Zašto beba plače - uzroci i što činiti kad beba plače

Zašto bebe plaču

Kad se beba rodi, prvo što napravi je da zaplače. Taj prvi plač bebe je dobar jer pokazuje da je beba zrela i zdrava. Nakon rođenja plač bebe u ranoj dobi, posebice prvih šest mjeseci, jedini je način komunikacije s okolinom. Ako ste se pitali zašto beba plače, odgovor je da ona time izražava glad, žeđ, bol, osjećaj usamljenosti ili pospanost. Nepoznavanje nijansi plača neiskusne roditelje najčešće navodi na pomisao da je novorođenče gladno, što je sigurno najčešće, ali postoji i niz drugih razloga zbog kojih beba plače.

Ako ste mislili da vaša beba plače bez razloga, to obično nije tako. Pošto je beba mala, jedina mogućnost komunikacije s vanjskim svijetom je plakanje, bez obzira radi li se o ugodi ili nelagodi. Svaka beba plače na svoj način i većina mama nakon poroda prepozna plač svoje bebe — tako neke bebe plaču sitnijim glasom, a neke baš krepko. Kad beba plače bez prestanka, ona izražava je li joj ugodno ili ne, pa se plač istog djeteta može razlikovati. Plač može biti različit kada bebu nešto boli, kada je roditelj mazi ili hrani pa je zadovoljna, kada guče, itd.

S vremenom se plakanje modificira — tako postoje varijante, primjerice, gukanje ili nešto nalik na glasove „le-le“ kada beba želi nešto izraziti, a ti glasovi čak imaju i tonalitete. Jako je važno da mama i tata razgovaraju s bebom i da joj pjevaju. Beba to pokušava oponašati, čak i usta namješta prema onome što vidi kod roditelja, a upravo su to prvi začeci govora.

Od sedmog do 12. tjedna dojenče polako prelazi i na druge načine komunikacije s bliskom osobom: počinje se smiješiti, iskušava svoj glas ispuštanjem prvih glasova, najčešće samoglasnika (vokalizacija). Čim dojenče otkrije da osim plakanjem i na druge načine privlači pozornost i postiže ciljeve, plače manje. Približavanjem dobi od tri mjeseca plače vrlo rijetko.

Najčešći uzroci plakanja beba

Novorođenče od desetog dana života plače na najmanje tri različita načina koji izražavaju glad, dosadu, neugodu ili fizičku bol. Od četvrtog mjeseca plač može imati različite nijanse jer dijete njime izražava osjećaje. Rastom i razvojem dijete malo-pomalo iskušava nove osjećaje i ima nove potrebe te slijedom toga pronalazi nove “riječi” kojima ih pokušava priopćiti. Usamljenost i potreba za majčinom blizinom čest su razlog plača. 

Majka, koja je najčešće uz bebu, obratit će pozornost i pružiti joj ono za što misli da beba traži. Ako se smiri, znači da je majka razumjela bebin “govor”. Važno je da se taj dijalog počne uspostavljati od prvih dana djetetova života. Kada beba otkrije neke glasove, često ih svjesno ponavlja i to je jako veseli. No, ako beba plače i izvija se, to može biti izraz nelagode, boli i patnje. Taj je plač drugačiji, intenzivniji i teže ga je prekinuti. Često kažemo da je to bolni ili neutješni plač. Kad mala beba stalno plače i ne spava, najčešće je to znak da je gladna, da joj je mokra pelena ili da je muče grčevi.

Plač zbog gladi

Novorođenče najčešće plače zbog toga što je gladno. Istina je da novorođenče traži česte obroke jer za nadolaženje mlijeka treba određeno vrijeme, a i zapremina želuca je mala te ne može najednom primiti veću količinu mlijeka. Osim toga, ono je za vrijeme svog fetalnog života stalno dobivalo hranu iz majčine krvi preko pupčane vrpce kroz posteljicu (placentu).  Mama instinktivno stavlja bebu na prsa kada se ona probudi u plaču i najčešće uslijedi sisanje (ili hranjenje bočicom) i prestanak plakanja. Novorođenče puno spava i plače kad je gladno. Majka neće pogriješiti ako hrani novorođenče kad ono to traži, makar su razmaci između obroka kratki. 

