10.03.2021.

Med – vrste meda, kako prepoznati pravi med i prednosti konzumacije

Med je pravi prirodni lijek kojeg ima u puno vrsta. Saznajte kako prepoznati prirodi med od umjetnih i koje sve benefite donosi med.

Konzumacija meda ima dugu povijest gastronomske i zdravstvene primjene. Med je prirodni zaslađivač poznat u cijelom svijetu. Osim kao prirodno sladilo, već od davnih vremena med je prepoznat kao ljekovito sredstvo koje se koristilo u mnogim drevnim civilizacijama za različite indikacije, a smatra se da je prva indikacija bila uporaba meda kod zacjeljivanja rana.

Što je med?

Med je sladak proizvod koji medonosne pčele proizvode od nektara cvjetova medonosnih biljaka ili od medne rose koje pčele skupljaju, dodaju im vlastite specifične tvari i odlažu u stanice saća da sazrije. Prema konzistenciji može biti gust, viskozni, tekući ili kristaliziran

Med se sastoji od 80 % ugljikohidrata i 19 % vode, a primarni ugljikohidrati prisutni u medu su monosaharidi glukoza i fruktoza, zatim saharoza, maltoza i drugi polisaharidi. Med obično sadrži i širok spektar drugih komponenata kao što su organske kiseline, proteini, aminokiseline, minerali, polifenoli, vitamini, spojevi arome i enzimi

Zbog ovog raznolikog profila med se koristi u razne zdravstvene i medicinske svrhe. Između ostalog, ističe se svojim antioksidativnim, antimikrobnim i protuupalnim svojstvima. Takvi se učinci mogu barem djelomično pripisati visokoj osmolarnosti meda koja „koči” rast bakterija, antimikrobnim učincima glukoza oksidaze i posljedičnoj proizvodnji vodikovog peroksida, kao i prisutnosti antibakterijskih tvari kao što su polifenoli

Značajno je da postoji preko 320 različitih sorti meda, a sastav se može bitno razlikovati ovisno o sorti biljke iz koje potječe nektar, uz uvjete okoliša u kojima biljke rastu. Na kvalitetu meda utječu botaničko i geografsko podrijetlo, okolišni uvjeti, podrijetlo pčela, način prerade i uvjeti skladištenja. Pomoću navedenih parametara može se ustanoviti zrelost i svježina meda, duljina termičke obrade, duljina skladištenja te je li med patvoren

Pčelarski su proizvodi osim meda i: vosak, pelud, propolis, matična mliječ i pčelinji otrov.

Kako se dobiva med?

Med se dobiva na način da pčele prikupljaju nektar iz nektarija biljaka koji se nalaze u cvjetovima ili drugim dijelovima biljaka, iz sokova plodova voća i od slatkog soka koji izlučuju lisne uši i ostali insekti. Nektar se izvlači iz cvijeća pomoću dugog pčelinjeg jezika u obliku cijevi i čuva u njegovom mednom mjehuru. Nektar se u pčelinjem mednom mjehuru miješa s enzimima koji transformiraju njegov kemijski sastav i pH, što ga čini prikladnijim za dugotrajno skladištenje. Kad se pčela vrati u košnicu, prebacuje nektar drugoj pčeli koja taj nektar „žvače”. Taj se postupak regurgitacije (povraćanja) ponavlja sve dok se djelomično probavljeni nektar ne taloži u saće. Kada je nektar u saći, on je i dalje viskozna tekućina. Kako bi iz meda izbacile svu tu dodatnu vodu, pčele lepršajući oko saća potiču cirkulaciju zraka čime nastoje ubrzati proces isparavanja. Kad većina vode ispari iz saća, pčela zatvori saću sekretom tekućine iz trbuha koji na kraju očvrsne u pčelinji vosak. Daleko od zraka i vode, med se može čuvati neodređeno vrijeme, čime pčelama pruža savršen izvor hrane za hladne zimske mjesece.

Kako prepoznati pravi med?

