Razvoj govora kod predškolske djece
Razvoj govora možemo pratiti kroz dva osnovna razdoblja:
- predverbalno – od rođenja do prve riječi sa značenjem
- verbalno – od prve riječi sa značenjem do automatizacije govora
U prvom mjesecu života novorođenče se glasa krikom, plačem i fiziološkim zvukovima. Ono u sebi nema komunikacijsku usmjerenost, ali razvija emocionalni odnos s okolinom koji je temelj zdravog govornog i općeg razvoja djeteta.
Tijekom drugog mjeseca dijete počinje izvoditi jednostavne vokalne zvukove, vokalizirati — time započinje faza gukanja. U glasanju prevladavaju nazalni samoglasnici i suglasnici. Dob oko četvrtog mjeseca vrijeme je vokalne igre koje u dobi od šest mjeseci prelazi u fazu slogovanja uz razvoj ritma i intonacije. Dijete se sve više slogovnim glasovima obraća okolini (ma-ma, ba-ba, da-da).
U slučaju oštećenog sluha ova se faza neće razviti.
Prve riječi sa značenjem nastaju između 12 i 18 mjeseci i time započinje verbalno razdoblje u razvoju govora. Obično su to dvosložne imenice, poput mama, tata, baba. Potkraj druge godine dijete oblikuje svoju prvu rečenicu od dvije riječi. Pojavom prve rečenice dijete usvaja gramatiku i naglo napreduje u razvoju govora. Rječnik raste po 50 novih riječi mjesečno pa ih u dobi od dvije i pol godine poznaje tisuću.
U dobi od tri i pol godine dijete u govoru rabi sve vrste riječi i poznaje osnovna gramatička pravila pa kažemo da je savladalo osnovu materinskog jezika. Točnost izgovora raste nakon treće godine, a pravilno izgovarati sve glasove dijete hrvatskog govornog područja trebalo bi u dobi od pet i pol godina. U toj dobi koristi oko tri tisuće riječi, a u dobi od šest godina gotovo šest tisuća riječi.
Govorne igre i govorne vježbe
Roditelji se često pitaju kako mogu potaknuti razvoj govora kod djeteta. Razvoj govora kod predškolske djece ovisi o spolu, genetici, temperamentu i okolini koja može biti više ili manje poticajna. Važno je od najranije dobi koristiti govorne vježbe za djecu: komunicirati s djetetom, pričati mu kod presvlačenja, hranjenja, kupanja i ostalih svakodnevnih aktivnosti.
Kao što je spomenuto, jezične vježbe za djecu počinju od najranije dobi. Dijete mora osjetiti da je uključeno u vaše razgovore kada je u vašem prisustvu. Oponašajte svoje dijete, njegove izraze lica i smijeh. Pratite njegov interes i poštujte želju za odmorom i tišinom ako je pokazuje. Također, ne ostavljajte malo dijete pred televizorom jer je izloženo prevelikoj količini jednosmjernih informacija.
Govorne igre za predškolsku djecu:
1. od rođenja do druge godine
- Potičite dijete na glasanje samoglasnicima i kombinacijom suglasnika i samoglasnika da, ma, ba i slično
- Stišajte buku u okolini (radio, TV) kako bi dijete lakše usmjerilo pažnju na govor
- Plješćite dlanovima, mašite, šaljite poljupce
- Pomognite si zvučnim igračkama
- Koristite brojalice, imenujte boje
- Oponašajte glasove životinja
- Čitajte svakodnevno svom djetetu, potičući ga pitanjem: “Što je to?”
2. od druge do četvrte godine
- Ponovite ono što je dijete reklo kako biste mu dali do znanja da ga razumijete
- Dječjim govorom služite se samo u slučaju prenošenja poruka: “Idemo pa-pa”, “Sada odlazimo autom”
- Igrajte igre s odgovorima da-ne: “Jesi li ti djevojčica?”, “Jesi li ti Ivo?”
- Pjevajte jednostavne pjesme i recitirajte brojalice
- Činite stanke u govoru, koristite jednostavne riječi
3. od četvrte do šeste godine
- Ohrabrite i pohvalite svaki pokušaj govora, pokažite da ga razumijete
- Činite stanke u govoru kako bi ono nastavilo razgovor
- Bogatite mu rječnik, učite ga novu riječ i objašnjavajte što znači
- Razgovarajte o odnosima u prostoru: gore – dolje, lijevo – desno, naprijed – nazad
- Koristite se dvosložnim ili trosložnim uputama: “Donesi iz sobe slikovnicu o životinjama”
- Učite stvarati kategorije i skupove: voće, igračke, odjeća, itd.
