Intolerancija na laktozu probavni je problem koji značajno narušava kvalitetu života s brojnim simptomima, a skoro uvijek i najčešće onim probavnima. Stanje je to u kojem tijelo ne može probaviti laktozu, vrstu šećera koja se uglavnom nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima.
Što je laktoza?
Laktoza ili mliječni šećer je disaharid (ugljikohidrat) koji je prirodno prisutan u mlijeku sisavaca te čini od 2–8 % mase mlijeka. Laktoza je velika molekula šećera koja se sastoji od dvije manje molekule šećera – glukoze i galaktoze.
U kravljem se mlijeku nalazi oko 4,8 % laktoze – odnosno 4,8 g u 100 ml mlijeka, dok se u majčinom mlijeku nalazi od 6,9 do 7,2 % laktoze – odnosno od 6,9 do 7,2 g u 100 ml mlijeka.
Niži prirodni sadržaj laktoze, uz prisutnost alergogenih sastojaka čine kravlje mlijeko neprihvatljivim u dohrani djeteta u prvim mjesecima dohrane, kao što je nekad bila „tradicija“. Neki od znakova su i proljev kod beba.
U zamjenskim biljnim napitcima poput sojinog, rižinog, bademovog, kokosovog, pirovog i zobenog napitka nećemo pronaći laktozu odnosno mliječni šećer, iako su manjkavi kalcijem i ostalim nutrijentima (osim ako nisu obogaćeni kalcijem).
Na tržištu postoje i mlijeko bez laktoze, sirevi bez laktoze, mliječni jogurti bez laktoze te razni sirni namazi bez laktoze. Pritom valja imati na umu kako je u mnogim proizvodima poput spomenutog mlijeka bez laktoze ustvari smanjen sadržaj laktoze (obično je to oko 90%). Naime, kod osoba s vrlo slabom ili nepostojanom aktivnošću laktaze, potpuna je nepodnošljivost na laktozu, čak i u malim količinama.
Ako je propisana prehrana bez laktoze, preporuča se da se mlijeko i mliječni proizvodi zamjene spomenutim zamjenama.
Probavljanje laktoze
Prilikom probave laktoza se razlaže u tankom crijevu na D-glukozu i D-galaktozu pomoću enzima laktaze. Potom se preko stanica tankog crijeva apsorbiraju u krvotok.
Glukoza se u konačnici upotrebljava kao izvor energije, a galaktoza u jetri postaje sastavnica glikolipida i glikoproteina, dakle, taj se dio „ugrađuje“.
Probavljivost mlijeka
Kravlje mlijeko sadrži u najvećoj količini vodu, nakon toga slijede bjelančevine (proteini), masnoće, ugljikohidrati (laktoza u najvećoj količini), vitamini i minerali.
Probava mlijeka započinje u želucu gdje se pomoću enzima razgrade mliječni proteini i mliječne masti na kraće fragmente te oni prelaze u tanko crijevo gdje slijedi daljnja razgradnja.
U tankom crijevu daljnjom razgradnjom mliječni proteini postaju peptidi i aminokiseline, a mliječne masti postaju mono- i di-gliceridi te slobodne masne kiseline.
Ovdje dolazi i do probave laktoze gdje četkaste granične stanice izlučuju enzim laktazu. Ovaj enzim razgrađuje mliječni šećer laktozu na glukozu i galaktozu.
Glukoza, galaktoza, peptidi i aminokiseline se apsorbiraju iz tankog crijeva u krvotok, dok se mono- i di-gliceridi i masne kiseline pretvaraju u trigliceride te se putem limfnog sustava oslobađaju u krv.
Simptomi intolerancije na laktozu
Intolerancija na laktozu je poremećaj probave koji se iskazuje različitim simptomima nakon konzumiranja hrane koja sadrži laktozu. Postoji značajna individualna varijabilnost u težini gastrointestinalnih simptoma – ovisno o količini unesene laktoze i sposobnosti osobe netolerantne na laktozu da je probavi.
Količina laktoze od 15 do 18 g se donekle dobro podnosi kada se konzumira sa drugim hranjivim tvarima. No veće doze od 18 do 50 g izazivaju gastrointestinalne simptome kod većine osoba intolerantnih na laktozu.
Laktoza intoleranciji klinički su svojstveni bolovi u trbuhu i nadutost nakon 30 minuta do 2 sata nakon konzumiranja mlijeka ili mliječnih proizvoda.
