Dekubitus se obično javlja kod starijih osoba, nepokretnih osoba, osoba s kroničnim bolestima koje duže borave u krevetu, pothranjenih osoba, ali i osoba s prekomjernom tjelesnom težinom. Iako se tipično javljaju kod starijih ljudi, može se vidjeti u svakoj životnoj dobi pa i u nepokretne djece, odnosno u djece nakon dužih kirurških zahvata.
Što je dekubitus
Dekubitus (rana zbog pritiska ili dekubitalni vrijed) je oštećenje kože koje nastaje zbog stalnog, produženog mehaničkog pritiska koji dovodi do nedostatnog protoka krvi u koži i potkožnom tkivu. Dekubitus je otvorena rana na koži koja obično nastaje zbog nadražaja kože iznad kosti gdje je koža duže vrijeme pod pritiskom kreveta, invalidskih kolica ili drugih tvrdih predmeta.
Najčešća lokalizacija dekubitusa:
- dekubitus na koži leđa
- dekubitus na trtici (lumbosakralna regija)
- dekubitus na koži bedara
- dekubitus na peti.
Dekubitusi se obično javljaju:
- u bolesnika s oštećenom perifernom cirkulacijom
- u neuroloških bolesnika
- nakon teških operativnih zahvata
- u imobiliziranih bolesnika.
Simptomi dekubitusa
Na početku se na mjestima pritiska javljaju bezbolna crveno-lividna, otečena područja kože, koja s vremenom postaju nekrotična i ulceriraju, a nerijetko se sekundarno inficiraju. Ulceracije se brzo povećavaju i zahvaćaju duboke strukture: masno tkivo, fascije, tetive, mišiće, sve do kostiju.
U većine ljudi se javljaju bol, peckanje, trnci, svrbež. U bolesnika s oštećenim osjetima i duboke rane mogu biti bezbolne.
Stupnjevi dekubitusa
Ovisno o dubini prodora, dekubitalne se rane dijele u pet stupnjeva.
Dekubitus — stupanj 1
Koža, obično iznad koštane prominencije, je crvena, plavkasta do ljubičasta, nerijetko i lagano otečena. Subjektivno, zahvaćeno područje može biti bolno, toplo ili hladnije od ostalih područja kože.
Na tamnije pigmentiranoj koži prvi stupanj se ne mora ni primijetiti. Terapiju je najbolje započeti odmah u ovoj fazi jer će uspjeh terapije najbolji.
Dekubitus — stupanj 2
U ovom stupnju je vidljivo djelomično oštećenje kože. Zahvaćena koža je crvena i otečena, često s mjehurima ispunjenim serumom ili krvlju. Može biti vidljiv plitki ulkus ili rana.
Dekubitus — stupanj 3
U 3. stupnju dekubitalnih ulceracija zahvaćeni su svi slojevi kože. Vidljivo je potkožno masno tkivo, ali ne kost, tetiva niti mišić. U ovom stadiju već postoji veliki rizik od infekcije.
Dekubitus – stupanj 4
Dublje oštećenje cjelovitog tkiva uključujući mišić, ali nije vidljiva kost. U ovom stadiju je često prisutna i nekroza tkiva, često se nalazi potkopavanje i tuneliranje. U ovom je stadiju rizik infekcije veći te je, osim klasične terapije, potrebno i kirurško zbrinjavanje rane.
Dekubitus – stupanj 5
Peti stupanj dekubitusa najdublje je oštećenje tkiva, gdje je ogoljela kost.
Uzroci dekubitusa
Dekubitus je posljedica kontinuiranog pritiska i trenja kože. Dekubitus se također javlja zbog slabe cirkulacije i neuhranjenosti. Vlažnost, iritacija urinom i stolicom može pospješiti razvoj dekubitusa, a kontinuirani pritisak uzrokuje smanjenu opskrbu kože krvlju.
