Upala pluća (Pneumonija): simptomi, uzroci, liječenje

Upala pluća je infekcija koja zahvaća tkivo pluća. Opseg zahvaćanja plućnog tkiva upalom može varirati od samo manjeg dijela pluća s jedne strane do proširene upale koja zahvaća oba plućna krila.  

Zračni mjehurići (alveole) se tipično kod upale pluća mogu napuniti upalnom tekućinom ili gnojem što uzrokuje produktivni kašalj i iskašljavanje, povišenu temperaturu i otežano disanje. 

Upalu pluća mogu uzrokovati brojne bakterije, virusi i gljivice. 

Je li upala pluća zarazna?

Neki od mikroorganizama koji uzrokuju upalu pluća prenose se s čovjeka na čovjeka, a to su prije svega virusi i bakterije. 

Međutim, osoba koja je bila izložena određenom mikroorganizmu ne mora razviti simptome upale pluća, što će ovisiti o puno čimbenika, uključujući njezin imunološki status. 

Gljivična upala pluća, kao i određene virusne i bakterijske upale pluća ne prenose se s osobe na osobu, već se razvijaju kod osoba oslabljenih imunoloških snaga organizma. Ti mikroorganizmi se uobičajeno nalaze u našem okolišu i ne predstavljaju opasnost za osobe sa zdravim imunološkim sustavom. 

Simptomi upale pluća

Znakovi i simptomi upale pluća mogu varirati od blagih do teških, ovisno o čimbenicima kao što su vrsta mikroorganizma, količina mikroorganizma, dob, status uhranjenosti i općenito zdravstveno stanje oboljele osobe. 

Najčešći simptomi upale pluća kod odraslih jesu:  

• Kašalj, koji može biti popraćen gustim iskašljajem.
• Bolovi u prsima pri udisaju ili kašljanju.
• Umor.
• Vrućica, s ili bez tresavice.
• Mučnina, povraćanje ili proljev.
• Bolovi u gornjem dijelu trbuha (tipično kod upala smještenih u donjim dijelovima pluća).
• Osjećaj nedostatka zraka.
• Upala pluća kod starijih ljudi može biti praćena konfuzijom ili promjenama mentalnog statusa. 

Uzroci pneumonije

Virusna upala pluća

Virusnu upalu pluća uzrokuju uobičajeni virusi iz okoliša koji uzrokuju prehladu i gripu kao što su adenovirusi, RSV (respiratorni sincicijski virus), virusi influence i parainfluence te u novije vrijeme COVID-19.

Bakterijska upala pluća

Glavni bakterijski uzročnik upale pluća je Streptococcus pneumoniae ili popularno zvan – pneumokok. To je bakterija koja je prisutna u našem okolišu, posebno u kolektivu, a kada se stvore povoljni uvjeti kod pojedine osobe, ona može uzrokovati upalu pluća.

Pneumokokna upala pluća može nastati samostalno ili na podlozi prethodne virusne infekcije. Pneumokok inhalacijom ili aspiracijom iz gornjih dišnih puteva dolazi duboko do zračnih mjehurića (alveola) te tipično nastaje tzv. lobarna pneumonija (drugi nazivi su segmentalna ili alveolarna). 

Ostali važni bakterijski uzročnici upale pluća osim pneumokoka jesu Hemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis te Staphylococcus aureus. Kod njih tipično nastaje tzv. bronhopneumonija, koja počinje u malim zračnih putevima, odakle se širi na okolno plućno tkivo. 
Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia pneumoniae i Legionella. 

Gljivična upala pluća

Gljivične upale pluća su rezervirane za osobe koje su kronični bolesnici te za one oslabljenog imuniteta, a najčešći gljivični uzročnici dolaze iz roda Pneumocystis, Cryptococcus, ili Aspergillus. 

Vrste pneumonija

Pneumonije najčešće dijelimo na tipične ili bakterijske te na atipične pneumonije, jer ove dvije kategorije pneumonija imaju drugačije uzročnike, drugačije zahvaćaju plućno tkivo i zahtijevaju različito liječenje. 

Tipične pneumonije

• bakterijske upale pluća
• Najčešće ih uzrokuju bakterije pneumokok, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis. 
• Tipične bakterijske pneumonije praćene su  simptomima kao što je povišena temperatura, produktivni iskašljaj, umor, bol u prsištu i sl.
• Upala pluća kod djece mlađe od 5 godina najčešće je tipična bakterijska upala pluća, iako to nije pravilo. 

