Autizam - simptomi kod djece i odraslih

06.10.2020.

Autizam - simptomi kod djece i odraslih

Autizam se dijagnosticira već kod djece od 2 do 3 godine. Muška djeca su 2 do 4 puta češći slučajevi. Saznajte kako prepoznati ima li vaše dijete autizam.

Što je autizam (poremećaj iz spektra autizma)?

Radi se o poremećaju razvoja mozga koji se očituje u ranom djetinjstvu, a koji je karakteriziran poteškoćama u socijalnoj komunikaciji i interakciji s ponavljajućim uzorcima ponašanja, interesa i aktivnosti. Uz to je čest i poremećaj senzorne integracije, odnosno obrada i tumačenje podražaja iz vlastitog tijela i iz okoline.

S obzirom na široku paletu moguće kliničke slike, govorimo o poremećajima iz spektra autizma (PSA). Autistični spektar uključuja kako i one s blagim stupnjem autizma ili s visokofunkcionalnim autizmom, tako i one s izrazitim oštećenjima, intelektualnim poteškoćama i nerazvijenim govorom. Ne postoje dvije osobe s istom kliničkom slikom autizma.

Termin poremećaj iz spektra autizma danas se koristi umjesto ranije korištene sintagme pervazivni razvojni poremećaj.

Autizam se javlja s učestalošću od 5-70 osoba na 10 000 stanovnika. U posljednje vrijeme je porastao broj dijagnosticiranih zahvaljujući boljoj dijagnostici, širim dijagnostičkim kriterijima, boljoj edukaciji stručnjaka i većom osvještenosti roditelja.

Danas je jasno da nema jednoznačnog uzroka autizma i sa sigurnošću možemo reći da se radi o vrlo složenom kombiniranom utjecaju genetske predispozicije i brojnih čimbenika okoline koji u najosjetljivijem periodu razvoja štetno utječu na mozak.

Rano prepoznavanje je ključno, jer se intenzivnim postupcima rane intervencije uspješno smanjuju simptomi i povećava vjerojatnost integracije u društvo.

Kako prepoznati autizam?

Simptomi autizma kod djece

Prvi simptomi autizma se obično javljaju prije 3. godine života. Međutim, ako se radi o blažim oblicima i o visokofunkcionalnom autizmu (Asperger sindrom), moguće je da osoba ostane nedijagnosticirana do adolescencije ili čak do odrasle dobi.

Djeca s autizmom mogu od samog početka pokazivati odstupanja u razvoju (npr. usporeni razvoj motorike i/ili govora, suženi ili neobični interesi, eholalija ili ponavljanje slogova ili riječi i sl.). Drugi se mogu uredno razvijati do dobi od 15-30 mjeseci, nakon čega gube stečene vještine i počinju pokazivati određena odstupanja.

Odstupanja koja mogu upućivati na autizam jesu:

  • Gubitak postignute jezične vještine, uključujući prestanak brbljanja.
  • Manjak igre pretvaranja.
  • Manjak oponašanja kao što je npr. pljeskanje, oponašanje zvukova ili nekih svakodnevnih radnji.
  • Izostanak pokazivanja prstom prema nečemu.
  • Izostanak pogleda prema nečemu što netko drugi pokazuje.
  • Izostanak interesa za pokazivanje na tuđe neobično ponašanje.
  • Izostanak odazivanja na ime ili smanjeno odazivanje na ime. Roditelji često zbog toga sumnjaju da im dijete ne čuje dobro.
  • Odstupanja u razvoju motorike kao što su nespretnost, mahanje rukama, neobično hodanje, hodanje na prstima.
  • Neobično pokretanje prstima ispred očiju.
  • Ubrzan rast opsega glave od 6. – 24. mjeseca života.
  • Neobična igra, npr. okretanje kotačića na autiću umjesto vožnje po podlozi.
  • Poravnavanje predmeta ili njihovo grupiranje.
  • Fascinacija stvarima kao što su sušilo za kosu, klima uređaj, vozila u prometu.
  • Skupljanje neobičnih stvari kao što su uzice, gumene trake, komadići papira, spajalice i sl.
  • Izrazito napredne vještine računanja, čitanja, učenja i pamćenja, koje su daleko iznad očekivanja za dob.
  • Neuobičajena reakcija na uobičajene podražaje iz okoline, npr. vrištanje na zvuk usisivača i na lagani dodir, ili pak izostanak reakcije na vrlo glasni podražaj.
  • Smanjena osjetljivost na bol.
  • Smanjena potreba za interakcijom sa članovima obitelji, pa roditelji često opisuju da je njihovo dojenče i malo dijete “jako dobro”, jer se samo može zaigrati satima.
  • Poteškoće u socijalnoj interakciji u smislu otežanog tumačenja socijalnih namjera drugih osoba; ponašanje koje nije prikladno situaciji.
  • Eholalija ili uzastopno ponavljanje riječi, fraze ili čak dijela razgovora koje je dijete čulo ranije i izvan trenutnog konteksta.
  • Privremeno smanjenje simptoma tijekom trajanja bolesti praćene visokom temperaturom, kao što je npr. upala srednjeg uha.
  • Izbirljivost u prehrani koja može dovesti do vrlo suženog broja namirnica koje dijete jede i manjka određenih hranjivih tvari.

