuje virus HPV.

Tim jednostavnim pretragama obuhvaćaju se najčešće spolno prenosive bolesti koje mogu dovesti do:

• pobačaja
• prijevremenog poroda
• zdravstvene komplikacije djeteta za vrijeme trudnoće ili nakon poroda.

Dijagnosticiranje spolno prenosivih bolesti

Testiranje na spolne bolesti, kao što smo napomenuli, kod trudnica tako i kod ostalih žena se na isti način ispituje prisutnost uzročnika spolno prenosivih bolesti.

Kod muškaraca se uzima bris mokraćne cijevi penisa, urin, bris anusa ili ejakulat na mikrobiološko ispitivanje. Kod oba spola se dijagnostika nadopunjuje i laboratorijskim pretragama krvi.

Potrebno je posavjetovati se sa liječnikom (liječnik obiteljska medicine, ginekolog, urolog ili infektolog) o potrebnim postupcima dijagnosticiranja i liječenja.

Liječenje spolno prenosivih bolesti

Liječenje spolno prenosivih bolesti potrebo je uglavnom kod oba partnera. Zaražen partner se liječi terapijskom dozom, dok drugi partner uglavnom dobija tzv. preventivnu dozu. 

Bakterijske spolno prenosive bolesti — liječenje

Kod liječenja bakterijskih bolesti koriste se određeni antibiotici koji imaju veliku uspješnost:

• Doksiciklin
• Medazol
• Azitromicin
• Cefalosporini 
• Penicilin
• Aminoglikozidi
• Klindamicini
• Polimiksin B.

U manjem broju slučajeva postoji otpornost (rezistencija) bakterija na antibiotik pa je potrebna nešto dugotrajnija terapija ili kombinacija više antibiotika.

Virusne spolno prenosive bolesti — liječenje

Ne postoje lijekovi koji sigurno liječe virusne bolesti, ali primjenom tih lijekova se smanjuje njihov negativni utjecaj na organizam, a time i težina bolesti:

• aciklovir, famciklovir, imiquimod
• imunoglukani — lijekovi koji poboljšavaju djelovanje imunološkog sustava.
• imunoglobulini — gotova antitijela koja se koriste u akutnoj fazi bolesti ili “svježoj” izloženosti istoj (kod zaraženih i preventivno kod novorođenčadi)
• biljna terapija — ravensara, klinčić, čajevac, cimetovac
• operacijsko odstranjenje promjena koje uzrokuju virusi — konizacija, kirurško odstranjivanje kondiloma, terapija zamrzavanjem (krioterapija).

Ostale spolno prenosive bolesti — liječenje

Gljivične spolne bolesti (kandidijaza) se liječe primjenom krema, tableta ili vaginaleta u čijem sastavu su:

• Klotrimazol
• Flukonazol
• Itrakonazol
• Amfotericin B
• Nistantin.

Trihomonijaza se, kao parazitarna bolest, liječi metronidazolom.

Prevencija spolno prenosivih bolesti

Prevencija je vrlo bitna jer pojedine bolesti nemaju značajnijih simptoma tijekom infekcije, što uzrokuje brzo širenje bolesti koje, ako se ne prepoznaju na vrijeme, mogu imati teže komplikacije. Mjere prevencije podrazumijevaju:

• odgovorno spolno ponašanje — suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama ili od spolnog odnosa sa zaraženim partnerom i čestih promjena partnera
• korištenje zaštite pri spolnom odnosu — kondomi
• korištenje probiotika za rodnicu i crijeva — kojima se osigurava učinkovit broj korisnih bakterija u rodnici, ali i u crijevu
• redoviti ginekološki pregledi 
• pravovremeno otkrivanje i liječenje bolesti
• kod obrade trudnica pravilo je ispitivanje istih na spolno prenosive bolesti
• najčešće je potrebno uzimanje terapije oba partnera — kod partnera, odnosno partnerice koji su bili izloženi mogućoj zarazi provodi se tzv. preventivna antibakterijska terapija
• cijepljenje dječaka i djevojčica protiv HPV infekcije prije nego započnu spolne odnose (8. razred osnovne škole) do 25. godine života
• izbjegavanje hrane koja pospješuje razvoj mikroorganizama — npr. ugljikohidrati kod gljivičnih infekcija
• uredne higijenske navike 
• izbjegavati korištenje odjeće ili posteljine zaraženih osoba.

Kako je živjeti sa spolno prenosivom bolesti?

Ako sumnjate da vi ili vaš partner imate simptome infekcije karakteristične za spolno prenosive bolesti, to treba shvatiti ozbiljno. Trebate se naručiti na liječnički pregled i time smanjiti mogućnost razvoja bolesti. Također trebate shvatiti “odgovornost” ako ste zarazni za druge i izbjegavati spolne odnose te pristupiti kvalitetnom liječenju.

Spolno prenosive bolesti su česte i bez simptoma i u tome leži njihova opasnost. Kao najčešća komplikacija je neplodnost žene ili muškarca, a nerijetko mogu uzrokovati i teža oboljenja drugih organa i sustava, što ponekad može imati nesagledive pa i smrtne posljedice. Pridržavanje mjera prevencije kao i odgovorno spolno ponašanje osnova su za zdraviji spolni i reproduktivni život.