Atipične pneumonije

• Najčešće ih uzrokuju “atipični mikroorganizmi”, kao što su Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia pneumoniae i psittaci. U toj skupini su virusne pneumonije i tzv. legionella pneumonia.
• Simptomi atipične upale pluća su u najvećem broju slučajeva manje dramatični od onih koje viđamo kod tipičnih bakterijskih pneumonija. Često se radi o blagoj upali pluća (tzv. intersticijska pneumonija). 
• Nije neobično da se pneumonija kod školarca ili inače zdrave odrasle osoba očituje kao upala pluća bez povišene temperature, koju karakterizira dugotrajni suhi nadražajni kašalj (mikoplazma pneumonija). 

Bolnička pneumonija

• Bolnička pneumonija je vrsta upale pluća koja nastaje kod hospitaliziranih bolesnika. 
• U pravilu se radi o tipičnoj bakterijskoj upali pluća i to s bolničkim organizmima koji su često otporni na uobičajene antibiotike. 
• Ova vrsta pneumonije češće je težeg tijeka od one iz opće populacije, jer se javlja u bolesnika već narušena zdravlja. 
• Kod bolesnika koji pretežito borave u ležećem položaju može nastati tzv. hipostatska pneumonija, kod koje nema adekvatne ventilacije jednog dijela pluća te zbog zastoja sekreta dolazi do upalnog procesa.

Aspiracijska upala pluća

• Aspiracijska upala pluća se javlja kao reakcija na udisanje stranog materijala. 
• Dešava se kod udisanja hrane, pića, sadržaja želuca, sline i sl.
• Javlja se kod bolesnika oslabljenog refleksa gutanja uslijed različitih bolesti i stanja (npr. oštećenje mozga različitog uzroka; uzimanje alkohola ili droga), a kod zdrave djece može nastati kao posljedica gušenja hranom koja je zaostala u dišnom putu (npr. sjemenka). 

Upale pluća uzrokovane drugim patogenima

Drugi patogeni uglavnom uzrokuju atipične upale pluća. 

Liječenje upale pluća

Lijekovi na recept

Nakon postavljanja dijagnoze upale pluća i svrstavanja upale pluća u tipičnu ili atipičnu upalu, izabire se najprikladniji antibiotik, prema specifičnostima pojedinog bolesnika. Pri izboru antibiotika uzima u obzir dob bolesnika, druge pridružene bolesti, alergije na lijekove i dr. 

Liječenje kod kuće

Ako je upala pluća blaga do umjerena, a opće stanje bolesnika nije teže narušeno, liječenje se provodi kod kuće. Antibiotska terapija se primjenjuje kroz usta, a uz to je važno mirovanje i uzimanje dovoljne količine tekućine (topli biljni čaj i voda) uz mjere snižavanja povišene temperature.

Hospitalizacija

U slučajevima kada se radi o bolesniku koji je od ranije narušenog zdravlja i /ili koji je narušenog općeg stanja uslijed upale pluća, liječenje se, barem u početku, provodi u bolničkim uvjetima. Tada se antibiotska terapija primjenjuje intravenozno, uz drugu potpornu terapiju kao što je primjena kisika, plućna fizikalna terapija i sl. 

Što povećava rizik dobivanja upale pluća?

Upala pluća se može javiti u bilo kojoj dobi, a dvije dobne skupine su posebno podložne razvoju upale pluća: 

• Djeca mlađa od 2 godine života. 
• Osobe starije od 65 godina života. 

Drugi čimbenici koji povećavaju rizik za nastanak upale pluća jesu:

• Boravak u jedinici intenzivne skrbi. Sama činjenica da je osoba hospitalizirana na intenzivnom odjelu povećava rizik od nastanka upale pluća. 
• Kronične bolesti. Osobe koje boluju od kroničnih bolesti kao što su astma, kronična opstruktivna plućna bolesti (KOPB) ili bolest srca, pod povećanim su rizikom za razvoj upale pluća. 
• Pušenje. Pušenje oštećuje prirodne obrambene mehanizme protiv virusa i bakterija i povećava rizik od upale pluća. 
• Oslabljen imunološki sustav. Osobe koje imaju HIV/AIDS, osobe koje uzimaju lijekove za smanjenje djelovanja imunološkog sustava te osobe na kemoterapiji također su pod povećanim rizikom od razvoja upale pluća. 

Preveniranje pneumonije

Cijepljenje

Cijepljenjem ne možemo spriječiti sve upale pluća, ali možemo smanjiti šansu za razvoj upale pluća koju uzrokuju pojedine bakterije i virusi:

