Bebe i puzanje - Kako potaknuti mališane na puzanje

19.10.2020.

Bebe i puzanje - Kako potaknuti mališane na puzanje

Puzanje je bitan prvi korak u motoričkom razvoju vašeg djeteta. Saznajte kada dijete počinje puzati i kako ga možete potaknuti na puzanje.

U dojenačkom periodu, osim dobrog napredovanja na težini, spavanja i papanja, jako je važan motorički razvoj bebe- govorimo o psihomotornom razvoju.

U svakom periodu dojenačkog života beba usvaja nove motoričke aktivnosti koje su važne ne samo kao prvi obrasci kretanja, nego i za razvoj mozga.

Fiziološki razvoj motorike bebe

Nakon poroda, u motorici bebe prisutni su „primitivni“ refleksi koji se postepeno gube do oko 2 mjeseca.

  • Uslijed kontrole glavice – sa oko 1 mjesec starosti bebe, a zatim podizanjem glavice pa nakon toga i ramenog obruča, uz potporu ručicama o podlogu, u položaju bebe na trbuhu, oko 3 mjeseca starosti.

Šakice bebe se otvaraju i oslanjaju se na podlogu u položaju na trbuhu da bi beba mogla podići ramena i okretati glavu s jedne na drugu stranu. Beba se nakon dobi od 3 mjeseca već pokušava okretati, rotirati – s trbuha na leđa i obrnuto, da bi oko 6. mjeseca pokušavala se podići u sjedeći položaj.

Puzanje je daljnja aktivnost bebe i to započinje prvo kao „vojničko“ puzanje da bi beba oko 9. mjeseca starosti počela podizati zdjelicu i zauzimati četveronožni položaj. Oko 9. mjeseca se beba također, počinje podizati uz oslonac, prvo na koljena a zatim jednom, pa drugom nogom i zauzima stojeći stav.

Po malo sljedi i hodanje uz oslonac, prvo bočno uz rub stola ili unutar krevetića (oko 9. -11. mj.), a zatim oko 12. mjeseca se beba pokuša pustiti i napraviti nekoliko samostalnih koraka.

Sve bebe nisu iste!

Većina beba se razvija kako je opisano. Neke bebe su motorički super aktivne te određene obrasce usvajaju prije, osobito ako ih se potiče i s njima bavi.

Neke bebe trebaju duže za usvajanje određenih obrazaca psihomotornog razvoja. Takve bebe treba češće kontrolirati, pratiti, utvrditi da li je bilo kakvih neurorizika u trudnoći, porodu ili u ranoj novorođenačkoj dobi te pitati i roditelje kako je tekao njih psihomotorni razvoj.

Svakako, pedijatar treba odrediti treba li bebu uputiti na obradu i vježbice. Ako beba samo umjereno kasni u usvajanju obrazaca, treba ju samo poticati na odgovarajuće vježbice te će ubrzo usvojiti nove pokrete i dostići svoj odgovarajući razvoj za dob.

Odstupanja u psihomotornom razvoju

Kada bebe ne prate psihomotorni razvoj kako bi to trebalo, kažemo da imaju odstupanje u psihomotornom razvoju ili tzv. Dystonia sindrom..

Uzroci takvog stanja su različiti, a najčešće je to jedan ili više neurorizičnih čimbenika u perinatalnom razvoju bebe (prije rođenja, pri rođenju ili nakon rođenja).

Neurorizični čimbenici su različiti od patološke trudnoće majke, do komplikacije u samom porodu ili nekih drugih stanja kod bebe nakon poroda.

Bebe u tom slučaju ne prate fiziološke obrasce psihomotornog razvoja.

Osim toga, kod njih može biti prisutna poremećaj u napetosti mišića – tonus. Dakle, može se govoriti o:

  1. hipertonusu (ukočenosti),
  2. hipotonusu (mlohavost),
  3. fluktuirajućem tonusu (izmjenjivanje hipo- i hipertonusa).

Na ultrazvuku mozga se mogu također primijetiti određena odstupanja, ali nalaz može biti također i sasvim uredan.

Fizikalna terapija

Osnova terapije odstupanja u psihomotrnom razvoju bebe je fizikalna terapija i praćenje po neuropedijatru i fizijatru.

Fizikalnom terapijom stručnjaci – fizikalni terapeuti, odgovarajućim vježbicama potiču bebu na pravilan razvoj. Time djeluju i na mozak bebe koji je u dojenačkoj dobi „plastičan“, što znači da može uspostaviti nove centre i puteve u mozgu koji omogućuju bebi daljnji pravilan razvoj kao da nikakvog oštećenja nije niti bilo.

Fizikalna terapija se obavlja u bolnicama i/ili poliklinikama, ali je jako važno da roditelji što prije usvoje i upoznaju se s vježbicama kako bi ih mogli provoditi sa svojom bebom kod kuće. Što se beba više vježba i potiče, to će se oporavak tj. Pravilan – fiziološki razvoj brže uspostaviti.

