Bronhitis je upala bronha, tj. donjih dišnih putova. Česta je bolest kod djece i beba, a manifestira se kašljem i poremećajem disanja, a moguća je i temperatura. Razlikujemo akutne i kronične bronhitise, a uzročnici mogu biti virusi, bakterije ali i različiti alergeni. Nakon pregleda i potrebne dijagnostike, liječenje će odrediti pedijatar, dječji pulmolog ili alergolog. Prevencija i cijepljenje mogu osigurati bolju kontrolu i pojavu rjeđih i blažih simptoma bolesti.
Što je bronhitis ili upala bronha?
Respiratorni tj. dišni sustav se sastoji od gornjih respiratornih (dišnih) putova i donjih respiratornih (dišnih putova). U gornje respiratorne puteve spadaju nos, ždrijelo, glasnice, dok su donji dišni putevi bronhi i bronhioli te pluća.
Bronhitis je upala bronha, tj. donjih dišnih putova. Nastaje kad je dijete i beba izloženo infektivnom uzročnicima (virusima ili bakterijama) koji se nasele na sluznicu bronha i izazivaju upalu. Može nastati kao komplikacija prehlade ili gripe. Djeca se razbole češće zbog svoje dobi i imunog sustava koji je u razvoju.
Opstruktivni bronchitis također je bronhitis, ali su često uzrok alergeni iz okoliša. Obično se ponavlja kod djece s alergijom u kontaktu s određenim alergenom. Naravno, i kod virusnih i bakterijskih bronhitisa može doći do bronhoopstrukcije.
Uzroci bronhitisa kod djece i beba
Uzročnici bronhitisa kod djece i beba mogu biti:
- virusi
- bakterije
- ostalo.
Virusi su najčešći uzročnici svih respiratornih infekcija i ima ih mnogo. Za izoliranje određenog virusa može se učiniti panel na respiratorne viruse iz brisa nasopharinksa. Među viruse koji izazivaju respiratorne bolesti i bronchitis najčešći su Adeno virus, RS virus, mnogi drugi respiratorni virusi i virus gripe, kao i Coronavirus, jer je pandemija i dalje prisutna.
Bakterije također mogu uzrokovati bronhitis, a obično se javljaju kao komplikacija virusne infekcije. Najčešće bakterije su Hemofilus influence, Pneumokok i Moraxella catarrhalis. One se izoliraju iz bris nasopharingsa, ali s obzirom na procijepljenost i kalendar obaveznog cijepljenja u RH, rijetko izazivaju teže kliničke slike s visokom temperaturom i općim lošim stanjem.
Ako se govori o opstruktivnom bronhitisu, uzrok je u izloženosti određenom alergenu koji uzrokuje bronhoopstrukciju. Najčešće se radi o inhalacijskim alergenima (prašina, grinje, pelud drveća, trava i korova…) koji se lako potvrde alergološkom obradom djeteta.
Respiratorne infekcije su karakterizirane prijenosom kapljičnim putem. Lakše se prenose u zimskim mjesecima, zatvorenim i pregrijanim prostorima te prostorima koji se slabo prozračuju, a u kojima boravi više ljudi, tj. djece. Vrtići u zimskim mjesecima predstavljaju idealnu sredinu za šrienje infekcija kapljičnim putem.
Infekti koji se unose u organizam kapljičnim putem prvo uzrokuju upalu gornjih dišnih putova (nosa, ždrijela, glasnica, uha), a kao komplikacija ili pogoršanje bolesti se može razviti i infekcija donjih dišnih putova — bronhitis pa i pneumonija (upala pluća).
Koji su simptomi bronhitisa kod djece i beba?
Glavni simptomi bronhitisa su:
- kašalj
- težano disanje, hroptanje kod beba
- temperatura.
Kašalj
Kašalj je simptom gotovo svih respiratornih bolesti i može biti različitog karaktera. Njegova pojava ne mora značiti da se radi o teškoj bolesti i ne treba zbog svakog kašlja odlaziti pedijatru na slušanje.