(Probavni) gastrointestinalni simptomi mogu uključivati:
- bolove u trbuhu
- nadutost
- mučninu
- proljev (dijareju)
- „kruljenje“ u crijevima
- vjetrovi i plinovi
Oko 20 % ljudi sa intolerancijom na laktozu razviju neurološke simptome kao što su:
- glavobolja
- vrtoglavica
- letargija
- slabije pamćenje
a neki i iskuse pojavu srčane aritmije.
Do neuroloških simptoma dolazi zbog proizvodnje toksičnih metabolita koji su nastali fermentacijom laktoze u crijevima.
Alergija na kravlje mlijeko
Probavni simptomi kao što su mučnina, bolovi u trbuhu, nadutost i proljev slični su alergiji na proteine kravljeg mlijeka. Kada su prisutne sustavne tegobe, važno je isključiti alergiju na proteine kravljeg mlijeka, koja je prisutna u 20 % osoba sa simptomima intolerancije na laktozu.
Alergija na kravlje mlijeko je jedna od najčešćih alergija na hranu koja se razvija već u prvoj godini života. Mliječni proteini su glavni krivci zbog kojih dolazi do alergijske reakcije.
Nakon unosa hrane koja sadrži mliječne proteine, reakcije posredovane Imunoglobulin E (IgE) obično se javljaju unutar 2 sata, dok se reakcije koje nisu posredovane IgE razvijaju nakon 2 – 48 sati ili nekoliko dana nakon unosa hrane.
Alergija na kravlje mlijeko može uzrokovati ozbiljnu bolest crijeva (enteropatiju) sa sekundarnim nedostatkom laktaze. Može doći do preklapanja simptoma probavnog sustava zbog alergije na kravlje mlijeko i intolerancije na laktozu. Stoga ista hrana, poput kravljeg mlijeka, može dovesti do nuspojava putem različitih mehanizama.
Simptomi alergije na kravlje mlijeko su:
- urtikarija
- mučnina
- bolovi u trbuhu
- povraćanje
- dijareja
- krv u stolici
Alergija na kravlje mlijeko se dijagnosticira pomoću testa provokacije. Nakon što se utvrdi da se radi o alergiji na kravlje mlijeko, jedini je „lijek“ prehrana koja ne sadrži mliječne proteine.
Kada posjetiti doktora?
Ako vam konzumiranje mlijeka i/ili mliječnih proizvoda uzrokuje probavne i/ili neurološke simptome koje vas ograničavaju u svakodnevnom životu preporučljivo je da posjetite doktora.
Doktor će pomoću potvrdnih testova koji mjere aktivnost enzima laktaze u tankom crijevu dijagnosticirati intoleranciju na laktozu. Najčešći potvrdni testovi koji mjere aktivnost laktaze su:
- Test intolerancije na laktozu – popije se tekućina koja sadrži veliku koncentraciju laktoze te se zatim vadi krv i mjeri se glukoza
- Test izdisaja – popije se tekućina koja sadrži veliku koncentraciju laktoze te se mjeri razina vodika u izdahu
- Ispitivanje kiselosti stolice – mjeri se količina mliječne kiseline u uzorku (najčešće kod dojenčadi i djece)
Uzroci nepodnošljivosti (intolerancije) na laktozu
Intolerancija na laktozu je rezultat smanjene sposobnosti probave laktoze – mliječnog šećera. Ako je glavni enzim laktaza zadužen za „cijepanje“ molekule mliječnog šećera (laktoze) — odsutan ili je u deficitu, neapsorbirane molekule laktoze osmotski privlače tekućinu u lumen crijeva. Kao posljedica, zbog toga dolazi do povećanja volumena i fluidnosti crijevnog sadržaja. Neapsorbirana laktoza uz to prelazi u debelo crijevo gdje je crijevne bakterije fermentiraju. Crijevne bakterije fermentacijom proizvode kratkolančane masne kiseline i plinove što dovodi do gastrointestinalnih simptoma.
Različiti čimbenici uzrokuju intoleranciju na laktozu:
- Primarni nedostatak laktoze – posljedica genetike: razvojno regulirane promjene ekspresije gena laktaze
- Sekundarni nedostatak laktaze – prolazno stanje koje proizlazi kao posljedica oštećenja crijeva
- Prirođeni (kongenitalni) i razvojni nedostatak laktaze – urođena smanjena ili odsutna enzimska aktivnost
Primaran oblik intolerancije
Primarni oblik intolerancije na laktozu je najčešći tip intolerancije na laktozu i genetski je uvjetovan. Posljedica je fiziološkog smanjenja aktivnosti laktaze u crijevnim stanicama te je zbog toga mliječne proizvode teško probaviti – dolazi do poremećaja u probavnom sustavu sa simptomima nadutosti, mučnine i proljeva.