Svaka vrsta meda ima specifična kemijska, fizikalna i organoleptička svojstva. Kod procjene kvalitete meda sva navedena svojstva se uzimaju u obzir. Med koji se stavlja na tržište ne smije sadržavati nikakve dodatke, što znači da ne smije sadržavati nikakve prehrambene aditive ni druge sastavnice koje nisu prirodno prisutne u medu. Mora biti svojstvenog okusa i mirisa, ne smije sadržavati strane organske i anorganske tvari. Nije dozvoljeno uklanjanje peludnih zrnaca ili drugih sastojaka karakterističnih za med. Med ne smije fermentirati, pjeniti se niti biti podvrgnut zagrijavanju ili procesiranju te ne smije biti podvrgnut nikakvim procesima koji bi imali utjecaja na njegovu kristalizaciju

No, med je jedan od prehrambenih proizvoda koji najviše podliježe krivotvorenju. Med se može krivotvoriti dodavanjem šećera i vode u obliku šećernih sirupa radi povećanja volumena proizvoda. Neispravno deklariranje porijekla proizvoda, kako botaničkog tako i geografskog, također se smatra prijevarom jer potrošaču daje krivu percepciju kvalitete i vrijednosti tog proizvoda. Iako je teško bez laboratorijske analize razlikovati pravi od patvorenog meda, donosimo nekoliko trikova kako kod kuće provjeriti jeste li kupili pravi med:

  • Stavite malu kap meda na prst. Ako kapljica meda curi ili se širi znači da med nije pravi. Kapljica pravog meda će stajati nepromijenjena na vašem prstu.
  • Napunite čašu s vodom. U čašu dodajte jednu žlicu meda. Ako je med patvoren ili umjetan počet će se otapati u vodi, dok će pravi med pasti na dno čaše bez otapanja.
  • Kapnite med na papirnati ubrus. Ako je med razrijeđen vodom on će se upiti u papirnati ubrus ili ostaviti trag na ubrusu. Pravi med se neće apsorbirati. Ovaj test nije u potpunosti pouzdan jer se ni med koji je razrijeđen šećernim sirupom također neće apsorbirati.
  • Zagrijavanjem će pravi med ubrzo postati gušći, ali pritom neće stvarati nikakvu pjenu. Međutim, lažni med će stvoriti mjehuriće i nikada se neće karamelizirati.
  • Pravi med često uključuje male nečistoće, uključujući komadiće peludi. Lažni med neće imati nečistoća, biti će potpuno bistar i postojane, glatke teksture.
  • Ako kupujete med u trgovini, najjednostavniji način otkrivanja lažnog meda je čitanje deklaracije. Proizvođači su dužni na deklaraciji navesti sve sastojke i aditive koji se dodaju u proizvod. 
  • Pravi med će na nižim temperaturama kristalizirati, a ako ne kristalizira radi se o patvorenom medu.
  • Uzmite jednu žličicu meda, kušajte ga i ako je okus meda pomalo gorak, možete pretpostaviti da se radi o pravom medu.
  • Kada staklenku meda okrenete naopako, zračni mjehur putuje određenom brzinom prema vrhu. Brzina kretanja zračnog mjehura ovisi o udjelu vode u medu. Kod pravog meda zračni mjehur sporo putuje prema vrhu.

Koje vrste meda postoje?

Med se dijeli prema podrijetlu: 

  • cvjetni ili nektarni med 
  • medljikovac ili medun 

te prema načinu proizvodnje i/ili prezentiranja: 

  • med u saću
  • med sa saćem 
  • med s dijelovima saća
  • cijeđeni med 
  • vrcani med 
  • prešani med 
  • filtrirani med.

Cvjetni med se dobiva iz nektara različitih medonosnih biljaka i može biti uniflorni (jednocvjetni) ili poliflorni (višecvjetni). Medljikovac se pak proizvodi od sekreta živih dijelova biljaka ili izlučevina kukaca koji žive na živim dijelovima biljaka. U nastavku donosimo nekoliko najzastupljenijih vrsta meda u Hrvatskoj.

Bagremov med

Bagremov med ima svijetlu prozirnu boju, slabog je mirisa i vrlo ugodnog okusa. Slabije kristalizira zbog veće koncentracije fruktoze od glukoze. Preporuča se kod nesanice i za umirenje nadraženog živčanog sustava. Pomaže u održanju imuniteta te kod probavnih smetnji i dišnih tegoba. Djeca najradije konzumiraju bagremov med zbog blagog okusa.