• Pneumokokno cjepivo koje je u kalendar redovitog cijepljenja uvedeno 2019. godine posebno je važno za zaštitu djece do 5. godine života, a koja su osobito podložna teškim oblicima pneumokokne infekcije, uključujući i upalu pluća. Za osobe starije od 65. godina i one pod povećanim rizikom za razvoj upale pluća zbog npr. narušenog imuniteta, također se savjetuje zaštita od pneumokoka. 
• Cijepljenje protiv gripe sprječava komplikacije gripe u obliku upale pluća. 
• Cijepljenje protiv bakterije Haemophilus influenzae (popularno zvan Hib), koja je ranije bila vodeći uzročnik upala pluća i gnojnog meningitis kod dojenčadi i male djece. Cijepljenje protiv Hib-a se rutinski primjenjuje u sklopu redovitog kalendara cijepljenja kao dio tzv. “5 u 1” i “6 u 1” s 2., 4., 6. i 18. mjeseci života djeteta.
• Cijepljenjem protiv ospica smanjujemo šansu za razvoj teške virusne pneumonije koja je uzrok smrti u gotovo ⅔ umrlih od ove potencijalno teške virusne bolesti. Cjepivo protiv ospica primjenjuje se, prema kalendaru, u dvije doze, nakon navršenih 12. mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred. 

Ostali načini prevencije

• Važno je provoditi mjere higijene, npr. redovito prati ruke, kako bismo se zaštitili od virusnih infekcija, koje mogu dovesti to upale pluća.
• Prestanak pušenja. Pušenje smanjuje prirodnu obranu protiv respiratornih infekcija.
• Održavanje imunološkog sustava zdravim redovitim kretanjem, kvalitetnim spavanjem i raznolikom cjelovitom prehranom.

Dijagnosticiranje pneumonije

Rendgen pluća

Ova se pretraga je važna kod svih bolesnika sa sumnjom na upalu pluća. Ono što je značajno je da se svaka upala pluća ne mora jasno očitovati na rendgenu i tada će za dijagnozu i izbor terapije presuditi klinička slika i nalaz fizikalnog pregleda. 

Osim za postavljanje dijagnoze, rengen pluća se koristi i za praćenje razvoja komplikacija te učinka terapije kod težih oblika upala pluća. 

Vađenje krvi

Laboratorijskim pretragama krvi utvrđuje se razina upale u organizmu, a mogu se pratiti i drugi parametri, kada je to potrebno, kao što je analiza plinova u krvi, zahvaćenost drugih organa i sl. 

Bronhoskopija

Kod teških i/ili ponavljajućih upala pluća te kod osoba narušenog imunološkog sustava, koristi se invazivni zahvat, bronhoskopija, kojim se iz bronha može dobiti uzorak za dokazivanje uzročnika pneumonije, može se odstraniti prekomjerna količina upalnog sadržaja, može se izvaditi strano tijelo, uzeti uzorak tkiva za analizu i sl. 

Testiranje kulture iskašljaja (sputuma)

U pojedinim slučajevima bit će potrebno napraviti mikrobiološku analizu iskašljaja (sputuma), kako bi se dokazalo koji je točno organizam uzročnik upale pluća. 

Praćenje zasićenosti krvi kisikom

Pulsna oksimetrija je jednostavna, neinvazivna pretraga kojom se preko senzora na prstu ili uški može izmjeriti koliko kisika bolesnik ima u krvi. S obzirom na to da teža upala pluća može kompromitirati izmjenu plinova, odnosno smanjiti razinu kisika, ovaj maleni senzor je vrlo korisna pretraga kod sumnje na upalu pluća. 

CT skeniranje

Ovaj test može pokazati u kojoj su mjeri pluća zahvaćena upalom i da li je došlo do razvoja komplikacija kao što je apsces pluća ili upala poplućnice. CT skeniranje pruža više detalja od samog rengena pluća. 

Uzorak pleuralne tekućine

Kod teških i kompliciranih upala pluća s izljevom upalnog sadržaja izvan pluća u pleuralni prostor, punkcijom toga prostora može se dobiti uzorak upalne tekućine, koji se može dalje analizirati, što pomaže pri otkrivanju točnog uzročnika upale. 

Razlika između pneumonije i bronhitisa

• Bronhitis je upala koja zahvaća bronhalno stablo, dok pneumonija zahvaća dublje dijelove plućnog tkiva. Oba stanja uzrokuju kašalj i nelagodu u prsištu. 
• Bronhitis je najčešće uzrokovan virusima. 
• Simptomi su kod bronhitisa blaži nego kod upale pluća. Uz blago povišenu temperaturu, curenje nosa, grlobolju, kihanje, kašalj i otežano disanje, moguće je i zviždanje ili piskanje u prsima (wheezing).
• Bronhitis se uglavnom ne liječi antibioticima, već simptomatski, što uključuje održavanje prohodnosti nosa, snižavanje povišene temperature, hidrataciju, mirovanje i prema potrebi inhalacijsku terapiju za širenje dišnih puteva.

