Cijepljenje djece i beba - Kalendar cjepiva po godinama - Lupilu Lidl

08.01.2020.

Cijepljenje djece i beba - Kalendar cjepiva po godinama

Cijepljenje ima bitnu ulogu u bezbrižnom odrastanju vaših mališana. Saznajte sve o potrebnim cjepivima za bebe i djecu te savjete o neobaveznim cjepivima.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) cijepljenje definira kao stvaranje imuniteta na umjetan način unošenjem tvari (npr. mrtvih uzročnika bolesti) kako bi imunološki sustav proizveo protutijela za određenog uzročnika bolesti. Cjepivo se najčešće daje u obliku muskularne (u mišić) ili subkutane (pod kožu) injekcije, a neka se cjepiva mogu dati na usta ili putem inhalacije.

Cjepivo za određenu bolest štiti od te bolesti, a može biti protiv virusnih ili bakterijskih bolesti. Danas su mnoga cjepiva kombinirana, odnosno u sebi sadrže više različitih cjepiva (npr. „6 u 1“, „5 u 1“ ili „3 u 1“), a neka štite od iste bolesti, ali imaju u sebi 10 ili 13 sojeva određene bakterije (pneumokok). To je jako dobro jer se bebe ne moraju pikati nekoliko puta u isto vrijeme.

Cijepljenje se može obaviti prije izloženosti uzročniku (npr. cijepljenje djece protiv ospica) ili nakon izloženosti uzročniku (npr. cijepljenje protiv bjesnoće nakon ugriza bijesne ili na bjesnoću sumnjive životinje). Stvaranjem vlastite obrane postiže se ili potpuna odsutnost zaraze određenom bolesti ili, ako zaraza nastupi, tijek bolesti znatno je blaži i lakše se liječi.

Povijest cijepljenja

Otkriće cjepiva možemo zahvaliti britanskom liječniku Edwardu Jenneru koji je daleke 1796. godine izvršio prvo cijepljenje protiv velikih boginja i time znatno ublažio simptome bolesti, kao i njezin ishod. Zahvaljujući programu cijepljenja kojim je rukovodila WHO službeno su 1979. u cijelom svijetu iskorijenjene velike boginje, bolest koja je u prošlosti uzrokovala smrt milijuna ljudi i za koju ni danas ne postoji lijek. Jedna od najgorih pandemija gripa u povijesti čovječanstva, španjolska gripa, zbog nepostojanja cjepiva 1918. i 1919. godine ubila je 20 milijuna ljudi, što je znatno više nego što ih je poginulo tijekom Prvog svjetskog rata.

Povijest cijepljenja u Hrvatskoj

Prim.dr.sc. Bernard Kaić, dr.med. Spec.epidemiologije (HZJZ)

Cjepivo Godina uvođenja
BCG 1948. (u početku bila predviđena tri docjepljivanja PPD-negativne djece, koja su postupno ukinuta)
Difterija 1948.
Tetanus 1955.
Hripavac 1959.
Dječja paraliza 1961.
Ospice 1968.
Rubeola 1965.
Mumps 1966.
Hepatitis B 1999. (uvedeno u 6. r. OŠ, a 2007. uvedeno u dojenačku dob)
H. influenzae tipa B  2002.

 

Cijepljenje u Hrvatskoj obavezno je već dugi niz godina. Iako u nekim zemljama nije obavezno, djeca se redovito cijepe prema postojećim programima jer postoji svijest o dobrobiti cijepljenja. Uz to, neke institucije inzistiraju na određenom cjepnom statusu djeteta (npr. upis u vrtić, školu ili pri iseljavanju u drugu zemlju). 

Bolesti koje se preveniraju cijepljenjem

Tuberkuloza

  • Tuberkuloza je zarazna bolest koja se najprije manifestira na plućima te su prisutni simptomi kašlja, otežanog disanja i općeg lošeg stanja.
  • S obzirom na dobru procijepljenost u rodilištima u Hrvatskoj, tuberkulozu rijetko viđamo kod djece, no kod starijih koji su je u djetinjstvu preboljeli prisutne su brojne komplikacije na plućima i drugim organima (npr. bubrezima).

Difterija (Diphtheria)

  • Osnovni znakovi su naslage na ždrijelu koje otežaju disanje i gutanje. Zbog nemogućnosti disanja i gušenja bolest može biti izuzetno opasna.
  • Prije uvođenja cjepiva, od ove je bolesti u SAD-u umiralo oko 15.000 ljudi godišnje.

