06.04.2021.

Distoni sindrom – distonija: uzroci, vrste, simptomi i liječenje

Osobe s distonijom imaju nehotične kontrakcije mišića koje uzrokuju sporo i ponavljano kretanje. Saznajte sve o simptomima i vrstama distonije.

Što je distoni sindrom?

Distoni sindrom je česta dijagnoza u dojenačkoj dobi.

Dijagnoza se postavlja kada dojenče psihomotorno (neuromotono) odstupa za svoju dob.

Uzrok je oštećenje središnjeg živčanog sustava kod beba rođenih s određenim znacima neurorizika, ali se može javiti i kod onih koje nemaju te znakove.

Mozak bebe je nasreću „plastičan”, tj. centri koji su oštećeni mogu se vježbicama, tj. stimulacijom aktivirati na drugom mjestu, zamijeniti one oštećene i osigurati normalnu funkciju i razvoj bebe.

Poremećaj treba na vrijeme uočiti kako bi se na vrijeme beba obradila i uključila na fizikalnu terapiju. Što se ranije krene, mozak bebe će bolje usvojiti nove funkcije i beba će se dalje pravilno razvijati.

Za dojenačku dob je specifično da u određenoj dobi beba usvaja određene motoričke obrasce te se na taj način procjenjuje je li urednog psihomotornog razvoja ili postoje određena odstupanja.

Osim samih motoričkih funkcija u dojenačkoj dobi je važan i tonus, tj. napetost mišića. Prema tome razlikujemo hipertonus (ukočenost mišića), hipotonus (mlohavost mišića) ili fluktuirajući tonus, izmjenjujući tonus, malo hiper- malo hipotonus.

Kada se uoči odstupanje, beba se obradi kod neuropedijatra koji osim kliničkog pregleda učini i ultrazvučni pregled mozga kako bi se otkrilo moguće oštećenje.

Koji su simptomi distonog sindroma?

Osnovni simptom distonog sindroma je neadekvatni psihomotorni razvoj za dob. To znači da beba u određenoj dobi nije usvojila određene obrasce adekvatne za dob.

Da bismo shvatili odstupanja, potrebno je znati kako se dojenče razvija u određenoj dobi.

Fiziološki razvoj dojenčeta – motoričke aktivnosti tipične za dob (osnovni obrasci):

U dobi od 1 mjeseca:

  • beba odiže glavu u položaju na trbuhu, počinje čvrsto držati glavu bez pridržavanja.

U dobi od 3 mjeseca:

  • odiže glavicu i rameni obruč od podloge u položaju na trbuhu, otvorenih šačica se oslanja na podlogu.

U dobi od 6 mjeseci:

  • pokušava sjediti, a kada ga se posjedne dojenče sjedi samo.

U dobi od 9 mjeseci:

  • puzi na četiri noge, posjeda se iz četveronožnog položaja, podiže se uz oslonac u stojeći položaj.

U dobi od 12 mjeseci:

  • hoda uz oslonac, može i samostalno nekoliko koraka.

Navedeni obrasci su prosječni, što znači da ih neke bebe usvajaju prije, a neke kasnije. Dakle, treba imati na umu da je razvoj svake bebe individualan.

Ponekad treba samo intenzivnije pratiti bebe koje kasne u usvajanju motoričkih funkcija, osobito kada u podlozi nema neurorizika te kada i roditelji navode da su kasnije propuzali ili prohodali. Naravno, pedijatar će pažljivim praćenjem razvoja na vrijeme uočiti kada treba uputiti bebu na obradu, a kada se radi samo o širim granicama za dob.

Bebu treba poslati na obradu ako je kašnjenje više od 3 mjeseca za dob.

Još neki zabrinjavajući znaci su:

  • zatvorene šačice i palac u šaci nakon dobi od 2 mjeseca
  • neoslanjanje na puna stopala kad se beba postavi u vertikalni položaj
  • križanje nogu pri stavljanju u uspravan položaj
  • zabacivanje glave unatrag uz izvijanje u luk
  • asimetrični pokreti ili crvoliki, neprirodni pokreti izvijanja ruku ili nogu.

U slučaju da beba ne usvaja određene obrasce, potrebno je praćenje pedijatra, neuropedijatra i fizijatra i uključivanje u fizikalnu terapiju.

Što uzrokuje distoniju?

Uzrok distonog sindroma je, najčešće, oštećenje središnjeg živčanog sustava koji nastaje u perinatalnom periodu, tj. u trudnoći, u porodu ili nakon poroda.

Faktore koji djeluju na razvoj mozga nazivamo neurorizični faktori. Neki od njih su prematuritet (ranije rođena beba), infekcija po porodu, novorođenačka žutica, krvarenje, npr. intraventrikluarno i mnogi drugi.

Izostanak stimulacije i poticaja nakon rođenja bebe također može biti uzrok odstupanja u neuromotornom razvoju bebe.