Najčešće nastaje kao posljedica nakupljanja sluzi koja smeta dijete pri disanju i koju organizam nastoji izbaciti iz dišnih putova. Tada je kašalj zapravo dobar i poželjan simptom jer je mehanizam pomoću kojeg se dijete rješava sluzi i nakupljenog sekreta.
Kašalj se obično pogoršava noću, kada dijete leži u vodoravnom položaju pa sluz ispunjava veći dio bronha, a refleks za iskašljavanje izostaje.
Problem je najčešće što bebe i mala djeca ne znaju iskašljavati te se sekret slabo eliminira, zbog čega može nastati bronhitis. Dakle, ponekad je kašalj dobar i ima svoju svrhu te ga ne treba smirivati nego poticati iskašljavanje kako bi se djetetu olakšalo disanje i skratio tijek bolesti.
Kao što je ranije rečeno, kašalj je kod beba otežan jer nemaju dovoljno snage za iskašljavanje, zbog čega im treba pomoći položajnom drenažom, masažom i nježnim lupkanjem po leđima kako bi ipak nešto sekreta ispljunuli i olakšali disanje.
Otežano disanje, hroptanje
Bronhitis je često praćen otežanim, čujnim disanjem — hroptanjem, koje nastaje kad zrak teže prolazi kroz bronhe (dušnice) koji su u bolesti suženi i puni sekreta.
Sužavanje bronha se zove bronhospazam i karakteristika je opstruktivnog bronhitisa, kojeg također karakteriziraju specifični šumovi na plućima (wheezing) i produženi izdisaj.
Dijete s opstruktivnim bronhitisom teže diše i hvata zrak, a pri tome je disanje čujno pa ga neki opisuju kao “šištanje”, “hroptanje”, “fićukanje” i slično. Uz to postoji i disanje pomoćnom muskulaturom, trbušnim mišićima, koje pokušavaju pomoći djetetu pri disanju i uvlačenjem jamice na vratu. Dijete se pokušava postaviti u položaj u kojem mu je lakše disati.
Kada dijete ili beba ima začepljen nos također može hroptati. Ponekad je teško roditeljima odrediti da li je hroptanje iz nosića ili iz bronha. I kod jednog i kod drugog hroptanja (osobito ako se radi o dojenčetu) treba odmah primijeniti inhalacije i očistiti nosić. Ako ni tada hroptanje ne prolazi, treba otići da se poslušaju pluća bebe te da se ustanovi je li po srijedi bronhitis ili su to samo hropčići iz nosa, tj. gornjih dišnih putova.
Temperatura
Temperatura također može biti prisutna kod bronhitisa jer se radi o infektivnoj bolesti. Svaku temperaturu malog djeteta i bebe treba ozbiljno shvatiti i započeti sa spuštanjem temperature ako je ona iznad 38 stupnjeva celzijevih na koži (pazuh, čelo, uho) ili 38,5 stupnjeva celzijevih na sluznicama (u guzi).
Za snižavanje temperature služe lijekovi koji se zovu antipiretici. Moraju se dozirati prema dobi i težini djeteta. Dojenčadi se daju u obliku čepića, većoj djeci u obliku sirupa, a starijoj školskoj mogu se dati u obliku tableta ili šumećih tableta.
U ljekarnama su dostupna dvije osnovne vrste antipiretika i to paracetamolski (Paracetamol, Epheralgan, Lupocet, Pandaol…) i ibuprofenski antipiratici (Ibuprofen, Neofen, Nurofen…).
Kod opstruktivnog bronhitisa (bronhitisa izazvanog alergenima) temperatura ne mora biti povišena jer je uzročnik alergen, a ne infekt. Ponekad, kod djece sklone bronhoopstrukcijama, bronhoopstrukciju može izazvati i infekt i prisutna temperatura koju je potrebno snižavati.
Vrste bronhitisa
Vrste bronhitisa:
- akutni bronhitis
- kronični bronhitis
- opstruktivni bronhitis.
Akutni bronhitis
Akutni bronhitis nastaje kao nastavak infekcije iz gornjih dišnih putova, prehlade i /ili gripe, koji se manifestira:
- curenjem nosa
- začepljenim nosom
- lučenjem više sluzi.