Na redovitim sistematskim pregledima djece pedijatri ciljanim pitanjima provode pojednostavljeni probir na poremećaje iz spektra autizma, a u slučaju da se postavi sumnja, radi se test, odnosno probir standardiziranim upitnikom kao što je M-CHAT, koji se provodi kod djece od 16 – 30 mjeseci. Više o motoričkom razvoju djeteta predškolske dobi, kliknite na ovaj članak.

Simptomi autizma kod odraslih

Kod odraslih osoba s autizmom, ovisno o težini autizma i provedenim terapijskim postupcima, često nalazimo poteškoće socijalne interakcije, verbalne i neverbalne komunikacije, eholalije te repetitivna ritualistična ponašanja različitog stupnja i intenziteta.

Što se tiče teškoća senzorne integracije, česte su teškoće razumijevanja i tumačenja onoga što drugi misle, žele, trebaju ili osjećaju, što osobama s autizmom otežava svakodnevne situacije.

Mijenjaju li se simptomi autizma kroz život?

Cilj svih ranih terapijskih postupaka je ublažiti simptome autizma kako bi se u odrasloj dobi postigla što uspješnija integracija u društvo. Djeca koja imaju blagi autizam imaju veće šanse za bolju integraciju, kao i ona djeca s angažiranom obitelji koja je puna podrške.

U odraslih osoba s autizmom, posebno u onih koji imaju visokofunkcionalni autizam, često su prisutni psihijatrijski poremećaji kao što je anksioznost, socijalna izolacija i depresija te bipolarni poremećaj.

Koji su poremećaji vezani uz autizam?

Autistično dijete može imati pridružena sljedeća stanja:

 

  • poremećaj probavnog sustava kao što je alergija na hranu, kronični proljev ili opstipacija.
  • anemija
  • epilepsija
  • cerebralna paraliza
  • mentalna retardacija
  • osjećaj boli i nelagode u tijelu
  • poremećaji hranjenja
  • poremećaji spavanja
  • poremećaji raspoloženja
  • anksiozni poremećaj
  • poremećaj pažnje s hiperaktivnošću
  • opsesivno-kompulzivni poremećaj

Uzroci i rizične skupine za autizam

Koji su uzroci autizma?

Autizam je kompleksni poremećaj razvoja mozga koji nastaje kombinacijom genetske predispozicije i čimbenika okoliša.

Koliku ulogu igraju geni?

Postoje li predispozicije za autizam?

Genetika je kod nastanka autizma vrlo jasno ustanovljen čimbenik rizika. Studije na parovima blizanaca pokazuju da oba jednojajčana blizanca razvijaju autizam u 76% – 90% slučajeva, što je potvrda jakog genetskog utjecaja na nastanak autizma, no isto tako potvrđuje da je i utjecaj okoline značajan.