Distoni sindrom kod beba

Uz redovite preglede bebe u pedijatrijskoj ordinaciji, pomno se prati ne samo bebin napredak na težini nego i psihomotorni razvoj. Svako odstupanje pedijatar će brižno zabilježiti i pratiti u određenom razdoblju. Roditelji također moraju biti aktivni u poticanju bebe. Već u prvim mjesecima je važno bebu maziti, razgovarati s njome, pjevati joj pjesmice, masirati je, osigurati određeni ritam, ritual, kupanje, hranjenje, svakodnevnu šetnja na svježem zraku…

Baby handling – ispravno postupanje s bebom, ispravno dizanje, nošenje, podupiranje, važni su preduvjeti zdravog razvoja.

Kako se distoni sindrom dijagnosticira?

Distoni sindrom dijagnosticira se redovitim praćenjem bebe u pedijatrijskoj ordinaciji, dakle prvenstveno kliničkim pregledom. Izuzetak su bebe koje su se rodile kao bebe s neurorizikom, one koje se osim kod izabranog pedijatra prate i  obrađuju kod neuropedijatra i fizijatra te su uključene u programe rehabilitacije.

Ako pedijatar utvrdi odstupanje, potrebno je bebu uputiti neuropedijatru koji će osim pregleda učiniti i određene dijagnostičke pretrage. Najčešće se radi o ultrazvuku mozga koji daje uvid u strukture mozga bebe. Ponekad su potrebne i druge dijagnostičke obrade od pretraga krvi, EEG-a (elektroencefalografija), do CT-a mozga (kompjuterizirana tomografija) ili čak MR-a (magnetska rezonanca).

Bebe s distonim sindromom se odmah uključuju u ranu intervenciju, fizikalnu terapiju i redovito praćenje kod subspecijalista.

Vrste distonija

Kao što je već u gornjem dijelu teksta opisano distoni sindrom može biti:

  1. Hipertonus (pojačani tonus muskulature)
  2. Hipotonus (oslabljeni tonus muskulature)
  3. Fluktuirajući tonus (tonus koji je čas hiper-, čas hipo-)

Kako se liječi distonija

Fizikalna terapija je osnovna terapija za bebe koje odstupaju u neuromotornom ili psihomotornom razvoju. S obzirom na pojam „plastičnosti“ mozga  sa terapijom treba započeti što ranije da se stvore novi centri u mozgu bebe koji će preuzeti funkcije i osigurati zdravi rast i razvoj bebe.

Vježbe za distoni sindrom

Ako je kod bebe postavljena dijagnoza distonog sindroma, beba će biti uključena u redovitu fizikalnu terapiju, preporučenu po fizijatru, a na roditeljima je da sve što fizioterapeut vježba s bebom dobro zapamte i pokušaju to provoditi svakodnevno, što više kod kuće u poznatom i toplom okruženju, kako bi njihova beba bila što više stimulirana. Naravno, ne valja niti pretjerati, svakako se treba posavjetovati sa pedijatrom, fizijatrom i fizioterapeutom.

Posljedice i komplikacije distonog sindroma

U pravilu, ako se psihomotornom odstupanje uoči na vrijeme, beba neće imati posljedice. Ako se pak, na vrijeme ne uoči, ili ako se ne primijeni adekvatna terapija dijete se neće moći pravilno razvijati.

Zaključak

Distoni sindrom je stanje kada dojenče psihomotorno. neuromotorno odstupa za svoju dob.  Uzroci su različiti, a uglavnom se vežu uz perinatalne neurorizične faktore (u trudnoći, u porodu i nakon poroda) te ev .i zbog neadekvatnog ili izostalog poticaja.

U podlozi je oštećenje središnjeg živčanog sustava, no s obzirom da je mozak bebe „plastičan“, tj. centri koje su oštećeni mogu se vježbicama, tj. stimulacijom aktivirati na dugom mjestu, zamijeniti one oštećene i osigurati normalnu funkciju i razvoj bebe.

Fizikalna terapija je najvažnija. Što se ranije krene rezultati su bolji.  Većina beba će ubrzo usvojiti određene obrasce i dostići svoj fiziološki razvoj.

Članak napisala:

Prim. mr. sc. Giovana Armano

dr. med., specijalist pedijatar - Medicinski fakultet upisala je 1975., a diplomirala 1980. Specijalistički ispit iz pedijatrije položila 1988., a magisterij obranila 1983. godine. Od 2000. radi u Domu zdravlja Susedgrad, sada DZ Zagreb Zapad, u Specijalističkoj pedijatrijskoj ordinaciji dr. Armano. 2006. dobila je Povelju HLZ za rad u Hrvatskom društvu za socijalnu i preventivnu pedijatriju. Član je upravnog odbora udruge Centar dječjeg zdravlja. 2016. godine izdala je knjigu za roditelje „Pedijatar u kući“ te se uključila u Kliničko istraživanje uvođenja formule za dojenčad na bazi kozjeg mlijeka. Sudjeluje i organizator je brojnih znanstvenih stručnih skupova.

Ostali članci