Prema Konvenciji o pravima djeteta, međunarodnom dokumentu kojim se priznaju prava djece u cijelom svijetu, djeca imaju pravo na život i razvoj u svim segmentima, što uključuje njihov tjelesni, emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni razvoj. To se odnosi na svu djecu, “neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu ili teškoćama u razvoju”. Upravo su djeca s teškoćama u razvoju posebno osjetljiva skupina djece, na čijoj se zaštiti, ali i zagovaranju prava treba aktivno djelovati, jer se njihove potrebe u društvu još uvijek pogrešno definiraju i shvaćaju.
Djeca s teškoćama u razvoju – definicija
Pri definiranju termina “djeca s poteškoćama u razvoju” treba imati na umu da se on najčešće poistovjećuje s terminom “djeca s posebnim potrebama”, što je zapravo pogrešno. Djeca s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama pripadaju široj kategoriji unutar koje razlikujemo djecu s teškoćama u razvoju te darovitu djecu.
Djeca s posebnim potrebama
Bilo da se radi o zaostajanju ili ubrzanju u nekim aspektima razvoja ili razvoju u cjelini, posebne potrebe možemo kategorizirati u tri skupine:
- potencijalne posebne potrebe može imati dijete s takozvanim rizičnim faktorima poput prijevremenog rođenja, koje je bilo ili još uvijek jest izloženo nepovoljnoj okolini (npr. nepotpuna obitelj). Također, potencijalnu posebnu potrebu može imati dijete koje se znatno razlikuje od ostale djece u nekom aspektu razvoja, primjerice, ima sporiji razvoj motoričkih sposobnosti.
- prolazne posebne potrebe se događaju kod djece koja prožive izrazito stresne događaje koji negativno utječu na njihov razvoj, kao što je smrt roditelja ili vrlo bliske osobe.
- trajne posebne potrebe može imati dijete s teškoćama u razvoju, dakle koje ima urođeno ili stečeno specifično stanje organizma zbog kojeg mu je potreban poseban, stručni pristup u odgoju i obrazovanju. Trajne posebne potrebe se mogu razviti i kod djece kod kojih nisu na vrijeme uočene ili pravilno tretirane neke potencijalne ili prolazne potrebe.
Djeca s teškoćama u razvoju
Formalne institucije moraju prepoznati djecu s teškoćama u razvoju kako bi im omogućile adekvatne resurse u odgoju i obrazovanju. Državni standard tako u ovu kategoriju ubraja djecu s:
- oštećenjem vida
- oštećenjem sluha
- poremećajima govorno-glasovne komunikacije,
- promjenama u osobnosti uvjetovanim organskim čimbenicima ili psihozom
- poremećajima u ponašanju
- motoričkim oštećenjima
- sniženim intelektualnim sposobnostima (laka mentalna retardacija)
- autizmom
- višestrukim teškoćama
- zdravstvenim teškoćama i neurološkim oštećenjima (dijabetes, astma, bolesti srca, epilepsija i slično).
Djeca s teškoćama u razvoju u vrtiću
Programi rada za djecu s teškoćama provode se s djecom starosne dobi od 6 mjeseci do polaska u školu. U tom razdoblju se djeca uključe u odgojno-obrazovne skupine s redovitim programom ili s posebnim programom, a ponekad i u posebne ustanove.
Inkluzija djece s poteškoćama
Inkluzija je najviši stupanj pedagoškog povezivanja djece s teškoćama s djecom bez razvojnih teškoća, a podrazumijeva da su sva djeca aktivno uključena u aktivnosti te imaju jednak pristup mjestima za igru i rad u odgojnim skupinama. Prednosti inkluzivnog odgoja i obrazovanja su višestruke jer pogoduju, kako djeci s teškoćama i njihovim roditeljima, tako i djeci bez teškoća, odgajateljima i njihovoj zajednici u cjelini. U vrtićkim grupama s inkluzivnim metodama rada s djecom s teškoćama potiče se:
- individualizirano poučavanje koje omogućuje razvoj sposobnosti svakog pojedinog djeteta
- mogućnost izbora, što djecu usmjerava prema daljnjem razvoju i učenja
- aktivno učenje
- stvaranje povezanosti s obiteljima djece, čime je obitelj neposredno uključena u obrazovanje svoje djece.