Danas je otkriveno više od 100 gena te stotine varijanti kopija nukleotida ili građevnih blokova DNK (eng. single nucleotide polymorphisms – SNPs) povezanih s autizmom. Napredne metode pretraživanja gena poput DNK mikročipova omogućile su nam otkrivanje raznolikosti nukleotida među oboljelima od autizma, a mogle bi u budućnosti biti korisne u identifikaciji osoba koje nose genetski rizik za nastanak autizma.

Šansa da drugo dijete istih roditelja razvije autizam je 30%, a rizik je više nego 5 puta veći za dječake nego za djevojčice.

Kako se liječi autizam?

S obzirom na kompleksnost poremećaja, ne postoji “liječenje” ili jedna terapija autizma. Fokus se stavlja na pravodobno postavljanje dijagnoze i uključivanje u postupke rane intervencije.

Provođenje rane intervencije podrazumijeva timski pristup i kombinaciju tretmana ovisno o teškoćama koje pojedino dijete ima. Cilj provođenja rane intervencije je razviti vještine komuniciranja, socijalnog uključivanja i naučiti dijete kako regulirati svoje ponašanje, ali isto tako naučiti okolinu kako se prilagoditi i najbolje pomoći djetetu.

Uključivanje obitelji u terapijski postupak ključ je uspjeha terapije.

Najčešče se radi o defektološkim i logopedskim tretmanima, tretmanima senzorne integracije, terapiji igrom, radnoj terapiji, bihevioralnim metodama (ABA) te metodama pojačane i alternativne komunikacije (PECS, AAC). Osim toga, uspješno se primjenjuju i druge metode kao što su terapija jahanjem, plivanjem, glazbom i sl.

Ponekad se kod odraslih osoba s autizmom provodi terapija lijekovima za liječenje središnjeg živčanog sustava (antipsihotici, antidepresivi, stimulansi i dr.).

Kako postupati s autistima

Dijete s autizmom može se drugim ljudima koji nemaju iskustvo ili znanje o autizmu činiti kao razmaženo ili neodgojeno, pa su roditelji djece s autizmom često meta kritika, bliže i daljnje okoline.

Dijete s autizmom uz poteškoće komunikacije ima i poteškoće u tumačenju podražaja iz vlastitog tijela i iz okoline, što ga onemogućuje da primjereno reagira u određenim situacijama.

Roditelji uz pomoć stručnjaka uče razumijevati poteškoće svog djeteta i postupati u određenim situacijama, a djeci s autizmom pomažemo pružajući njihovoj obitelji razumijevanje i potporu koju trebaju.

Prevencija autizma

Svjetski autoriteti za poremećaje iz spektra autizma u članku objavljenom 2019. godine sumirali su trenutna saznanja o utjecaju pojedinih čimbenika okoliša na razvoj autizma i dali smjernice za prevenciju.

Neki od naglašenih čimbenika koji bi mogli imati utjecaj na nastanak autizma u djeteta jesu:

  • Viša dob oca i majke.
  • Začeće metodama potpomognute oplodnje.
  • Izloženost toksinima koji djeluju toksično na razvoj mozga – pesticidi, ftalati, onečišćenje zraka česticama iz prometa i dr.
  • Loš nutritivni status majke u trenutku začeća i tijekom kritičnih trenutaka najranijeg razvoja mozga – manjak ključnih nutrijenata za optimalni razvoj mozga kao što su vitamin D, željezo, folna kiselina, polinezasićene masne kiseline (omega-6 i omega-3).
  • Metabolički poremećaji majke (dijabetes, gestacijski dijabetes, hipertenzija, pretilost) – ta upalna stanja majčinog organizma povezana su ne samo s autizmom, već i sa drugim poremećajima razvoja mozga kod djeteta (ADHD).
  • Majčina pothranjenost – manjak hranjivih tvari izvor je stresnog odgovora u majčinom organizmu koji može dovesti do poremećaja u ranom razvoju mozga.
  • Psihijatrijska dijagnoza majke.
  • Izloženost antidepresivima i antikonvulzivima te antibioticima tijekom trudnoće.
  • Infekcije majke tijekom trudnoće praćene vrućicom i upalnim odgovorom (npr. gripa, rubeola, ospice, herpes simplex, bakterijske infekcije).
  • Prijevremeno rođenje.
  • Izloženost antibioticima nakon rođenja.