Puzanje

Puzanje je jedan od prvih oblika kretanja bebe u prostoru. Puzanje je vrlo složeno jer treba koordinirati i noge i ruke istovremeno. O pravilnom puzanju govorimo kada beba puzi „četveronožno“, tj.  koristeći i ruke i noge sa podignutom zdjelicom. Puzanje- „gmizanje“ ili „vojničko“ puzanje se može javiti u početku, ali se ne smatra zrelim puzanjem. Ako se zadrži i u dobi nakon 9. mjeseci i duže smatra se patološkim.

Puzanje započinje nakon 6. mjeseca života, a fiziološki je da beba od 9 do 11 mjeseci starosti, usvoji četveronožno puzanje.

Naravno, s obzirom da sve bebe nisu iste pa neke mogu propuzati prije a neke kasnije, pedijatar treba uvijek procijeniti u kojoj mjeri beba odstupa i kada joj je potrebna intervencija.

Puzanjem dijete jača svoje tijelo i koordinira pokrete, a pritom uči o svojem okruženju i poboljšava vizualne vještine

Dakle, puzanje je prvo kretanje bebe u prostoru. Ta aktivnost je jako važna za bebu jer u dobi od oko 9 mjeseci postaje zainteresirana za okolinu i želi se pokrenuti s jednog mjesta na drugo kako bi nešto dohvatila, vidjela, naučila…

To bebi omogućuje da istražuje i spoznaje nove mogućnosti. Dakle i razvoj mozga je neupitno uključen u samo kretanje bebe.

Da beba uopće može početi puzati potrebno joj je osigurati slobodan i siguran prostor za puzanje, dakle ne sputavati bebu u malom ograđenom prostoru (dječji krevetić ili ogradica), nego osigurati dovoljno mjesta na podu da se beba može slobodno kretati. Važan je i poticaj, dakle, osoba koja će biti s bebom na podu, roditelji ili braće i sestre ili igračke koje će bebu zainteresirati i potaknuti da ih dohvati.

Podloge po kojima bebe pužu moraju biti udobne za puzanje i sigurne da se beba pri puzanju ne bi ozljedila.

Kada bebe počinju puzati?

Dob kada dojenče počne puziti je vrlo individualna, obično je nakon 6. mjeseca, a nastupi obično oko 9. i 11. mjeseca starosti bebe.

Zašto je puzanje važno?

Puzanje je važno jer omogućuje djetetu upoznavanje s okolinom u uvjetima koji su laganiji i sigurniji nego kada je na nogama. Puzanje djetetu daje osjećaj položaja tijela u prostoru pri kretanju, daje mu sigurnost i iskustvo o položajima tijela pri kretanju. Daje mu mogućnost odlučivanja kamo će ići i što iskusiti.

Djeca koja su puzala, lakše i brže prohodavaju, stabilnija su i sigurnija u prvim samostalnim koracima, rjeđe padaju jer su se pužući naučila dobro kretati u prostoru.

Kako potaknuti bebu na puzanje ?

Bebu od rane starosti treba postavljati u potrbušni položaj.

Dok je beba sasvim mala, nikada se ne smije ostavljati u potrbušnom položaju dok je sama, niti je ne smijete stavljati da spava u potrbušnom položaju, bez nadzora. Ali dok je pod kontrolom roditelja, preko dana je treba stavljati na trbuščić poticati da odiže glavicu i ramena.

Oko 9. mjeseca (7. -10. mj) počinje puzanje, i to prvo „vojnički“- „gmizanje“. Beba se više vuče na ručicama po podlozi, nego što puzi. Neke bebe nemaju tu fazu, nego se odmah u trbušnom položaju, oslone na ispružene ruke,  podižu zdjelicu, savijaju nožice u koljenu i počinju naizmjence pomicati jednu ruku i nogu, a zatim drugu ruku i nogu. Ponekad se prvo kreću prema natrag, a onda prema naprijed.

Puzanje je složena motorička aktivnost za koju je potrebna koordinacija pokreta za koju je dijete zrelo nakon 6 mjeseci života.

Postoje i bebe koje preskoče tu fazu te se odmah podižu uz oslonac iz klečećeg položaja u stojeći. Uspravljaju se pridržavajući se uz oslonac. Mogu se gibati gore-dolje kao da plešu, a zatim se obično počinju kretati. Najčešće se kreću unutar krevetića, bočno, oko stola, fotelje, trosjeda, ako su izvan krevetića…Kada se usprave i pokreću tako, nemaju više potrebe za puzanjem. Moguće je i da kombiniraju kretanje, da idu uz oslonac koliko je to moguće, a onda se spuste u stav puzanja do prvog mogućeg oslonca za uspravljanje.