Također mogu biti popraćeni kašljem, ali tada kašalj drugačije zvuči nego kod bronhitisa. Dakle, ako se radi o infekciji gornjih dišnih putova, pri slušanju pluća pedijatar čuje, uobičajenog zvuka disanja i poneki hropčić, koji je obično prenesen iz gornjih dišnih putova.
Kada se bolest pogorša i preraste u akutni bronhitis, nalaz je potpuno drugačiji. Kašalj je drukčiji, hroptanje je intenzivnije, a disanje je promijenjeno, lučenje sluzi je pojačano. Ona može biti gusta, ponekad žuto-zelena (osobito kada se radi o bakterijskoj infekciji) te može doći i do bronhoopstrukcije.
Kronični bronhitis
Ako se ovakvi akutni bronhitisi često ponavljaju, smatramo ih kroničnima. Kronični bronhitis u djece je najčešće opstruktivni bronhitis koji iziskuje detaljnu obradu.
U slučaju čestih bronhoopstrukcija kod jednog djeteta može se govoriti o astmi tj. kroničnoj upalnoj bolesti dišnih puteva karakteriziranoj ponavljajućim napadima kašlja, stezanjem u prsima i otežanog disanja, osobito noću i/ili u rano jutro.
Najbolje se dokazuje mjerenjem plućnih funkcija:
- spirometrijom (kod veće djece)
- PEF — mjerenje vršnog protoka zraka u izdisaju (kod mlađe, ali suradljive djece npr. u dobi od oko 5 godina).
Kod djece su važni laboratorijski i kožni testovi (IgE u serumu, eozinofilija i znakovi eozinofilne aktivacije npr. eozinofilni kationski protein (ECP) u serumu te mjerenje frakcije dušičnog oksida u izdahnutom zraku (FeNO).
Pored astme koja je uzrokovana alergijskom reakcijom u organizmu djeteta koje ima alergiju, postoji bronhoopstrukcija pri naporu, na hladnoću i na duhanski dim.
Većina astme koja se javi u ranoj dječjoj dobi, uz odgovarajuću terapiju spontano nestane i ne ostavlja trajne posljedice.
Opstruktivni bronhitis
O opstruktivnim bronhitisima se govori kada se radi o specifičnom, gušećem kašlju, u kojem beba ili veće dijete ne može iskašljati sekret, guši se te ima pozitivan nalaz pri slušanju (produženi izdisaj i šumovi tzv. weezing ili sipnja).
Bronhoopstrukcije (suženje dušnica) su dosta česte u djece mlađe dobi jer, osim nezrelosti imunološkog sustava, i sama građa bronha pogoduje razvoju te kliničke slike.
Kod veće je djece otpornost na respiratorne infekcije veća, lakše mogu eliminirati sekret iz nosa (nauče puhati nos) i pluća ili bronha (znaju iskašljati). Kada je dijete veće, bronhi postaju duži i širi pa se bronhoopstrukcija rjeđe javlja.
Osim opstruktivnih bronhitisa uzrokovanih mikroorganizmima, postoje i opstruktivni bronhitisi uzrokovani alergijama. Najčešće alergije u dječjoj dobi su alergije na nutritivne i inhalacione alergene. Inhalacioni alergeni (prašina, grinje, perje, poleni korova i trava) vrlo su čest uzrok opstruktivnog bronhitisa.
Ako vidite da pri kontaktu s određenim alergenom dijete počne teže disati, hropti i kašlje i to se ponavlja, nužna je dijagnostička obrada kod alergologa. Dijagnostičkom obradom prvo se mora dokazati da se radi o alergiji, a ako se to pokaže, važno je otkriti na što je sve dijete alergično.
Ako se dokaže alergija, možemo govoriti o recidivirajućim (ponavljanim) bronhitisima ili o astmi.
Bronhiolitis
U dojenačkoj dobi se najčešće javlja i vrsta akutne upale bronha zvana bronhiolitis koju karakterizira spazam bronha i pojačano lučenje sluzi. Najčešći uzročnik bronhiolitisa je RS virus.
