Temperatura kod beba - Normalna i povišena, mjerenje i skidanje - Lupilu Lidl

01.04.2019.

Temperatura kod beba - Normalna i povišena, mjerenje i skidanje

Povišena temperatura ponekad je dobra jer označava borbu bebinog tijela protiv mikroorganizama, bakterija i virusa. Međutim, visoku temperaturu valja snižavati. Provjerite kako kod svoje bebe prepoznati radi li se o visokoj temperaturi te kako pravilno primijeniti lijekove za snižavanje temperature.

Što je to temperatura tijela?

Svako živo biće ima određenu temperaturu tijela koja je potrebna njegovom organizmu za život. Tako i beba, već kad se rodi, ima temperaturu oko 37 °C, što je normalna temperatura tijela. Pri takvoj temperaturi organizam obavlja sve funkcije koje treba — od onih osnovnih (disanje, rad srca, probava, kretanje), do onih koje ne vidimo (izmjena tvari u organizmu, razni biokemijski procesi, oslobađanje energije, itd.).

Temperatura tijela koja iznosi 37 °C potrebna je organizmu. Ako su vanjski uvjeti promijenjeni, primjerice, ako je jako hladno, naš organizam nastoji održati temperaturu, pa se tako stisnu žilice da ne izgubimo previše topline. Ponekad se i tresemo kad nam je hladno, ali to je obrambeni mehanizam. Kada je jako vruće znojimo se pa time osiguravamo ravnotežu, odnosno, borimo se protiv pregrijavanja. Za reguliranje temperature tijela postoji tzv. termoregulator koji se nalazi u našem mozgu i koji služi za dizanje ili spuštanje temperature ovisno o potrebi organizma.

Naravno, svatko od nas ima malo drugačiju temperaturu tijela, netko malo višu, netko malo nižu, a i sklonost dobivanja povišene temperature je različita. Kada smo bolesni često imamo povišenu temperaturu. Ona je ponekad dobra jer se organizam bori protiv mikroorganizama, bakterija i virusa zbog kojih smo bolesni. Ipak, temperatura beba zna biti previsoka, i tada je svakako treba snižavati.

Povišena temperatura kod beba

Bebe i mala djeca imaju imuni sustav koji je u razvoju te na mnoge mikroorganizme koji su prisutni u njihovom okruženju reagiraju burno — s povišenom temperaturom.

Mnoge bebe dobro su zaštićene — roditelji ih štite higijenom i njegom i ne vode ih na mjesta gdje bi se mogle zaraziti (primjerice u vrtiće, kina, kazališta ili šoping centre). Ta su mjesta osobito opasna u zimskim mjesecima u razdoblju kada su epidemije gripe ili drugih respiratornih bolesti. Bebe koje su tako zaštićene najčešće prođu cijelu prvu godinu života bez povišene temperature. Svejedno, povišena se temperatura kod beba može javiti, primjerice, nakon cijepljenja ili pri izbijanju zubića. Međutim, to obično brzo prođe, a u nekim slučajevima čak ni ne treba davati lijekove za snižavanje temperature.

Ugroženije za dobivanje povišene temperature su bebe koje imaju stariju braću koja pohađaju kolektiv (primjerice vrtić) u kojem se uvijek može naći poneka bakterija ili virus, te oni lako prenesu maloj neotpornoj bebici neku bolest. Također, mala djeca između prve i treće godine koja su tek krenula u vrtić mogu biti jako često bolesna. Najčešće se radi o virusnim respiratornim bolestima praćenim povišenom ili visokom temperaturom, a mnoge od njih se zbog niske dobi djeteta i nerazvijenog  imuniteta kompliciraju i bakterijskim uzročnicima.

Beba ima temperaturu (simptomi)

Temperatura kod beba prvi je znak bolesti. Ako ste se pitali koji simptomi će vam pokazati da vaša beba ima temperaturu, odgovor leži u tome da svako dijete drugačije reagira na povišenu temperaturu.