Med od kestena

Med od kestena je tamnosmeđe boje, izrazito jakog i oštrog mirisa svojstvenog ovoj biljci. Karakterizira ga trpak i gorak okus u ustima te dugotrajna postojanost naknadnog okusa. Preporuča se za podizanje imuniteta, snižava krvni talk i potiče cirkulaciju. Djeluje protuupalno i antibakterijski te se koristi za podizanje razine energije. Koristi se kod grlobolje i gastritisa te za zarastanje rana.

Med od kadulje

Med od kadulje je žute do žutosmeđe boje, finog i ugodnog okusa. Miris je svojstven kadulji. Osobito se preporuča kod problema s dišnim organima. Djeluje na način da pomaže iskašljavanje i izbacivanje sluzi. Koristi se također za opuštanje kod stresa i nervoze te kod gihta i reumatskih problema jer potiče mokrenje. Kaduljin med sadrži eterična ulja koja povisuju krvni tlak, stoga u slučaju problema s povišenim krvnim tlakom ili epilepsijom posavjetujte se sa stručnom osobom prije početka konzumacije.

Cvjetni med

Cvjetni med nastaje od raznog livadnog cvijeća. Sadrži više glukoze od fruktoze, što je razlog zašto lako kristalizira. Budući da nastaje od različitih vrsta cvijeća, može prirodno varirati okusom i bojom. Obično je tamnije boje i blagog okusa. Preporuča se kod problema sa želucem i kod osoba s niskim krvnim tlakom te povoljno djeluje na djecu u razvoju i starije osobe.

Med od vrijeska

Med od vrijeska tamnožute je boje i intenzivnog okusa. Guste je konzistencije, a ponekad se mogu u njemu vidjeti mjehurići zraka. Koristi se kod kašlja, bolesti bubrega i mjehura te kod reume. Potiče znojenje i izbacivanje vode iz tijela. Trudnicama se ne preporuča konzumacija proizvoda od vrijeska.

Med od lipe

Med od lipe je svijetle boje, gotovo proziran, blago gorkog okusa i intenzivnog mirisa. Preporuča se kod bubrežnih oboljenja, prehlade te napetosti i umora. Smiruje grčeve i pomaže kod iskašljavanja. Ne preporuča se kod ljudi s oboljenjima srca i krvožilnog sustava.

Manuka med

Manuka med je u posljednjih nekoliko godina izazvao zanimanje javnosti diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Manuka med podrijetlom je s Novog Zelanda gdje ga pčele proizvode oprašivanjem grma stabla manuke. Kad pčele oprašuju ove biljke, njihov med je snažniji od standardnog meda pčela zbog veće koncentracije specifične tvari pod nazivom metilglioksal (MGO). MGO posjeduje snažna antibakterijska svojstva kojima doprinosi i prisutnost vodikovog peroksida, tvari koja je prisutna u mnogim vrstama meda. Certificirani proizvođači manuka meda napravili su internu gradaciju manuka meda, prema koncentraciji metilglioksala koristeći jedinicu UMF (Unique Manuka Factor, engl.). Manuka med označen s 10 UMF smatra se potencijalno terapeutskim. Manuka med koristi se kao prirodna mast za rane svih vrsta. Koristi se za mnoga zdravstvena stanja i bolesti, od akni do problema sa sinusima. Zbog visoke cijene manuka med je vrlo često podložan patvorenju. Kod izbora manuka meda pridržavajte se marki koje sadrže MGO, jedinstveni antibakterijski faktor koji je označen na pakiranju. Što je veća koncentracija MGO-a, med je kvalitetniji.

Prednosti konzumacije meda

Med se u mnogim zemljama od davnina koristio kao lijek. Njegova je uporaba zabilježena u sumerskim glinenim pločicama od oko 4000. godine, pr. Kr. i u egipatskim papirusima od 1900. do 1250. pr. Kr.