Beba tada teško diše, hropti, opće stanje je narušeno te često mora završiti u bolnici na kisiku i bronhodilatatorima.
Liječenje bronhitisa kod djece i beba
Liječenje virusnog bronhitisa
Ako je bronhitis virusnog uzroka, ne liječi se antibioticima nego se preporučuje simptomatska terapija.
Simptomatska terapija su svi lijekovi koji djeluju na suzbijanje simptoma, a to su kod bronhitisa:
- lijekovi za iskašljavanje
- redovite inhalacije
- čišćenje nosića i kapanje nosića
- povišeni položaj pri spavanju
- balzami za prsište.
Čišćenje nosića kod bronhitisa
Čišćenje nosića je jako važno, jer se u protivnom sluz tj. sekret iz gornjih dišnih putova spušta prema bronhima i izaziva kašalj. Fiziološka otopina u kapima i aspiracija nosa su jako važni, a kod veće djece što prije treba naučiti puhati nos.
Najbolje su prirodne kapi za nos fiziološka otopina, u kapima ili u spreju. Pri boljem odstranjivanju sekreta iz nosića može poslužiti i hipertonična otopina, otopina sljezovog korijena može djelovati blagotvorno na sluznicu nosa.
Iskašljavanje
Kašalj je najčešće produktivan i njime se pokuša izbaciti sekret iz donjih dišnih putova, što je dobro, te ga ustvari treba poticati da bi iskašljavanje i izbacivanje sekreta bilo što učinkovitije. Mala beba ne zna iskašljati pa joj treba pomoći drenažnim položajem, masažom, inhalacijama i eventualno davanjem lijekova za iskašljavanje po preporuci pedijatra. Veće dijete moramo naučiti iskašljavati i rješavati se sekreta koji mu smeta.
Za iskašljavanje se mogu koristiti prirodni lijekovi — čajevi i biljni sirupi. Najbolji su sljezov sirup, sirup od trputca i bršljana i sljezov čaj.
Inhalacije kod bronhitisa
Inhalacije su osnova liječenja svih respiratornih bolesti, bez obzira na to radi li se o infekcijama gornjih ili donjih dišnih putova. Princip inhalacije je da se na prethodno očišćeni nosić inhaliraju čestice fiziološke otopine putem inhalatora. Inhalatori su sprave koje fiziološku otopinu u tekućem stanju pretvaraju u sitne čestice pare koje se udišu i blagotvorno djeluju na sluznicu respiratornog trakta. U fiziološku otopinu koja se stavlja u inhalator mogu se dodati i neki lijekovi, no to mora biti isključivo po preporuci pedijatra.
Povišen položaj spavanja kod bronhitisa
Za povišeni položaj postoje posebni krevetići ili madraci, ali je dovoljno staviti nešto ispod madraca kako bi beba bila lagano nakošena, odnosno glava i trup bebe na višem položaju od ostatka tijela.
Balzami za prsište
Balzami za prsište su prirodni gelovi, kreme ili losioni koji sadržavanju nježne eterične komponente (eukaliptus, kamilicu). Nekada su se za mazanje prsišta primjenjivale domaća svinjska mast ili guščja mast.
Danas također postoje preparati načinjeni od guščje masti s dodatkom nekih biljaka i trava za mazanje prsišta. Blagotvorno djelovanje se postiže mazanjem djetetovog prsišta prije spavanja, čime se provodi nježna masaža, lagano zagrijavanje prsišta i ugodan miris koji pospješuju lakše disanje i omogućuje bolje otapanje sluzi iz bronha, a time i miran san djeteta.
Liječenje bakterijskog bronhitisa
Ako je bronhitis uzrokovan bakterijom, djetetu treba dati antibiotik te primijeniti i ostalu simptomatsku terapiju.
Prije uvođenja antibiotika bilo bi dobro učiniti i dijagnostičku obradu i briseve kako bi se dao ciljani antibiotik prema antibiogramu. Ponekad za to nema vremena ili mogućnosti te se pedijatar osloni na svoje iskustvo i najčešće bakterije koje su prisutni u okolini djeteta, pri ordiniranju antibiotika.
