Strategije učenja - Kako pomoći djetetu oko škole

S jedne strane veselje i uzbuđenje, a s druge “grč u želucu” zbog školskih obaveza. To su emocije s kojima se nose svi koji sudjeluju u životu škole — učitelji, učenici i, naravno, roditelji. Kombinacija nastave u školi i nastave na daljinu dovodi do gubitka kontinuiteta i rasporeda, a to može prouzročiti pad motivacije za učenje i lošiji školski uspjeh.

Koji su još uzroci manjka motivacije za učenjem (bez obzira na trenutne okolnosti vezane uz pandemiju), kako kod djeteta pobuditi volju za školom i koje su najbolje strategije učenja — saznajte u nastavku ovog članka!

Što uzrokuje manjak motivacije za učenjem

Svako je dijete različito u svojem razvoju, potrebama, interesima, željama i navikama, zbog čega ne mogu svi učenici biti jednako motivirani i imati isti školski uspjeh. To vam treba biti itekako jasno. Također, ovisno o dobi u kojoj se nalaze i okolnostima u kojima žive i uče, mijenjat će se i njihova motivacija za radom i razvojem. Netko će od prvog dana škole imati problema s učenjem, netko će malo “zabušavati” u pubertetu, a netko možda neće nikada imati problema s motivacijom za učenje. U svakom slučaju, ako dijete malo “popusti” u školi, nemojte odmah misliti da je lijeno ili nesposobno za školu. Pomognite mu, a za početak pokušajte razumijeti koji su uzroci djetetove demotiviranosti:

• izostanak ciljeva – učenje se može činiti besmislenim ukoliko dijete nema određene ciljeve koji bi trebali biti specifični, jasni i realni. Također, ako su ciljevi izvan granica djetetovih mogućnosti, primjerice učenje 50 stranica na dan, dijete će prije nego što krene zaključiti da je to besmisleno
• manjak samopouzdanja – dijete može sumnjati u vlastite sposobnosti. U tom slučaju potrebno je ostvarenje ciljeva podijeliti u više koraka, s time da se učenje i rad ne smiju odgađati za dan poslije. Treba početi odmah jer će dijete biti zadovoljnije kad shvati da dan nije prošao u brizi oko toga kako će nešto savladati. Osjećaj samopouzdanja će tada rasti i smanjit će se rizik od toga da dijete bude anksiozno ili depresivno zbog školskih obveza u kasnijoj dobi
• perfekcionizam – perfekcionizam ne mora nužno biti prepreka no postoje osobe, pa tako i djeca, koja smatraju da je neprihvatljivo sve što nije savršeno. Tu dolazi do neproduktivnog perfekcionizma jer, u slučaju da dijete ne odradi neki školski zadatak ili test savršeno, ono počne odustajati i zanemaruje sve prethodne uspjehe
• nedostatak radnih navika i metoda učenja – pojedina djeca jednostavno trebaju raspored kada će nešto učiti ili odrađivati školske obveze, a radne navike se najbolje stječu u prvom razredu osnovne škole. Uzevši u obzir vrijeme u kojem se nalazimo, u kojem su djeca gubila, a možda će i dalje gubiti kontinuitet odlaska u školu, to bi mogao biti i jedan od glavnih uzroka demotivacije kod brojnih školaraca u tekućoj školskoj godini
• nezadovoljene osnovne potrebe – dijete može imati problema s motivacijom za učenje ako je neispavano, gladno, umorno, nervozno ili iscrpljeno jer to znači da nije fizički i psihički u dobrom stanju
• izostanak učenja po modelu – brojnu djecu za učenje motiviraju starija braća i sestre, roditelji ili drugi članovi obitelji, što je učenje po modelu od ranog djetinjstva te zbog toga nemaju problema s motivacijom za učenje u kasnijoj dobi

Također, ogroman problem s motivacijom imaju djeca s konkretnim poteškoćama u učenju poput problema s čitanjem, izgovorom slova ili su spora, nespretna i slično. Posebne obrazovne potrebe imaju djeca s ozbiljnijim poteškoćama u razvoju i darovita djeca koja mogu biti demotivirana prelaganim školskim programom.

