Bronhitis kod djece i beba - simptomi i kako ga liječiti - Lupilu Lidl

14.08.2019.

Bronhitis kod djece i beba - simptomi i kako ga liječiti

Dugotrajni suhi kašalj i iskašljavanje žutog sekreta? Vaše dijete ili beba možda ima bronhitis. Spriječite da ne preraste u upalu pluća i provjerite koji su simptomi bronhitisa te kako ga liječiti (i kod odraslih)!

Što je bronhitis i koji su simptomi (kod beba i djece)

Bronhitis kod djece je u širem smislu upala donjih dišnih putova. Nastaje kao komplikacija  prehlade ili gripe. Virusi i bakterije koji se prenose kapljičnim putem i kojima je dijete izloženo najčešće prvo uzrokuju upalu gornjih dišnih putova (nosa, ždrijela, glasnica, uha), a kao komplikacija ili pogoršanje bolesti se može razviti i infekcija donjih dišnih putovabronhitis.

Glavni simptomi bronhitisa su kašalj, hroptanje (otežano disanje) i moguća temperatura.

Kašalj

Kašalj je simptom gotovo svih respiratornih bolesti i može biti različitog karaktera. Njegova pojava ne mora značiti da se radi o teškoj bolesti i ne treba zbog svakog kašlja odlaziti pedijatru na slušanje.

Najčešće nastaje kao posljedica nakupljanja sluzi koja smeta dijete pri disanju i koju organizam nastoji izbaciti iz dišnih putova. Tada je kašalj zapravo dobar i poželjan simptom, jer je mehanizam pomoću kojeg se dijete rješava sluzi i nakupljenog sekreta.

Kašalj se obično pogoršava noću, kada dijete leži u vodoravnom položaju pa sluz ispunjava veći dio bronha, a refleks za iskašljavanje izostaje.

Problem je najčešće što bebe i mala djeca ne znaju iskašljavati te se sekret slabo eliminira, zbog čega može nastati bronhitis. Dakle, ponekad je kašalj dobar i ima svoju svrhu te ga ne treba smirivati, nego poticati iskašljavanje kako bi se djetetu olakšalo disanje i skratio tijek bolesti.

Kao što je ranije rečeno, kašalj kod beba je otežan jer nemaju dovoljno snage za iskašljavanje, zbog čega im treba pomoći položajnom drenažom, masažom  i nježnim lupkanjem po leđima kako bi ipak nešto sekreta ispljunuli i olakšali disanje.

Otežano disanje, hroptanje

Bronhitis je često praćen otežanim, čujnim disanjem — hroptanjem, koje nastaje kad zrak teže prolazi kroz bronhe (dušnice) koji su u bolesti sužene i pune sekreta.

Sužavanje bronha se zove bronhospazam i karakteristika je opstruktivnog bronhitisa, kojeg također karakteriziraju specifični šumovi na plućima (wheezing) i produžen izdisaj.

Dakle, dijete teže diše i hvata zrak, a pri tome je disanje čujno pa ga neki opisuju kao “šištanje”, “hroptanje”, “fićukanje” i slično.

Vrste bronhitisa: kronični i akutni bronhitis

Akutni bronhitis nastaje kao nastavak infekcije iz gornjih dišnih putova, prehlade i /ili gripe, koji se manifestiraju curenjem nosa, začepljenim nosom, lučenjem više sluzi te također mogu biti popraćeni kašljem, ali on najčešće drugačije zvuči nego kašalj kod bronhitisa. 

Dakle, ako se radi o infekciji gornjih dišnih putova, pri slušanju pluća pedijatar ne čuje ništa osobito, osim uobičajenog zvuka disanja i ponekog hropca. Kada se bolest pogorša i preraste u akutni bronhitis nalaz je potpuno drugačiji. Kašalj je drukčiji, hroptanje je intenzivnije, a disanje je promijenjeno, lučenje sluzi je pojačano, ona može biti gusta, ponekad žuto-zelena (osobito kada se radi o bakterijskoj infekciji) te može doći i do bronhoopstrukcije.

Ako se ovakvi akutni bronhitisi  često ponavljaju, mogu prerasti u kronični bronhitis,  tj. u djece najčešće opstruktivni bronhitis ili astmu.

Opstruktivni bronhitis

O opstruktivnim bronhitisima se govori kada se radi o specifičnom, gušećem kašlju, u kojem beba ili veće dijete ne može iskašljati sekret, guši se, te ima pozitivan nalaz pri slušanju (produženi izdisaj i šumovi).