Liječenje opstruktivnog bronhitisa
Ako je bronhitis popraćen bronhoopstrukcijom obično se daju bronhodilatatori, lijekovi koji šire bronhe, i to u obliku aerosola ili kapi koje se stavljaju u inhalator, da bi dijete bolje disalo.
Ako je bronhoopstrukcija izazvana alergenima, prvo se preporučuje eliminacija alergena iz okoliša djeteta ako je moguće (npr. kod djece alergične na prašinu i grinje treba izbaciti plišance, tepihe, tapisone i zastore na kojima se skupljaju). Ako roditelji puše, preporuča se da prestanu ili da puše barem na otvorenom prostoru (terasi, balkonu), jer je duhanski dim jedan od pokretača bronhospazma kod djece.
Osim eliminacije alergena, preporučuje se i profilaksa (lijekovi koji sprečavaju ponovnu bronhoopstrukciju, koji će preporučiti alergolog nakon obrade) te terapija u slučaju ponavljanih bronhoopstrukcija.
Za roditelje djece oboljele od opstruktivnih bronhitisa uzrokovanih alergijama organiziraju se edukacije pri dječjim odjelima bolnica kako bi se upoznali s tom bolesti i naučili reagirati u slučaju pogoršanja. To se zove “astma škola”.
Male bebe su neotpornije i lakše mogu razviti sliku bronhiolitisa. Male bebe najčešće leže na leđima pa se sekret nakuplja u plućima, bronhima i bronhiolama. Nemaju razvijen refleks za iskašljavanje te se sekret iz gornjih dišnih puteva lako slijeva u donje i izaziva kašalj i otežano disanje.
Da li je bronhitis zarazan?
Ako se radi o bronhitisu uzrokovanom infekcijom (virus ili bakterija), bronhitis je zarazan. Ipak, ne znači da će i drugo dijete ili beba nužno razviti sliku bronhitisa jer kod njih isti uzročnik može izazvati i neku drugu kliničku sliku, npr. Sinusitis, laringitis ili otitis.
Ako se radi o bronhitisu uzrokovanom alergenima to nije slučaj, dakle nije zarazan.
Zašto i kada se javljaju respiratorne infekcije kod beba i djece?
Mala djeca, a posebno bebe nemaju razvijen imuni sustav kao odrasli i vrlo su osjetljiva na viruse i bakterije koji ih okružuju.
Što je dijete mlađe, otpornost prema mikroorganizmima je slabija i odgovor na kontakt s određenim patogenim organizmima može biti burniji.
Za bebe je jako važno da budu u okruženju gdje nema bolesnih te se uvijek savjetuje da rodbina koja dolazi u posjetu maloj bebi, a posebno vrtićka djeca, budu zdravi ili da se druženje dogodi na otvorenom prostoru gdje se infekcije teže šire.
Kako znati je li bronhitis prerastao u upalu pluća?
Bronhitis se bitno razlikuje od upale pluća (pneumonije, bronhopneumonije) koja je također jedna od ozbiljnih komplikacija virusne ili bakterijske prirode, a praćena je kašljem i temperaturom te općim lošem stanjem.
Ako uz pojavu temperature na pregledu pedijatar čuje specifičan zvuk disanja koji prati upalu pluća, gotovo sigurno može postaviti dijagnozu upale pluća. Tada može i bez daljnje dijagnostike započeti pravodobno liječenje.
Međutim ponekad se upala pluća ne može dijagnosticirati auskultacijom (slušanjem pluća) jer u kliničkoj slici izostanu specifične karakteristike (hropci, krepitacije…) pa se dijete ili beba šalju na dijagnostičku obradu.
Uz labotratorijske pretrage indicirana je i radiološke obrada (RTG ili ultrazvuk pluća) kojom se potvrdi radi li se o upali pluća ili ne te se prema tome odredi i liječenje.
Smije li dijete s bronhitisom van?
Ako je dijete bolesno, ima temperaturu, kašlje, curi mu nos, općeg je lošeg stanje, mora biti kod kuće i mora se liječiti. Osobito kada dijete uzima i antibiotik, onda mora biti kod kuće.
