Što je celijakija?
Celijakija je autoimuna bolest (bolest pri kojoj imunosni sustav napada vlastita tkiva) koja pretežito zahvaća tanko crijevo. Posljedica je genetski urođene nepodnošljivosti na gluten.
Gluten je protein (bjelančevina) čije se frakcije prirodno nalaze u sastavu zrna te proizvoda od žitarica uobičajeno prisutnih u prehrani današnjice. Od glutenskih frakcija, glijadin je upravo onaj na koji reagira imunološki sustav osobe s predodređenošću za celijakiju.
Osim žitarica koje ga prirodno sadrže, gluten se nalazi u mnogim prehrambenim proizvodima i industrijski prerađenim proizvodima kao aditiv. Sveprisutnost glutena u prehrani današnjice čini terapiju ove bolesti zahtjevnom i specifičnom.
Glavni problem s celijakijom leži u činjenici što je ona bolest s tisuću pojavnih lica, pa se katkada i naziva „kameleonskom bolešću“.
Što uzrokuje celijakiju?
Celijakija je bolest koja je posredovana imunosnim sustavom kod osoba koje imaju predodređenost za njen razvoj. Dakle, ne postoji „okidač“ ili vanjski uzrok poput virusa, bakterije ili strane kemijske tvari (ksenobiotika) ili određene hrane koji je „okida“, već je ova bolest posljedica preburne reakcije imunološkog sustava na tvar koja je uobičajeni dio prehrane mnogih kultura – gluten. Ta je burna reakcija imunosnog sustava predodređena genetskim naslijeđem i ekspresijom gena te osobe. Stoga se nakon utvrđivanja dijagnoze kod osoba provodi probir („traženje“ dijagnoze) i kod bližih srodnika (roditelja, braće, djece).
Važan dio imunosnog sustava, T-limfociti, aktiviraju se nakon prehrambenog unosa glutena i kontakta s njim, pri čemu dolazi do burne upalne reakcije i narušavanja strukture crijevnih resica tankog crijeva. Budući da su crijevne resice tankog crijeva glavno mjesto apsorpcije brojnih hranjivih tvari u krvotok, njihovo narušavanje onemogućava ulazak i prolazak hranjivih tvari u sustavni krvotok te dopremanje do tkiva i organa koje ih trebaju. Iz tog razloga je celijakija vrlo specifična i može imati vrlo neugodne te teške posljedice na zdravlje oboljelih.
Rizične skupine za obolijevanje od celijakije
Procjenjuje se da je pojavnost celijakije otprilike otprilike kod jednog (1) Europljanina na njih 150-300.
Prema podacima MSD priručnika dijagnostike i terapije, bolest se javlja i kod svakog petog ili desetog srodnika osobe oboljele od celijakije. Učestalost obolijevanja je veći za žene nego za muškarce. Celijakija je endemska bolest i geografski je češća u nekim područjima država ili Europe, no većim migracijama stanovništva kroz povijest, genetski je čimbenik omogućio rasprostranjenost na raznim područjima Europe i svijeta, pa tako i Hrvatske.
Simptomi celijakije
Celijakija nema istu, ujednačenu i tipičnu sliku. Upravo ta netipična slika celijakije vrlo joj je svojstvena i čini je teškom za dijagnosticiranje.
Godinama, pa i desetljećima smatralo se kako je celijakija isključivo bolest djece, što smatramo u proteklim godinama posve pogrešnim i zastarjelim. Naime, atipični i vrlo raznoliki simptomi popratnih bolesti povezanih s celijakijom je čine bolešću o kojoj treba razmišljati i u odrasloj dobi. S time su vrlo dobro upoznati liječnici gastroenterolozi, ali i ostali liječnici specijalisti koji su zaduženi za dijagnostiku ove podmukle bolesti.
Uobičajeni, tipični i lakše prepoznatljivi simptomi celijakije su:
- malapsorpcija
- prateći proljev
- gubitak tjelesne težine
- slabost i slab napredak.
Malapsorpcija podrazumijeva nemogućnost „upijanja“ i iskorištenja hranjivih tvari u krvotoku nakon probave.
