25.01.2023.

Sifilis - sve što trebate znati o simptomima i liječenju

Sifilis je spolno prenosiva bolest, češća kod muškaraca nego žena, a može se prenijeti i drugim putem. Saznajte koji su simptomi i kako liječiti sifilis.

Sifilis

Sifilis, lues ili francuska bolest sinonimi su za kroničnu infektivnu bolest koja se prvenstveno prenosi spolnim putem. Međutim postoji prijenos s majke na dijete tijekom trudnoće (kongenitalni sifilis), a u pojedinim zemljopisnim područjima se javlja kao akutna bolest i prenosi se kontaktom među ljudima ili preko zaraženih predmeta (nevenerični endemski sifilis). 

Nekad česta, danas rijetka, uzrokovana je bakterijom Treponemom pallidum. 

Što je sifilis?

Sifilis je zarazna kronična sistemska bolest koja zahvaća u različitim stadijima više organskih sustava. Spada u skupinu spolno prenosivih bolesti, no može prenijeti s majke na dijete tijekom trudnoće ili u endemskom obliku putem kontakta sa zaraženim ljudima ili predmetima.

Prilikom razvoja bolesti sifilis zahvaća:

  • kožu,
  • spolne organe
  • živčani sustav
  • koštani sustav
  • krvožilni sustav.

Uzroci siflisa

Uzročnik sifilisa je bakterija Treponema pallidum. Izgledom podsjeća na vadičep, a  svojom rotacijskom kretnjom prodire u tkivo. U tekućini gube sposobnost kretanja, a vrlo su osjetljive na isušivanje i više razine kisika.

Mogućnost prijenosa infekcije je najveća u primarnom stadiju bolesti i iznosi do 60%. U drugom i trećem stadiju bolesti je mogućnost infekcije puno manja. 

U primarnom stadiju prijenos bolesti je najčešće nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom. Bakterija ulazi u organizam kroz oštećenja sluznice i kože.

Ukoliko je trudnica zaražena sifilisom, prijenos infekcije djeteta se odvija kroz posteljicu što dovodi do tzv. kongenitalnog sifilisa.

Simptomi sifilisa

Primarni stadij 

  • Nastajanje tvrdog bezbolnog čira (čankira, ulkusa) na koži, koji ima  uzdignuti rub te glatkog i sjajnog dna, gdje se nalaze i razmnožavaju  uzročnici bolesti – mogu biti pojedinačne promjene, ali nekoliko njih istovremeno i to najčešće u području spolovila. Može se pojaviti i u području anusa, usne šupljine te jezika.
  • Zahvaćenost regionalnih limfnih čvorova (povećanje limfnih čvorova).
  • Nakon tridesetak dana dolazi do zacjeljivanja tvrdog čankira bez ožiljka.

Sifilis čir na usni

Sekundarni stadij

  • Opći simptomi upale  – opća slabost, malaksalost, glavobolja, bolovi u mišićima i kostima, grlobolja, pojačana sekrecija iz nosa, povećani i bezbolni limfni čvorovi.
  • Kožni osip – crvenkaste mrlje prvenstveno na dlanovima i tabanima, ali  i po koži trupa.
  • Opadanje kose  – uzrokovano negativnim djelovanjem bakterija na korijen kose.
  • Kondilomatozne promjene u području spolovila cijedi vodenkasti sekret bogat uzročnicima.
  • Zahvaćenost ostalih organa – jetra, slezena, simptomi upale moždanih ovojnica (meningitis), oštećenje perifernih živaca…

Sifilis osip na koži

Latentni stadij

Latentni stadij bolesti je karakteriziran izostankom simptoma, no bakterija Treponema pallidum se i dalje razmnožava te je bolesnik također zarazan i u ovom stadiju. Zaraznost je nešto veća tijekom tzv. ranog latentnog stadija, dok u kasnom latentnom stadiju uzročnik se može prenijeti samo preko majke na dijete preko posteljice (kongenitalni sifilis).

