Emocionalna inteligencija kod djece – razvoj i problemi u razvoju

12.10.2020.

Emocionalna inteligencija kod djece – razvoj i problemi u razvoju

Razvijanje emocija je bitan dio razvoja svakog djeteta. Saznajte kako izgleda razvoj emocionalne inteligencije te kako uočiti potencijalne probleme.

Uvod

Djeca koja su emocionalno inteligentna imaju bolja postignuća u školi, lakše pronalaze zaposlenje te su općenito zadovoljnija i uspješnija u životu. To su najčešći rezultati brojnih znanstvenih istraživanja o utjecaju emocionalne inteligencije na kvalitetu života. Međutim, odmah treba istaknuti da se pojam emocionalne inteligencije ne odnosi na kvocijent inteligencije ili uspjeh na različitim testovima već na razumijevanje emocija – vlastitih i tuđih. Koje su sve sposobnosti emocionalno inteligentnih ljudi te kako i zašto treba potaknuti razvoj emocionalne inteligencije kod djece, otkrivamo u nastavku teksta.

Što je emocionalna inteligencija?

Pojam emocionalne inteligencije šira javnost upoznala je kroz istoimeni svjetski bestseller autora Daniela Golemana ne tako davne 1995. godine. No pet godina ranije emocionalnu inteligenciju proučili su i konačno definirali psiholozi Peter Salovey i John Mayer, koji govore o sljedećim sposobnostima:

  • sposobnost brzog zapažanja, procjene i izražavanja emocija
  • sposobnost uviđanja i generiranja osjećaja koji olakšavaju mišljenje
  • sposobnost razumijevanja emocija i znanje o emocijama
  • sposobnost reguliranja emocija.

Ove sposobnosti su poredane prema složenosti od jednostavnijih do zahtjevnijih, ovisno o tome koliko se kroz život emocionalno razvijamo. Jednostavnijim rječnikom, emocionalno inteligentna osoba:

  • svjesna je sebe i vlastitih osjećaja, svojih jakih strana i ograničenja
  • zna se nositi s osjećajima i upravljati njima, pogotovo kada se radi o uznemirujućim emocijama
  • uspješna je u području motivacije i samomotivacije, polako postiže ciljeve i ustrajna je u tom procesu
  • empatična je, odnosno razumije osjećaje drugih i može ih “pročitati” iz tona glasa ili izraza lica
  • ima razvijene socijalne vještine jer je sposobna prilagoditi se okolini i pozitivna je u odnosu s drugima upravo zbog tog razumijevanja emocija.

Jasno je da emocionalna inteligencija ima veliku ulogu u našem svakodnevnom životu jer utječe na naš razum, ponašanje i odnos s drugima što znači da se radi o vještini koju treba razvijati. Dakle, za razliku od već spomenute klasične inteligencije, koja je većim dijelom uvjetovana genetski, emocionalnu inteligenciju gradimo kroz život, a razvoj emocionalne inteligencije od najranije dobi pokazat će brojne pozitivne rezultate kasnije u životu.

Zašto je emocionalna inteligencija bitna u razvoju djece?

Sve što radimo i doživljavamo u životu je od najranije dobi popraćeno emocijama, odnosno osjećajima koji nas usmjeravaju i pomažu nam razumjeti iskustva kroz koja prolazimo, ukazuju na to što nam se sviđa ili ne, što nam nedostaje ili koje su nam želje i ciljevi. Zbog toga je razvoj emocionalne inteligencije kod djece jednako važan kao i kognitivni ili motorički razvoj djeteta, jer utječe na njihov cjelokupan život. Emocionalno inteligentna djeca:

  • uspješno uspostavljaju odnose s vršnjacima i odraslima
  • uspješna su u igri i savladavanju različitih zadataka
  • imaju visoku razinu koncentracije
  • uspješna su u učenju i školi
  • kreativnija su i maštovitija
  • uspješna su u donošenju odluka
  • zahvalna su na onome što imaju
  • znaju reći “ne”
  • manje su sklona agresiji ili ostalim oblicima neprihvatljivog ponašanja u kasnijoj dobi.