Smatra se da je promjena načina života i prehrane dovela do promjene i pomaka simptoma iz dječje dobi u odraslu. Danas se do trećina pacijenata dijagnosticira u dobi starijoj od 65 godine. Snažne kampanje o važnosti dojenja i donedavne stručne preporuke o kasnijem uvođenju glutena u prehranu mogle su doprinijeti odgođenom ispoljavanju simptoma celijakije kod odraslih.
Simptomi celijakije kod djece
Kod djece s dotad neprepoznatom celijakijom vidljivi su sljedeći simptomi:
- malaksalost
- razdraženost
- pad u razini energije
- pad u tjelesnoj težini
- tipična napetost trbuha („veliki trbuh“)
- opću hipotoniju
- slabost mišića
- slabija uhranjenost, odnosno pothranjenost, vidljiva u obliku mršavosti i slabe mišićne mase, naročito velikih skupina mišića (stražnjica, natkoljenica)
- bljedilo
- stolica je voluminozna, pjenušava, smrdljiva i taj neugodni miris podsjeća na trulež.
Simptomi celijakije kod odraslih
Za razliku od djece s celijakijom, mnoge odrasle osobe obično ne pokazuju tipične i jednoznačne simptome celijakije, te liječnici kod novodijagnosticiranih nalaze vrlo raznolike kliničke slike.
Zbog toga celijakiju nije jednostavno prepoznati i bolest je poddijagnosticirana. Ipak, dijagnostiku prema konkretnim algoritmima i dijagnostičkim postupcima treba prepustiti liječnicima specijalistima.
Neki su od najčešćih, no atipičnih simptoma koji se povezuju s celijakijom kod odraslih:
- stalan i neprekidan umor
- kronični proljev
- kronični probavni zatvor
- masna stolica (steatoreja).
Za razliku od djece, mnoge odrasle osobe s celijakijom nisu pothranjene, već samo jedan dio oboljelih gubi na tjelesnoj težini. Stoga se u odrasloj dobi dijagnoza celijakije ne smije postavljati prema kriteriju tjelesne težine.
Zdravstvena stanja i bolesti koje su povezane sa simptomima celijakije su:
- dijabetes tip 1 (autoimuni)
- anemija
- dermatitis (specifični tip – herpatiformis, raspodijeljen na laktovima, koljenima, bedrima, ramenima i vlasištu)
- osteoporoza i osteopenija
- neplodnost
- Hashimoto tireoiditis
- određeni tipovi raka (nonlimfom)
Poznato je da osobe s celijakijom koje se ne pridržavaju bezglutenske prehrane imaju rizik razvoja limfoma, koji je češći u petom desetljeću života. S obzirom da je bolesti svojstvena kronična nemogućnost apsorpcije hranjivih tvari, ispoljavanje tih nedostataka i primjećivanje istih od strane pacijenta i liječnika vrlo je važno pri detektiranju same bolesti.
Primjerice, zbog narušene strukture crijevnih resica i nemogućnosti apsorpcije kalcija i vitamina D nastaje osteomalacija, osteopenija i osteoporoza.
Ako ne postoji krvarenje kroz stolicu, a osoba ima anemiju željeza, tada liječnik s pravom može posumnjati i na celijakiju.
Zbog višestrukih deficita ključnih vitamina, kao i masti, moguća je neplodnost i muškaraca i žena oboljelih od celijakije.
Međusobna povezanost autoimunih bolesti je posve izvjesna, a kao primjer može poslužiti česta povezanost dijabetesa tipa 1 i celijakije.
Kod osoba koje odbijaju provoditi striktnu prehranu bez glutena kao jedinu učinkovitu terapiju, za očekivati je razvoj komplikacija zdravlja te razvoj teže kliničke slike.
Kako se dijagnosticira celijakija?
Nakon sumnje na bolest, celijakija se dijagnosticira opažanjem simptoma te izuzimanjem laboratorijskih i kliničkih pokazatelja od strane liječnika. Laboratorijski pokazatelji uključuju testiranja kao što su serološki testovi koji utvrđuju antitijela na tkivnu transglutaminazu (anti-tTG). Naime, imunosni sustav osoba s celijakijom stvara antitijela na ovaj enzim.