Roditelji mogu poticati bebu na puzanje tako da je stavljaju na pod na ravnu, čvrstu i čistu podlogu, po mogućnosti veselih boja, ali ne preglatku (u prodaji su različite podloge, npr. neke se spajaju poput puzzla). Takve podloge nisu sasvim tvrde nego su gumirane i po njima se ne kliže, što je jako važno da se beba može početi kretati.

Beba koja se stalno drži u sjedalici ili kolicima ne može puzati jer nema uvjeta za kretanje.

Beba mora biti naspavana, ne gladna, dobre volje i spremna na suradnju.

Bebi treba, osim slobodnog  prostora za kretanje, poticaj da krene s jedne točke prema nečemu bebi interesantnom, npr. neka interesantna igračka, nešto što se miče, npr. mama koja je zove k sebi i slično. Beba tada pokušava doći do tog određenog objekta pomažući se i ručicama i nožicama kako bi ostvarila svoj naum da dohvati zanimljivi predmet ili dođe do svoje mame (tate, sestre…). Ako je to puzanje „vojničko“, „gmizanje“ treba bebi postaviti prepreke da podigne zdjelicu  (preko noge roditelja, valjkasti jastuk ili nešto slično) i pokuša zauzeti četveronožni stav.

Roditelji trebaju biti uporni i strpljivi.

Kako izabrati podlogu za puzanje

Prostor za puzanje kao i odabir podloge su jako važni.

U dijelu stana koje roditelji predvide za bebino puzanje treba osloboditi prostor od svih suvišnih predmeta i od bilo čega što bi bilo opasno za bebusitni predmeti koje beba može staviti u usta, šiljati rubovi na koje se beba može povrijediti i slično.

Bebu treba adekvatno obući, da ne bude u sputanoj odjeći koja bi joj mogla onemogućiti puzanje.

Ponovo je važno napomenuti da beba mora biti dobro raspoložena (sita, naspavana) za aktivnosti.

Može se pustiti i neka vesela glazba kako bi atmosfera bila potpuna.

Podloge po kojima će beba puziti moraju biti ravne i čvrste (dekice na podu ne dolaze u obzir jer se nabiru i onemogućavaju puzanje), ne pretvrde, da se beba ne povrijedi, ne preskliske da se bebe ne kliže, nego puzi, ne prehladne da se beba ne bi prehladila. Također podloga ne bi trebala sadržavati „mucice“ koje bi beba mogla progutati.

Praktične su podloge koje se slože, bilo kao kvadrati ili puzzle, jer se nakon vježbanja mogu ponovo složiti, a i dobro se čiste te održavaju.

Što kada beba ne može propuzati?

Neke bebe unatoč svega ne propuze na vrijeme, unatoč poticajima, a do tada su se uredno razvijale.  Treba biti uporan i strpljiv.  Oko 10 mjeseci beba trebala pokazivati interes za puzanjem bilo „vojničkim“ bilo četveronožnim, no ako to izostane treba se javiti pedijatru koji će ocijeniti da li treba obrada i vježbice.

Ako beba spada u bebe koje se odmah vertikaliziraju i krene se kretati hodajući, ipak je ne treba forsirati da pužu. Takve bebe sigurno mogu zauzeti i četveronožni stavi puzati, samo kako su već usvojile i ustajanje odmah se dižu uz oslonac i obično i ranije samostalno prohodaju.

Zaključak

Puzanje je fiziološki obrazac kretanja u dojenačkoj dobi koji je jako važan. On je odraz pravilnog razvoja mozga bebe, ali i preduvjet za njegov daljnji razvoj.

Važno je poticati bebu u dobi nakon 6 mjeseci na kretanje puzanjem kako bi do 9. mjeseca beba mogla propuzati.

Za poticanje puzanja važan je prostor i vrijeme (beba mora biti raspoložena) te pravilna podloga. Treba biti uporan i strpljiv pa će tako beba će svakim danom sve više napredovati.

Ako puzanje izostane i nakon 11. mjeseca, te nema nikakvih naznaka da beba pokušava puzati potrebno je provesti dijagnostiku i bebu što prije uključiti u fizikalnu terapiju.

Članak napisala:

prim.mr.sc. Giovana Armano

dr. med., specijalist pedijatar - Medicinski fakultet upisala je 1975., a diplomirala 1980. Specijalistički ispit iz pedijatrije položila 1988., a magisterij obranila 1983. godine. Od 2000. radi u Domu zdravlja Susedgrad, sada DZ Zagreb Zapad, u Specijalističkoj pedijatrijskoj ordinaciji dr. Armano. 2006. dobila je Povelju HLZ za rad u Hrvatskom društvu za socijalnu i preventivnu pedijatriju. Član je upravnog odbora udruge Centar dječjeg zdravlja. 2016. godine izdala je knjigu za roditelje „Pedijatar u kući“ te se uključila u Kliničko istraživanje uvođenja formule za dojenčad na bazi kozjeg mlijeka. Sudjeluje i organizator je brojnih znanstvenih stručnih skupova

Ostali članci