Neke su bebe cendrave i plačljive, neke pak izrazito i neuobičajeno mirne, pospanije i klonule, neke nisu raspoložene, a da za to nemaju razloga (beba nije gladna, nije žedna, nije joj hladno, naspavala se). Tijelo ili glavica obično su topli ili vrući već na dodir. Beba može biti crvena u licu i tijelu, može imati vruće čelo, a hladne ručice i nožice, može odbijati piti i jesti, itd.

Malo starije dijete ima jasnije znakove povišene temperature, a to su povećana toplina tijela, klonulost, dijete se umiri, nezainteresirano je, može imati zimicu ili tresavicu, plače kao da ga nešto boli, ne želi jesti niti piti. U takvom slučaju svakako treba mjeriti temperaturu.

Mjerenje temperature kod beba

Temperaturu mjerimo termometrima. Na tržištu postoje razni termometri, najčešće na baterije. Živini se termometri više ne koriste. Najčešće se upotrebljavaju termometri koji mjere temperaturu u uhu, a u upotrebi su i beskontaktni termometri koji jednostavno i brzo pokažu temperaturu — takvi termometri imaj ekran na kojem se lako očita temperatura.

Za brzo mjerenje temperature kod beba mogu poslužiti i trakice za čelo ili dude varalice s indikatorom koji mijenja boju ako je temperatura povišena. Kod beba je najbolje rektalno mjeriti temperaturu, dok kod veće djece treba mjeriti pod pazuhom ili u uhu.

Kada je temperatura povišena ili visoka

Temperatura  tijela različita je na površini tijela, a različita na sluznicama, pa je tako jako važno odrediti gdje mjerimo temperaturu. Razlika je otprilike 0,5 °C, što znači da je, primjerice, ispod pazuha normalna temperatura tijela 37, dok je normalna temperatura kod beba 37,5 °C rektalno.

Povišena temperatura kod beba je od 37 do 38 °C ispod pazuha, odnosno, 37,5 do 38,5 °C rektalno. Takve se temperature ne trebaju snižavati, ali ih treba češće mjeriti kako se ne bi iznenada povisile. Kada je temperatura povišena djetetu treba davati dovoljno tekućine, treba ga pokušati rashladiti mlakim kupkama ili oblozima (eventualno tuširati u mlakoj vodi), te uredno i dalje pratiti temperaturu.

Visoke temperature su one iznad 38 °C ispod pazuha, odnosno, iznad 38,5 °C rektalno. Njih obavezno valja snižavati, tj. davati antipiretike — lijekove za snižavanje temperature. Kod visokih temperatura postupak mjerenja i snižavanja temperature valja ponavljati čak i svaka tri sata jer se kod nekih beba i male djece može razviti stanje koje nazivamo febrilne konvulzije (grčevi u visokoj temperaturi).

Skidanje temperature kod beba

Lijekovi za snižavanje temperature – antipiretici

Snižavanje temperature kod beba obavlja se lijekovima za snižavanje temperature, tj. antipireticima. Postoje dva moguća oblika lijeka — čepići (supozitoriji) ili sirupi. Poželjno je da roditelji nabave čepiće za snižavanje temperature čim beba dođe iz rodilišta, kako bi bili spremni u slučaju potrebe.

Dvije su osnovne vrste lijekova za skidanje temperature kod beba, a to su paracetamolski antipiretici i ibuprofenski antipiretici. Jako je važno imati na umu da se ti lijekovi ne smiju davati istovremeno, odnosno, mogu se kombinirati samo naizmjenično. Postoje i acetilsalicilni preparati koji se nikako ne smiju davati bebama.

Kod uporne povišene temperature antipiretici se mogu davati naizmjence. Primjerice, djetetu prvo date ibuprofenski antipiretik, nakon tri sata paracetamolski, nakon tri sata ponovo ibuprofenski — i tako naizmjence sve dok postoji potreba za snižavanjem temperature. Kako bolest prolazi razmaci visoke temperature će biti veći, a temperatura sve niža.

Uz lijekove svakako treba davati i tekućinu, tuširati dijete ili primjenjivati mlake kupke i obloge dok sam lijek ne počne djelovati.