Tetanus 

  • Znakovi su bolno grčenje muskulature cijelog tijela.
  • Tetanus može dovesti do spazma muskulature ždrijela i grkljana te dolazi do nemogućnosti gutanja pa gušenja.
  • Tetanus je smrtonosan za jednu od 10 osoba koje obole.
  • Uzročnik tetanusa ulazi u tijelo kroz ranu, ne prenosi se od osobe do osobe.

Hripavac (Pertussis)

  • Osnovni simptom je suhi kašalj koji se ne zaustavlja te dijete pocrveni u licu od kašlja i povrati, a beba ne može jesti, piti, spavati niti disati jer su napadi kašlja učestali.
  • Bolest može trajati nekoliko tjedana.
  • Hripavac se često komplicira upalom pluća, grčevima i oštećenjem mozga. Što je beba mlađa, ugroženost je veća.
  • Najveća smrtnost od hripavca je kod beba mlađih od tri mjeseca.

Hib (Haemophilus influenzae type b)

  • Simptomi ove bakterijske bolesti su temperatura, glavobolja, ukočenost vrata, kašalj i otežano disanje. U blagom obliku bolesti neki od tih simptoma nisu izraženi.
  • Hib se može komplicirati meningitisom (infekcijom mozga, moždanih ovojnica i leđne moždine), upalom pluća, upalom srednjeg uha i upalom sinusa, a mogu biti oštećeni zglobovi, kosti, ovojnica srca, mozak i otok ždrijela (što onemogućuje gutanje i disanje).
  • Djeca mlađa od pet godina u najvećem su riziku od Hiba.

Hepatitis B (žutica)

  • Simptomi su malaksalost, proljev, povraćanje, žutica (žutilo kože koje je najbolje vidljivo na bjeloočnicama) te bolovi u mišićima, zglobovima i trbuhu. No, dosta je često da uopće nema znakova bolesti, a bolest je ipak prisutna te se otkrije tek naknadno po posljedicama na jetri. 
  • Hepatitis B dovodi do oštećenja jetre i tumora. Neki ljudi razviju kroničnu upalu jetre. Oni ne moraju izgledati bolesno, ali mogu zaraziti druge.
  • Hepatitis B uzrokuje oštećenje jetre i tumore kod jednog od četiri kronično zaražena djeteta.
  • Majka može inficirati bebu već u porodu.

Poliomijelitis (Polio)

  • Početni simptomi mogu nalikovati na gripu, ali ne moraju biti prisutni.
  • Polio može dovesti do trajne paralize ekstremiteta (dijete ne može micati nogama ili rukama), a ponekad može doći do paralize muskulature za disanje te nemogućnosti disanja i smrti.
  • 1950-ih poliomijelitis je svake godine paralizirao više od 15.000 djece u SAD-u.

Pneumokokna bolest

  • Simptomi pneumokokne bolesti su temperatura, groznica, kašalj i bol u prsištu. Kod dojenčadi simptomi mogu biti puno ozbiljniji i uključivati meningitis, grčeve, a ponekad i osip. 
  • Pneumokokna bolest se može komplicirati meningitisom i meningoencefalitisom, upalom uha, sinusa i pluća te može nastupiti gluhoća i trajno oštećenje mozga.
  • Jedno od otprilike 15 djece kod kojih se pneumokokna bolest komplicira meningitisom može umrijeti. 
  • Djeca najčešće obole od druge djece ili odraslih koji niti ne moraju znati da su bolesni.

Kalendar cijepljenja – Vodič

Svake godine Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske donosi Program obaveznog cijepljenja kojeg se treba pridržavati, a ove godine donesen je trogodišnji plan. S obzirom da je po Ustavu RH cijepljenje obavezno, svaki je roditelj dužan dovesti svoje dijete na redovno cijepljenje. Rizična djeca, posebice rizična dojenčad, dodatno se cijepe od nekih drugih bolesti, također u sklopu obaveznog programa. 

1. Cijepljenje beba po mjesecima

Novorođenčad

Cijepljenje novorođenčadi vrši se u rodilištu. Novorođenčad HBsAg-pozitivnih majki (sve trudnice se obavezno testiraju) cijepi se protiv hepatitisa B uz primjenu imunoglobulina, i to u rodilištu odmah po rođenju, prema postekspozicijskoj shemi. Nedonoščad rođena prije 37. tjedna gestacije cijepi se pneumokoknim konjugiranim cjepivom po shemi 3+1.

