Hipertonija i Hipotonija – uzroci, liječenje i posljedice

17.02.2021.

Hipertonija i Hipotonija – uzroci, liječenje i posljedice

Poremećaji mišićnog tonus kod beba su pojava koju treba ozbiljno shvatiti. Pročitajte koje vrste poremećaja postoje i kako ih prepoznati i liječiti.

Uvod

Hipertonija i hipotonija dvije su slične riječi oprečnog značenja koje se odnose na promjene mišićnog tonusa. Odstupanje mišićnog tonusa kod dojenčadi je relativno često stanje. Najčešći uzroci odstupanja tonusa kod beba jesu komplikacije trudnoće i prijevremeno rođenje (npr. povišeni krvni tlak u trudnoći ili infekcija), koje najčešće dovode do krvarenja u mozak koje može biti različitog stupnja.

Što su to poremećaji mišićnog tonusa?

Mišićni tonus razlikuje se od mišićne snage. Mišićni tonus je nesvjesna djelomična aktivnost mišića koja je stalno prisutna u stanju mirovanja mišića. Tonus mišiće priprema za aktivnost te održava ravnotežu i posturu, odnosno držanje tijela.

Normalan mišićni tonus kod dojenčadi omogućuje uredan neurorazvoj, odnosno proces uspravljanja koji počinje uspostavljanjem kontrole nad glavicom, nastavlja se uspravljanjem u trupu i zdjelici, uspostavljanjem funkcije šake te konačno hodanjem.

Ako je mišićni tonus povišen, govorimo o hipertoniji, a ako je snižen radi se o hipotoniji. Ako se tonus mijenja govorimo o distonom poremećaju ili sindromu. Kliničke slike sindroma odstupanja u neurološkom razvoju djeteta koje su vezane uz poremećaje tonusa jesu hipertonija, spastični sindrom, sindrom hipotonije i distoni sindrom. Ako se ne prepoznaju i ne liječe, mogu prijeći u kliničku sliku cerebralne paralize.

Što je to hipertonija i kako je prepoznati?

Zdravo novorođenče normalno ima blagu hipertoniju koju nazivamo fiziološkom. Međutim, nakon prvih tjedana, kako započinje proces uspravljanja, tonus se normalizira. Hipertonija ili hipertonus mišića je patološko stanje kod kojega je beba „previše čvrsta”, a uz to se može javiti:

  • često izvijanje tijela u luku prema natrag (opistotonus)
  • pojačani refleksi na rukama i nogama
  • predugo zadržavanje primitivnih refleksa
  • ukočeni i tvrdi mišići ruku i nogu
  • prekomjerna razdražljivost
  • poremećaji spavanja i hranjenja.

Kod dojenčadi s hipertonijom motorički razvoj je u manjoj ili većoj mjeri usporen. Ako je to oštećenje na mozgu blaže i manjeg opsega, hipertonija može biti tek naglašena uz tendenciju ka izvijanju i nešto čvršćim ekstremitetima, a ako se javlja u sklopu vrlo čestog distonog sindroma, ona može biti izražena npr. samo na ekstremitetima.

U takvim se blažim slučajevima razvoj hipertonije uočava tijekom redovitih sistematskih pregleda, a dojenče se upućuje na konzultacije fizijatru, a prema potrebi i neuropedijatru, Odstupanje koje se može verificirati ultrazvukom mozga u takvim slučajevima najčešće nije opsežno, odnosno radi se o krvarenju prvog ili drugog stupnja.

Kod opsežih oštećenja mozga hipertonija je jako izražena i tada je zovemo spasticitet. U takvim slučajevima dojenče se već u rodilištu prepoznaje kao neurorizično te se upućuje u specijalizirane ustanove kako bi se pravovremenim postupcima liječenja (neurorazvojna habilitacija) ublažile posljedice oštećenja mozga.

Što uzrokuje hipertoniju kod beba?

Hipertonija, kao i druga neurorazvojna odstupanja u dojenačkoj dobi, najčešće nastaje zbog oštećenja mozga fetusa uslijed npr. hipoksije (manjka kisika), infekcije ili prijevremenog rođenja.

Liječenje hipertonije kod beba

Hipertonija se liječi postupcima neurorazvojne habilitacije gdje roditelji uče vježbe za hipertonus, a stupanj oporavaka funkcije i ishod terapije ovise o uzroku, lokalizaciji i opsegu oštećenja mozga.

Koje su posljedice hipertonije?

Kod blažih oštećenja, dakle kada je u pitanju blagi hipertonus kod beba, pravovremenom redovitom habilitacijom u prvoj godini najčešće se postiže uspješan oporavak funkcije mišića uz gotovo uredan ili potpuno uredan neurorazvoj. Kod opsežnih oštećenja i spasticiteta, za očekivati je da će tonus u određenoj mjeri zaostati trajno i tijekom razvoja postati dio slike cerebralne paralize, a to ovisi o opsegu i lokalizaciji oštećenja te o provođenju terapijskih postupaka.

Što je to hipotonija i kako je prepoznati?

