Sve o darovitoj djeci - Karakteristike, problemi, testiranja | Lupilu Lidl

01.04.2019.

Sve o darovitoj djeci - karakteristike, problemi testiranja

Darovita djeca ona su koja rano počnu koristiti širok rječnik, spretna su u uporabi fraza, imaju visoku sposobnost koncentracije i pokazuju zanimanja za specifične teme. Takvoj djeci potrebno je pružiti mnogo pažnje i dati im mogućnost razvoja njihovih sposobnosti. Pročitajte kako prepoznati je li vaše dijete darovito i na koji ga način razvijati.

Razvoj djeteta

Roditeljima je važno da njihova beba bude zdrava i dobro napreduje. Zato u prvoj godini života postoje sistematski pregledi kako bi se odradile sve preventivne mjere te kako bi se pratio rast i razvoj bebe. Za bebu u prvim mjesecima života svakako je važna, u prvom redu, pravilna prehrana, a potom njega, ljubav, pažnja, san, šetnja… No beba nije samo lutkica koja jede i spava. S bebom se možemo i te kako družiti, maziti je i stimulirati na različite načine, odnosno, poticati na aktivnosti koje u tom periodu najbolje upija i uči.

Što je više stimuliramo, beba ranije postaje kompetentna u većem broju aktivnosti kao što su: uredno slaganje kockica ili puzli, prepoznavanje slova, boja i pjesmica, skakanje na dvije i na jednoj nozi, hodanje po crti, hvatanje loptice, guranje lopte u gol, crtanje čovjeka sa što više detalja, itd. Svakom je roditelju neopisivo drago kada njihova beba usvoji neku novu aktivnost — prvi smiješak, okretanje, sjedenje, podizanje, hvatanje igračke, gugutanje, hodanje, ili pak izgovor prvih smislenih slogova i riječi. Čak se i mame u parkiću hvale: “a moja beba već sjedi”, “a moja već priča” ili “a moja je prohodala”.

Kada je dijete malo veće, svaki njegov uspjeh posebno oduševljava roditelje. Svaki roditelj misli da je njegovo dijete po nečem posebno i izuzetno i želi svom djetetu najbolje. U današnje vrijeme sve više roditelja vrlo rano djecu uključuje u razne aktivnosti, poput sportskih aktivnosti u vrtićima ili pak učenja stranih jezika, sviranja ili plesa. Važno je pritom pratiti zanima li određena aktivnost dijete ili bi dijete radije bilo uključeno u aktivnost druge vrste.

Važnost obitelji i okoline na razvoj darovitosti

Razvoj darovitosti složen je i dinamičan proces koji zahtijeva udruženo djelovanje velikog broja čimbenika među kojima presudnu ulogu imaju obitelj, sam pojedinac i društvena sredina. Dijete se ne razvija izolirano već u interakciji sa svojom obitelji, a potom i u kolektivu u kojem započinje druženje s vršnjacima.

Prije se pretpostavljalo da darovita djeca imaju darovite roditelje i da potječu iz imućnih i obrazovanih obitelji s višim socioekonomskim statusom. Međutim, brojna istraživanja opovrgla su navedene tvrdnje. Potvrđeno je da za razvoj darovitosti najvažniju ulogu ima aktivno zauzimanje roditelja u odgoju djeteta, te da status obrazovanja ne igra presudnu ulogu.

To je objašnjeno činjenicom da roditelji koji u zajedničkim aktivnostima sa svojom djecom provode dosta vremena (zajedničko čitanje, traženje informacija iz knjiga, proučavanje geografskih karata i enciklopedija, razgovor o pročitanom, bogaćenje dječjeg rječnika, zajedničke posjete kazalištu, izložbama i sportskim događajima te razgovor o tome i sl.) olakšavaju razvoj dječjih interesa. Time osiguravaju toplinu i podršku njihovim intelektualnim istraživanjima, što ujedno potiče razvoj dječje darovitosti.

Naravno, roditelj višeg obrazovanja češće djetetu može pružiti pristup različitom sadržaju i aktivnostima, no to ne mora uvijek biti tako. Također, roditeljima s boljim socioekonomskim uvjetima lakše je dijete voditi na različite sportske, plesne ili kulturne aktivnosti. Međutim, ne mora značiti da takvi roditelji vode bolju brigu o svom djetetu od, primjerice, roditelja nižeg socioekonomskog statusa, stoga navedeni faktori nisu presudni.

