Razvojem postupaka potpomognute oplodnje, kao i vrlo osjetljivih testova za potvrdu trudnoće koji detektiraju vrlo niske razina hCG-a (hormon trudnoće, humani korionski gonadotropin) u urinu, došlo je do otkrivanja tzv. biokemijske trudnoće.
Ne postoji jednoznačni stav oko definiranja biokemijske trudnoće kao niti stav treba li ju smatrati pobačajem. Češće se otkrije kod parova koji su u postupku potpomognute oplodnje jer se nakon određenih postupaka rano određuje hCG u krvi majke.
Parovi koji rade na spontanoj trudnoći češće provjeravaju da li je došlo do trudnoće u prvim danima izostanka očekivane menstruacije. Ako u takvim slučajevima dođe do biokemijske trudnoće to može biti uzrok negativnih psiholoških reakcija na neuspjelu očekivanu trudnoću. Veselje prvog pozitivnog nalaza hormona trudnoće ubrzo zamjenjuje veliko razočaranje ako ne dođe do razvoja trudnoće.
Što je biokemijska trudnoća?
Biokemijska trudnoća predstavlja vrlo ranu trudnoću, kada se razine humanog korionskog gonadotropina tek početno i prolazno povećavaju, ali ne dolazi do razvoja kliničke trudnoće nego do vaginalnog krvarenja. Niske razine bHCG-a vrlo brzo nestaju iz krvi nakon krvarenja.
Karakteristike biokemijske trudnoće:
- prema jednima razina bHCG-a veća od 5 IU/L u krvi
- prema drugima razina bHCG-a do 100IU/L u krvi
- izostala menstruacija dva do tri dana od očekivanog datuma, bez razvoja znakova rane trudnoće u 25% slučajeva se radi o biokemijskoj trudnoći
- unatoč pozitivnom hCG-u, na ultrazvuku se ne detektira trudnoća
- ne dolazi do usađivanja ploda u stijenku maternice (implantacije) pa se ultrazvučno ne prikazuje niti gestacijska vreća niti plod u maternici
- oko 50% menstruacija je pobačaj, a da to žene ne znaju.
Beta hCG
Urastanjem stanica embrija u tkivo maternice nastaje osnova za razvoj posteljice — time započinje lučenje hormona trudnoće hCGa (humanog korionskog gonadotropina).
Početkom petog tjedna trudnoće (4tj + 1dan) u krvi majke se nalaze dovoljne količine tog hormona koji se izlučuje u urin pa se krajem petog tjedna preporuča učiniti test na trudnoću s prvim jutarnjem urinom. Njegova najznačajnija funkcija je da potiče jajnik na lučenje progesterona.
Uzrok je ranih simptoma trudnoće
- žudnja za hranom — nagle želje za određenom vrstom hrane u različita doba dana česte su početkom trudnoće, npr. spremni ste pojesti teglu krastavaca
- umor — hCG i progesteron su razlog pojave umora i pospanosti, kao i povećanje volumena krvi, što dovodi do blažeg razrjeđenja
- mučnina — uzrokovana hCGom, ali i nižom jutarnjom razinom šećera u krvi, jutarnja mučnina često je prvi nesigurni znak trudnoće
- višak sline — pojačan rad žlijezda slinovnica dovodi do većeg stvaranja sline gorka okusa koja nerijetko ide uz jutarnje mučnine i dovodi do povraćanja
- nabrekle i osjetljive grudi.
U biokemijskoj trudnoći njegove vrijednosti su između 5 i 100 IU/L, dok se u normalnoj trudnoći njegova vrijednost udvostručuje svaka dva do tri dana i maksimalne vrijednosti postiže do kraja prvog tromjesečja, a nakon toga posteljica preuzima stvaranje progesterona pa njegova razina počinje opadati.
Kućne test trake određuju samo prisutnost bHCG-a u urinu, ali ne i njegovu razinu, točna razina se određuje iz krvi u laboratoriju.
Uzroci biokemijske trudnoće
Uzroci biokemijske trudnoće mogu biti različiti, ovisno o tome radi li se o postupku potpomognute oplodnje ili o spontanoj trudnoći.
U postupku potpomognute oplodnje (MPO) najčešći je razlog vraćanje ploda u maternicu (embriotransfer, ET) s genetskim problemima te zbog toga ne dolazi do kvalitetne implantacije (usađivanja) ploda u stijenku maternice, stoga dolazi do prolazne pojave niskih razina bHCG-a, a ubrzo slijedi i vaginalno krvarenje
Ako je učinjen embriotransfer urednog ploda, razlog biokemijske trudnoće može biti i nekvalitetna sluznica maternice (anatomski, imunološki ili drugi razlozi koji onemogućavaju uredno ugnježđenje ploda u stijenku maternice).