Bebe

Cijepljenje beba vrši se u pedijatrijskim ordinacijama ili ordinacijama obiteljske medicine koje skrbe za djecu predškolske dobi.

  • S navršena dva mjeseca života:  Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB + Pn
  • Nakon dva mjeseca (osam tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB + Pn
  • Nakon navršenih 12 mjeseci života: OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) + Pn
  • Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib ili kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB (6 do 12 mjeseci nakon treće doze DTaP-IPV-Hib-hepB)

BCG cjepivo – Cjepivo protiv tuberkuloze, kada se dobiva?

  • Ako je dijete rođeno u rodilištu, cijepit će se BCG cjepivom odmah u rodilištu.
  • Ako nije rođeno u rodilištu, cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca života.
  • Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu, odnosno do dva mjeseca starosti, moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života.

2. Cijepljenje djece predškolske i školske dobi

Cijepljenje vrši liječnik školske medicine Zavoda za javno zdravstvo.

Šesta godina života

  • DI-TE-PER acelularno (DTaP) ili dTap

Prvi razred osnovne škole

  • OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa)
  • POLIO (IPV) prilikom upisa ili najkasnije u rujnu
  • Provjera cjepnog statusa i nadoknada propuštenih cijepljenja prema potrebi

Šesti razred osnovne škole

Provjera cjepnog statusa za hepatitis B i nadoknada propuštenog HepB cijepljenja prema potrebi.

Osmi razred osnovne škole

Td (DI-TE pro adultis) ili dTap + POLIO (IPV)

Završni razred srednje škole

Provjera cjepnog statusa i nadoknada propuštenih cijepljenja prema potrebi. 

 

Legenda:

  • BCG: Cijepljenje protiv tuberkuloze
  • Hib: Haemophilus influenzae tipa B
  • DI-TE-PER: Difterija, tetanus, pertusis (acelularni)
  • IPV: inaktivirano cjepivo protiv dječje paralize
  • DTaP-IPV-Hib-hep B: Kombinirano cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusisa (acelularno), dječje paralize (inaktivirano), H. influenzae tipa B i hepatitisa B, tzv. „6u1“
  • Pn: Streptococcus pneumoniae (pneumokok)
  • MO-PA-RU: Ospice, parotitis i rubeola
  • DI-TE pro adultis: Difterija, tetanus, formulacija za starije od šest godina
  • HBsAg: Površinski antigen hepatitis B virusa

Kad ne bi postojao program cijepljenja, svake godine bi na desetke tisuća djece ostalo nepokretno zbog dječje paralize, isto toliko bi imalo trajno oštećenje mozga zbog meningitisa, deseci tisuća novorođenčadi postalo bi mentalno retardirano zbog rubeole, hripavac bi ubio na tisuće male djece, a ospice bi dobilo najmanje četiri milijuna djece od kojih bi nekoliko tisuća umrlo. I to su znanstveno dokazane činjenice.

Nažalost, danas, zbog premalog obuhvata djece koja su se trebala cijepiti protiv ospica imamo pojavu ospica u Hrvatskoj (od 2015.), pri kojoj su neki razvili komplikacije u obliku teških upala pluća, a polovica je bila hospitalizirana. Ministarstvo zdravlja ponovno je istaknulo važnost cijepljenja protiv ospica. Naglašeno je da većina liječnika nije niti imalo priliku vidjeti ospice u svojoj praksi zbog toga što je nacionalni program cijepljenja do sada davao odlične rezultate.

Neobavezna cjepiva za bebe i djecu

Pored obaveznog programa cijepljenja, postoji i prošireni, neobavezni program. Djeca se mogu cijepiti protiv Rota virusa, gripe, varičela (vodenih kozica), krpeljnog meningoencefalitisa, meningitisa B, meningitisa A i C i hepatitisa A. Adolescenti se mogu cijepiti protiv HPV-a.

Moguće reakcije na cjepivo

Neka cjepiva mogu izazvati neželjene reakcije, a najčešće su to brzo prolazne lake reakcije poput boli u području aplikacije cjepiva, otok i crvenilo. Ponekad se pojavi temperatura koja može trajati jedan do dva dana te cendravost, pospanost i slično. Izuzetno su rijetke teške nuspojave kao što su visoka temperatura koja traje duže, neutješan plač ili konvulzije.