U konačnici, kada se sumiraju uzroci manjka motiviranosti kod djece, možemo ih podijeliti na emocionalne, instrumentalne ili smetnje u intelektualnom razvoju. U svakom slučaju, pravovremenom reakcijom i zajedničkom suradnjom vas, djeteta i stručne školske službe — ništa nije nerješivo!

Kako u djetetu pobuditi volju za učenjem i razvojem

Kao što ističemo u gotovom svakom našeg članku, uvijek imajte na umu da su djeca različita, zbog čega ne postoji jedinstveni recept za motivaciju i poticanje djeteta na učenje. Svatko od nas ima drugačiji način razmišljanja, takozvani mindset, koji je dosta bitan za uspjeh u životu, a to znači i u školi. Generalno, stručnjaci mindset dijele na dva tipa:

• fixed mindset koji se može prevesti kao fiksni ili ograničavajući način razmišljanja
• growth mindset ili način razmišljanja koji je otvoren za učenje i razvoj

Većina ljudi ima način razmišljanja koji bismo mogli nazvati kombinacijom fixed i growth mindseta, ovisno o tome radi li se poslu kojim se bave, razini kreativnosti, odnosima s ljudima i slično. S druge strane, djecu, koja još nemaju puno životnog iskustva, treba poticati da se razvijaju, da polako prelaze s ograničenog načina razmišljanja na razmišljanje koje je otvoreno za razvoj. Primjerice, pojedina djeca ne žele rješavati teške zadatke jer uvijek žele ostaviti dojam da su sposobna sve riješiti, neka djeca misle da se ne moraju truditi, skrivaju svoje mane ili se ne znaju nositi s kritikom. Ukoliko takav obrazac ponašanja prepoznajete kod svog djeteta, savjet stručnjaka je vrlo jednostavan, a radi se o drugačijem pristupu u komunikaciji:

• hvalite proces, a ne sposobnosti – nemojte za djetetov odličan uspjeh odmah reći djetetu da je pametno već pohvalite njegov trud: “bravo, vidim da si marljivo vježbala ili vježbao pisanje!”
• izmjenite sustav vrijednosti – trudite se da u rješavanju nekog izazova ili zadatka ne bude najvažnija brzina rješavanja zadatka već pohvalite dijete, ali mu dajte do znanja da može još, primjerice: “bravo, ali očito ti trebam dati teže zadatke, ovo nije bio dovoljno kompliciran izazov za tebe!”
• sprijateljite se sa spomenutom riječi JOŠ – dakle, ako dijete smatra da nije dobro u učenju stranog jezika ili matematici, potrudite se da njegov mindset bude “ja još nisam dobar u učenju stranog jezika ili matematici!”

Osim ovog “bazičnog” pristupa, postoji još strategija uz pomoću kojih roditelji mogu postići uspjeh u motiviranju djeteta na učenje:

• razvijajte naviku čitanja – mnogi će reći da je čitanje ključ za životni uspjeh, a u kontekstu učenja postoje i znanstveni dokazi da su djeca koja čitaju uspješnija u školi. Čitajte djetetu, potičite ga da čita naglas, organizirajte zajedničko obiteljsko čitanje, dajte djetetu da bira naslov… Čitalačko okruženje će zasigurno u djetetu izazvati interes za učenje novog
• omogućite djetetu kontrolu – kada imaju osjećaj da gube kontrolu, djeca istovremeno gube i motivaciju za učenjem. Primjerice, ako dijete dobije zadatak da doma istraži određenu temu ili napravi mali projekt, dozvolite mu da samo odabere temu, a vi mu pomozite u slučaju da treba pomoć. Nemojte mu određivati izborne ili izvannastavne aktivnosti, dajte mu da samostalno kreira svoj obrazovni put i razvija svoje interese. Motivacija tada rijetko izostaje
• upoznajte dijete s različitim metodama učenja – pomognite djetetu da otkrije koju metodu učenja preferira najviše jer neka djeca vole kombinirati više načina učenja, dok se druga drže isključivo jedne metode
• fokusirajte se na sadržaj, a ne rezultat – trudite se da po povratku djeteta iz škole prvo pitanje ne bude “koju ocjenu si dobio” već “što ste danas učili” jer ćete na taj način djetetu poslati poruku da ocjena nije jedini cilj obrazovanja
• pomognite djetetu u organizaciji – novopečeni školarci se često znaju “pogubiti” u stvarima, predmetima i zadaćama što dovodi do gubitka volje za učenjem. Pokažite djetetu kako da organizira radni prostor i pomognite mu u slaganju rasporeda rješavanja školskih obveza
• potičite djetetove “jake strane” – nemojte se fokusirati samo na djetetove slabije rezultate u nekom predmetu, uvijek ga pohvalite za uspjeh u predmetu koji se pokazao kao njegova “jača strana”. Na taj način ćete ohrabriti dijete, što će ga motivirati da se uvijek trudi biti još bolje na svim područjima