Tercijarni stadij

Simptomi nastaju radi napredovanja bolesti pri čemu dolazi do značajnijih promjena više organskih sustava:

  • Koža i sluznice – tzv. gumozni sifilis karakteriziran čvorastim potkožnim promjenama kao i defektima kože.
  • Neurološki sustav – neurosifilis koji se očituje kao gubitak refleksa, otežana koordinacija tijela prilikom pokreta, ispadi različitih osjeta kao što je gubitak sluha, vida, oštećenje opskrbe mozga krvlju (moždani udar).
  • Kardiovaskularni sifilis – promjene u aorti koje mogu dovesti do njenog proširenja (aneurizme).

Kongenitalni sifilis

Ukoliko dođe do zaraze majke tijekom trudnoće preko posteljice, može doći do prijenosa uzročnika koji će kod djeteta dovesti do razvoja određenih simptoma ili lošeg ishoda trudnoće (pobačaja, zaostatka u rastu, prijevremenog poroda, smrti djeteta). Karakteristično je:

  • mala porođajna težina djeteta
  • povećana jetra i slezena djeteta (hepatosplenomegalia) koja za posljedicu ima razvoj anemije i trombocitopenije (manjak stanica koje sudjeluju u zgrušavanju krvi)
  • blijeda i naborana koža
  • prisutan sifilitični osip na dlanovima i tabanima
  • u kasnijoj dobi, tj. nakon druge godine života, mogu se razviti određeni deformiteti lica (sedlast nos, izbočenja u području čela i čeljusti, mentalna retardacija, oštećenja vidnog živca, sabljasti oblik potkoljenične kosti…).

Sifilis osip na dlanovima

Stadiji sifilisa

Kao što je vidljivo iz prethodnog dijela, sifilis ima nekoliko stadija:

  • Primarni stadij vrijeme od infekcije do pojave simptoma može iznositi 1 do 12 tjedana, iako je najčešće tri do četiri tjedna, a promjene traju oko mjesec dana.
  • Sekundarni stadij – nakon ulaska uzročnika u organizam tj. 3 do 10 tjedana nakon pojave tvrdog čankira očituju se opći simptomi upale. Simptomi traju oko tri do šest tjedana.
  • Latentni stadij – za ovaj stadij je tipičan izostanak simptoma, ali se bolest može dokazati laboratorijskim testovima.
  • Tercijarni stadij – nakon tri do pet godina od infekcije može doći do pojave simptoma karakterističnih za tercijarni sifilis (koji je danas rijedak) jer se bolest dijagnosticira uglavnom ranije.

Dijagnoza sifilisa

Osim uzimanjem anamneze i pregledom dijagnoza sifilisa može se postaviti i  laboratorijskim pretragma:

  • Pronalaženjem uzročnika iz kožnih promjena (vrijed, čankir, ulkus) mikroskopom u tzv. tamnom poljuod uzimanja do pregleda preparata ne smije proći više od 10 minuta, potrebno iskusno osoblje i oprema, a oko 80% uzoraka će pokazati prisustvo bakterije. 
  • Direktna imunofluoroscencija i lančana reakcija polimerazom (PCR) – na uzetom preparatu iz kožnih promjena koriste specifična fluorescentna antitijela koja se vežu na bakterije ili se dokazuju specifični geni bakterije (PCR).
  • TPHA test dokazuje se prisutnost treponemskih antitijela u krvi zaražene osobe. Tri do pet tjedana od infekcije test može dokazati prisutnost antitijela, a ovaj test je pouzdan i lako primjenjiv u svim ustanovama.
  • VDRL test krvni test za dokazivanje sifilisa, ali kako je nekad lažno pozitivan, danas je nešto manje u upotrebi.
  • Fta-Abs – krvni test za sifilis gdje se antitijela na terponemu dokazuju  označavanjem imunofluorescencijom.

Dijagnostičkim testovima nije moguće odrediti stadij bolesti, a ponekad neke druge bolesti i stanja mogu dovesti do lažno pozitivne dijagnoze kao što su:

  • ospice
  • vodene kozice
  • tuberkuloza
  • limfomi
  • bolesti vezivnog tkiva
  • trudnoća.

Razlika sifilisa kod žena i kod muškaraca

Primarna promjena je tvrdi čankir, a kod muškaraca se nalazi najčešće u području između vrata i glavića penisa, dok je kod žena u području velikih usana.