Brojna neuropsihološka istraživanja razvoja djece ukazuju na to da je prepoznavanje, izražavanje i kontroliranje emocija od najranije dobi važan temelj za kasniji psihosocijalni razvoj djeteta, odnosno osobe u koju će to dijete odrasti.

Razvoj emocija u djece po dobi

Radost, ljutnja, tuga i strah su temeljne ljudske emocije koje nisu “rezervirane” samo za odrasle, već i za bebe u njihovim prvim danima života. Djetetov emocionalni razvoj prati određenu strukturu i u različitim fazama djetetova života možemo očekivati različita emocionalna stanja, a samim time i savladavanje emocionalnih vještina. Ukoliko znate prepoznati posebnosti emocionalne inteligencije, bit ćete uspješniji u poticanju i razvoju emocija kod vašeg djeteta.

Prva godina života

Već nakon prvih nekoliko dana života beba upoznaje emocije promatrajući lice svoje majke, a nakon nekoliko mjeseci je emociju sposobna i uzvratiti. Primjerice, ako se nasmijete, beba od dva do tri mjeseca će vam uzvratiti smješkom. Naravno, smješak nije jedini izraz emocija kod novorođenčeta, čega ste i sami itekako svjesni. Plakanje, vrisak, mrštenje, gugutanje, pozorno promatranje – sve su to načini na koje beba u prvih šest mjeseci svoga života izražava radost, ljutnju, tugu, strah te bol i iznenađenje. Također, bebe u toj dobi su sposobne prepoznati emociju majke i druge bliske osobe, povezati ton glasa i izraz lica, a do kraja prve godine života u emocijama drugih traže potvrdu ili poticaj za vlastite emocije, odnosno ponašanje.

Druga godina života

Osim što savladaju prepoznavanje emocija drugih, dvogodišnjaci razvijaju i svijest o vlastitim emocijama. Između prve i druge godine života jedna od prisutnijih emocija je strah, najčešće od nepoznatih osoba. No, emocija straha u toj dobi je dobra, jer djeca kreću u samostalno kretanje pa je poželjno da imaju dozu opreza od nepoznatog. Osim temeljnih emocija, djeca s vremenom počnu doživljavati i stid, neugodu, krivnju, ponos ili zavist, što znači da razvijaju svijest o sebi. U objašnjavanju i prepoznavanju ovih emocija je uloga roditelja iznimno važna, jer se na taj način postavljaju temelji za moralne vrijednosti.

Treća godina života

Do treće godine života mališani uspješno uspostavljaju emocionalne odnose s bliskim osobama, promatraju i oponašaju emocije drugih. Kako se u toj dobi intenzivno razvijaju i jezične sposobnosti, većina trogodišnjaka može imenovati emocije i razumjeti određene odnose, uzroke i posljedice.

Predškolarci

Do pete godine života djeca razumiju većinu uzroka nekih emocija, primjerice, shvaćaju zašto su njihovi roditelji ili braća/sestre sretni, tužni ili ljuti. Iako se empatija razvija od najranije dobi i znamo da bebe često plaču kada čuju plač druge bebe, u ovoj dobi su sposobniji suosjećati s drugima, pogotovo ako ih se potiče da budu empatični. Sa šest godina su svjesni da mogu istovremeno osjećati više emocija, poput sreće i zadovoljstva prema nekome ili nečemu što su sami napravili.

Školarci

Osim roditeljskog doma i vrtića, škola i okolina u kojoj svakodnevno borave znatno utječu na razvoj emocionalne inteligencije kod djece. Dobar učitelj ili učiteljica, stručna služba i vršnjaci mogu uvelike unaprijediti učenje brojnih emocionalnih vještina važnih za djetetovu socijalnu interakciju. S ulaskom u pubertet, emocionalni razvoj djece postaje kompleksniji, ali i jasniji, te tinejdžeri počinju shvaćati zašto se javljaju određene emocije i koje su njihove posljedice. Također su puno otvoreniji prema drugima, skloniji podijeliti svoje osjećaje, ali i svjesniji da svoje osjećaje mogu iskoristiti za vlastitu dobrobit te dobrobit drugih ljudi. Adolescencija je doba u kojem je dosta jasno kolika je razina emocionalne inteligencije vašeg djeteta, točnije, mlade osobe, te je li se razvila u “pravom” smjeru. Kako biste maksimalno doprinijeli mentalnom zdravlju vašeg najdražeg bića na svijetu, važno je od najranije dobi poticati njegov emocionalni razvoj.

