Škola za roditelje ne postoji, iako je roditeljstvo najljepša, ali ujedno i najteža zadaća u životu svakog roditelja. Uloga mame i tate ne podrazumijeva samo pružanje ljubavi djetetu, jer je to nešto što dolazi prirodno. Ono što je brojnim roditeljima puno teže i izazovnije je odabrati pravi odgojni smjer prema kojem će koračati sa svojim djetetom. Upoznajte se s glavnim odgojnim stilovima roditeljstva i kako utječu na rast i razvoj djeteta.
Uloga mame i tate u odgoju djece
Mnogi će se složiti da je suvremena uloga roditelja puno zahtjevija u odnosu na neka prošla vremena. Kada govorimo o roditeljstvu odavno se ne govori samo o zadovoljavanju osnovnih potreba djeteta i tome da dijete treba “odškolovati” da postane samostalno i to je to. Zadaća roditelja je odgojiti sretno, emocionalno stabilno i odgovorno dijete koje će se moći prilagoditi, socijalizirati i živjeti u zajednici koja ga okružuje.
To znači da je uloga roditelja pružiti djetetu sustav sigurnosti i podrške, raditi na formiranju njegove osobnosti, prenijeti mu životne vrijednosti i pomoći mu da upoznaje svijet oko sebe. Djeluje jasno i jednostavno, ali nije, jer kao što smo ranije istaknuli, ne postoji nikakva škola koja će nas naučiti kako biti najbolji roditelj svome djetetu. Ipak, postoje odgojni stilovi pomoću kojih je put prema uspješnom roditeljstvu lakši dok neki odgojni stilovi ostave posljedice.
Odgojni stilovi roditeljstva
Svaki roditelj ima svoj odgojni stil, a za većinu stručnjaci danas ističu da su prezaštitnički nastrojeni prema djeci, odnosno nazivaju ih “helikopter” roditeljima. No, unatoč trendu, postoje i dalje četiri glavna stila roditeljstva u kojim se mame ili tate mogu prepoznati.
1. Autoritativni odgojni stil
Najbolje rezultate u odgoju djece, prema riječima stručnjaka, postižu roditelji koji primijenjuju autoritativan stil odgoja. Autoritativni roditelji su uključeni u odgoj djeteta, odgovaraju na njegove emocionalne potrebe djece, daju im mogućnost izbora, ali postavljaju granice i traže od djeteta odgovornost.
Zbog ove vrste suradnje djeca imaju osjećaj da sudjeluju u donošenju odluka o vlastitom životu no svjesni su da postoje pravila i da određena ponašanja nisu prihvatljiva. Treba istaknuti da u discipliranju djece autoritaivni roditelji koriste pozitivne strategije, poput ohrabrivanja, pohvaljivanja i nagrađivanja dobrog ponašanja. Rezultat ovog roditeljskog stila je:
- dijete s razvijenim samopouzdanjem i samopoštovanjem
- samodisciplinirano dijete
- dijete koje postiže odličan školski i akademski uspjeh
- dijete koje zna pregovarati i izboriti se za sebe
- dijete koje je prihvaćeno od okoline.
Djeca roditelja koji su, uz ogromnu količinu ljubavi i podrške, dosljedni u svom odgojnom stilu najščešće odrastaju u udgovorne i uspješne odrasle osobe.
2. Autoritarni odgojni stil
Ono po čemu se autoritarni odgojni stil razlikuje od autoritativnog je visoka razina roditeljske kontrole, izostanak emocionalne podrške i slaba uključenost roditelja u odgoj. Naime, autoritarni roditelji najčešće kao odgojnu metodu koriste kaznu i prisilu, viču, naređuju, a nerijetko i omalovažavaju dijete. Komunikacija između roditelja i djeteta gotovo da ne postoji, a djetetovo mišljenje i želje se ne uvažavaju. Najveći problem autoritarnog roditeljskog stila je nedostatak ljubavi, topline i podrške, što ostavlja posljedice na razvoj djeteta:
- dijete postaje nesigurno i anksiozno
- dijete je nesretno
- dijete ima nisko samopouzdanje i samopoštovanje
- dijete može postati agresivno jer ima nizak prag tolerancije.
Djeca autoritarnih roditelja tijekom odrastanja postanu ovisna o takvoj vrsti odnosa, zanemaruju svoje potrebe i ne uspijevaju se izboriti za sebe.
3. Permisivni odgojni stil
Ovu vrstu roditeljskog stila karakterizira ogromna roditeljska podrška, ali i pretjerana popustljivost i slaba kontrola. To znači da su permisivni roditelji puni ljubavi i topline prema svome djetetu te ne postavljaju nikakve granice niti zahtjeve pred svoje dijete. Primjerice, ne moraju izvršavati nikakve kućanske zadatke ako ne žele, ispunjava im se svaki prohtjev i, općenito, imaju potpunu slobodu u svom ponašanju. Rezultat permisivnog roditeljskog stila je:
- dijete koje je zadovoljno i sretno dok mu se ispunjavaju želje
- dijete koje je impulzivno, agresivno i ima slabu samokontrolu
- dijete koje je neposlušno i buntovno
- dijete koje je prezahtjevno.
Djeca popustljivih roditelja imaju problem s prebrzim odustajanjem, ne ustraju u ničemu do kraja pa samim time im nije bitno ostvariti neko postignuće.
4. Indiferentni odgojni stil
Indiferetni odgojni stil se još naziva neangažiranim i zanemarujućim roditeljskim stilom. Takvi roditelji su emocionalno hladni, neuključeni, povučeni, a nerijetko tjeskobni i depresivni, fokusirani samo na sebe. U indiferentnom roditeljskom stilu kontrola djeteta ne postoji, nema discipline ni očekivanja, ali nema ni zadovoljavanja djetetovih fizičkih ni emocionalnih potreba.
Roditelji nisu zainteresirani za gotovo ništa što se tiče djetetovog života, poput škole, prijatelja, djetetovih uspjeha i sl. Posljedice ovakvog odgojnog stila su itekako vidljive i opasne:
- dijete je nesigurno i ima nisko samopouzdanje
- dijete se opire autoritetu i sklono je nepoželjnim ponašanjima
- dijete ne razvija socijalne vještine
- dijete ima loš školski uspjeh.
Djeca nezainteresiranih i zanemarujućih roditelja imaju velikih problema s regulacijom emocija, a samim time i izgradnjom zdravih odnosa.
Svaki roditeljski stil utječe na kognitivni i socio-emocionalni razvoj djeteta, zbog čega je važno da svaki roditelj prepozna koji je tip roditelja, osvijesti pogreške i nastoji ih ispraviti. Savršen roditelj ne postoji, ali se možete potruditi biti najbolji svome djetetu!
