Središnji živčani sustav kojeg čine mozak, produljena moždina i leđna moždina zaštićen je kostima lubanje i trima moždanim ovojnicama. Postoje dvije meke moždane ovojnice i jedna tvrda koja je srasla s kostima lubanje. Meningitis je upala slojeva tkiva (moždanih ovojnica) koji pokrivaju mozak i leđnu moždinu.
Infektivan meningitis može biti životno ugrožavajući i ostaviti trajne posljedice nakon preboljenja. Osim infektivnih uzroka, meningitisi mogu biti i neinfektivni. Aseptični neinfektivni) meningitis karakteriziraju znakovi i simptomi meningitisa, ali bez znakova bakterijske upale. Meningitis je relativno rijetka bolest, a češće se javlja kod djece i osoba koje imaju neki od rizičnih čimbenika koji pridonose nastanku infekcije.
Povećani rizik za razvoj meningitisa imaju mala djeca od novorođenačkog perioda do pete godine života zbog nerazvijenog imunološkog sustava i slabe mogućnosti lokaliziranja infekcije.
Ranije dijagnosticiran i liječen meningitis predstavlja bolji ishod i prognozu. U slučaju sumnje na meningits, ne odgađajte posjet liječniku. Od bakterijskog meningitisa češće obolijevaju djeca. Provođenjem cijepljenja protiv određenih bakterijskih uzročnika meningitisa kod djece uočava se veća učestalost menigitisa u odraslih, ponajviše pneumokoknog menigitisa.
Što je meningitis?
Upalu ovojnice mozga i kralježničke moždine nazivamo meningitisom. Meningitis ili upala moždanih ovojnica najčešće je uzrokovan infektivnim uzrocima virusima ili bakterijama. Može se javiti samostalno ili upala može zahvatiti i moždano tkivo.
Kako se dobije meningitis?
Najveći rizik za razvoj meningisa imaju djeca i starije osobe, osobe oslabljenog imunološkog sustava, osobe koje nemaju slezenu i osobe koje nisu cijepljene protiv određenih bolesti.
Djeca koja nisu cijepljena protiv bakterije Mycobacterium tuberculosis, Haemophilus influenze, Streptococcus pneumoniae, ospica, dječje paralize, rubeola i zaušnjaka su pod povećanim rizikom za razvoj meningitisa. U Republici Hrvatskoj cjepljenje je obavezno pa je udio oboljelih od tih oblika meningitisa nizak.
Meningokokni meningitis jedan je od najopasnijih oblika bakterijskog meningitisa, no za njegovog uzročnik također postoji cjepivo koje nije u obaveznom programu cijepljenja. Upala moždanih ovojnica može nastati zbog diretnog infektivnog ili neinfektivnog uzroka.
Infektivni uzroci podrazumijevaju infekciju mikroorganizmima, a to mogu biti bakterije, virusi, gljivice i paraziti. Mikroorganizmi mogu uzrokovati upalu na različite načine:
- širenjem krvlju (prodorom bakterije iz krvi u sklopu sepse)
- direktnim širenjem iz nekog mjesta upale (srednje uho ili sinusi)
- putem živaca, što je karakteristično za virusne meningitise.
Širenje krvlju karakteristika je bakterijskih meningitisa. Bakterije koje se mogu nalaziti na sluznici gornjeg dijela dišnog sustava mogu uzrokovati upalu, prodrijeti u krvotok i biti polazište za infekciju i upalu moždanih ovojnica.
Koja vrsta meningitisa je zarazna?
Uzročnici meningitisa prenose se bliskim kontaktom s osobom koja ima infekciju (virus ili bakteriju), kapljičnim putem ili diranjem inficiranih predmeta te potom diranjem usta, nosa ili očiju.
Zarazni su bakterijski i virusni meningitisi.
Vrste meningitisa prema uzrocima
Infektivni meningitis
Infektivni meningitis je glavna i najveća skupina meningitisa , a najčešći uzročnici su virusi i bakterije. Nešto rijeđe uzroci meningitisa su gljivice ili paraziti.
Bakterijski meningitis
Bakterijski meningitis je upala moždanih ovojnica uzrokovana bakterijama, dolazi do upale i stvaranja gnoja koji ispunjava prostor moždanih ovojnica. Zbog toga se bakterijski meningitis često naziva i septični, odnosno gnojni (supurativni) meningitis.
Najčešći uzročnici meningitisa su:
- pneumokok (Streptococcus pneumoniae)
- streptokok skupine B
- meningokok (Neisseria meningitidis)
- Haemophilus influenzae
- Listeria monocytogenes, bakterija koja je inače opasna za trudnice.