Bronhoopstrukcije (suženje dušnica) su dosta česte u djece mlađe dobi, jer osim nezrelosti imunološkog sustava i sama građa bronha pogoduju razvoju te kliničke slike. Kod veće djece je otpornost na respiratorne infekcije veća, lakše mogu eliminirati sekret iz nosa (nauče puhati nos) i pluća ili bronha (znaju iskašljati). Kada je dijete veće bronhi postaju duži i širi, pa se bronhoopstrukcija rjeđe javlja.

Osim opstruktivnih bronhitisa uzrokovanih mikroorganizmima, postoje i opstruktivni bronhitisi uzrokovani alergijama. Najčešće alergije u dječjoj dobi su alergije na nutritivne i inhalacione alergene. Inhalacioni alergeni (prašina, grinje, perje, poleni korova i trava) vrlo su čest uzrok opstruktivnog bronhitisa.

Ako vidite da pri kontaktu s određenim alergenom dijete počne teže disati, hropti i kašlje te se to često ponavlja, u tim se slučajevima preporuči dijagnostička obrada kod alergologa. Dijagnostičkom obradom se prvo mora dokazati da se radi o alergiji, a ako se to pokaže, važno je otkriti na što je sve dijete alergično.

Ako se dokaže alergija možemo govoriti o recidivirajućim (ponavljanim) bronhitisima ili o astmi. 

U osnovi se preporučuje eliminacija alergena iz okoliša djeteta ako je moguće (npr. kod djece alergične na prašinu i grinje treba izbaciti plišance, tepihe, tapisone i zastore na kojima se skupljaju). Ako roditelji puše, preporuča se da prestanu ili puše barem na otvorenom prostoru (terasi, balkonu), jer je duhanski dim jedan od pokretača bronhospazma kod djece. 

Osim eliminacije alergena, preporučuje se i profilaksa (lijekovi koji sprečavaju ponovnu bronhoopstrukciju) te terapija u slučaju ponavljanih bronhoopstrukcija.

Za roditelje djece oboljele od opstruktivnih bronhitisa uzrokovanih alergijama organiziraju se edukacije pri dječjim odjelima bolnica kako bi se upoznali s tom bolesti i naučili reagirati u slučaju pogoršanja.

Bronhiolitis

U dojenačkoj dobi se najčešće javlja i vrsta akutne upale pluća zvana bronhiolitis, koju karakterizira spazam bronha i pojačano lučenje sluzi. Najčešći uzročnik bronhiolitisa je RSD virus.

Beba tada teško diše, hropti, opće stanje je narušeno te često može završiti u bolnici na kisiku i bronhodilatatorima.

Kako znati je li bronhitis prerastao u upalu pluća

Bronhitis se bitno razlikuje od upale pluća (pneumonije, bronhopneumonije) koja je također jedna od ozbiljnih komplikacija virusne ili bakterijske prirode, ali praćena kašljem i temperaturom te općim lošem stanjem. 

Ukoliko uz pojavu temperature na pregledu pedijatar čuje specifičan zvuk disanja koji prati upalu pluća, dalje se dijete šalje na radiološke pretrage na kojima se može potvrditi radi li se o upali pluća ili ne.

Liječenje bronhitisa kod djece i beba

Ako je bronhitis virusnog uzroka, ne liječi se antibioticima nego se preporučuju lijekovi za iskašljavanje, redovite inhalacije, čišćenje nosića i kontrole. Preporuka je da se bebe u svim respiratornim infekcijama (gornjih i donjih dišnih putova) stavljaju u povišeni položaj. Za taj položaj postoje posebni krevetići ili madraci, ali je dovoljno staviti nešto ispod madraca, kako bi beba bila lagano nakošena, odnosno glava i trup bebe na višem položaju od ostatka tijela.

Ako je bronhitis popraćen bronhoopstrukcijom obično se daju bronhodilatatori, lijekovi koji šire bronhe, i to u obliku aerosola ili kapi koje se stavljaju u inhalator, da bi dijete bolje disalo.

Ako je bronhitis uzrokovan bakterijom treba dati antibiotik te ostalu simptomatsku terapiju po potrebi.

Male bebe su neotpornije i lakše mogu razviti sliku bronhitisa/bronhiolitisa. Male bebe    najčešće leže na leđima pa se sekret nakuplja u plućima, bronhima i bronhiolama. Nemaju razvijen refleks za iskašljavanje te se sekret iz gornjih dišnih puteva lako slijeva u donje i izaziva kašalj i otežano disanje.

Zašto i kada se javljaju respiratorne infekcije kod beba i djece?