Kako prepoznati nadarenu djecu

Darovitost je sklop natprosječnih intelektualnih sposobnosti, karakteristika osobnosti, visokog stupnja kreativnosti i motivacije. Kao darovitu, odgajatelji i učitelji izdvajaju onu djecu koja mnoge stvari rade ranije, brže, uspješnije i drugačije od druge djece te u tome imaju visoka postignuća. Darovito dijete možete prepoznati po spoju tri osobine:

  • natprosječnoj općoj ili specifičnoj sposobnosti
  • motivaciji
  • visokom stupnju kreativnosti

Međutim, inteligencija ne ovisi samo o broju živčanih stanica (tj. genetskom potencijalu), već i o broju neuronskih veza, a za njihovo formiranje najdragocjeniji je period do sedme godine života. Neiskorišteni potencijali ljudskog uma i snaga djetinjstva, udruženi s posvećenim i educiranim roditeljima i odgajateljima, otvaraju vrata kreativnom učenju, bržem spoznavanju te lakšem otkrivanju i razvijanju sposobnosti.

Mnogi su roditelji subjektivni i misle da je njihovo dijete najpametnije i najdarovitije. No, kako uistinu prepoznati je li dijete darovito?

Dostupni podaci navode da je u populaciji 3% darovite djece. Visoka inteligencija samo je jedan od preduvjeta, a da bi netko pripadao grupi darovitih, potrebno je imati i nekoliko značajnih karakteristika:

  • rano korištenje širokog rječnika
  • spretnost u jeziku, uporaba fraza i cijelih rečenica u vrlo ranim godinama
  • opća zapažanja
  • zanimanje za knjige, atlase, enciklopedije
  • rani interes za datume i vrijeme
  • sposobnost koncentracije
  • rano otkrivanje uzroka i posljedica (što ih čini emotivno osjetljivijima)

Danas je zanimanje za atlase i enciklopedije ipak rjeđe, kako djeca sve više i u sve ranijoj dobi počinju koristiti tehnologiju (npr. mobitele, računala i laptope). Nažalost, ni knjige se više ne čitaju često kao prije. Dakako, nova tehnološka dostignuća imaju svoje prednosti i nedostatke te mnogi stručnjaci ističu da ih valja upotrebljavati dozirano i kontrolirano, osobito u ranoj dječjoj dobi.

Što raditi s nadarenom djecom

Roditelji imaju najvažniji i najveći utjecaj u najranijoj dobi djeteta, no kada dijete krene u kolektiv (primjerice, vrtić) nužno je stvaranje okruženja za učenje u kojem se potiče razvoj motivacije te pozitivni stavovi o obrazovanju i znanju. Tu važnu ulogu ima i sam odgajatelj koji bi trebao, ali ne mora uvijek imati mogućnosti, prepoznati dijete koje je darovito, posvetiti mu dodatnu pažnju i zadati posebne aktivnosti kako bi se dijete razvilo u skladu sa svojim sposobnostima. Kada se ustanovi da je dijete darovito sa njime se svakako mora drugačije raditi nego s ostalom djecom. Jasno, takvo dijete ne smije biti izolirano od svojih vršnjaka, ali mu se moraju dati dodatni ili dopunski sadržaji da se nastavi razvijati.

Osim podrške obitelji, u opažanju potencijalne darovitosti, počinjanju procesa njenog svjesnog razvoja i praćenju, neophodna je podrška odgojno-obrazovnih institucija (vrtića, škola i centara za talente), kao i društvene sredine.

Svaki navedeni čimbenik treba djetetu omogućiti pristup različitim izvorima informacija, instrumentima (npr. računalu, teleskopu ili priboru za snimanje i praćenje različitih pojava) i navesti kako ih se pravilno koristi. Isto tako, treba razvijati zanimanje djece za različita područja kroz razgovor i pokazati znatiželju za područje njihovih interesa. Važno je na vrijeme povezati se s odgovarajućim centrima, institucijama i stručnjacima iz određenih područja te pronaći kvalitetnog mentora koji će darovito dijete dovesti do više razine darovitosti. U Europi i svijetu takvi centri već dugo postoje, dok su u našoj sredini darovita djeca još uvijek nedovoljno prepoznata te njihov napredak uglavnom ovisi o brizi roditelja.

Izazovi kod darovite djece

Ponekad su darovita djeca neshvaćena od strane vršnjaka, odgajatelja ili nastavnika. Smatra se da oko 20% darovite djece s IQ-em većim od 160 ima emocionalnih i socijalnih problema, dok je među općom populacijom ovaj broj dvostruko manji. Darovita djeca sa specifičnim talentima i s IQ-em od 125 do 145 imaju manje problema u prilagođavanju sredini.

Daroviti uče brže i na drugačiji način od vršnjaka, kreativni su i tvrdoglavi i često se teško prilagođavaju društvenim konvencijama. Ova djeca, gotovo u pravilu, nisu omiljena među vršnjacima koji ih ne mogu slijediti zbog apstraktnog mišljenja i neuobičajenih interesa. Daroviti rano počinju sumnjati u autoritete i jasnije uočavaju roditeljsku nekompetentnost ili nedosljednost nastavnika. Ponekad nastavnici nemaju razumijevanja za darovitu djecu koju doživljavaju kao prezahtjevnu ili napornu u svakodnevnom radu. Takva djeca znaju biti “naporna” jer imaju mnogo pitanja, pamte sve odgovore i na temelju njih postavljaju nova pitanja. Iz navedenih razloga, ponekad darovito dijete može biti okarakterizirano kao neposlušno jer ima svoje stavove.