I na kraju, ne izostavljajte kvalitetnu komunikaciju, što znači da ćete saslušati svoje dijete i uvažiti njegovo mišljenje, slagali se s njim ili ne. Djeca se često zatvore i povuku ako imaju osjećaj da ne smiju izreći neki svoj stav ili razmišljanje, a to znači da će vam možda prešutjeti neki problem koji se pojavio u školi. Upravo se iza takvih situacija često kriju razlozi “popuštanja” u školi, gubitka motivacije i povlačenja u sebe. Nikada ne preskačite iskren i otvoren razgovor sa svojim djetetom!

Kako organizirati djetetov prostor za učenje

Dijete bi prilikom učenja trebalo biti koncentrirano i usmjereno, udobno smješteno i bez ikakvih “ometala” kako bi to učenje bilo uspješno. U tome veliku ulogu igra djetetov prostor za učenje, bilo da se radi o prostoru u dječjoj sobi ili nekom drugom kutku vašeg doma. Naravno, idealno bi bilo da dijete ima svoj radni stol u sobi no nisu svi roditelji u mogućnosti organizirati takav prostor za učenje. Ipak, uz malo truda i mašte u svakom prostoru se može urediti ugodno i funkcionalno mjesto za učenje, a prilikom uređenja obratite pažnju na sljedeće:

• mjesto na kojem ćete postaviti radni stol treba biti dobro osvijetljeno jer adekvatna svjetlost pomaže djetetu da ostane budno i koncentrirano, a istovremeno je bitno za očuvanje vida
• za noćna učenja ili ako niste u mogućnosti smjestiti radni stol u osvjetljeni dio doma ili sobe, nabavite adekvatnu lampu odnosno stolnu svjetiljku čije je svjetlo najsličnije dnevnom
• maknite nepotrebne detalje s radnog stola kako biste izbjegli zatrpanost jer će to djetetu odvlačiti pozornost od učenja
• osmislite kutak u obliku visećih polica, ladičara ili slično u kojem ćete organizirati školski pribor i knjige
• izdvojite jedan dio radnog prostora za sat, raspored ili radnu ploču kako bi dijete što bolje upravljalo svojim vremenom
• prilikom učenja i rješavanja školskih zadaća djeca sve više moraju koristiti računalo stoga pokušajte djetetu osigurati kvalitetan monitor
• uložite u kvalitetan, anatomski radni stolac koji će visinom biti podešen radnoj plohi
• ukoliko prostor za učenje organizirate u nekoj drugoj prostoriji u vašem domu, pokušajte izolirati kutak uz pomoć biljke, police ili drugačije boje zida no nemojte kutak prenatrpati
• prostor u kojem dijete uči treba biti prozračan i zagrijan na ugodnu temperaturu te izoliran od suvišnih zvukova televizora, kuhinjskih uređaja, prometa i slično

I, naravno, svakako u osmišljavanje i organizaciju prostora za učenje uključite i vašeg školarca odnosno školarku, a ovdje potražite zanimljive ideje za uređenje dječje sobe!