Neinfektivni meningitis
Neinfektivni meningitisi nisu uzrokovani bakterijama, ne dovode do gnojne upale pa se često označavaju kao aseptični meningitisi ili serozni meningitis. Neinfektivni (aseptični meningitis) karakteriziran je znakovima i simptomima meningitisa, ali bez znaka bakterijske infekcije.
Dakle, aseptični meningitis označava oblik meningitisa u kojem nema gnoja (supuracije), odnosno u moždanim se ovojnicama i likvoru ne nalaze se neutrofilni leukociti, već limfociti.
Neinfektivni menigitisi imaju kronični tijek, traju duže i od 4 tjedna .
Najčešći uzrok aseptičnog meningitisa su virusi, premda je povećani udio limfocita u likvoru tipičan i za neke bakterije. Najčešći virusi koji uzrokuju meningitis su:
- enterovirusi, primjerice Coxsackie virus
- virusi Herpes simplex, Varicella zoster i Citomegalovirus
- poliovirus
- virus krpeljnog meningoencefalitisa, bakterijom koju prenose krpelji, (Borrelia burgdorferi) koja je uzročnik lajmske borelioze — takav meningitis ubraja se u aseptične meningitise
- virusom mumpsa (zaušnjaka) te virusa ospica (morbila)
- virus vodenih kozica (Varcella Zoster) kao rijetka komplikacija u sklopu akutne infekcije
- herpes virus kao uzročnik meningitisa kod novorođenčadi ili djece koja su se zarazila intauterino ili kod pacijenata s imunodeficijencijom.
Virusni menigitisi danas se javljaju rjeđe, poglavito zbog cijepljenja.
Neinfektivni meningitis kao posljedica:
- maligne bolesti kod metastaza na središnjem živčanom sustavu
- autoimmunih bolesti
- lijekova.
Vrsta meningitisa prema trajanju
Akutni meningitis traje kraće od 2 tjedna. Takav je meningitis gotovo uvijek infektivnog uzroka.
- Subakutni meningitis ako upala traje dulje od 2 tjedna
- kronični menigitis ako upala traje dulje od 4 tjedna.
Simptomi meningitisa kod odraslih
Simptomima meningitisa mogu prethoditi opći simptomi povišena tjelesna temperatura, povraćanje, simptomi infekcije dišnog sustava, a nakon kojih se zavijaju simptomi središnjeg živčanog sustava.
Meningitis kod odraslih se očituje glavnim simptomima koji nisu uvijek prisutni istovremeno, a to su:
- poremećaj svijesti (pospanost, konfuznost, potpuni gubitak svijesti)
- visoka tjelesna temperatura
- glavobolja
- kočenje šije, odnosno vrata.
Kočenje šije naziva se pozitivnim meningitičnim znakom, a označava kočenje, odnosno pružanje otpora pri pregibanju vrata ili pri savijanju noge u kuku, a nastaje zbog upale moždanih ovojnica koje postaju osjetljive te prilikom istezanja dovode do refleksnog kočenja vrata.
Kod virusnih meningitisa prije pojave simptoma meningitisa javljaju se opći simptomi: povišena tjelesna temperature, opća slabost, povraćanje, proljev i eventualno osip.
Simptomi meningitisa kod djece
Razvoju meningitisa može prethoditi i infekcija gornjih dišnih puteva, a vodeći simptomi su:
- vrućica
- glavobolja
- zbunjenost
- ukočen vrat
- konvulzije
- povećan intrakranijalni tlak i posljedično oštećenje živaca.
Simptomi meningitisa kod beba
Novorođenčad i dojenčad zbog nezrelosti imunološkog sustava razvijaju opće simptome koji bi odmah trebali upozoriti roditelje na moguće ozbiljno stanje.
Važni znakovi bolesti koji upozoravaju na moguće ozbiljne zdravstvene probleme kod mlađe djece su:
- neuobičajen nemir i razdražljivost (osobito kada se dijete nosi na rukama)
- pretjerana pospanost (letargija)
- oslabljen apetit
- previsoka ili preniska tjelesna temperatura
- povraćanje
- osip
- konvulzije
- ponekad živci koji kontroliraju neke pokrete očiju i mišiće lica mogu biti oštećeni djelovanjem bakterija te uzrokovati okretanje očne jabučice prema unutra ili prema van ili asimetričan izraz lica
- ukočenost vrata ili menigizam rijedak je simptom kod novorođenčadi i dojenčadi
- izbočenje ili otvrdnuće fontanele kod dojenčadi se razvija u prvim danima bolesti, a znak je povećanja intrakranijalnog tlaka.