Beba koja plače zbog gladi plakat će na karakterističan način:

1. plač počinje kratkim jecajima
2. postpuno se pojačava
3. beba okreće glavu prema jednom ramenu
4. stavlja šake u usta
5. nakratko i prestane plakati
6. potom se ponovno javi i plače sve intenzivnije, sve dok se ne udovolji potrebi i ne utaži glad

Treba znati da novorođenče vrlo brzo raste (pet cm tijekom prvog mjeseca) i zato je osjećaj gladi češći nego kasnije. 

Ako je sita, beba odbija dojku (ili bočicu) i plače dalje. Tada mama ili tata traže neki drugi razlog plakanja, primjerice, mokra pelena, pa presvuku bebu. Ako ni to nije doprinijelo prestanku plača, bebu mogu primiti na ruke, maziti, nositi i „nunati”. Najčešće kod zdrave bebe nešto od toga i pomogne.

Plač zbog boli (najčešće dojenačkih grčeva)

Plač zbog boli javlja se obično zbog dojenačkih kolika — bolova u trbuhu specifičnih za ranu dob. Bolni grčevi javljaju se već od drugog tjedna života, obično u večernjim satima. Majka je u nedoumici jer su sve djetetove potrebe zadovoljene, ali i dalje beba neutješno plače. Ne pomaže ni stavljanje na prsa, držanje na rukama, ni dudica varalica (ako je inače beba koristi).

Plakanje zbog bolnih grčeva također ima svoje karakteristike:

1. dojenče neutješno plače
2. privlači savijene nožice prema trbuhu
3. nakratko se smiri i jeca
4. potom ponovno počinje plakati

Dojenački grčevi traju nekoliko mjeseci, obično do navršena tri mjeseca života, i mogu biti uzrok neutješnog plača bebe. U drugom mjesecu (od šestog tjedna) epizode plača postaju duže, bez obzira na uzrok, i traju ukupno oko dva sata. Ponekad mogu trajati ukupno četiri sata tijekom dana, što je još uvijek normalno. Zašto nastaju dojenačke kolike još nije u potpunosti razjašnjeno, ali jedan od razloga su mjehurići zraka kojih se beba naguta pri sisanju, a potom i jača peristaltika crijeva ili teškoće pri defekaciji (kakanju).

Grčevi zaista mogu biti bolni — beba se grči, zacrveni, stisne nožice i ručice prema sebi. Dok traju, dobro je uz probiotike i medikamentoznu terapiju (po preporuci pedijatra) raditi i ove aktivnosti:

• bebu stavljati na trbuščić
• masirati trbuščić u smjeru kazaljke na satu
• stavljati nešto toplo na trbuščić
• nositi bebu da se umiri

Upravo su dojenački grčevi jedan od razloga zašto beba plače u snu ili beba nemirno spava. Posljedično, to može narušiti i obiteljsku ravnotežu jer roditelji postaju jako zabrinuti i nemirni zbog toga što beba plače, a uz to su i neispavani.

Plač zbog bolesti

Plač bebe može biti uzrokovan i bolestima, odnosno ako beba ima temperaturu ili je nešto boli, plakat će. Plač vezan uz povišenu temperaturu može biti znak neke akutne bolesti.

U tom slučaju roditelj mora izmjeriti bebinu temperaturu, a ako je ona visoka treba je snižavati čepićima za snižavanje temperature. Kada temperatura padne beba će se smiriti, no ako se radi o nekoj infekciji temperatura će ponovo rasti te roditelj mora biti u pripravnosti da svakih par sati izmjeri i spusti temperaturu. Ako temperatura i dalje traje, bebu treba odvesti na pregled kod pedijatra.

Plakanje u snu ili preko dana može biti i zbog izbijanja zubića. Tada treba mazati desni, ponekad dati i čepić protiv temperature (koji u ovom slučaju služi kao čepić protiv bolova) i, naravno, smiriti bebu.

Kako reagirati i smiriti plač svoje bebe

Kada beba plače to je znak da nam hoće reći da joj nešto treba — beba nas zove da joj se javimo i potražimo razlog njenom plakanju. Mame instinktivno po načinu plakanja mogu razaznati je li beba gladna ili joj treba nešto drugo. Kada mama zna da beba nije gladna ni mokra, da joj nije prevruće ili prehladno te da je s te strane sve u redu, može primiti bebu i pomaziti je čime će joj dati do znanja je da sigurna, da nije sama, da se netko brine za nju, da je voli i mazi.