Hipotonija je stanje smanjenog tonus mišića, a za dojenčad s hipotonijom se kaže da su „mekana” ili „mlohava”. Dojenče s hipotonijom na leđima zauzima položaj žabe, s nožicama na podlozi raširenima u kukovima. Podizanje nogu i ruku s podloge ne događa se spontano ili je tek naznačeno, a najuočljivije je da dijete kasni s uspostavljanjem kontrole glavice, odnosno nakon 3. mjeseca života ono ne može samo držati glavicu. Prilikom povlačenja za ručice, glavica potpuno visi.

Što uzrokuje Hipotoniju kod beba?

Hipotonija je simptom, a ne bolest sama za sebe. Kao takva ona može biti uzrokovana različitim bolestima. Može se raditi o bolestima samog mozga, kao što je teško perinatalno oštećenje, meningitis, malformacija i sl., bolestima perifernih živaca ili mišića ili sustavnim bolestima kao što je hipotireoza (smanjeni rad štitnjače) ili neke rijetke genetske bolesti ili bolesti metabolizma i tada se najčešće radi o jako izraženoj hipotoniji. Isto tako, blaga hipotonija trupa relativno se često nalazi u sklopu distonog sindroma i tada je najčešće vezana uz krvarenje u mozak minimalnog stupnja.

Koje su posljedice Hipotonije?

Posljedice hipotonije ovisit će o tome koji je uzrok hipotonije i postoji li mogućnost uspješnog liječenja.

U ekstremnim slučajevima hipotonije, moguće je da novorođenče već u prvim tjednima života treba mehaničku potporu disanju zbog slabih mišića koji su uključeni u proces disanja.

U blažim slučajevima hipotonije, motoričko odstupanje se vježbama, odnosno postupcima razvojne habilitacije, može ispraviti do mjere da se dijete nakon prvih nekoliko godina života motorički razvija u skladu sa svojim vršnjacima. U svakom slučaju, hipotoniju je potrebno što ranije prepoznati, provesti često opsežnu dijagnostičku obradu i primijeniti postupke fizikalne terapije.

Što je to distoni poremećaj?

Distoni sindrom ili distoni poremećaj naziv je za najčešće neuromotorno odstupanje u dojenačkoj dobi. Distoni poremećaj može se očitovati razdražljivošću, obiljem pokreta rukama i nogama uz česta izvijanja trupa i ekstremiteta. Uz to se javljaju tzv. „distone atake” u obliku neprikladnih i prenaglašenih motoričkih odgovora na nagle promjene položaja ili na buku. Položaj tijela je u leđnom i potrbušnom položaju nestabilan, zbog čega je usporen proces uspravljanja, a usporen je i razvoj funkcije hvatanja šakom.

Tonus mišića je vrlo promjenjiv, pri čemu se često nađe hipotonija mišića trupa uz hipertoniju mišića ekstremiteta, no to ne mora biti pravilo i tonus se može mijenjati (fluktuirajući tonus) od hipotonije preko normalnog tonusa do hipertonusa. Najčešći uzroci distonog poremećaja su oštećenja mozga tijekom porođaja i u ranom periodu nakon rođenja npr. zbog hipoksije (manjka kisika), infekcije ili pak zbog prijevremenog rođenja.

Distoni sindrom se na razini motorike vrlo uspješno liječi postupcima neurorazvojne habilitacije, a dijete je potrebno aktivno pratiti zbog mogućih pridruženih odstupanja u razvoju koja se mogu javiti naknadno, kao što su teškoće senzorne integracije, usporeni razvoj govora, teškoće razvoja pažnje, koncentracije, vještina učenja i sl. Sve što vas je zanimalo o odgoju i razvoju djece s teškoćama u razvoju, kroz najraniju, predškolsku i školsku dob saznajte u članku Djeca s teškoćama u razvoju — odgoj i obrazovanje.

Zaključak

Poremećaji tonusa česta su patologija dojenačke dobi i stoga pedijatri prilikom svakog sistematskog pregleda na njega obraćaju posebnu pažnju. U visoko neurorizične dojenčadi poremećaji tonusa dio su slike oštećenja mozga i ishod će ovisiti o vrsti, lokalizaciji i stupnju oštećenja te načinu i intenzitetu provođenja habilitacijskih postupaka. Kod djece koja su kao zdrava ili kao nisko neurorizična otpuštena iz rodilišta, poremećaj tonusa najčešće se očituje kao distoni sindrom s fluktuacijom tonusa od hipotonije do hipertonije. Distoni sindrom u najvećem se broju slučajeva uspješno liječi postupcima neurorazvojne habilitacije.

Članak napisala:

dr. med. Ana Balažin Vučetić

dr.med., spec.pedijatrije - radi kao pedijatar u ambulanti primarne zdravstvene zaštite djece u Zagrebu. Posebna područja njenog interesa uključuju holistički pristup zdravstvenoj zaštiti, rani neurorazvoj te nutritivne potrebe i prehranu trudnica te male djece koja predstavlja temelj zdravlja, rasta i razvoja. Rođena je u Bjelovaru, gdje je završila osnovnu školu i Opću gimnaziju, a Medicinski fakultet u Zagrebu završava 2006. godine. Majka je jednog djeteta. U slobodno se vrijeme bavi jogom, meditacijom i pisanjem.

Ostali članci