Introverti, ekstroverti, ambiverti — specifičnosti različitih vrsta osobnosti

Svaka osoba na ovom svijetu je jedinstvena jer nas način na koji razmišljamo, djelujemo ili osjećamo razlikuje od drugih. Ipak, kada je riječ o osobnosti stručna literatura ljude svrstava najčešće u dvije kategorije – introverte i ekstroverte, iako se većina nalazi negdje “na pola puta”. Društvo je danas sklonije otvorenijim i glasnijim osobama, odnosno ekstrovertima pa se introverte nerijetko nepravedno naziva čudacima i samotnjacima. Koje su najčešće zablude o introvertima, kako prepoznati osobine introverta kod djeteta i prilagoditi se njegovim potrebama – otkrivamo u nastavku.

Koja je razlika između introverta i ekstroverta

Podjelu ljudi na ekstrovertirane i introvertirane tipove ličnosti početkom 20. stoljeća razvio je švicarski psiholog i psihijatar Carl Gustav Jung. Jung je ekstroverte definirao kao osobe koje energiju crpe u komunikaciji s drugima dok su introverti osobe koje preferiraju mirno i minimalno stimulirajuće okruženje. Zbog toga se za ekstrovertirane osobe kaže da su otvorene, društvene i pozitivne, a introvertima se pripisuju osobine kao što su kreativac, dobar slušač, mirnija i povučenija osoba. U tablici smo vam prikazali glavne razlike između introverta i ekstroverta;

Treba naglasiti da je gornja podjela samo smjernica jer se ljude ne može etiketirati i svrstavati “u ladice”. Svaka ljudska osobnost nosi određene kvalitete i vrijednosti koje trebamo poštivati te međusobno jedni od drugih nešto naučiti.

Što je ambivert?

Uvodno smo istaknuli da se kod većine ljudi osobine introverta i ekstroverta međusobno isprepliću za što, također, postoji pojam u psihologiji – ambivert. Radi se o relativno novom stručnom terminu koji je razvijen temeljem rezultata brojnih istraživanja koja ukazuju na postojanje pojedinaca koji su gotovo u jednakoj mjeri introverti i ekstroverti. Karakteristike ambivertne osobnosti su sljedeće;

• osoba uživa u samoći, voli svoj “unutarnji svijet i mir”, ali voli provoditi vrijeme u društvu i ima odlične socijalne vještine,
• osoba preferira ravnotežu između timskog rada i “solo” rada,
• osoba jednako voli ugodnu tišinu i žustru raspravu, ovisno o raspoloženju,
• osoba koja stvara duboke odnose jer je dobar slušač, ali voli interakciju i upoznavanje novih ljudi.

Ambiverti su dosta fleksibilne osobe jer se konstantno nalaze između introverta i ekstroverta, no mana ambivertne osobnosti je potencijalni zamor u održavanju te ravnoteže.

Najčešće zablude o introvertima

Mnogi stručnjaci ističu da je okolina nerijetko puna predrasuda i zabluda o introvertima;

• ne vole ljude,
• ne vole komunicirati,
• sramežljivi,
• čudaci,
• party breakeri,
• povučeni,
• samotnjaci,
• neprijateljski raspoloženi,
• nemaju socijalne vještine.

Promjenom perspektive se mogu vidjeti prednosti introvertne osobnosti među kojima treba naglasiti da takve osobe održavaju dugoročna prijateljstva, razmišljaju izvan okvira, kreativne su, samostalne i odgovorne te posjeduju različite analitičke vještine.

Kako prepoznati dijete introverta?

Karakteristike introverta kod djeteta je najlakše prepoznati u igri i odnosu s drugom djecom. Dijete introvert nikada neće biti glasno i “vođa družine” već će više uživati u samostalnoj igri pošto introverti ne vole situacije i okruženje s prevelikim brojem podražaja. Introvertiranost ne treba gledati kao manu već kao djetetove posebnosti;

• dijete je kreativno i inovativno,
• dijete ima nevjerojatnu maštu i način razmišljanja,
• dijete ima svoje imaginarne prijatelje i kućne ljubimce,
• dijete voli puno slušati, a manje govoriti,
• dijete je empatično,
• dijete nema puno prijatelja, ali je brižno i empatično u ostvarenim odnosima.

Introvertirana djeca imaju razvijenu logiku, duboko su fokusirana i uspješna tijekom odrastanja, a nerijetko se radi i o iznimno darovitoj djeci. 

Kako se prilagoditi potrebama djeteta introverta?

Ako ste roditelj djeteta introverta prvi i osnovni korak je prihvaćanje njegove introverzije što znači da ne biste od njegove osobnosti trebali stvarati problem. Naravno da to može biti izazov kao i svaki čimbenik u odgoju vašeg djeteta, ali nemojte raditi grešku i etiketirati dijete kao čudno i anksiozno. Vaš zadatak je prilagoditi pristup introvertnom djetetu;

• otkrijte i potičite talente kod djeteta,
• razgovarajte često sa svojim djetetom,
• ne forsirajte velika okupljanja i česta druženja,
• ne forsirajte dijete da se bavi grupnim aktivnostima ili timskim sportovima već mu pružite “solo” opcije,
• dajte djetetu vremena za prihvaćanje novih ljudi i situacija,
• učite dijete kako se izraziti u komunikaciji s drugima,
• učite dijete tehnikama opuštanja koje mu stvaraju nelagodu ili izazivaju stres,
• učite dijete kako regulirati negativne emocije,
• omogućite djetetu vrijeme za samoću,
• podržite dijete u njegovom odabiru prijatelja s kojima želi biti okruženo.

Introverzija nije nešto što je čudno i sramotno te kao roditelj prihvatite činjenicu da vaše dijete neće prestati biti introvert.

Treba li se zabrinuti ako je dijete previše introvertno?

Introverzija je osobina ličnosti koja ima neurološku pozadinu. Naime, neurološki sustav regulira funkcioniranje korteksa pa njegova pojačana aktivnost rezultira većom budnosti, reaktivnosti i uzbuđenosti. Istraživanja su pokazala da introverti imaju prirodno visoku razinu uzbuđenja koja je uzrokovana aktivnošću neurološkog sustava i zbog toga im ne odgovara prevelika stimulacija okoline. U konačnici bi to značilo da okolina pogrešnom reakcijom može doprinijeti pojačanoj introverziji djeteta što može dovesti do hipersenzibilnosti i manjka samopouzdanja. Neki roditelji introverziju kod svog djeteta  povezuju s depresijom i anksioznosti no uzrok takvih poremećaja se krije u pogrešnom pristupu odnosno forsiranju djeteta da bude nešto što nije stoga nemojte kritizirati dijete već;

• potičite njegovo samopoštovanje i samopouzdanje,
• dopustite djetetu da se izrazi na njemu prihvatljiv način,
• dajte djetetu konstruktivnu kritiku koja će biti usmjerena na neko njegovo pogrešno ponašanje, ali ne na njega kao osobu,
• budite oprezni u biranju riječi koje ćete usmjeriti djetetu i koristite pozitivne poruke,
• ohrabrujte i usmjeravajte dijete.

Navedeni pristup i prilagodba djetetu iz ovog i prethodnog poglavlja su načini pomoću kojih ćete prevenirati da introverzija kod vašeg djeteta ne prijeđe u pretjeranu osjetljivost, anksioznost, tugu ili depresiju.

Introverzija baš kao i ekstroverzija nije mana, već ljudska osobina čije prednosti treba iskoristiti kao “gorivo” za napredak u vrtiću, školi, na fakultetu, poslu te, općenito, u životu i odnosu s ljudima.