Kako dozirati lijekove za snižavanje temperature – antipiretike

Povišena temperatura kod beba (ona viša od 38,5 °C u uhu ili rektalno) tretira se sljedećim mjerama:        

  • primjenom lijeka za spuštanje temperature (antipiretika)
  • izbjegavanjem pretjeranog utopljavanja djeteta
  • učestalijim nuđenjem tekućine (vode, čaja, majčinog mlijeka kod dojenčadi)
  • primjenom fizikalnih mjera spuštanja temperature (u slučaju temperature iznad 40 °C) — tuširanjem mlakom vodom i primjenom hladnih obloga od vode (nikako ne koristite obloge od alkohola!)

Doziranje antipiretika

Tablice 1 i 2 vrijede za dojenčad i djecu kod kojih je otežana primjena sirupa (primjerice, u slučaju povraćanja).

Tablica 1

Težina (kg) Paracetamolski čepić od 120 mg
4-5 1/2 čepića (60 mg)
5-7 2/3 čepića (80 mg)
7-8 3/4  čepića (100 mg)
8-10 1 čepić (120 mg)

Tablica 2

Težina (kg) Paracetamolski  čepić od 150 mg Ibuprofenski čepić od 125 mg
10-13 1 čepić 3/4  čepića
13-14 1 i 1/3 čepića 1 čepić
15-16 1 i pol čepić 1 i 1/4 čepića

Navedene doze antipiretika primijenite najviše četiri puta u 24 sata (u slučaju paracetamolskih čepića) i najviše tri puta u 24 sata (u slučaju ibuprofenskih čepića).

Često se kod infekcija s visokim febrilitetom (vrućice) kombinira primjena ibuprofenskih i paracetamolskih preparata na način da kod prvog porasta temperature (viša od 38,5 °C rektalno ili u uhu) dijete dobije paracetamolski, a kod sljedećeg porasta temperature (najčešće nakon tri do šest sati) dobije ibuprofenski čepić.

Dakle, u 24 sata antipiretik djetetu možete dati najviše sedam puta (četiri puta paracetamolski i tri puta ibuprofenski čepić).

Tablica 3 vrijedi za djecu stariju od godinu dana koja toleriraju unos na usta.

Tablica 3

Težina (kg) Paracetamolski sirup (5 ml/120 mg) Ibuprofenski sirup (5 ml/100 mg)
7 4 ml 3,5 ml
8 5 ml 4 ml
9 5,5 ml 4,5 ml
10 6 ml 5 ml
11 7 ml 5,5 ml
12 7,5 ml 6 ml
13 8 ml 6,5 ml
14 8,5 ml 7 ml
15 9 ml 7,5 ml
16 10 ml 8 ml
17 10.5ml 8,5 ml
18 11 ml 9 ml
19 12 ml 9,5 ml
20 12,5 ml 10 ml

Navedene doze antipiretika primijenite najviše četiri puta u 24 sata (u slučaju paracetamolskog sirupa) i najviše tri puta u 24 sata (u slučaju ibuprofenskog sirupa).

Dakle u 24 sata možete dati antipiretik najviše sedam puta (četiri puta paracetamolski i tri puta ibuprofenski sirup), neovisno je li primijenjen oblik čepića ili sirupa. Najčešće se kombiniraju oba antipiretika na način da dijete kod prvog porasta temperature (više od 38,5°C rektalno ili u uhu) dobije paracetamolski, a kod sljedećeg porasta temperature (više od 38,5°C) ibuprofenski sirup.

Članak napisala:

Prim. mr. sc. Giovana Armano

dr. med., specijalist pedijatar - Medicinski fakultet upisala je 1975., a diplomirala 1980. Specijalistički ispit iz pedijatrije položila 1988., a magisterij obranila 1983. godine. Od 2000. radi u Domu zdravlja Susedgrad, sada DZ Zagreb Zapad, u Specijalističkoj pedijatrijskoj ordinaciji dr. Armano. 2006. dobila je Povelju HLZ za rad u Hrvatskom društvu za socijalnu i preventivnu pedijatriju. Član je upravnog odbora udruge Centar dječjeg zdravlja. 2016. godine izdala je knjigu za roditelje „Pedijatar u kući“ te se uključila u Kliničko istraživanje uvođenja formule za dojenčad na bazi kozjeg mlijeka. Sudjeluje i organizator je brojnih znanstvenih stručnih skupova.

Ostali članci