Adenovirusi su DNK virusi, a poznajemo 7 vrsta humanih adenovirusa i 57 serotipova. Adenovirusna infekcija može se dogoditi u bilo kojoj dobi i može proteći bez simptoma. Većina simptomatskih infekcija događa se kod djece i očituje se blažim ili jačim simptomima respiratorne infekcije, upalom sluznice oka, crijevnom infekcijom, bronhitisom ili upalom pluća, a oblik bolesti ovisi o serotipu adneovirusa i imunitetu osobe.
Kako se prenosi adenovirus?
Adenovirusi se prenose kapljično, dodirom s izlučevinama oboljele osobe (bliskim kontaktom, rukovanjem) ili dodirom zaraženih predmeta (igračke, ručnici).
Infekcija se može širiti i vodom (npr. tijekom plivanja u bazenima). Virus mogu izlučivati i time prenijeti i osobe koje su zaražene adenovirusom, ali nemaju simptoma. Adenovirusi su često otoprni na uobičajene dezinficijense te mogu dugo ostati prisutni na površinama i stvarima.
Simptomi adenovirusne infekcije
Kod osoba zdravog imuniteta infekcija prolazi bez simptoma ili s vrlo blagim simptomima. Teže oblike bolesti uzrokovane adenovirusima možemo vidjeti kod osoba oslabljenog imuniteta i kroničnih bolesnika (osobito plućnih i srčanih bolesnika).
Većina adenovirusnih infekcija koje dovedu do pojave simptoma događaju se kod djece. Simptomi adenovirusne infekcije ovisne su o serotipu adneovirusa jer određeni serotipovi imaju afinitet za određena tkiva i organe.
Oblici adenoviroza
Prehlada, blaža infekcija gornjih dišnih puteva
Prehlada, blaža infekcija gornjih dišnih puteva sa simptomima:
- curenja nosa (prvo vodenastog sekreta, a zatim i žutog)
- kihanja, grebanja u grlu
- kašljanja (prvo suh, a zatim i kašalj s iskašljavanjem)
- povećanim limfnim čvorovima vrata.
Adenovirusni tonzilis
Adenovirusni tonzilitis je upala krajnika (tonzila) koja se očituje:
- jačom grloboljom
- pojavom sluzavih naslaga (eskudata) na krajnicima
- povećanim limfnim čvorovima na vratu
- temperaturom.
Ovakav oblik upale krajnika teško se razlikuje od gnojne angine (streptokokne upale grla).
Epidemijski keratokonjunktivitis
Epidemijski keratokonjunktivitis ili „pink eye“ javlja se često u obliku manjih epidemija (u kolektivima ili u obiteljima) sa simptomima upale sluznice oka, često obostrano na oba oka, a nema općih simptoma poput temperature, no mogu biti povećani limfni čvorovi ispred uški. Simptomi mogu trajati i do 3 tjedna, a oštećenja rožnice oka mogu potrajati i dulje.
Faringokonjunktivalna groznica
Faringokonjunktivalna groznica je tip adenovirusne infekcije uzrokuju adenovirusi tip 3 i tip 7, a od simptoma prisutni su:
- vrućica
- upala ždrijela (grlobolja)
- upala očne sluznice (konjunktivitis).
Teži bronhiolitis i upala pluća
Teži bronhiolitis i upala pluća rjeđi su oblici adenovirusnih sindroma, povezani s određenim tipovima adenovirusa (npr. tipovi 14 i 55). Mogu se javiti kod manje djece, ali i mlađih odraslih osoba (npr. kod vojnika) ili kod osoba oslabljenog imuniteta.
Simptomi su:
- povišena temperatura
- kašalj
- zahvaćenost donjih dišnih puteva u smislu traheitisa, bronhitisa, rjeđe i upala pluća.
Hemoragični cistitis
Kod hemoragičnog cistitisa prisutni su simptomi upale mokraćnog mjehura (učestalo mokrenje, bol u donjem dijelu trbuha, bolno mokrenje), no uz to je pristuna i krv u urinu.
Akutni gastroenteritis
Akutni gastroenteritis je infekcija probavnog sustava koja dovodi do:
- povraćanja
- proljeva
- mučnine
- boli u trbuhu.
Meningoencefalitis
Meningoencefalitis je oblik teže infekcije adenovirusom koja zahvaća moždane ovojnice i sam mozak te se dovodi do:
- glavobolje
- zakočenog vrata
- mučnine
- temperature.
Javlja se vrlo rijetko i uglavnom kod osoba oslabljenog imuniteta.
Koliko traje inkubacija, a koliko adenovirusna infekcija?
Inkubacija (period od izlaganja virusu pa do pojave simptoma) kod adenovirusnih infekcija traje uglavnom između 2 i 14 dana za respiratorne infekcije, a za crijevne infekcije 2 do 10 dana.
Sama bolest kod adenovirusnih infekcija traje različito dugo, ovisno o serotipu adenovirusa, odnosno ovisno o tome koji organ je zahvaćen i koji oblik adenovirusne bolesti se razvio. Tako će blaže respiratorne infekcije trajati 5 do 10 dana, crijevne infekcije uglavnom traju 7 dana, no moguće i do 14 dana, a upala očne sluznice (keratokonjunktivitis) može trajati i do 3 tjedna.