Preventivne mjere koje bi potencijalno mogle štititi dijete od razvoja autizma jesu:

  • Prestanak pušenja i konzumacije alkohola prije i tijekom trudnoće i dojenja.
  • Visokonutritivna raznolika prehrana majke prije i tijekom trudnoće i dojenja, koja osigurava sve nutrijente ključne za razvoj mozga.
  • Prije trudnoće i tijekom prvog mjeseca trudnoće potrebno je unositi ≥ 600 µg folne kiseline, a čitavu trudnoću paziti na razine željeza i D vitamina te uzimati pripravke željeza i D vitamina prema potrebi.
  • Postizanje idealne tjelesne težine majke prije začeća.
  • Postizanje idealne regulacije šećera u majke prije začeća i tijekom trudnoće.
  • Pomno praćenje djeteta od strane pedijatra i provođenje upitnika za probir na autizam, kako bi se na vrijeme posumnjalo na autizam, posebno u sljedećim okolnostima:
  • kod djece koja imaju stariju braću ili sestre s autizmom,
  • kod djece koja su rođena prijevremeno,
  • kod djece koja su imala bilo kakvu komplikaciju prilikom rođenja,
  • kod djece začete metodama potpomognute oplodnje,
  • kod djece starijih roditelja,
  • kod djece pretilih majki,
  • kod djece majki s dijabetesom,
  • kod djece majci koje su tijekom trudnoće uzimale lijekove za depresiju ili epilepsiju.

Poticanje dojenja također je prevencija autizma jer majčino mlijeko sadržava posebne čimbenike koji potiču optimalan rast i razvoj crijevne flore te djeluju protuupalno, što putem osi crijevo-mozak utječe na razvoj i funkciju mozga.

Što znači autizam?

Autizam je prvi puta 1943. godine opisao dr. When Leo Kanner, austrijsko-američki psihijatar. Tom riječi opisao je djecu koja su osamljena, ponavljaju riječi (eholalija), imaju opsesiju da sve bude isto, a uz to su često jako inteligentna te ponekad imaju izvanrednu memoriju.

Osobe s autizmom u prošlosti su bile zatvarane u institucije. Danas znamo da autizam nije psihijatrijski, već razvojni poremećaj mozga i da se simptomi autizma terapijskim postupcima mogu smanjiti, a osobe s autizmom danas se integriraju u škole i u društvo.

Iako smo postigli značajan napredak, svi mi kao pojedinci i kao društvo još imamo mnogo za naučiti i poboljšati u svom odnosu prema oboljelima od autizma.

Više o odgoju i obrazovanju djece s teškoćama u razvoju možete pročitati ovdje.

Gdje mogu saznati više informacija?

Prvi izvor informacija bi trebao biti izabrani pedijatar koji u suradnji s roditeljem izrađuje plan dijagnostičkih i terapijskih postupaka, ovisno o djetetovim odstupanjima. Više od M-CHAT upitniku može se pročitati na službenim stranicama upitnika.
Ako postoji sumnja na poremećaj iz autističnog spektra, roditelji mogu i samostalno inicirati multidisciplinarnu procjenu razvoja, npr. u Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, u Ustanovi Mali dom – Zagreb ili u nekoj drugoj ustanovi specijaliziranoj za rani razvoj.
Širom zemlje postoje udruge roditelja djece s autizmom koje mogu biti vrijedan izvor informacija, savjeta i iskustva.

Članak napisala:

dr. med. Ana Balažin Vučetić

dr.med., spec.pedijatrije - radi kao pedijatar u ambulanti primarne zdravstvene zaštite djece u Zagrebu. Posebna područja njenog interesa uključuju holistički pristup zdravstvenoj zaštiti, rani neurorazvoj te nutritivne potrebe i prehranu trudnica te male djece koja predstavlja temelj zdravlja, rasta i razvoja. Rođena je u Bjelovaru, gdje je završila osnovnu školu i Opću gimnaziju, a Medicinski fakultet u Zagrebu završava 2006. godine. Majka je jednog djeteta. U slobodno se vrijeme bavi jogom, meditacijom i pisanjem.

Ostali članci