Obrazovni sustav i darovito dijete

Brojna istraživanja djece s visokim sposobnostima dokazala su da što su sposobnosti više, to su izraženije i specifičnosti koje ovu grupaciju čine izuzetno osjetljivom na neodgovarajući odgojno-obrazovni sustav. Najnovija istraživanja ukazuju da frustracije nezadovoljenim socijalnim i odgojno-obrazovnim potrebama ovu djecu čine rizičnom na kasnija asocijalna i devijantna ponašanja.

Kod darovite djece dolazi često do kontradiktorne situacije jer znaju biti intelektualno nadmoćna, a emocionalno ispod svoje dobi. Dakle, darovita djeca zapravo su djeca s posebnim potrebama, stoga im treba pružiti svu moguću potporu i ne dopustiti im da se izgube u masi.

Rad s darovitima ima dvostruku korist jer na taj način mogu ostvariti svoj biološki potencijal, a ujedno se smanjuje rizik od asocijalnog ponašanja. Program rada s nadarenom djecom uključuje identificiranje potencijalno darovitog djeteta, utvrđivanje njegovih mogućnosti, potreba i interesa te uvažavanje specifičnih interesa i produbljivanje istih. Nadalje, uključuje omogućavanje djetetu da nauči što ga zanima na način koji mu odgovara i pritom mu za te aktivnosti pružiti dovoljno vremena. Takvoj djeci svakako treba organizirati složenije aktivnosti, naročito u pogledu apstraktnog mišljenja. Često se programi za darovitu djecu ostvaruju kao projekti, zahtjevnije logičko-didaktičke igre, rad na multimedijskom računalu i slično ili se, pak, organiziraju igraonice za darovitu djecu sličnih intelektualnih sposobnosti.

Škola učenicima osigurava uključenost u odgojno-obrazovni program u skladu s razinom i vrstom njihove darovitosti, primjerice, dodatnu nastavu i druge oblike rada koji potiču njihove sposobnosti i stvaralaštvo. Za darovite učenike može se organizirati rad po programima različite težine koji se ostvaruju u razrednom odjelu ili interesnim skupinama. Također, tu su razne kreativne i istraživačke radionice te skupni ili individualni izborni programi. U redovnoj nastavi dostupno je ubrzanje obrazovanja (akceleracija), mentorstvo i natjecanja, dok se izvan redovite nastave provode izvannastavne aktivnosti, radionice, ljetne i zimske škole, klubovi i kampovi. 

  • Ubrzano školovanje – akceleracija

Ubrzanje školovanja znači ranije uključenje djeteta u redovito osnovnoškolsko obrazovanje ili mogućnost prelaska u više razrede tijekom iste školske godine. U takvom slučaju učiteljsko vijeće osniva stručni tim koji prati učenika i donosi odluku o njegovu prijelazu u viši razred. Stručni tim čine, ovisno o dobi učenika, učitelj razredne nastave i/ili učitelji predmetne nastave te stručni suradnici (psiholog, pedagog i drugi).

Odluka o ranijem uključenju i prelasku u više razrede odnosi se nakon pomne procjene o potencijalnom utjecaju koji bi provedba imala na učenika, a jednom kad je provedeno, potrebno je pozorno praćenje utjecaja na učenika. Pri donošenju odluke osobito se uzima u obzir učenikova dob, emocionalni i tjelesni razvoj, potpora roditelja, obrazovna potpora i učenikovo zanimanje i motiviranost.

Proučite literaturu za roditelje darovite djece:

„IQ djeteta – briga roditelja (za predškolski uzrast)“, autora dr. Ranka Rajovića

„MENSA – NTC sistem učenja“, autora dr. Ranka Rajovića

Članak napisala:

Prim. mr. sc. Giovana Armano

dr. med., specijalist pedijatar - Medicinski fakultet upisala je 1975., a diplomirala 1980. Specijalistički ispit iz pedijatrije položila 1988., a magisterij obranila 1983. godine. Od 2000. radi u Domu zdravlja Susedgrad, sada DZ Zagreb Zapad, u Specijalističkoj pedijatrijskoj ordinaciji dr. Armano. 2006. dobila je Povelju HLZ za rad u Hrvatskom društvu za socijalnu i preventivnu pedijatriju. Član je upravnog odbora udruge Centar dječjeg zdravlja. 2016. godine izdala je knjigu za roditelje „Pedijatar u kući“ te se uključila u Kliničko istraživanje uvođenja formule za dojenčad na bazi kozjeg mlijeka. Sudjeluje i organizator je brojnih znanstvenih stručnih skupova.

Ostali članci