Mala djeca, a posebno bebe nemaju razvijen imuni sustav kao odrasli i vrlo su osjetljiva na viruse i bakterije koji ih okružuju. Što je dijete mlađe, otpornost prema mikroorganizmima je slabija i odgovor na kontakt s određenim patogenim organizmima može biti burniji. Za bebe je jako važno da budu u okruženju gdje nema bolesnih te se uvijek savjetuje da rodbina koja dolazi u posjetu maloj bebi, a posebno vrtićka djeca, budu zdravi ili da se druženje dogodi na otvorenom prostoru gdje se infekcije teže šire.

Djeca su posebno sklona respiratornim infekcijama tijekom jeseni i zime, kada je vani hladnije pa djeca više borave u zatvorenom prostoru u kojem je koncentracija virusa i bakterija veća.

Mala vrtićka djeca su u stalnom kontaktu s vršnjacima i dovoljno da jedan od njih bude prehlađen pa da se i ostali vrlo brzo razbole. Općenito su dječji kolektivi uvijek mogući rizik za razvoj akutne bolesti (mnogo djece na relativno malom prostoru), a čak i pojavu kroničnih. Također, mnogi roditelji ne mogu na bolovanje i dovode prehlađenu djecu u vrtić, što nije toliko rizično ako je prehlada blaga, no uvijek postoji potencijalna opasnost da se neko drugo dijete slabijeg imuniteta razboli.

Kada roditelji imaju veće dijete u vrtiću, a rodi im se beba, ta beba je izložena već od najranije dobi mogućim infekcijama te se roditeljima savjetuje da veće dijete maknu iz vrtića, osobito u sezoni respiratornih infekcija (jesen, zima) kako ne bi zarazio mlađeg brata/sestru.

Prevencija

Važno je držati nosić prohodnim, dakle fiziološka otopina, aspiracija sekreta i inhalacije na čisti nosić su preduvjet dobre higijene nosa. Roditelji se često tuže da problemi s nosićem kod beba dugo traju, što nije ni čudno jer su nosići mali i uski, tako da je ispiranje i kapanje otežano. Bebe ne mogu puhati nos kao odrasli, pa im se mora pomoći aspiriranjem nosa ručno ili aspiratorima na baterije, električnim aspiratorima ili posebnim nastavcima koji se stavljaju na usisivač.

U zimskim mjesecima kad krene centralno grijanje poseban problem predstavlja sušenje nosne sluznice, što dodatno olakšava mikroorganizmima razmnožavanje i ulazak u respiratorni trakt bebe, tako da je temperatura i vlaženje prostora u kojem boravi beba također jako važno.

Davanje tekućine, vode ili čaja također mogu pomoći u simptomatskom liječenju.

Prevencija komplikacija svih respiratornih bolesti su zdrav način života, zdrava prehrana, što više boraviti na svježem zraku, zdrava mikroklima, što kraći boravak u zatvorenim, klimatiziranim prostorima u sezoni jesen i zime (shopping centri), izbjegavanje kontakta s bolesnim i prehlađenim osobama. Pušenje u prostorima gdje borave djeca je strogo zabranjeno.

Cijepljenje

Cijepljenje je još jedan oblik zaštite od infekcija. Ove je godine u program obaveznog cijepljenja za svu djecu rođenu 2019. uvedeno i cijepljenje protiv pneumokokne bolesti. Pneumokok je bakterija koja često izaziva respiratorne infekcije.

Sva ostala, starija djeca se mogu također cijepiti od pneumokoka, iako nije obavezno.

Cijepljenje protiv gripe je također dobra zaštita u zimskim mjesecima, jer se cijepljeno dijete neće razboljeti pa neće imati niti komplikacije gripe — bronhitis ili upalu pluća.

Važno je naglasiti da se sva rizična djeca s kroničnim bolestima (posebno plućnim i srčanim) trebaju cijepiti od pneumokoka i gripe u okviru proširenog programa cijepljenja, bez naknade.

Članak napisala:

Prim. mr. sc. Giovana Armano

Medicinski fakultet upisala je 1975., a diplomirala 1980. Specijalistički ispit iz pedijatrije položila 1988., a magisterij obranila 1983. godine. Od 2000. radi u Domu zdravlja Susedgrad, sada DZ Zagreb Zapad, u Specijalističkoj pedijatrijskoj ordinaciji dr. Armano. 2006. dobila je Povelju HLZ za rad u Hrvatskom društvu za socijalnu i preventivnu pedijatriju. Član je upravnog odbora udruge Centar dječjeg zdravlja. 2016. godine izdala je knjigu za roditelje „Pedijatar u kući“ te se uključila u Kliničko istraživanje uvođenja formule za dojenčad na bazi kozjeg mlijeka. Sudjeluje i organizator je brojnih znanstvenih stručnih skupova.

Ostali članci