  • Zbog njegovih antimikrobnih svojstava konzumacija meda se preporuča kod prehlada, grlobolja, sinusitisa, upala dišnih puteva, upala uha, upala mokraćnog sustava, infekcija rana.
  • Osim antimikrobnog djelovanja, med potpomaže borbu s infekcijama poticanjem rada imunološkog sustava
  • Med se za zacjeljivanje rana koristi od antičkih vremena. Mnoge vrste rana se uspješno tretiraju s medom: dekubitusi, opekline, rane nakon carskog reza, ispucale bradavice, porezotine, fistule,… Vrlo je važno da je med koji se koristi za tretiranje rana medicinski ispravan i proizveden pod kontroliranim higijenskim uvjetima. Za ovu namjenu najčešće se koriste kestenov i manuka med. Vodikov peroksid u koncentraciji specifičnoj za mnoge vrste meda vjerojatno je glavna antimikrobna tvar kod meda.
  • Med se koristi kod gastritisa i ulkusa (čira) zbog antibakterijskog i protuupalnog djelovanja. Neke vrste meda mogu smanjiti lučenje želučanog soka.
  • Med u većim količinama može izazvati blago laksativno djelovanje, stoga se u nekim slučajevima koristi kao pomoć kod konstipacije.
  • Med može potencijalno smanjiti koncentraciju etanola u krvi i ubrzati eliminaciju alkohola iz organizma.
  • Med sadrži dušikove okside koji mogu imati zaštitnu ulogu na kardiovaskularni sustav jer proširuju krvne žile i reguliraju arterijski talk.
  • Konzumacija meda je vrlo učinkovita kod kašlja, prehlade i gripe. Odabrane vrste meda pomažu kod iskašljavanja.
  • Med je kao prirodan izvor fruktoze i glukoze izvrstan izbor za sportaše za prevenciju umora i postizanje boljih sportskih rezultata.

O blagodatima konzumacije kurkume i meda, takozvanog „zlatnog meda” pročitajte ovdje.

Kome se med ne preporuča?

Sirovi med može sadržavati bakterijske spore, uglavnom bezopasnih vrsta roda Bacillus, ali i spore Clostridium botulinum koje mogu izazvati botulizam ili dojenački botulizam. To je i razlog zašto se ne preporuča davati med djeci mlađoj od godinu dana

Unatoč zdravstvenim blagodatima koje mogu biti povezane s medom, činjenica je da med sadrži visoke koncentracije prirodno prisutnih jednostavnih šećera glukoze i fruktoze. Prekomjerna konzumacija može biti štetna po zdravlje kod osoba s narušenim zdravljem i kardiometaboličkim bolestima. Studije pokazuju da prehrana s visokim udjelom šećera može biti povezana s debljinom, „tihom” upalom niske razine, inzulinskom rezistencijom, problemima s jetrom i bolestima srca i krvnih žila.

Zaključak

Korištenje meda je povezano sa zdravstvenim blagodatima poput poboljšanja zdravlja dišnog sustava, probavnog sustava i zacjeljivanja rana. Med je neizostavna pomoć pri stanjima prehlade, akutnim stanjima upala dišnog sustava, a posebice grlobolja. Neizostavna je namirnica prehrane sportaša te fizički aktivnih osoba. 

Međutim, prevelika i redovita konzumacija kod osoba koje imaju zdravstvena stanja poput debljine, dijabetesa, inzulinske rezistencije, nealkoholne masne jetre, povišenih triglicerida i općenito kod osoba koje imaju sjedilački način života može uzrokovati neželjene učinke. Prije svega zbog visoke koncentracije prirodno prisutnog šećera te inzulinom posredovanog učinka na metaboličko zdravlje, a u konačnici i zbog svoje visoke kalorijske vrijednosti. 

No ako ste u konzumaciji umjereni i izaberete kvalitetniji med, a pritom ste tjelesno aktivni, med svakako može i treba biti sastavni dio zdrave i raznolike prehrane.

Članak napisala:

Barbara Kolarić

mag. nutricionizma - Diplomirala je 2018. godine na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku. Tijekom studija je aktivno sudjelovala na nekoliko međunarodnih znanstveno-stručnih skupova te joj je dodijeljena rektorova nagrada za seminarski rad iz predmeta Upravljanje sigurnošću i kvalitetom hrane po nazivom “Zviždači”. Radi u NutriKlinici – nutricionističkom centru za dijetoterapiju i sportsku prehranu magistra Nenada Bratkovića. Redovito pohađa edukacije, stručne skupove i kongrese te se trajno usavršava iz šireg područja nutricionizma, s naglaskom na dijetoterapiju koji joj je u užem području stručnog interesa. U slobodno vrijeme voli čitati, planinariti i putovati.

Ostali članci