Kroz ovakve metode rada se kod djece s teškoćama razvija samopoštovanje i potiče stvaranje pozitivne slike o sebi. I roditeljima inkluzivni pristup svakako olakšava stvari, jer se osjećaju prihvaćenije, znaju da su njihovoj djeci osigurane jednake mogućnosti za razvoj i napredovanje, te imaju više vremena za sebe i ostalu djecu. Djeca bez teškoća će kroz interakciju i svakodnevnu igru steći bolje razumijevanje teškoća u razvoju, razvit će osjetljivost za potrebe drugih i shvatiti da smo svi različiti, ali jednako vrijedni!
Posebne odgojno – obrazovne skupine
Ovisno o primarnoj teškoći (primjerice, ako se radi o težem spektru autizma, cerebralnoj paralizi ili usporenom psihomotornom razvoju), pojedini vrtići, većinom gradski, provode poseban program za djecu s teškoćama. U okviru takvog programa je djeci osim odgojno-obrazovnog osiguran i rehabilitacijsko-terapijski program, što uključuje logopeda, fizioterapeuta, psihologa, edukacijskog rehabilitatora te osiguranu prehranu i prijevoz. U skladu s individualnim mogućnostima, djeca s teškoćama s vremenom prelaze u manju ili veću inkluzivnu vrtićku grupu.
U Hrvatskoj je relativno malen broj dječjih vrtića s posebnim odgojno-obrazovnim grupama — u Zagrebu takav program nudi Dječji vrtić Sopot i Dječji vrtić Bajka, u Zaprešiću Dječji vrtić Bambi, u Osijeku Dječji vrtić Kosjenka, a u Rijeci Dječji vrtić Maestral.
Kako se sve više napora ulaže u veću inkluziju djece s teškoćama u redovan vrtićki program, ponuda vrtića s posebnim grupama se s vremenom vjerojatno neće povećati.
Posebne ustanove
Djeca s većim teškoćama odgajaju se u posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama, a to su dječji vrtići osnovani za rad s djecom s teškoćama, primjerice Dječji vrtić Dva prijatelja u Splitu ili Dječji vrtić Poliklinike Suvag u Zagrebu i ustanove poput zagrebačkog Centra za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”.
Djeca s teškoćama u razvoju u školi
Ovisno o vrsti i stupnju teškoće u razvoju djeteta, posebno povjerenstvo prilikom upisa u školu preporuča za dijete jedan od četiri primjerena programa školovanja koji se provode u redovitim školama ili u posebnim odgojno–obrazovnim ustanovama:
- redoviti program uz individualizirane postupke
- redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke
- poseban program uz individualizirane postupke
- poseban program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada uz individualizirane postupke.
Ako vas zanima ponuda odgojno-obrazovnih programa na vašem području, možete pronaći više informacija na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Financijska podrška djeci i obiteljima djece s teškoćama u razvoju
Ovisno o teškoći, dijete ima pravo i na financijsku pomoć, i to u obliku:
- osobne invalidnine u iznosu od 1500 kn, koja ne ovisi o primanjima u obitelji
- doplatka za pomoć ili njegu u punom (600 kn) ili smanjenom (420 kn) opsegu, ovisno o primanjima u obitelji
- uvećanog dječjeg doplatka — 25 posto uvećanje iznosa od pripadajućeg dječjeg doplatka za djecu s lakšim teškoćama i iznos od 831,50 kuna za djecu s većim teškoćama.
Udruge za djecu s teškoćama u razvoju
Iako formalni sustav djeci s teškoćama u razvoju omogućava odgojno-obrazovnu, zdravstvenu i financijsku podršku, činjenica je da je ta podrška u Hrvatskoj nedostatna. Zbog toga brojne udruge i zaklade diljem Hrvatske služe kao desna ruka roditeljima djece s teškoćama. Donosimo vam tablicu s popisom nekih od organizacija kojima je osnovni cilj zagovaranje prava osoba s posebnim potrebama, ali i pružanje stručne podrške u rastu i razvoju djece s teškoćama u razvoju.
| Podrška djeci s oštećenjem vida |
|
|
| Podrška djeci s oštećenjem sluha |
|
|
| Podrška djeci s poremećajima govorno – glasovne komunikacije |
|
|
| Podrška djeci s promjenama u osobnosti uvjetovanim organskim čimbenicima ili psihozom |
|
|
| Podrška djeci s poremećajima u ponašanju |
|
|
| Podrška djeci s motoričkim oštećenjima |
|
|
| Podrška djeci sniženih intelektualnih sposobnosti |
|
|
| Podrška djeci s autizmom |
|
|
| Podrška djeci s višestrukim teškoćama |
|
|
| Podrška djeci sa zdravstvenim teškoćama i neurološkim oštećenjima |
|
|