Kako potaknuti emocionalni razvoj kod djece

Komunikacija kao ključna riječ u rješavanju brojnih problema i nesporazuma je ujedno i najvažniji “alat” u poticanju emocionalnog razvoja kod vašeg djeteta. Treba odmah istaknuti da se ne radi samo o komunikaciji vas i djeteta, već i komunikaciji koju dijete promatra – među roditeljima, braćom i sestrama, članovima obitelji i drugim djetetu bliskim osobama.  Stručnjaci tvrde da se s emocionalnim odgojem djeteta započinje s prvim danima života što znači da reagirate kada dijete pokaže neku emociju u obliku plača, smješka, potrebe za nježnosti i slično.  Dakle, na popisu preporuka za poticanje razvoja emocionalne inteligencije kod djece je sljedeće:

  • Uvijek se trudite prepoznati emociju koju vaše dijete pokazuje jer je dijete neće uvijek moći verbalizirati – razmislite zašto je tužno, ljuto ili uzrujano i uvijek sagledajte širu sliku. Primjerice, dijete može biti uznemireno ili protestirati ako taj dan u vrtiću nije bila njegova najdraža “teta” ili se osjećalo isključeno u nekoj igri.
  • S djetetom razgovarajte jednostavnim jezikom i jasno izražavajte vaše emocije.
  • Nemojte skrivati negativne emocije, govoriti djetetu da ste sretni, a ono vas gleda kako plačete, jer ćete mu na taj način poslati pogrešnu poruku.
  • Pomozite djetetu pronaći riječi kako bi ono izrazilo svoje emocije – npr. ukoliko vidite da je dijete uzbuđeno, postavite mu pitanje poput; “uzbuđen si, zar ne”?
  • Uvijek se trudite biti smireni, izbjegavajte visoke tonove i kritiziranje djeteta kako mu ne biste narušavali samopouzdanje. Izrazite svoje nezadovoljstvo, ali na pažljiv način tako što ćete djetetu objasniti zašto vas je naljutilo ili uzrujalo. Naravno, isto tako djetetu objasnite i s kakvim postupcima ili ponašanjem vas usrećuje.
  • Zajednički se trudite prepoznavati i imenovati emocije kod drugih osoba, primjerice za vrijeme čitanja slikovnica ili priča za laku noć. Postavljajte djetetu pitanja o osjećajima likova u priči ili onome što pokazuju njihove ekspresije lica.
  • Učite ga dijeljenju i suradnji, no ne tako što ćete mu narediti da podijeli svoju igračku nego mu, prije nego dođu mali prijatelji, recite da izabere nekoliko igračaka s kojima se drugi mogu igrati.
  • Negativne emocije koristite kao priliku za druženje s djetetom. Ako se kao mnoga djeca boji frizera i šišanja, razgovarajte o tome ranije kako dijete ne bi doživjelo stres i traumu na sam dan šišanja.

Ono što je najvažnije je da slušate svoje dijete, ali uistinu slušate s empatijom. Nemojte samo klimati glavom kada vam nešto sretno pokazuje ili objašnjava, nego reagirajte, ne branite i ne prijetite kada ste ljuti jer ćete na taj način prije odgojiti dijete koje se boji svojih, ali i emocija drugih, što svakako nije u interesu djeteta.

Što kada djeca ne izražavaju emocije

Iako djeca najčešće spontano pokazuju svoje emocije u obliku plača ili smijeha, postoje i čimbenici zbog kojih suzdržavaju svoje emocije:

  • umor
  • zdravstveno stanje
  • određeni događaji tijekom dana
  • socijalna okolina
  • stav roditelja.

Stav, odnosno podrška roditelja je najvažniji faktor za zdrav emocionalni razvoj djeteta i zato je iznimno važno da:

  • potičete dijete da izražava emocije riječima
  • pokažete djetetu da razumijete njegove osjećaje, odnosno da ih prihvaćate
  • pomognete djetetu da iskaže što želi
  • budete uzor djetetu u zdravom izražavanju emocija.