Kada bolest prođe, nema teškog disanja, kašljanja, dijete je dobro, dapače, preporuča se boravak na svježem zraku, u prirodi, uz umjerenu tjelesnu aktivnost primjerenu dobi djeteta. Boravak na svježem zraku, čak i zimi, uz naravno adekvatnu odjeću odlična je prevencija svih bolesti i potiče imunitet djeteta.
Ipak, kod alergija na peludi, stabla, trava i korova treba paziti da okoliš u kojem dijete boravi, ako je moguće, bude bez biljaka čiji polen izaziva bronhospazam (npr. breza, lijeska, ambrozija).
Koliko traje bronhitis kod beba?
Trajanje bolesti ovisi o dobi i uzročniku i o primijenjenoj adekvatnoj terapiji. Bronhitis može trajati od nekoliko dana do 7 ili 10 dana. Kada pedijatar dijagnosticira bronhitis, naručuje na kontrolno slušanje te mijenja terapiju ako je potrebno.
Što je beba mlađa, bolest može biti ozbiljnija te je ponekad, osobito kod bronhiolitisa malih beba, potrebna i hospitalizacija zbog stalne opservacije, primjene kisika i bronhodilatatora.
Prevencija bronhitisa kod djece i beba
Prevencija je vrlo važna da bi beba ili dijete ostalo zdravo te kako ne bi oboljelo od bronhitisa niti od bilo koje druge bolesti:
- aspiriranje nosa
- temperatura i vlaga prostora
- boravak na svježem zraku
- ostale metode prevencije bronhitisa
- cijepljenje.
Toaleta nosa, aspiracija i vlaženje nosne sluznice
Važno je držati nosić prohodnim, dakle česta primjena fiziološke otopine, aspiracija sekreta i inhalacije na čisti nosić su preduvjet dobre higijene nosa. Roditelji se često tuže da problemi s nosićem kod beba dugo traju, što nije čudno jer su nosići mali i uski, tako da je ispiranje i kapanje otežano.
Bebe ne mogu puhati nos kao odrasli pa im se mora pomoći aspiriranjem nosa ručnim aspiratorima ili aspiratorima na baterije, električnim aspiratorima ili posebnim nastavcima koji se stavljaju na usisavač.
Temperatura i vlaga prostora
Prostor u kojem dijete ili beba boravi preko dana mora biti ugodan, topao, čist, dobro prozračen i u slučaju centralnog grijanja zimi, povremeno ovalaživan.
Kad krene centralno grijanje u zimskim mjesecima, poseban problem predstavlja sušenje nosne sluznice, što dodatno olakšava mikroorganizmima razmnožavanje i ulazak u respiratorni trakt bebe, tako da je temperatura i vlaženje prostora u kojem boravi beba također jako važno.
Iako se mnogi roditelji boje da će se beba podhladiti i prehladiti, prostor u kojem beba boravi nije dobro pregrijavati. Temperatura prostora može biti oko 22 stupnja celzijevih (od 20 do 22 stupnja Celzijevih), a vlažnost se treba držati oko 50 %, prema Američkoj pedijatrijskoj akademiji. Vlaženje se može osigurati primjenom odgovarajućih ovlaživača prostora.
Boravak na svježem zraku
Prevencija komplikacija svih respiratornih bolesti su zdrav način života, zdrava prehrana, što više boraviti na svježem zraku, zdrava mikroklima, što kraći boravak u zatvorenim, klimatiziranim prostorima u sezoni jeseni i zime (shopping centri).
Kada je hladno, npr. oko 0 stupnjeva celzijusa, beba može van, ali je treba dobro obući i zaštititi debelom dekicom. Jasno, kada je magla i olujni vjetar i jaka kiša, bolje je ostati kod kuće u toplom, ali u ostalim slučajevima samo je važno adekvatno obući i zaštititi dijete. Naravno, ako je jako hladno, šetnja se može skratiti.