Kako se dijagnosticira meningitis?
Meningitis se dijagnosticira laboratorijskom analizom krvi i lumablnom punkcijom, a ponekad i slikovim pretragama.
Lumbalna punkcija
Meningitis se dijagnosticira uzimanjem uzorka spinalne tekućine dobivene postupkom koji se naziva lumbalna punkcija. Iz uzorka likova citološkom se analizom određuju stanice, a mikrobiološkom se analizom identificiraju uzročnici (virus ili bakterija).
Laboratorijska analiza krvi
U nekim stanjima se ne može izvesti lumalna punkcija, te se kod sumnje na meningitis ili bakterijemiju i sepsu rade mikrobiološke kulture iz krvi i pokušava se identificirati uzročnika upale.
Ultrazvuk mozga i računalna tomografija (CT) su slikovne pretrage koje se mogu primjenjivati radi određivanja stupnja povišenja pritiska na mozak ili eventualne prisutnosti apscesa.
Kako se liječi meningitis?
Liječenje se provodi u bolnici uz opće mjere potpore te nadzor i uz stručno vodstvo i suradnju više specijalnosti:
- infektolog
- mikrobiolog
- pedijatar
- neurolog/neuropedijatar
- specijalist intenzivne medicine.
Osnova liječenja bakterijskog meningitisa su antibiotici u visokim dozama, antibiotici koji imaju sposobnost prolaziti krvnomoždanu barijeru. Izbor antibiotika ovisi o dobi pacijenta i uzročniku .
Kod seroznog, odnosno virusnog menigitisa osnova liječenja su potporne i simptomatske mjere, antiedematozna terapija i ako se radi o herpesvirusnom meningitisu, može se primjeniti aciklovir.
Tuberkulozni meningitis je rijedak zbog cijepljenja, a liječenje je dugotrajno, s više antituberkulostatika. Liječenje gljivičnog meningitisa je složeno i dugotrajno, s antimikoticima.
Uspješnost liječenja meningitisa
Meningitis je upala moždanih ovojnica, a ovisno o uzročniku može biti teška, pa i smrtonosna bolest.
Prognostički je najlošiji bakterijski (gnojni) meningitis koji, osim neuroloških deficita koje ostavlja, može završiti i smrtonosno. Kao posljedice preboljenog meningitisa kod dojenčadi u 25% slučajeva mogu zaostati trajne posljedice (oštećenje sluha, različiti motorički ispadi, epilepsija, mentalna zaostalost).
Virusni meningitis i aseptički meningitis u pravilu imaju dobru prognozu. Gljivični i tuberkulozni meningitis su rijetki, ali ostavljaju trajne posljedice koje ovise o stadiju u kojem je bolest dijagnosticirana.
Mogućnosti cijepljenja
U Republici Hrvatskoj cijepljenje je obavezno i predstavlja primarnu mjeru prevencije od širenja i oboljenja od zaraznih bolesti. Cijepi se prema predviđenom kalendaru cijepljenja protiv tuberkuloze, dječje paralize, Haemophilusa influenze, pneumokoka, ospica,
zaušnjaka kao mogućih uzročnika meningitisa u djece. Dostupna su, ali neobavezna cjepiva protiv vodenih kozica i meningoka kao mogućih uzročnika meningitisa.
Na taj je način značajno smanjen broj oboljele djece, razvoj komplikacija, trajnog invaliditeta i dojenačke smrtnosti od meningitsa.
Moguće komplikacije nakon meningitisa
Od novorođenčadi koja preživi meningitis 20 do 50% razvija ozbiljne posljedice u razvoju mozga i živčanog sustava, kao što su nakupljanje viška tekućine u kanalnom sustavu unutar mozga (hidrocefalus), gubitak sluha i poremećaj intelektualnog razvoja. Do 30% novorođenčadi koja preživi ima blage posljedice, blagi gubitak sluha ili povremene konvulzije.
Oko 15 do 25% starije dojenčadi i djece razvija posljedice u razvoju mozga i živčanog sustava kao što su gubitak sluha, poremećaj intelektualnog razvoja i cerebralni napadaji.
Meningitis je upala ovojnica mozga i kralježnične moždine, najčešće uzrokovana infektivnim uzrocima. Češće obolijevaju mala djeca i stariji ljudi. Važno je rano prepoznati simptome meningitisa i započeti liječenje, s ciljem preveniranja razvoja komplikacija meningitisa i mogućeg smrtnog ishoda.
Uvođenjem cijepljenja značajno se smanjio broj oboljelih, razvoja komplikacija i invaliditeta te smrti ishod oboljelih od meningitisa.