Neodgovarajuća opskrba kože krvlju dovodi do smanjene količine kisika u koži (hipoksije) te posljedične nekroze tkiva. Dekubitusi se najčešće razvijaju u nepokretnih osoba, osoba koje ne mogu osjetiti bol ili nelagodu zbog oštećenja živaca, poput osoba koje su imale moždani udar ili šećernu bolest ili slično. Neuhranjenost za posljedicu ima slabije cijeljenje rana.
Dijagnoza dekubitusa
Liječnik će postaviti dijagnozu dekubitusa na temelju izgleda promjene i tijeka bolesti. U dijagnostičkoj obradi važno je:
- opisati lokalizaciju, veličinu i dubinu dekubitusa
- zahvaćenost kože, mišića, kostiju (stupanj dekubitusa)
- stanje dekubitusa, prisutna infekcija, neugodan miris, krvarenje
- subjektivne smetnje (bol, svrbež i drugo)
- ovisno o izgledu dekubitusa i udruženim simptomima uzeti materijal dekubitusa (tekućine ili rub promjene) za mikrobiološku i/ili patohistološku obradu.
Braden skala za dekubitus
Za procjenu rizika nastanka dekubitusa razvijene su različite skale, a najviše se koristi Bradenova skala. Ovom skalom se procjenjuje rizik kroz šest parametara:
- bolesnikova aktivnost
- pokretljivost
- uhranjenost
- senzorni odgovor
- vlažnost kože
- pritisak i trenje.
Svaki parametar se boduje od 1 do 4, pri čemu se maksimalni broj zbrojenih bodova kreće od 6 do 24. Manji broj bodova označava veći rizik nastanka dekubitusa.
Liječenje dekubitusa
Liječenje dekubitusa je dugotrajno i ovisi o:
- stupnju dekubitusa
- udruženim medicinskim problemima.
Liječenje može uključiti:
- promjenu životnog stila — na primjer, često mijenjanje položaja, primjenu specijalnih madraca i jastuka, zdrave prehrambene navike
- lokalnu njegu rane (dekubitusa), uključujući primjenu modernih obloga za dekubituse
- liječenje infekcija
- kirurško liječenje.
Liječenje prva tri stupnja dekubitusa
- Ako je moguće ukloniti uzrok nastanka dekubitusa (na primjer, ukloniti pritisak).
- Poboljšati opće zdravlje bolesnika (poboljšati nutritivni status, uzimanje bjelančevina i kalorijskih dodataka).
- Primjena modernih obloga za cijeljenje (stvara medij koji ubrzava cijeljenje, smanjuje rizik sekundarnih infekcija, smanjuje se bolnost rane).
- Individualnim pristupom svakom bolesniku.
- Nužna je adekvatna zaštita okolne kože.
- U slučaju infekcije potrebno je primijeniti peroralnu antibiotsku terapiju.
Liječenje dubljih stupnjeva dekubitusa
Dublji stupnjevi dekubitusa uključuju kirurško liječenje.
Operacija dekubitusa
Kirurško liječenje je kompleksno te uključuje kirurške struke različitih specijalnosti poput plastičnih kirurga, opće kirurge, ortopede i neurokirurge.
- Nekrektomija ili debridement — osnovni kirurški postupak u kirurškom zbrinjavanju dubljih dekubitusa. Uklanja se odumrlo tkivo koje predstavlja rizik za nastanak infekcije i otežava cijeljenje rane. Postoji više vrsta debridment: oštri ili kirurški, autolitički, kemijski, enzimski, biološki, mehanički. Klasični kirurški debridment uklanja devitalizirano tkivo nekim od kirurških instrumenata kao što je skalpel ili kireta. Ovakav debridement je agresivan, brz i učinkovit, a ujedno i najčešće korišten.