Svaka se beba umiri na određene radnje mame ili tate. Taj se odnos gradi od dolaska bebe iz rodilišta i vrlo brzo se uspostavi međusobno razumijevanje. Neke bebe vole da ih se podigne na ruke u naručje, neke da ih se nosi, neke da ih se samo pogladi, a neke se vole zibati.

Jako je važno da se bebu utješi smirenim glasom, pričanjem, tepanjem ili pjesmicom, jer će beba razumjeti da je sada u sigurnim rukama i da joj se ništa neće dogoditi.  Roditelji koji su pod stresom te reagiraju nevozno i panično mogu kod bebe izazvati suprotni efekt i beba se neće smiriti nego će nastaviti plakati. Zato je važno da se zadrži smirenost, ma kako bili zabrinuti.

Što možete učiniti da umirite bebu koja plače:

• Uzmite bebu u naručje i naslonite joj glavu na svoje rame. Već sam vertikalni položaj bebi pruža zadovoljstvo, razvedri je i utješi, osobito ako joj mama ili tata nježno govore tišim glasom.
• Ljuljajte bebu na rukama laganim ritmičkim pokretima — to možete činiti i tako da beba leži u kolijevci koja se može ljuljati ili pak u kolicima. Starinske zipke imale su svoj specifičan izgled upravo za tu namjenu.
• Dojenče će biti vrlo zadovoljno ako ga držite u naručju i polako s njim šećete. Vožnja u autu odmah uspava dijete — kako bebe, tako i one malo starije.
• Sisanje smiruje dojenče i uspavljuje ga, što je i razlog zbog kojeg postoje dude varalice. Kvalitetna anatomski oblikovana duda ne ometa razvoj usne šupljine i položaja zuba te je prihvatljivije rješenje od sisanja palca.
• Dojenče koje plače stavite potrbuške na vašu podlakticu tako da bebin obraz bude naslonjen na udubinu vašeg lakta. Ovaj položaj dobro je primijeniti kod dojenačkih grčeva.
• Određeni zvukovi u domaćinstvu koji se ritmički ponavljaju pomažu u smirivanju bebe, primjerice brujanje usisivača ili stroja za pranje rublja. Također, tiha glazba na radiju nerijetko uspavljuju bebu — dojenče zna da se nalazi u poznatom okruženju.
• Nošenje u nosiljci koju mama ili tata stave na svoja ramena često ima magičan učinak — dijete je prislonjeno na roditeljevo tijelo, a dodir i toplina smiruju ga.

Kako podnijeti plakanje beba kao roditelj – samo polako i smireno

Plač bebe koji je čest i dugo traje može biti vrlo stresan za mamu, ali i za oba roditelja. Osobito dugotrajan i neutješan plač je opasan i za roditelje koji su zabrinuti — jer ne mogu smiriti bebu, jer ne znaju zašto plače, jer se boje da su nešto pogrešno učinili, jer je možda njihova beba bolesna, itd.

U svakom slučaju, iako beba jako plače, pokušajte ostati smireni, jer samo će tako i beba postati smirenija i prestati plakati. Ako majka osjeća zabrinutost i nesigurnost, i beba to osjeća, zbog toga je jako važno da roditelji budu strpljivi i mirni.

Ako ste već sve pokušali (nahranili ste dijete, presvukli ste ga i nije mu hladno, nije bolesno), ali mališan ipak i dalje plače, uzmite ga u naručje i privijte uz grudi. Ako njegov plač počne slabjeti, držite ga tako još neko vrijeme dok se potpuno ne smiri. Kada smirujete dijete, najvažnije je da sebi ne dopustite da postanete očajni, izgubite kontrolu i počnete se ljutiti na dijete, jer to neće pomoći ni vama ni njemu. 

Nikada ne tresite dijete! To je najveća opasnost za dijete do godine dana, jer pritom mogu stradati glavica i vratna kralježnica, što može ostaviti teške posljedice.

Nije lako slušati dugotrajan plač djeteta, njegov bolan poziv u pomoć. No, jako je važno da ne gubite živce i ostanete smireni koliko god možete, jer ćete jedino tako moći prenijeti svoj mir na uplakanu, nemirnu bebu. Ako ste učinili sve što ste mogli, a beba i dalje plače, zamolite partnera ili drugu osobu iz obitelji da vas zamijeni kako biste malo predahnuli. Premda vam je teško, sjetite se da će i to proći i dijete će vam uskoro samo znati pokazati, a potom i reći što ga muči.