Najbolje strategije učenja

Strategije učenja je najjednostavnije objasniti kao postupke ili tehnike koje učenici koriste kako bi nešto lakše naučili, a teškoće u učenju često proizlaze upravo iz nepoznavanja ili nekorištenja strategija učenja. Strategije učenja dijele se na:

• strategije ponavljanja – glasno ponavljanje, podcrtavanje, označavanje, pravljenje bilježaka i slično
• elaboracijske strategije – mnemotehnike, sumiranje, bilježenje, stvaranje analogija, odgovaranje na pitanja
• organizacijske strategije – grupiranje, izdvajanje glavnih misli, skice, mentalne mape, memento kartice

Ovo je samo dio strategija za učenje, a koja će vašem djetetu najbolje odgovarati ovisi o njegovoj dobi, karakteru i preferencijama, stoga ćete vjerojatno isprobati nekoliko tehnika prije nego što otkrijete onu koja vašem djetetu najbolje odgovara. Među najučinkovitijim strategijama za učenje izdvajamo:

• vizualizacija – pamćenje brojeva, datuma i imena ponekad može biti vrlo apstraktno, stoga je vještina vizualizacije jedna od ključnih u učenju i pamćenju. Usmjerite dijete da pokuša vizualizirati neki pojam ili se, kad pročita neko ime, pokuša prisjetiti njemu poznate osobe s istim imenom
• vođenje bilješki – ovo je jedna od najpopularnijih metoda učenja i ponavljanja jer pisanje rukom stimulira stanice u mozgu što učenje čini aktivnijim. Treba istaknuti da je vođenje bilješki primjerenije učenicima koji su već savladali čitanje i pisanje
• memento kartice – sve popularniji oblik učenja i ponavljanja koji spada u vrstu mnemotehnike. Radi se o karticama na kojima ćete izdvojiti najbitnije informacije iz gradiva u sažetim natuknicama. Djetetu će te natuknice aktivirati sjećanje na naučeno i time će ponavljanje biti učinkovitije, a dodatan savjet je u kartice uključiti i slike zbog učinkovitosti spomenute vizualizacije
• kartice za ponavljanje – možete izraditi kartice na kojima ćete s jedne strane pisati pitanje, a s druge odgovor, s time da se savjetuje da ne stavljate na jednu karticu više pitanja i odgovora
• mentalne mape – još jedan oblik mnemotehnike su mentalne ili kognitivne mape koje su, zapravo, nacrtane mentalne predodžbe gradiva koje dijete uči. Primjer mentalne mape je niz pojmova koji su organizirani oko središnjeg pojma, a svi su logički povezani. Mentalne mape mogu biti jednobojne ili šarene, s manje ili više pojmova, sa slikama ili bez, a preporuka je da bude što jednostavnija i zabavna za crtanje.

Djetetu pomozite u upoznavanju sa strategijama učenja no nikada nemojte učiti umjesto djeteta, neka u cijelom procesu bude maksimalno samostalno!

Kako pomoći djetetu oko samoorganizacije

Samoorganizacija u učenju i rješavanju obveza se svrstava u nove oblike i kulturu učenja u kojem je “vanjsko upravljanje učenjem” svedeno na minimum. To znači da se dijete odnosno učenika potiče da bude što samostalnije u savladavanju gradiva, rješavanju zadataka, obveza i slično. U trenutnoj situaciji u kojoj nije izvjesno u kojoj će se količini nastava održavati online, a u kojoj uživo, potreba za vještinom samoorganizacije nikad nije bila veća. Gubitak svakodnevne rutine odlaska u školu i pohađanja izvannastavnih aktivnosti mogu negativno utjecati na motivaciju djece, zbog čega je vještina samoorganizacije itekako dobrodošla. Dakle, dijete mora odgovorno planirati i organizirati vlastito učenje, a ovo su neke od smjernica za uspješnu samoorganizaciju.