Kod zaražene majke može doći do prijenosa uzročnika na dijete te dovesti do lošeg ishoda trudnoće ili do kongenitalnog sifilisa, a stopa zaraženosti sifilisom nekoliko puta je veća kod muškaraca nego kod žena.

Liječenje sifilisa

Liječenje sifilisa provodi se primjenom antibiotika:

  • Penicilina – najčešće injekcijskom primjenom
  • Doksiciklina
  • Tetraciklina – u obliku tableta.

Tijekom liječenja potrebna je spolna apstinencija oba partnera i praćenje uspješnosti liječenja.

Sifilis liječenje

Povijest sifilisa u svijetu

Otkrićem Amerike 1492. godine i povratkom mornara u Europu zabilježeni su prvi slučajevi sifilisa u Europi. Invazijom Francuza na Napulj i njihovim povratkom u Francusku uočena je povećana učestalost bolesti te bolest dobiva naziv “francuska bolest”. 

Godine 1530. bolest dobiva naziv sifilis, a uvodi se i naziv lues koji u prijevodu s latinskog znači kuga. Godine 1905. otkriven je uzročnik sifilisa, Treponema pallidum.

Razvojem terapije 1910. godine započelo je liječenje bolesti koje je uvelike napredovalo otkrićem penicilina 1943. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata dolazi do porasta zaraženih koji traje do 1960. godine. 

Danas od sifilisa boluje oko 12 milijuna ljudi (najviše u zemljama u razvoju). Bolest je raširenija među ovisnicima intravenskih droga, oboljelih od HIV-a i homoseksualcima. Endemijski sifilis je danas prisutan u područjima Afrike i Bliskog istoka.

Sifilis u Hrvatskoj

U Hrvatskoj prvi zabilježeni slučajevi sifilisa datiraju iz 15. stoljeća i to iz našeg, tada epidemiološki osviještenog grada Dubrovnika. Tijekom 18. stoljeća zabilježena je epidemija sifilisa u području Hrvatskog primorja i Gorskog kotara te je imala karakter endemijskog sifilisa, no uspješno je iskorijenjena.

U Hrvatskoj se godišnje zabilježi oko tridesetak oboljelih od sifilisa, no od 2019. do 2021. godine taj broj se povećao na oko sedamdesetak oboljelih godišnje. 

Najčešće je dokazan sifilis kod muškaraca koji imaju spolni odnos s muškarcima.

Zadnjih godina je u Hrvatskoj zabilježen trend porasta oboljelih od sifilisa, stoga je bitno ovu tešku, sistemsku, kroničnu i spolno prenosivu bolest otkriti i liječiti na vrijeme. 

Testiranjem krvnih pripravaka koji se koriste u transfuzijskom liječenju, sistematskim testiranjem trudnica na sifilis, odgovornim spolnim ponašanjem uvelike je spriječena značajnija prisutnost bolesti, a pravodobnom reakcijom i posjetom liječniku te pravovremenim početkom liječenja umanjit će se posljedice sifilisa.

 

Članak napisao:

Duško Pall, dr. med

specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist fetalne medicine i opstetricije, diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1996. godine. Od 2002-2006.g. je na specijalizaciji iz ginekologije i opstetricije u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici u Zagrebu. Tijekom specijalizacije polaže poslijediplomski tečaj endoskopske ginekološke kirurgije (laparoskopija, histeroskopija) Ian Donald, poslijediplomski tečaj ginekološko opstetričkog ultrazvuka u Kliničkoj bolnici Sveti Duh u Zagrebu, te poslijediplomski tečaj kolposkopije u Kliničkom bolničkom centru Sestara milosrdnica u Zagrebu. Od 2006-2015. godine radi u Općoj bolnici Ogulin i Općoj bolnici Karlovac na Odjelu ginekologije i opstetricije kao specijalist. Od kraja 2015. g. zaposlenik je Doma zdravlja Zagreb Zapad u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti žena u ambulanti na Srednjacima . Početkom 2019. stiče naziv užeg specijalista fetalne medicine i opstetricije. Kao vanjski suradnik trenutno radi u Poliklinici Gemini Plus kao i Specijalnoj bolnici Podobnik u Zagrebu. Aktivno sudjeluje na međunarodnim i domaćim kongresima kao i na tečajevima trajnog usavršavanja liječnika.

Ostali članci