Tkivna transglutaminaza je enzim u tkivu tankog crijeva. Osobe s celijakijom često stvaraju antitijela koja „napadaju“ ovaj enzim. Stoga se kao klinički laboratorijski markeri iz krvi određuju antitijela protiv tkivne transglutaminaze (anti tTG). Test krvi koji pokazuje veću razinu antitijela na tkivnu transglutaminazu može pomoći liječniku utvrditi ima li dotična osoba celijakiju. Postoji anti-tTG IgA, i anti-tTg IgG.
Budući da kod oboljelih od celijakije postoji nedostatak imunoglobulina tipa A (IgA) i da je nedostatak ovog tipa imunoglobulina češći kod osoba s celijakijom nego kod zdrave populacije, neki gastroenterolozi preporučuju da se odredi ukupni IgA kako bi se otklonila sumnja na njegov nedostatak ili pak olakšala dijagnoza na celijakiju.
Od izuzetne je važnosti da se uoči provođenja testa anti-tTG provodi prehrana bogata glutenom ili s uobičajeno zastupljenim sadržajem glutena, i to tijekom 6 ili više tjedana. U suprotnom, provodi li osoba bezglutensku dijetu, rezultati testa bit će lažno negativni.
Ostali serološki testovi koje liječnici mogu koristiti u dijagnostičkom postupku uključuju anti-glijadinska protutijela (AGA) te anti-endomizijska protutijela (EMA). AGA protutijela su manje osjetljiva u odnosu na EMA i anti-tTG.
Od velikog je značaja provođenje upitnika o prisutnosti celijakije u obitelji. U slučaju potvrdnog odgovora, liječnik će lakše moći donijeti odluku o daljnjem postupku dijagnostike.
Konačnu dijagnozu postavlja specijalist gastroenterolog uzimanjem uzorka tkiva (histološko uzorkovanje) biopsijom sluznice tankog crijeva. Kod osoba koje će imati pozitivnu dijagnozu na celijakiju, bit će patohistološki vidljiva promjena površine crijevnih resica. Ona će biti djelomično ili u potpunosti atrofirana, a crijevne resice su skraćene ili ih uopće nema.
Liječenje celijakije
Celijakija je doživotna bolest koja se nažalost ne može izliječiti. No, osnovnim mjerama može se dovesti pod kontrolu i zaustaviti narušeni nutritivni i zdravstveni status. Time će se postići bolji status zdravlja i očuvati dobra kvaliteta življenja. Jedini, i do sada najučinkovitiji lijek za celijakiju je stroga doživotna prehrana bez glutena (bezglutenska prehrana).
Prehrana bez glutena za celijakiju najvažnija je mjera koje se valja držati tijekom cijelog života kod osoba s uspostavljenom dijagnozom celijakije.
Pridržavanje stroge bezglutenske prehrane je i mjerljivo, budući da razine antitijela na tkivnu transglutaminazu i antiendomizijska protutijela počinju padati.
Važno:
Suprotno nekim informacijama kako se nakon poboljšanja kliničke slike i oporavka crijevnih resica može postupno uvoditi gluten, treba jasno i nedvosmisleno reći kako prehrana bez glutena treba biti doživotna. Preporuke o ponovnom uvođenju glutena kod oboljelih od celijakije izuzetno su opasne, pogubne po zdravlje i valja ih se kloniti.
I male količine glutena, mjerljive jedva u tragovima, mogu pogoršati oporavak te izazvati atrofiju crijevnih resica, bolove i pogoršanje zdravstvene slike oboljelih od celijakije.
Također, mit je kako bezglutenska prehrana znači neukusnu prehranu ili prehranu u kojoj prevladava izrazito odricanje. U današnje vrijeme kada su lako dostupni online alati, edukacije i kvalitetne informacije, sasvim je moguće je imati vrlo ukusnu, nutritivno bogatu prehranu bez glutena.
Vrlo je važno da se pri uvođenju i potom doživotnom održavanju bezglutenske prehrane u taj proces uključi cijela obitelj. Konkretno, u istom kućanstvu, a naročito ne u kuhinjama, ne bi trebalo držati proizvode koji sadrže gluten.
Prelazak cijele obitelji na bezglutensku prehranu praktično je i održivo rješenje za oboljelog od celijakije, a naročito za djecu. Prehrana bez glutena, ako je dobro isplanirana, može biti i jest nutritivno punovrijedna prehrana.