Iako su rijetke, dijete se uvijek mora dobro pregledati kako bi se utvrdilo postoje li kontraindikacije te postoji li potreba da se cijepljenje odgodi ili uopće ne provede. To su progresivne bolesti središnjeg živčanog sustava za živa cjepiva, alergije na jaja za cjepivo protiv ospica te ostale komponente cjepiva koje su se pojavile pri prethodnim dozama određenog cjepiva.

Izmjene programa cijepljenja za dojenčad

Najbitnija novost u cijepljenju dojenčadi je uvođenje pneumokoknog cjepiva u obavezni program cijepljenja, čime se omogućuje zaštita od pneumokokne bolesti koja može imati ozbiljne posljedice.

Kako olakšati proces cijepljenja za vaše dijete (savjeti)

Dojenče ne možete pripremiti na cijepljenje, ali možete pripremiti zabrinute roditelje kojima je stresno da se njihovo dijete pika i počne plakati, što je uobičajena pojava jer ubod sa sobom donosi i kratkotrajnu bol. Nakon što ga mama ili tata nježno prime u zagrljaj ta bol brzo jenja i beba se umiri.

Važno je da se oko svakog problema u vezi cijepljenja roditelji posavjetuju sa svojim pedijatrom te ga unaprijed o svemu pitaju. Na pedijatru je da svakom roditelju svog pacijenta da informacije o cijepljenju i mogućim nuspojavama na njima prihvatljiv način, jezikom koji roditelji razumiju.

Roditelji su zabrinuti jer se boje neželjenih reakcija pa ih pravovremeno treba obavijestiti o mogućim reakcijama i što da poduzmu. Primjerice, ako se javi temperatura da stave čepić, ako se javi crvenilo bol i otok da stave mlake obloge na mjesto uboda. U slučaju neke teže reakcije da se odmah jave svom pedijatru ili u bolnicu. U slučaju jačih bolova može se dati čepić za temperaturu koji će djelovati protiv bolova. Ne preporučuju se oblozi od antiseptika, makar neki roditelji misle da će bebu manje boljeti ako ga stave, kao što se ne preporuča niti unaprijed dati čepić jer možda neće biti nikakve potrebe.

Veću djecu i djecu školske dobi na cijepljenje treba pripremiti razgovorom. Potrebno je reći da je ubod bolan, ali da kratko traje te da se cijepi da bude zdravo, da se svi moraju cijepiti i da su se i mama i tata cijepili. Manjoj djeci nakon cijepljenja može se ponuditi i nagrada.

Školska djeca cijepe se ili u školi u razredu ili u ordinacijama Javnog zdravstva školske medicine. Obično se prethodno obavijesti roditelje o cijepljenju. S obzirom da se radi o obaveznom cijepljenju, ne traži se pristanak. Jako je važno da roditelj na vrijeme obavijesti školskog liječnika o zdravstvenom stanju ili nekim kroničnim bolestima kako bi školski liječnik znao postoje li kontraindikacije, odnosno razlozi zbog kojih se dijete ne smije cijepiti.

Je li cijepljenje prije upisa u vrtić obavezno?

Da, cijepljenje djece prije upisa u vrtić zakonska je obaveza i vrtići imaju pravo odbiti upis djeteta koje nije cijepljeno kako bi se spriječila zaraza u kolektivima.

Cijepljenje je vrlo važna javnozdravstvena mjera kojom se štiti pojedinac, ali i sveukupno pučanstvo od zaraznih bolesti koje se mogu prevenirati cijepljenjem. Cjelokupna korist cijepljenja važna je za pojedinca, a posebno za dijete jer svaka bolest narušava pravilan rast i razvoj djeteta.

 

Članak napisala:

Prim. mr. sc. Giovana Armano

dr. med., specijalist pedijatar - Medicinski fakultet upisala je 1975., a diplomirala 1980. Specijalistički ispit iz pedijatrije položila 1988., a magisterij obranila 1983. godine. Od 2000. radi u Domu zdravlja Susedgrad, sada DZ Zagreb Zapad, u Specijalističkoj pedijatrijskoj ordinaciji dr. Armano. 2006. dobila je Povelju HLZ za rad u Hrvatskom društvu za socijalnu i preventivnu pedijatriju. Član je upravnog odbora udruge Centar dječjeg zdravlja. 2016. godine izdala je knjigu za roditelje „Pedijatar u kući“ te se uključila u Kliničko istraživanje uvođenja formule za dojenčad na bazi kozjeg mlijeka. Sudjeluje i organizator je brojnih znanstvenih stručnih skupova.

Ostali članci