• određivanje fiksnih obveza – dijete u svoj raspored treba upisati fiksnu obvezu (npr. odlazak u školu, praćenje nastave online ili na televiziji) i to mu mora biti prvo na rasporedu
• određivanje vremena za učenje i rješavanje domaće zadaće – iako je velik broj učitelja tijekom online nastave dozvoljavao da se sve zadaće pošalju do kraja tjedna, a ne u točno određeno vrijeme u danu, nemojte dozvoliti djetetu da bude “kampanjac”. Neka odredi točno vrijeme u danu kada će odrađivati domaću zadaću, a kada će ponavljati gradivo i neka to bude struktura koju će pratiti svaki dan
• konkretno planiranje učenja – neka dijete konkretno odredi što će točno učiti koji dan i u kojem vremenskom periodu jer u protivnom neće znati što prvo obaviti, a to može dovesti do gubitka volje za učenjem uopće
• vrijeme za kućne obveze – u svoj dnevni raspored dijete mora uključiti svoje standardne obveze poput pospremanja sobe, iznošenja smeća ili sudjelovanja u nekim drugim kućanskim poslovima. Odgađanjem takvih aktivnosti dijete će biti sklono odgađanju školskih obveza jer će misliti da ima vremena
• vrijeme za odmor – kao i u školi, dijete bi se trebalo odmoriti svakih 45 minuta i to vrijeme može biti do 15 minuta u periodu kada uči
• vrijeme za kvalitetnu pauzu – duži dnevni odmor ne bi se trebao sastojati od tipkanja po mobitelu već treba uključiti neku fizičku aktivnost, odlazak na zrak ili spavanje ukoliko je djetetu potrebno

Svakako u raspored treba uključiti vrijeme za objed, osobnu higijenu, igru i razbibrigu koje je nužno za uspješan prolazak kroz svakodnevicu. Vaša uloga je pomoći djetetu razraditi ovaj plan, a nakon toga mu biti podrška kako bi plan za samoorganizaciju bio uspješan!

Što kada dijete motiviraju loši rezultati

Nažalost, u našem obrazovnom sustavu ocjene su i dalje glavni pokazatelj uspjeha u školi jer su nam potrebne za daljnji napredak — upis u srednju školu, upis na fakultet, dobivanje stipendije ili nekih drugih beneficija. Prva loša ocjena kod vašeg djeteta može proći bezbolno, a može izazvati ljutnju i frustracije, bilo kod vas ili kod djeteta. Rezultat svega toga je djetetov gubitak motivacije za učenjem, nervoza i anksioznost zbog škole što vi vrlo jednostavno možete spriječiti — ispravnom reakcijom:

• ne pokazujte razočaranje i ljutnju – dijete će ionako biti tužno i ljuto zbog loše ocjene, a istom reakcijom nećete ništa promijeniti na bolje. Usmjerite se na pozitivnu podršku, potaknite ga da se za sljedeći test više potrudi, a da prethodni neuspjeh ostavi iza sebe
• ne uspoređujte dijete s drugom djecom – najčešća greška koju roditelji rade je usporedba svog djeteta s nekim drugim djetetom iz razreda ili sa sestrom ili bratom. Da, uspjeh drugih bi nam trebala svima biti motivacija no u trenutku kada se vaše dijete osjeća loše takve usporedbe mogu biti kontraproduktivne. Radije taj trenutak iskoristite da dijete uvidi svoje mane, ali i svoje prednosti
• pohvalite uspjeh – čak i ako dijete u sljedećem testu nije dobilo najvišu ocjenu, pohvalite njegov napredak odnosno trud koji je uložilo da popravi lošu ocjenu. Na taj način ćete ojačati djetetovo samopouzdanje i motivirati ga da se još više potrudi za sljedeći put, ali i u svakoj drugoj situaciji u životu

U konačnici, vaš najvažniji zadatak je djetetu pružiti ljubav, sigurnost i okruženje koje je podržavajuće jer ćete na taj način najlakše zajedno prolaziti kroz sve izazove i prepreke koje vas očekuju. Pa tako i kroz trenutnu školsku godinu koja nikad nije bila neizvjesnija. Možete vi to!