Popis nedozvoljenih žitarica:
Nužan kriterij prehrane bez glutena je da ne smije sadržavati ni u tragovima namirnice koje prirodno sadrže gluten:
- pšenicu
- raž
- ječam
- bulgur
- cous-cous (kus-kus)
- pir
- kamut.
Međutim, vrlo je važno da prehrana oboljelih sadrži nutrijente koji omogućavaju oporavak i normalnu funkciju organizma.
Popis dozvoljenih žitarica:
Žitarice i pseudožitarice koje prirodno ne sadrže gluten su:
Zob je „siva zona“, jer premda ne sadrži gluten, vrlo često je križno kontamirana glutenom, pa osobe s celijakijom na tržištu trebaju potražiti onu zob koja je deklarirano bez glutena i označena posebnim znakom (što znači da su se posebnim postupkom uklonili tragovi glutena). I ostale žitarice, koje i prirodno ne sadrže gluten, lako mogu sadržavati gluten uslijed spomenute križne kontaminacije pri skladištenju i transportu.
Na tržištu postoji čitav niz proizvoda bez glutena kod kojih je važno da su doista certificirano bez glutena. To je moguće prepoznati prema znaku prekriženog klasa pšenice u krugu.
Hrana namijenjena osobama intolerantnima na gluten je kategorija hrane za posebne prehrambene potrebe. Ona je posebno proizvedena, pripremljena ili prerađena kako bi zadovoljila posebne prehrambene potrebe osoba intolerantnih na gluten. Kada je sadržaj glutena u hrani manji od 20 mg/kg, tada se takva hrana može označiti navodom »bez glutena«.
Neki od kritičnih mikronutrijenata koji su deficitarni kod osoba oboljelih od celijakije su:
Kao primjer nekih obroka bogatih tim nutrijentima, donosimo nekoliko recepata za celijakiju u primjeru jednog dana.
Primjeri obroka za celijakiju
Doručak
Namaz od crvenog graha i slanutka s bučinim sjemenkama i bučinim ulje
Sastojci: crveni grah, slanutak, češnjak, bučine sjemenke, sezam, bučino ulje
Crveni grah, slanutak, usitnjeni češnjak i bučine sjemenke zajedno izmiksati, dodati po volji sezam, zatim dodati bučino ulje i miksati do željene konzistencije. Namazati na kreker bez glutena (proizvod s oznakom bez glutena).
Ručak
Hladna quinoa salata sa slanutkom, oslićem i pečenom ciklom
Sastojci: quinoa, cikla, hren, mrkva, peršin, slanutak, fileti oslića, limunov sok, maslinovo ulje, češnjak, sol
Isprati quinou i potom staviti kuhati 15-ak minuta; po završetku kuhanja, pustiti 5 minuta da odstoji, ocijediti višak i ohladiti. U zasebnu zdjelicu nasjeckati pečenu i ohlađenu ciklu, naribani hren, naribanu mrkvu, peršin, ocijeđeni slanutak i komadiće fileta oslića. U posebnoj zdjelici staviti limunov sok, maslinovo ulje, protisnuti češnjak, malo soli i sve pomiješati. Kada se quinoa ohladi, pomiješati dressing i staviti u frižider. Servirati.
Međuobrok
Zdravi sendviči s bezglutenskom šunkom, povrćem i namazom
Sastojci: bezglutenske tortilje, namaz od graha i slanutka (prvi recept), bezglutenska šunka, špinat, kukuruz, cherry rajčice, zelena salata
Bezglutenske tortilje (sa znakom bez glutena) zagrijati, premazati namazom od graha i slanutka, dodati nasjeckane komadiće bezglutenske šunke, mladi špinat, kukuruz, cherry rajčice i narezanu zelenu salatu, zatim preklopiti.
Večera
Leća s bezglutenskim fusillima
Sastojci: maslinovo ulje, crvena leća, crna leća, crveni luk, zelena i crvena paprika, sol, papar, 80 g bezglutenskih fusilla
Na maslinovom ulju propirjajte papriku izrezanu na trakice i luk izrezan na kolute, zatim dodajte kuhanu leću.Dodajte začine i pomiješajte s fusillima. Servirajte uz salatu od matovilca s cherry rajčicama.