Sluznica maternične šupljine (endometrij) kada je tanji od 9 mm u vrijeme implantacije uzrok je češće biokemijske trudnoće, a uzrok tom su nepravilne razine hormona u menstruacijskom ciklusu koji su gotovo uvijek nepravilni:
- sindrom policističnog jajnika (Sy PCO)
- prolaktin — povišene razine prolaktina uzrokovani tumorom hipofize
- poremećaj rada štitnjače — hipo i hipertireoza uzrok su nepravilnog rada jajnika.
Biokemijska trudnoća je češća kod parova gdje muškarac ima loš spermiogram.
Simptomi biokemijske trudnoće
Kod biokemijske trudnoće rijetko dolazi do razvoja simptoma trudnoće ili su oni vrlo slabo izraženi:
- blaži grčevi ili bolovi u donjem dijelu trbuha
- oskudnije (spotting) krvarenje oko tjedan dana prije očekivane menstruacije.
Ako ste test na trudnoću učinili dan-dva nakon očekivane menstruacije i nakon par dana nastupi vaginalno krvarenje poput menstruacije, to znači da je u pitanju biokemijska trudnoća.
Ostali simptomi vezani uz ranu trudnoću:
- jutarnje mučnine i povraćanje
- nabrekle i bolne grudi
- promjene raspoloženja.
Biokemijska trudnoća nakon IVF
Biokemijska trudnoća kod parova koji su u postupku potpomognute oplodnje ima svoje specifičnosti iz više razloga. Kao provjera uspješnosti postupka uvijek se kontrolira razina bHCG-a u početnim danima trudnoće pa se češće i ustanovi biokemijska trudnoća.
Parovi, a posebno žene, su tijekom postupka izloženi više stresnim situacijama:
- dobivanje terapije tijekom poticanja ovulacije i moguće komplikacije
- punkcija jajnih stanica
- ubacivanje sperme u maternicu (intrauterina inseminacija)
- povratak plodova u maternicu (embriotransfer), što može biti uzrok češćim biokemijskim trudnoćama.
Višekratno ponavljanje postupka, iščekivanje uspješnosti, rano određivanje bHCG budi nadu u uspješnost postupka, a ako dođe do biokemijske trudnoće i posljedičnog krvarenja čest je uzrok ponekad i težih psiholoških problema kod žena koje su podvrgnute MPO postupku.
Nasuprot čestim pitanjima žena s biokemijskom trudnoćom “jesu li negdje pogriješile, zašto se to baš njima dogodilo i znači li to da ne mogu ostati trudne” ipak je dokazano da biokemijska trudnoća znači veće šanse za pozitivan ishod sljedećih postupaka jer pozitivan bHCG i biokemijska trudnoće bolji je nego da nakon postupka bHCG nije bio pozitivan.
Biokemijska trudnoća zvuči kao ‘lažno pozitivan test na trudnoću’; kao da pacijentica zapravo uopće nije trudna. Nakon prijenosa embrija (embriotransfera ET, par mora pričekati rezultat serumskog beta humanog korionskog gonadotropina (β-hCG) u početnoj fazi trudnoće.
Rana nada da će se trudnoća razviti može biti raspršena pojavom krvarenja poput menstrualnog i spoznajom da se ipak samo radilo o biokemijskoj trudnoći. Nažalost, to zna biti česti uzrok razvoja negativnog stava prema trudnoći, depresiji i odustajanju od daljnjih pokušaja povezano sa značajnim psihološkim morbiditetom. Upravo zbog toga kod žena koje nisu u postupku potpomognute oplodnje preporuka je da se test na trudnoću ne radi odmah par dana nakon izostanka očekivane menstruacije nego da se to učini oko deset i više dana od izostale menstruacije kako bi se izbjegla razočaranja i negativni psihološki efekti ako dođe do biokemijske trudnoće i menstrualnog krvarenja.
Pojava vrlo osjetljivih testova na trudnoću iz urina ostvarila je otkrivanje i vrlo ranih trudnoća, no s druge je strane povećan broj detekcije biokemijskih trudnoća, što može imati negativan psihološki efekt.
“Svjetlo na kraju tunela” je ipak spoznaja da je bolja ikakva pa makar i biokemijska trudnoća nego da uopće ne dolazi do pojave hCG-a. Važno je napomenuti da bez obzira na niske razine hCG-a u biokemijskoj trudnoći, isti se mora pratiti do potpune negativizacije u krvi. Sljedeća menstruacija se obično javlja u očekivano vrijeme jer hCG relativno brzo postiže negativizaciju, u par dana no preporuka je ginekologa da se sljedeća trudnoća pokušava ostvariti nakon drugog menstrualnog ciklusa jer je tada funkcija janika puno kvalitetnija nego odmah nakon biokemijske trudnoće.