Upala pluća kod djece

• Kod djece mlađe od 5 godina najčešće se radi o tipičnoj bakterijskoj upali pluća. 
• Bakterijska upala pluća kod djece, posebno kod dojenčadi i male djece, ima vrlo često nespecifične simptome, kao što su: vrućica, povraćanje, bolno plakanje, iritabilnost, stenjanje, odbijanje hrane te ubrzano i/ili otežano disanje uz kašalj. 
• Kod djece starije od 5 godina češća je atipična upala pluća, koja ima manje izražene simptome od bakterijske upale pluća. 
• Nije neobično da se i kod dojenčadi javi atipična upala pluća. U tom slučaju dijete najčešće nema povišenu temperaturu, a kliničkom slikom dominira naporan nadražajni kašalj koji ometa spavanje, a ponekad i hranjenje te dijete čini iritabilnim. 

Oporavak od upale pluća

Određenim životnim izborima možemo poduprijeti oporavak organizma od upale pluća: 

• Zdrava, raznolika i cjelovita protuupalna prehrana kod upale pluća podržava zdravlje i oporavak organizma. To se odnosi na obilje povrća i voća, orašaste plodove i sjemenke, cjelovite žitarice, dovoljno proteina iz različitih biljnih i životinjskih izvora, te zdrave prirodne masnoće (npr. maslinovo ulje), uz poseban naglasak na unos protuupalnih omega-3 masnih kiselina. 
• Uzimanje dovoljne količine tekućine, kako bi tijelo bilo hidrirano.
• Izbjegavanje alkohola i droga, jer oslabljuju imunološki sustav i mogu doprinijeti razvoju komplikacija. 
• Prestanak pušenja i izbjegavanje izloženosti duhanskom dimu, jer duhanski dim otežava oporavak od upale pluća. 
• Dovoljan broj sati kvalitetnog i regenerirajućeg sna, što podržava procese oporavka i funkcioniranje imunološkog sustava. 
• Redovita lagana fizička aktivnost, jer kretanje tijela ubrzava povratak snage i ubrzava oporavak od upale pluća. 
• Vježbe dubokog disanja, što je vrlo korisno za oporavak pluća. 

Moguće komplikacije upale pluća

Čak i uz pravodobno i pravilno liječenje, pojedine osobe, osobito one iz skupina visokog rizika, mogu razviti komplikacije, kao što su: 

• Prodor bakterija u krvotok (bakterijemija), kod kojeg može doći i do širenja infekcije u druge organe i njihovog zatajenja. 
• Poteškoće s disanjem, koje nastaju ako je upala pluća teška ili ako osoba od ranije ima bolest pluća. U tom slučaju u organizam ne pristiže dovoljno kisika i može biti potrebna privremena potpora disanju uz pomoć mehaničke ventilacije.
• Pleuralni izljev, koji relativno često nastaje kod bakterijskih upala pluća. Dolazi do  nakupljanja tekućine u prostoru između pluća i poplućnice. Ako se u tom prostoru razvije gnojni sadržaj može doći do dodatnih komplikacija (empijem, priraslice i dr). Gnojni sadržaj je često potrebno mehanički odstraniti. 
• Apsces pluća, koji nastaje ako se u prostoru pluća stvori šupljina ispunjena gnojnim sadržajem. Terapija antibioticima može biti dovoljno učinkovita, ali ponekad će biti potrebno mehanički odstraniti nakupinu gnoja.

Može li se pneumonija izliječiti?

Kod osoba koje nemaju oslabljen imunološki sustav, upala pluća se vrlo uspješno može izliječiti, bez ikakvih posljedica, ako se dijagnosticira na vrijeme i liječi na prikladan način. 

Upala pluća u trudnoći

• Trudnoća povećava rizik od nastanka upale pluća zbog promjena u imunološkom sustavu te zbog anatomskih promjena majčinog tijela.
• Iako nije često stanje, upala pluća u trudnoći je vrlo ozbiljno stanje i kao takvo predstavlja najčešći uzrok smrti trudnica koji nije povezan s komplikacijama same trudnoće. 
• Upala pluća u trudnoći može ostaviti posljedice i na majku i na dijete (komplicirani prijevremeni porođaj), a čini se da su virusne i gljivične upale pluća nešto opasnije za trudnice od onih bakterijskih. 
• Čimbenici rizika koji povećavaju rizik od teške upale pluća u trudnoći jesu anemija i astma majke. 
• Aktivan nadzor nad trudnoćom i rano dijagnosticiranje i liječenje upale pluća smanjuju šansu za loš ishod kod upale pluća u trudnoći. 

Upala pluća je infekcija plućnog tkiva koje nastaje u svim dobnim skupinama. Kod inače zdravih osoba, ako se pravovremeno liječi, upala pluća ne mora ostaviti nikakve posljedice na zdravlje.

U male djece, starijih osoba kao i onih s kroničnim bolestima te oslabljenim imunitetom, upala pluća može biti teška komplicirana bolest, te je potreban pojačan oprez.

Pojedine vrste bakterijskih i virusnih upala pluća mogu se prevenirati cijepljenjem, što je osobito važno za osobe pod povećanim rizikom.