Od vitiliga boluje 1 do 2% populacije i podjednako zahvaća oba spola. Može početi u bilo kojoj životnoj dobi i najčešće se javlja od 10. do 30. godine života, a u više od 50% slučajeva javlja se prije 20. godine života. Iako je tijek bolesti nepredvidiv, bolest najčešće sporo napreduje.
Vitiligo nema simptoma pa će netko reći da se radi isključivo o kozmetičkom problemu, no bijele fleke se najčešće nalaze na dijelovima tijela dostupnim pogledima okoline, kao što je koža lica, šaka i slično, i mogu utjecati na psihičko zdravlje osobe te imati veliki utjecaj na kvalitetu života.
Što je vitiligo i kako izgleda?
Vitiligo je stečeni gubitak melanocita u koži, kosi i sluznicama što za posljedicu ima pojavu bijelih fleka koje mogu biti lokalizirane ili se proširiti na veća područja kože.
Mliječno bijele fleke ili mrlje na koži se javljaju na do tada nepromijenjenoj koži, obično na koži iznad zglobova prstiju, na koljenima, lakovima, licu (oko usta i očiju), na koži pazuha, genitalnoj regiji, ali mogu se pojaviti na bilo kojem dijelu kože.
Može se javiti i gubitak pigmenta na kosi (leukotrihija) te gubitak pigmenta na sluznici usne šupljine i spolovila.
Vrste vitiliga
- Lokalizirani ili žarišni vitiligo – obično se jedna ili više bijelih fleka javlja na ograničenom području kože ili sluznica i ne širi se.
- Segmentalni vitiligo – bijele fleke zahvaćaju određene anatomske regije kože (dermatom ili razvojna linija kože) i ne prelaze središnju liniju tijela. Na primjer, jednostrano je zahvaćeno lice, trup ili ekstremiteti.
- Generalizirani vitiligo – bijele fleke su mnogobrojne i raspoređene na koži lica, šaka, stopala, spolovila (akrofacijalni raspored) ili diseminirano smještene bilo gdje na koži, a najčešće na koži lica, vrata, trupu, laktovima, šakama, zapešćima, oko skočnih zglobova te na stopalima. Ovo je najčešći oblik vitiliga i javlja se u oko 90% bolesnika.
- Univerzalni vitiligo – bijele fleke se nalaze gotovo po cijeloj površini kože, zahvaćaju najmanje 80% površine tijela, a ponekad i u potpunosti prekrivaju tijelo.
- Neklasificirani vitiligo – obično u početku bude lokaliziran potom lokaliziran na više područja kože, nije segmentalan i asimetrično je raspoređen na koži.
Što uzrokuje vitiligo?
Vitiligo nastaje zbog gubitka melanocita u koži. Melanociti su pigmentne stanice koje stvaraju pigment melanin. Gubitkom melanina koža postaje bijela.
Točan razlog zašto dolazi do gubitka melanocita nije poznat. Postoji više teorija o uzrocima i mehanizmima uništenja melanocita koje se međusobno nadopunjuju, ali niti jedna ne daje objašnjenje u potpunosti.
Neke od teorija u nastanku vitiliga su:
- Nasljedna predispozicija – genetski čimbenici sigurno imaju svoju ulogu u nastanku vitiliga jer se vitiligo češće javlja unutar nekih obitelji. Čak 18% oboljelih ima pozitivnu obiteljsku anamnezu vitiliga.
- Autoimuna teorija – gubitak melanocita nastaje kao poremećaj imunog odgovora. Naime 20% oboljelih uz vitiligo ima i neku drugu autoimunu bolest kao bolest štitnjače, reumatoidni artritis, celijakija, perniciozna anemija i slično.
- Neuralna teorija – gubitak melanocita je moguće povezan sa živčanim sustavom. Na primjer, kod segmentalnog vitiliga se depigmentirana žarišta većinom javljaju u inervacijskom području pojedinog živca.
- Stres – često se u razgovoru s bolesnicima saznaje da se vitiligo javio nakon nekog stresnog događaja, na primjer, smrti u obitelji, neuspjeha u školi, prometne nesreće i slično.
Koji faktori povećavaju šanse dobivanja vitiliga?
- Vitiligo u drugih članova obitelji povećavaju šanse dobivanja vitiliga.
- Oboljeli ima i druge bolesti iz skupine autoimunih bolesti poput bolesti štitnjače, celijakije, perniciozne anemije, alopecije areate i slično.
- Osoba ima halo nevuse – varijanta nevusa gdje se oko pigmentiranog nevusa pojavljuje depigmentirani halo i nevus nestaje.
Kako se dijagnosticira vitiligo?
- Anamneza (razgovor s oboljelim) – liječnik će kroz razgovor dobiti informacije o dobi u kojoj se bolest javila, da li oboljela osoba ima neke pridružene autoimune bolesti, odnosno postoji li neki vanjski čimbenik koji je prethodio pojavi vitiliga, na primjer emocionalni stres, sunčane opekline i slično.
- Dermatološki pregled uz WOOD lampu – pregledom je važno utvrditi o kojem se obliku vitiliga radi i procijeniti koliko područje kože je zahvaćeno. WOOD lampa je profesionalna lampa koja ima UVA svjetlo valne duljine 365 nm i jasno će pokazati zone vitiliga na kože kao i zone repigmentacije.
- Biopsija promjene uz histološki pregled bioptata – rijetko je potreban za dijagnozu vitiliga. Ukoliko se učini, potrebne su posebne metode bojanja preparata da se utvrdi nedostatak melanocita odnosno manjak njihove aktivnosti.
- Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je utvrditi odnosno isključiti udružene bolesti i stanja kao bolest štitnjače, celijakiju, pernicioznu anemiju i slično.
Da li je vitiligo opasan?
Iako će većina reći da je vitiligo „samo kozmetički problem“, često je lokaliziran na vidljivim mjestima te u oboljelih izaziva osjećaje nelagode, tjeskobe, srama odnosno sniženog samopouzdanja.
Vitiligo se često javlja udružen s drugim autoimunim bolestima najčešće bolestima štitnjače, alopecijom areatom, celijakojom, artritisima, perniciznom anemijom i drugo, a često se javlja udružen i s halo nevusima. Opisana je pojava vitiliga u odrasloj dobi zajedno s malignim melanomom.
Može li se vitiligo liječiti?
Terapija vitiliga može biti:
- lokalna
- fototerapija
- sustavna
- kirurška.
Lokalna terapija
- Lokalna kortikosteroidna terapija – obično se kao prva linija liječenja koriste lokalni kortikosteroidi jake skupine i to kroz više tjedana. Terapiju je potrebno početi što ranije jer je uspjeh terapije najbolji u ranim stadijima vitiliga kada se postiže repigmentacija u 75% slučajeva, nešto češće u djece nego u odraslih. Zbog neželjenih učinaka produžene lokalne kortikosteroidne terapije (stanjenje kože, dlakavost, strije i slično) ne preporuča ih se koristiti za kožu lica i vrata.
- Lokalnu terapiju kalcineurin inhibitorima – u terapiji vitiliga lokalni kalcineurin inhibitori (takrolimus 0,1% i 0.03%; pimekrolimus 1%) preporučuju se za kožu lica, vrata i genitalnu regiju gdje nije poželjno dugo primjenjivati lokalnu kortikosteroidnu terapiju. Također se mogu preporučiti kao nastavak terapije po prestanku primjene lokalne kortikosteroidne terapije.
- Analozi vitamina D – u liječenju vitiliga najčešće se koristi vitamin D u kombinaciji s lokalnim kortikosteroidima i fototerapijom.
- Kombinacija lokalne terapije – često se kombinira terapija lokalnih inhibitora kalcineurina za kožu lica, vrata i genitalne regije, a lokalnih kortikosteroida za ostale regije.
Fototerapija
- Fototerapija se primjenjuje u liječenju vitiliga ukoliko je zahvaćeno više od 20% tjelesne površine. Najčešće korištena fototerapija je uskospektralna (engl. narrow-band) UVB (NB UVB), 311 nm.
- Excimer laser – Excimer laser emitira zrake slične valne duljine kao i NB-UVB (308 nm). Za razliku od NB UVB fototerapije, excimer laser može liječiti malo područje kože.
Sustavna terapija
Sustavna terapija uključuje:
- Sustavnu terapiju kortikosteroidima – Koristi se u samo slučaju brzog širenja generaliziranog ili univerzalnog vitiliga.
- Sustavna terapija antioksidansima – U nastanku vitiliga spominje se i učinak oksidativnog stresa na melanocite koji dovodi do njihovog uništenja. Upravo zato se u terapiji često koriste antioksidansi poput vitamina C i E, cinka, selena, polifenola i slično.
Kirurška terapija
Kirurška terapija se preporučuje u osoba kod kojih ostale metode nisu postigle željeni uspjeh. Princip kirurške terapije je da se zdrava koža bolesnika (odnosno melanociti) transplantira na vitiligom zahvaćene dijelove.
Klimatoterapija
Prema istraživanjima veliki uspjeh terapije ima klimatoterapija na Mrtvom moru, gdje se pacijenti nakon morske kupke izlažu sunčevoj svjetlosti.
Terapija budućnosti
Još uvijek u eksperimentalnoj fazi jest ciljana terapija malim molekulama janus kinasa inhibitorima. Studije pokazuju odličan učinak terapije kod generaliziranog i univerzalnog oblika bolesti.
Koje su se metode liječenja pokazale uspješne?
Sve gore navedene terapijske mogućnosti se primjenjuju u terapiji vitiliga i studijama je dokazana njihova učinkovitost. Uspjeh terapije je individualan i ovisi o brojnim čimbenicima kao što su dob pacijenta, faza bolesti (rani vitiligo bolji uspjeh terapije) te udružene bolesti i stanja.
U terapiji se savjetuje i pravilna zaštita od sunčevog UV zračenja jer koža zahvaćena vitiligom vrlo brzo izgori na suncu što uzrokuje dodatna oštećenja koža. Budući je učinak terapije polagan često se savjetuje i primjena korektivne kozmetike te se pacijente educira kako da prekriju depigmentacije na koži lica, šaka ili drugim vidljivim regijama tijela.
Potrebno je naglasiti da je liječenje najuspješnije ukoliko se počne u ranoj fazi bolesti. Iako se radi o bolesti bez subjektivnih simptoma (nema boli, svrbeža), vitiligo nije samo kozmetički problem.
Vitiligo često ima veliki utjecaj na mentalno zdravlje i kvalitetu života oboljele osobe. Najčešće se javlja u doba odrastanja i sazrijevanja kada se razvija i percepcija vlastitog tijela, samopoštovanja i osjećaj zadovoljstva. Liječenje treba započeti što ranije jer je tada i uspjeh liječenja najveći.