Ljudi koji razviju primarnu intoleranciju na laktozu započinju život proizvodeći veliku količinu laktaze što je nužno za dojenčad – njihova prehrana je na bazi mlijeka. No kako djeca počinju umjesto mlijeka jesti drugu hranu, proizvodnja enzima laktoze se počinje smanjivati.
Sekundaran oblik intolerancije
Sekundarni oblik intolerancije na laktozu je posljedica oštećenje crijevne sluznice što uzrokuje privremeni nedostatak laktaze. To je povratno stanje koje zahtijeva prehranu bez laktoze, sve dok se ne crijevna sluznica ne vrati u svoje normalno stanje.
Najčešće crijevne bolesti (mogu se dijagnosticirati pomoću markera kalprotektina u stolici), a koje uzrokuju sekundarni oblik intolerancije su:
- Celijakija
- Crohnova bolest
- Ulcerozni kolitis
te funkcionalni probavni poremećaj
- Sindrom iritabilnog crijeva.
Izloženost zračenju, imunološki nedostaci, bakterijske ili virusne infekcije, parazitske infekcije mogu izazvati privremeni nedostatak laktaze u sluznici koja je zahvaćena upalnim procesom.
Kongenitalna ili razvojna intolerancija na laktozu
Kongenitalna intolerancija na laktozu je rijetka i teška nasljedna crijevna bolest kojoj je svojstvena odsutnost aktivnosti laktaze od rođenja.
Prvih dana nakon rođenja s početkom dojenja majčinim mlijekom ili pak uslijed hranjenja s formulom koja sadrži laktozu, dolazi do ovog tipa intolerancije na laktozu.
Glavni simptomi kongenitalne intolerancije na laktozu su:
- vodenasti proljev
- crijevni meteorizam
- pothranjenost
Kada osobe koje su intolerantne na laktozu, prijeđu na prehranu bez laktoze, svi simptomi nestanu.
Drugačija je situacija s razvojnom intolerancijom na laktozu, koja je prisutna kod nedonoščadi zbog nedovoljne razvijenosti tankog crijeva. No vrlo ubrzo sa sazrijevanjem crijeva, svi se znakovi razvojne intolerancije povuku.
Rizične skupine
Rizični faktori i rizične skupine koji utječu na razvoj intolerancije na laktozu su:
- genetika
- nedonoščad – smanjena razina laktaze
- dob – intolerancija na laktozu se često razvije u kasnom djetinjstvu i odrasloj dobi
- etnička pripadnost – na području Afrike i Azije je vrlo visoka stopa intolerancije na laktozu
- crijevne bolesti – celijakija, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, sindrom iritabilnog crijeva
- lijekovi i liječenje – kemoterapija i zračenje
Alergije na mlijeko i mliječne proizvode te intolerancija na laktozu dva su posve različita pojma koja se nerijetko miješaju. Dok su alergije na mliječne proizvode imunološki posredovane te mogu predstavljati opasnost za zdravlje, kod intolerancije na laktozu to nije slučaj.
No ipak, intolerancija na laktozu izaziva značajne smetnje i simptome te narušava kvalitetu života kod odraslih osoba, a probavne smetnje i ostale zdravstvene smetnje kod djece.
Za intoleranciju na laktozu ne postoji lijek. Kao „lijek“ i kao strategija ophođenja s ovim stanjem smatra se:
- prehrana koja ne sadržava laktozu (bez mlijeka i mliječnih proizvoda).
- neke pak osobe mogu tolerirati i mlijeko te mliječne proizvode sa značajno smanjenim udjelom laktoze pa postoji i ta mogućnost.
- isto tako, na tržištu su dostupni probavni enzimi s laktazom u obliku dodataka prehrani koji se mogu uzeti uz obrok koji sadrži laktozu.
Povrh svega,valja imati na umu da isključivanje mlijeka i mliječnih proizvoda, može imati za ishod značajno smanjenje unosa kalcija u prehrani. Stoga, prehranu osobe intolerantne na laktozu treba dobro isplanirati. Ako se koriste biljne zamjene za mlijeko, valja birati one obogaćene kalcijem i vitaminom D ili koristiti ostale namirnice bogate kalcijem (sezam, tahini, sardine s kostima, lisnato zeleno povrće, brokula, tofu).
