Zdrave bebe prohodaju u dobi od oko godinu dana, neke bebe prije, a neke kasnije, što ovisi o mnogo čimbenika. Poticanje motorike dobro je za sve bebe. Motorički razvoj djece je individualan – neke bebe su motorički aktivnije te će prohodati ranije, dok su druge nešto usporenije i trebat će im poticaj, bilo od roditelja, bilo od stručnjaka – fizijatara. Kada će koja beba prohodati ovisi i o genetici, tj. o dobi kada su im roditelji prohodali kao i o poticaju.
Naravno, bebe koje imaju bilo kakav rizik- neurorizik, kao što je rizična majčina trudnoća, bolesti majke za vrijeme trudnoće, prijeteći pobačaj, prijevremeni porod, dugotrajan porod ili bilo koju bolest bebe nakon poroda su posebna skupina beba za koju se preporuča rano uključivanje u fizikalnu terapiju da što prije ostvare svoj prirodni razvojni potencijal.
Većina beba prohoda pa tako će i bebe s povećanim rizikom ako se adekvatno prate i na vrijeme uključe u fizikalnu terapiju i sve prateće poticaje. Kako se dijete motorički razvija moguć je u jednoj fazi razvoja i hod na prstima, što je normalno, fiziološki, ali ako taj hod i dalje ostaje samo, isključivo na prstima, moguće je da se radi o nekim ortopedskim ili neurološkim bolestima koje treba liječiti.
Mogući uzroci hodanja na prstima kod djece
Idiopatsko hodanje na prstima
Neka djeca uglavnom hodaju na prstima, ali nemaju tjelesne (organske) zapreke da stanu na podlogu punim stopalom. Ta pojava se treba pratiti, te u slučaju da takvo stanje ne prolazi, potrebna je obrada. Najčešće se radi o fazi prohodavanja koja spontano prolazi te dijete ne treba obrađivati. Fizikalna terapija će pomoći da hod postane primjeren. Neka djeca svjesno u nekoj fazi hodaju na prstima iz zabave.
Neurološki poremećaji
Kod djece koja imaju neku neurološku bolest (npr. mišićna distrofija, cerebralna paraliza…) može se javiti hod na prstima koji ne prestaje. Tada treba dijete na pregled neuropedijatru, učiniti osnovne nalaze EEG, EMG i druge pretrage, postaviti dijagnozu te odrediti terapiju uz provođenje vježbica (fizikalnu terapiju).
Skraćena Ahilova tetiva
Jedan od uzroka hoda na prstima je skraćena Ahilova tetiva koja zateže mišiće potkoljenice i ne dopušta da se stopalo spusti u potpunosti.
Ako ortoped dijagnosticira da je Ahilova tetiva skraćena, pokuša se staviti longeta ili ortoza, te je ponekad potreban i operativni zahvat, nakon kojega dijete može stati punim stopalom, te nakon vježbi s fizikalne terapije može uredno hodati.
Poremećaji mišića potkoljenice
Kod spazma ili atrofije mišića donjih ekstremiteta, te kod nekih neuromišićnih bolesti može doći do pojave hoda na prstima. Treba dijete uputiti neuropedijatru da se postavi dijagnoza. Svakako treba uključiti i EMG (elektromagnetsku miografiju) da se vidi funkcija mišića.
Autizam
Kod djece s autizmom je moguće da hodaju na prstima, tj. da ne žele stati punim stopalom iako nema organskog razloga (skraćenja Ahilove tetive, niti nekog neurološkog uzroka)
Dijete s autizmom treba uključiti u sve oblike rehabilitacije koji su specifični za autizam, multidisciplinaran pristup, a svakako uključiti u fizikalnu terapiju da se ispravi hod na prstima.
Kada potražiti pomoć liječnika?
U sljedećim slučajevima treba potražiti pomoć pedijatra:
- ako dijete kada prohoda stalno hoda na prstima i ne može uopće stati na podlogu punim stopalom
- nesiguran hod još dugo vremena nakon što je dijete prohodalo
- nespretnost, npr. dijete često pada
- hod koji je bio uredan pa je postao nesiguran
- mišići nogu su napeti.
Kako se liječi dugotrajno hodanje na prstima?
Hod na prstima, kada se obradi, liječi se prema postavljenoj dijagnozi. Kada se postavi dijagnoza, liječi se operativno ili konzervativno. Kao i svi motorički poremećaji, hod na prstima je dobro uputiti fizijatru kako bi odredio vježbice koje se provode ovisno i uz osnovnu terapiju.
Vježbe za hodanje na prstima
Ponavljajući pokreti “prsti-peta”
Dobra vježba je da dijete stoji i ziba se, ponavljajući pokrete prsti-peta.
Hod na petama
Djetetu se pokaže kako se hoda na petama (kao pingvin) te ono pokuša imitirati takav oblik hodanja. Time ga se potiče da hoda i na petama kako bi savladao fiziološki hod
Hodanje po crti
Pokaže se djetetu kako da hoda kao da je na gredi te se upućuje na fiziološki hod peta-prsti.
Hod kao stupanje
Hod kao stupanje koje se lako imitira te se postiže efekt naizmjeničnom stajanja na punom stopalu.
Hodanje na pomičnoj dasci
Hodanje na pomičnoj dasci podrazumijeva nestabilnu površinu na kojoj dijete hoda ili stoji. Daska se lagano pomiče lijevo-desno i naprijed-nazad kako bi se potaklo dijete da održava ravnotežu. Pazite da je dijete osigurano od pada!
Simuliranje tabana
Kada dijete leži na leđima stimuliraju mu se tabani nježnom masažom da se postigne aktivnost mišića stopala te da se hod usmjeri na fiziološki.
Potiskivanje stopala
Kada dijete leži na leđima potiskuju se stopala prema gornjem dijelu tijela, a djetetu se objasni da pokuša pružiti otpor (vježbica za snagu).
Istezanje nogu
Istežite noge djeteta koje sjedi s ispruženim nogama ili leži na leđima, prvo jednu pa drugu, jer time se vježba fleksibilnost. Možete zadržati položaj noge neko vrijeme. Ponovite nekoliko puta.
Opisane vježbe za hodanje na prstima se mogu primijeniti i u slučaju spuštenih stopala.
Isprobajte i:
- četveronožni hod – hod na četiri noge (ne puzanje na četiri noge)
- položaj čučnja – vježbajte da dijete iz stojećeg položaja zauzme položaj čučnja.
Većina zdrave djece brzo usvoje prirodan, fiziološki hod koji isprva bude nestabilan, uz puno padova, ali kako se dijete razvija, postaje sve sigurnije. Osim hodanja, dijete kreće trčati, penjati se te hodati uz i niz stepenice, što je posebno zahtjevno.
Neka djeca usvoje hod na prstima i toga se teže rješe. Treba im poticaj i vježbice, te ako nema organskog razloga, tj. neke bolesti koja je uzrok hodu na prstima, ubrzo savladaju fiziološki hod.
Djeca kod kojih se dijagnosticira određeni poremećaj moraju se liječiti, neka i operirati te svakako uključiti u fizikalnu terapiju.