Dijete koje ne izražava emocije je u riziku da ih izrazi na nekontroliran način, što nerijetko dovodi do destruktivnog ponašanja prema sebi i drugima.

Što ako dijete izražava negativne emocije prema sebi i drugima?

Nezanemariv broj znanstvenih istraživanja pokazao je da je emocionalna inteligencija najvažniji indikator vršnjačkog nasilja. Naime, djeca koja nisu naučila iskazivati svoje emocije nerijetko imaju problema s ljutnjom, srdžbom, agresivnim i impulzivnim ponašanjem. Razlog zbog kojeg djeca emocije ne pokazuju ili ih izražavaju na način koji odrasli često nazivaju “lošim ponašanjem” leži u tome što se s mnogim emocijama ne znaju nositi. No svakako treba imati na umu da postoji razlika u potiskivanju emocija i u tome da neka djeca jednostavno manje izražavaju svoje emocije. Potonji slučaj ne znači da s djetetom nešto nije u redu, već treba prihvatiti da je to dio djetetova karaktera i ne siliti ga da pokazuje emocije. Primjerice, nemojte tjerati dijete da trči bliskoj osobi u zagrljaj ili pokazuje oduševljenje ako dijete nema potrebu za tim. S druge strane, nemojte dozvoliti da dijete emocije “nakuplja”u sebi, već mu pomozite da ih prepozna i izrazi. Postoje različite metode i igre koje vam mogu pomoći u tom procesu.

Osvještavanje emocija

  • zamolite dijete da vam nabroji sve osjećaje kojih se može sjetiti pa ih upišite u bilježnicu
  • zamolite dijete da za svaki taj osjećaj opiše situaciju u kojoj ga je doživjelo
  • ukoliko ne može opisati situaciju, zamolite dijete da nacrta svaki osjećaj koji ste zapisali u bilježnicu
  • starije dijete možete zamoliti da iz novina ili časopisa izreže sliku koja ga asocira na određeni osjećaj, odnosno emociju
  • razgovarajte s djetetom o svemu što vam je ispričalo ili nacrtalo.

Igra aktivnog slušanja

  • zamolite dijete da posluša što osoba govori
  • zatražite dijete da vam ponovi što je rekla ta osoba
  • nakon toga ga zamolite da objasni to što je osoba rekla
  • na kraju zamolite dijete da opiše što misli da je osoba rekla.

Igra pogodi osjećaj

  • snimite na svoj mobitel istu rečenicu nekoliko puta
  • svaki put rečenicu pročitajte drugačijim tonom, odnosno emocijom
  • za svaku pogođenu emociju nagradite dijete jednim bodom i pohvalite.

Kontrola emocija na “kornjačin način”

  • savjetujte djetetu da zamisli da je kornjača svaki put kad osjeti navalu ljutnje ili bijesa
  • neka se povuče u oklop tako što će položiti ruke uz tijelo, skupiti stopala i spustiti bradu
  • recite mu da stoji tako, duboko diše i broji do deset.

Za razvoj emocionalne inteligencije potrebno je emocionalno opismenjavanje, kako djece, tako i roditelja. Zbog toga je izrazito važno da i sami primjenjujete sve ono čemu učite svoju djecu. Jako dobro znate da oni uče “po modelu”, a njihov najveći uzor ste upravo vi. Uvijek nastojte zadobiti njihovo povjerenje, potičite ih na izražavanje emocija i radite na otvorenoj i ravnopravnoj komunikaciji. Ukoliko vam u tome treba pomoć, uključite se u radionice emocionalnog opismenjavanja koje organiziraju vrtići, škole i brojne udruge. Uvijek su dobrodošla “desna ruka” u odgoju djece!

Zaključak

Prepoznavanje svojih i tuđih emocija, empatija, kontrola nad emocijama i sposobnost ublažavanja negativnih emocija su vještine koje nam svima trebaju. Bez toga ne bismo mogli funkcionirati u društvu, živjeti i raditi s drugima. Budite roditelj koji će uvijek učiti dijete da razmisli o tome kako se osjeća onaj drugi i zamisli kako je “hodati u tuđim cipelama”!