Dijagnoza adenovirusa
Dijagnoza adenovirusne infekcije postavlja se klinički na temelju prisutnih simptoma; fizičkim pregledom. Rjeđe je potrebno raditi testove za dokazivanje virusa kao što je:
- bris nosa (PCR i brzi test za dokazivanje adenovirusa) — koristi se kod težih oblika respiratornih infekcija, a tada se često radi panel za više respiratornih virusa (iz jednog brisa testira se na više virusa koji rade slične simptome u dišnim putevima)
- detekcija antigena virusa iz uzorka stolice — radi se kod crijevnih infekcija
- bris spojnice oka — ponekad je potrebno raditi kod keratokonjuktivitisa
- dokazivanje antitijela u krvi (serologija) — četverostruki porast titra antitijela dokazuje nedavnu infekciju adenovirusima.
Liječenje adenovirusnih infekcija
Za adenovirusne infekcije ne postoji specifičan antivirusni lijek, a antibiotici ne djeluju na virusne infekcije. Adenovirusne infekcije najčešće su blagog tijeka pa se liječe simptomatski i potporno, odnosno olakšavamo i ublažavamo simptome dok imunosni sustav osobe sam ne dovede do izlječenja. Vrsta potpornog liječenja ovisi o dobi oboljele osobe, obliku adenovirusne infekcije i o imunološkom sustavu oboljelog.
Liječenje respiratorne adenovirusne infekcije
Respiratorne adenovirusne infekcije liječe se:
- snižavanjem temperature
- ispiranjem i kapanjem nosa
- uzimanjem toplih tekućina
- mirovanjem
- sirupima za ublažavanje kašlja ili za iskašljavanje, ovisno o vrsti kašlja.
Kod težih oblika infekcija donjih dišnih puteva (bronhiolitis, upala pluća) ponekad je potrebno i bolničko liječenje kada se primijenjuje i kisik, bronhodilatacijski lijekovi pa i respirator.
Liječenje crijevne adenovirusne infekcije
Crijevne adenovirusne infekcije liječe se:
- laganijom, dijetnom prehranom
- dovoljnim uzimanjem tekućina i rehidracijskih otopina kako bi se spriječila dehidracija.
U težim slučajevima, kod dehidracije, daju se intravenske nadoknade tekućine. Keratokonjuktivitis se liječi upotrebom antibiotskih kapi i masti za oči kako bi se prevenirala komplikacija dodatnom bakterijskom infekcijom.
Kako prevenirati adenovirusnu infekciju?
Adenovirusne infekcije su vrlo zarazne i lako se prenose s oboljele osobe na drugu osobu putem kihanja, kašljanja ili preko površina koje su kontaminirane izlučevinama oboljenog.
Adenovirus može dugo preživjeti na raznim površinama (ručnici, igračke, kvake) pa su infekcije stoga učestalije u kolektivima (vrtići, škole, vojarne, dječji kampovi, u bolnicama) gdje su bliskiji kontakti, zajedničko korištenje igračaka, druženja više osoba u manjem prostoru ili je higijena ruku neadekvatna.
Adenovirusna infekcija može se prenijeti i nečistim rukama osobe koja brine o maloj djeci kada mijenja pelene oboljelog djeteta, a kasnije ne opere ruke te prenosi virus na okolne predmete.
Najvažniji postupci za prevenciju širenja adenovirusne infekcije su:
- temeljito pranje ruku vodom i sapunom najmanje 20 sekundi
- izbjegavati neopranim rukama dirati lice, usta, oči
- oboljela djeca ne smiju ići u kolektiv dok se ne povuku svi simptomi
- kihati i kašljati u pregib lakta (u rukav), ne u ruke – podučiti djecu
- održavati higijenu zajedničkih prostorija, površina i predmeta u kolektivima
- ne dijeliti međusobno pribor za jelo i piće.
Trenutno ne postoji dostupno cjepivo za opću populaciju. Postoji cjepivo protiv adenovirusa tipa 4 i tipa 7 koje se daje isključivo vojnim osobama.
Koje su moguće komplikacije adenovirusa?
Teži oblici adenovirusne infekcije i komplikacije mogu se pojaviti kod novorođenčadi, dojenčadi i mlađe vrtićke djece te kod osoba oslabljenog imuniteta, a samo iznimno kod inače zdravih osoba.
U komplikacije adenovirusne infekcije ubrajamo teže oblike infekcije:
- teži oblik upale pluća — može biti smrtonosna kod novorođenčadi, dojenčadi i imunološki oslabljenih osoba
- meningoencefalitis
- kronična plućna bolest — u vrlo rijetkim slučajevima nastaje kao posljedica preboljele adenovirusne upale pluća.
Kao komplikacije adenovirusnih infekcija mogu se pojaviti bakterijske superinfekcije (na virusnu infekciju se nakon nekoliko dana dodatno naseli i bakterija koja pogoršava simptome) — bakterije dovode do upale uha i sinusa te je potrebno uključiti i antibiotsku terapiju.
Adenovirusne infekcije su vrlo zarazne infekcije za koje ne postoji specifična terapija niti cjepivo, no mogu prevenirati odgovarajućom higijenom ruku i prostora, osobito kada su u pitanju mala djeca. Većina infekcija ima blagi tijek u obliku respiratorne ili crijevne infekcije, a oboljela osoba se kroz nekoliko dana oporavi samo uz korištenje simptomatske terapije. Najugroženije populacije za razvoj težeg oblika adenovirusne infekcije su novorođenčad, dojenčad i imunokompromitirane osobe zbog oslabljenog imuniteta.