Ostale metode prevencije bronhitisa
Ako roditelji imaju veće dijete u vrtiću, a rodi im se beba, ta je beba već od najranije dobi izložena mogućim infekcijama te se roditeljima savjetuje da veće dijete maknu iz vrtića, osobito u sezoni respiratornih infekcija (jesen, zima) kako ne bi zarazio mlađeg brata/sestru.
Mala vrtićka djeca su u stalnom kontaktu s vršnjacima i dovoljno da jedan od njih bude prehlađen pa da se i ostali vrlo brzo razbole. Općenito su dječji kolektivi uvijek mogući rizik za razvoj akutne bolesti (mnogo djece na relativno malom prostoru), a čak i pojavu kroničnih. Također, mnogi roditelji ne mogu na bolovanje i dovode prehlađenu djecu u vrtić, što nije toliko rizično ako je prehlada blaga, no uvijek postoji potencijalna opasnost da se neko drugo dijete slabijeg imuniteta razboli.
Davanje tekućine, vode ili čaja također mogu pomoći u simptomatskom liječenju. Kod čestih izloženosti repiratonim infekcijama u vrtiću mogu se preporučiti i imunomodulatori, lijekovi za podizanje imuniteta djece te pravilna izbalansirana prehrana. Ponekad u zimskim mjesecima kada nema dovoljno vitamina u voću i povrću, dobro će doći i vitaminski dodaci prehrani.
Mala djeca, a posebno bebe, nemaju razvijen imuni sustav kao odrasli i vrlo su osjetljiva na viruse i bakterije koji ih okružuju. Što je dijete mlađe, otpornost prema mikroorganizmima je slabija i odgovor na kontakt s određenim patogenim organizmima može biti burniji. Za bebe je jako važno da budu u okruženju gdje nema bolesnih te se uvijek savjetuje da rodbina koja dolazi u posjetu maloj bebi, a posebno vrtićka djeca, budu zdravi ili da se druženje dogodi na otvorenom prostoru gdje se infekcije teže šire.
Bronhitis – cijepljenje
Cijepljenje je još jedan oblik zaštite od infektivnih bolesti od kojih štite određena cjepiva. U program obaveznog cijepljenja RH za svu djecu rođenu 2019. uvedeno je cijepljenje protiv pneumokokne bolesti. Pneumokok je bakterija koja često izaziva respiratorne infekcije posebno upalu pluća i dobro je da se djeca cijepe. Sva ostala, starija djeca se mogu također cijepiti od pneumokoka, iako nije obavezno.
Cijepljenje protiv gripe je također dobra zaštita u zimskim mjesecima, jer se cijepljeno dijete neće razboljeti pa neće imati niti komplikacije gripe — bronhitis ili upalu pluća.
Važno je naglasiti da se sva rizična djeca s kroničnim bolestima (posebno plućnim i srčanim) trebaju cijepiti od pneumokoka i gripe u okviru proširenog programa cijepljenja, bez naknade.
Mala djeca, a posebno bebe, nemaju razvijen imuni sustav kao odrasli i vrlo su osjetljiva na viruse i bakterije koji ih okružuju. Što je dijete mlađe, otpornost prema mikroorganizmima je slabija. Bronhitisi se karakteriziraju specifičnom kliničkom slikom, kašljem, otežanim disanjem, hroptanjem i povišenom temperaturom. Zato je važno na vrijeme posjetiti pedijatra koji će postaviti dijagnozu i odrediti terapiju.
Bronhitisi mogu biti akutni i kronični, a bronhoopstrukcija je simptom opstruktivnog bronhitisa i astme. Bronchitis se može prevenirati toaletom nosa, aspiriranjem o inhalacijama, zdravim načinom života, osiguravanjem dobre mikroklime prostora u kojem dijete boravi, boravkom na svježem zraku, izbjegavanjem zatvorenih prostora u kojima borave mnogo odraslih ili djece u zimskim sezonama, cijepljenjem, pravilnom prehranom, jačanjem imuniteta djeteta, dodavanjem vitamina i dobrom suradnjom s pedijatrom koji će sigurno preporučiti najbolje za zdravlje djeteta i bebe.