- Razgovarajte u automobilu, neka dijete prepriča događaj u prometu — važno je poticati monološko izražavanje jer je znatno složenije od dijaloškog
Govorne vježbe za djecu predškolske dobi mogu uključivati i igranje s djetetom tijekom kuhanja i pospremanja, kada na raspolaganju imate nekoliko slobodnih minuta i želite s djetetom kvalitetno komunicirati i pritom se zabaviti.
Vježbe čitanja za prvi razred
Čitanje je vještina koja se razvija od malena, a prvi učitelji su roditelji. Za usvajanje vještine čitanja i pisanja potrebno je mnogo više od slušnog prepoznavanja glasova. Važno je da dijete postane svjesno da se riječi sastoje od glasova te da nauči razlikovati i analizirati glasove, odnosno, potrebna je dobro razvijena fonološka svjesnost. To uključuje sposobnost prepoznavanja, izdvajanja i međusobnog uspoređivanja glasova, rastavljanje riječi na glasove i povezivanje izgovorenih glasova u riječ.
Preduvjet za čitanje i čitanje s razumijevanjem je razvoj predčitalačkih vještina. Taj proces kreće već u dobi od dvije i pol do tri godine kad dijete opaža da netko čita i piše. U dobi od četiri do pet godina primjećuje razliku u slovima, a oko pete godine postaje svjesno da se svaka riječ sastoji od zasebnih glasova.
Od tada počinje rastavljati riječ na glasove i spoznaje rimu. Glasovna osjetljivost i abecedno načelo razvija se nakon šeste godine. Čitanje mora biti zabavno, dijete samo istražuje i pokušava pročitati riječ i ispričati priču.
Evo nekih igara koje to potiču:
- Praćenje uzorka: kuglice, kockice ili perlice različitih boja složite po svom uzorku, a od djeteta zatražite da ga ponovi na svojoj podlozi.
- Prepoznavanje istih likova ili slova: sva slova B obojite plavom bojom, sva slova D crvenom, sva slova M slova žutom, itd. Na taj način djeca razvijaju vizualnu percepciju i usvajaju vezu između grafema (onog što vidi) i fonema (onog što čuje).
- Igranje memo igara: igrajte se s klasičnim memorijskim karticama s likovima ili slovima.
- Oblikovanje slova: izrađujte slova od plastelina, izrezujte ih iz kartona te potom spajajte u riječ.
- Prvo i zadnje slovo: u slikovnici ili u kući zajedno tražite i imenujte riječi koje počinju istim glasom, na isti se način igrajte i sa zadnjim slovom u riječi.
- Rima: čitajte pjesmice s rimom i igrajte se dovršavanja rime.
Posjet logopedu
Najčešća nedoumica roditelja u vezi govornih poteškoća jest treba li se potražiti pomoć logopeda i kada. Česti razlozi posjeta logopedu su:
- nedovoljno razvijen govor
- mucanje
- teškoće izgovora
- teškoće čitanja i pisanja
Do osmog mjeseca dijete treba:
- reagirati na glasovni poticaj
- izgovarati nekoliko slogova
- glasati se kada mu se govori
- proći fazu vokalizacije (prvog krika/plača) i gukanja (proizvodnja jednostavnih vokalnih zvukova artikuliranijih od glasanja)
Tijekom prve godine treba:
- primijetiti komunicira li dijete dobro
- prati li zbivanja u okolini
- reagira li na obraćanja
- koliko i kako se glasa
Do 21 mjeseca starosti dijete treba:
- izgovarati osam riječi sa značenjem
- oponašati zvuk koji čuje
- imenovati i pokazivati jednu ili dvije slike
- riječima tražiti jesti i piti
Ako ste zabrinuti zbog izostanka očekivane dinamike razvoja govora obratite se pedijatru koji će uz logopeda indicirati pregled audiologa, ORL, neuropedijatra i psihologa.
Osim praćenja korektnosti izgovaranja glasova, tečnosti djetetova govora, njegova jezična razumijevanja i pravilnosti izražavanja, treba svakako obratiti pažnju i na djetetove opće komunikacijske vještine, na njegovu komunikaciju s vršnjacima i okolinom te na sposobnost usmjeravanja pažnje na sadržaje i aktivnosti.
Ako smatrate da vaše dijete odstupa u bilo kojem od ovih područja, obratite se logopedu, jer savjetovanje i educiranje roditelja te rana intervencija kod djeteta može prevenirati ozbiljnije govorne poteškoće.