Plastično rekonstruktivni zahvati u kirurškom zbrinjavanju dekubitusa:
- direktno zatvaranje rane — kirurški se povezuju zdravi rubovi rane, ovaj tip zahvata se radi kod čistih i manjih dekubitusa
- lokalni i slobodni režnjevi — presađivanje zdrave kože na zahvaćeno područje, a važno je da rana bude čista i da je dno rane ispunjeno dobrim granulacijskim tkivom. Koriste se različiti kožni režnjevi (klizni, rotacijski, transpozicijski), zatim fasciokutani i muskulokutani režnjevi
- nakon kirurškog zahvata potrebno je izbjegavati direktan pritisak na operiranu regiju obično tijekom 2-3 tjedna.
Pomagala za dekubitus
Madrac za dekubitus, antekubitalni madrac
Madrac za dekubitus namijenjen je osobama koje su dugotrajno vezane uz krevet. Udobni su i izrađeni su od posebnih materijala, od pjene koja smanjuje nastanak pritiska. Madraci se obično isporučuju s posebnim presvlakama koje su prozračne, ali nepropusne na tekućinu.
Anatomski jastuci za podlaganje
Namijenjeni su za mjesta pojačanog pritiska gdje možemo očekivati nastanak dekubitusa. Izrađeni su od pjene koja se anatomski prilagođava te smanjuje pritisak.
Oblog za dekubitus
Oblozi za dekubituse su posebni materijali (zavoji) koji se primjenjuju na dekubitalne rane i pomažu bržem cijeljenju rana te sprječavanju infekcije. Rana se prvo očisti, zatim se oblog aplicira obično na samu ranu ili tako da prekriva rub rane (prijanja na zdravu kožu).
Oblozi za dekubituse imaju veliku moć upijanja i mogu apsorbirati sekret koji curi iz dekubitalnih rana te osiguravaju odgovarajuću vlažnost rane koja omogućuje cijeljenje. Jednostavno se skidaju, obično kada se napune sekretom.
Na tržištu se nalaze različiti oblozi poput hidrokoloidnih obloga, alginatni oblozi, oblozi sa srebrom i slično. U izboru obloga pomoći će vam posebno educiran medicinski djelatnik.
Flasteri za dekubitus
Flasteri za dekubitus samoljepivi su oblozi koji moraju biti barem 2-3 cm veći od ruba rane. Lijepe se na okolnu zdravu kožu.
Sprej za dekubitus
Sprej za dekubitus sadrži različite aktivne supstance poput hijaluronske kiseline ili srebra i slično te pomaže bržem cijeljenju plićih dekubitusa i sprječavanju infekcije.
Srebro za dekubitus
Srebro, obično u formi nanočestica, se u oblogama, sprejevima ili tekućinama za ispiranje koristi u liječenju dekubitusa. Ovako primijenjeno srebro ima antibakterijski učinak te ubrzava cijeljenje rana.
Kako spriječiti dekubitus
- Najvažnija preventivna mjera je odgovarajuća mobilnost bolesnika.
- Nepokretne bolesnike potrebno je okretati svaka dva sata. Kožu održavati čistom i suhom.
- Masirati mjesta pritiska neutralnom masnijom kremom.
- Svakodnevnom pregledom kože osoba vezanih uz krevet mogu se otkriti prvi znakovi crvenila na područjima pritiska tkiva na koštana izbočenja.
- Svaki znak crvenila na koži je alarm za hitno djelovanje da se spriječi otvaranje rana na koži.
- Koštana izbočenja mogu se zaštititi mekanim materijalima kao što je pamuk ili pahuljasta vuna, odnosno primjenom jastuka za rasterećenje pritiska.
- Krevete, stolice i invalidska kolica treba posebno tapecirati da se smanji pritisak.
- Za osobe vezane za krevet dugo vremena savjetuje se primjena dekubitalnih madraca (madraci ispunjeni vodom ili zrakom).
Za kraj je važno naglasiti, najveći broj dekubitusa može se spriječiti. Odnosno, što je prije dekubitus prepoznat i liječenje počne ranije, to je liječenje uspješnije!
