Ravna spuštena stopala su u današnje vrijeme sve češće prisutna u sveukupnoj populaciji pa tako i kod djece. O spuštenom stopalu govorimo kada je svod stopala spušten, ravan te otisak stopala ima specifičan izgled.
Kod djece se označava stupnjevima (1-3)
Spušteno stopalo nastaje dijelom zbog nasljednih faktora ali i zbog okolišnih – hodanje u neadekvatnoj obući, hodanje po ravnom, najčešće po ulici ili ravnoj podlozi a ne bos u prirodi, kao što je to nekada bilo.
Samo spušteno stopalo obično nije bolno ali cijela statika organizma je poremećena pa s vremenom može doći do poremećaja u kičmenom stupu koji je uvijek praćen s bolovima i smanjenom pokretljivošću.
U ranoj dječjoj dobi je jako važno prevenirati ravno (spušteno) stopalo primjenom vježbica za stopala koje se mogu provoditi već kod beba od najranije dojenačke dobi. Kada dijete počne stajati i hodati, nužna mu je adekvatna obuća.
Ako već u dojenačkoj dobi postoje deformacije stopala i nogu treba se posavjetovati s dječjim ortopedom i odlaziti na redovne kontrole. Ponekad se moraju primijeniti i imobilizacija , kirurški tretman i slično, a nakon tog je nužna fizikalna terapija.
Bebe u pravilu nemaju spuštena stopala. Njihova su stupala do treće godine fiziološki „ravna“ jer postoje mekani jastučići na podnožju stopala koja ih čine takvima. To je zdravo stopalo bebe ili malog djeteta. Više o motoričkom razvoju beba možete pročitati u našem članku.
„Iks“, „X“ ili „oks“ noge
„Oks“ noge beba su sasvim normalna i fiziološka pojava. Javljaju do oko 2. godine života dok beba počinje hodati i ima pelenice između nogu koje daju dojam da beba ima deformirane nogice u obliku slova „O“.
Ako se takav položaj nogu zadrži i u kasnijoj dječjoj dobi potrebno je obratiti se pedijatru, ortopedu i primijeniti vježbice
„Iks“ noge „X“
Nakon druge godine, kada dijete raste brže u visinu, nogice se izdužuju, pa se u jednoj fazi rasta čini da je položaj nogu na “iks“. U daljnjoj fazi rasta, se kod većine djece, to se prirodno ispravi. Naravno, ako se deformacije razvijaju i dalje svakako treba obaviti pregled kod ortopeda i fizijatra i krenuti na vježbice.
Stopala
Stopala, pri hodu, kod djece mogu također biti u položaju, više prema „unutra“ ili prema „van“, što često brine roditelje. U tim je slučajevima ponovo važna pravilna obuća i vježbe. Obično netko u obitelji također ima sličan položaj stopala i hod. U starijoj dobi dijete se može kontrolirati i ispraviti nepravilan hod.
Kada dijete hoda stopalima prema „unutra“ to je položaj koji je pogodniji za trčanje i sportske aktivnosti, a pri hodu prema „van“ je dijete nespretnije pri trčanju.
Hodanje na prstima je danas također sve češća pojava. Ako dijete nikako ne može stati na puno stopalo treba se obraditi kod ortopeda i neuropedijatra. Ako to čini samo povremeno mogu se primijeniti vježbe kod fizijatra. Ako se na vrijeme dijete ne pregleda te hod na prstima duže traje, može doći do skraćivanja tetiva te je nužan i operativni zahvat.
Spuštena stopala kod beba
Bebe nemaju ravno (spušteno stopalo). Izgled stopala koje tome nalikuje je zbog razvoja stopala i nerazvijenih svodova stopala, masnog tkiva koje imponira kao spušteno. Naime dojenčad još ne hoda, te niti njihova stopala nisu predviđena za hod.
Kod beba se može govoriti o deformitetima stopala koji se moraju liječiti kod ortopeda, kirurški ili konzervativno.
To su najčešće pes calcaneovalgus, pes metatarso varus i pes eqinovarus, kongenitalne malformacije ili položajne, stečene zbog položaja stopala u maternici.
Kada se beba susretne s deformacijom stopala, ortoped određuje terapiju (kiruršku ili konzervativnu) te nakon tretmana slijede vježbe kod fizijatra da bi se stopalo normaliziralo što prije, osobito prije faze u kojoj se dijete diže na noge i počinje stajati i hodati.
Kod deformacije stopala uvijek se mora bebu dobro pogledati da nema i nekih drugih koštanih deformiteta koji obično idu zajedno (kukovi, kralježnica).
Spuštena stopala kod djece i kako ih prepoznati
Kod djece, u dobi od oko 4 godine možemo govoriti o spuštenom stopalu.
Kada se dijete pregleda na sistematskom pregledu u dobi od 4 godine, često se postavi dijagnoza spuštenih stopala. Noge tj. zglobovi kada se gledaju odostraga, su deformirani, svod stopala je spušten, a ako se učini otisak na ravnoj površini, stopalo je puno , nema luka.
Kada se postavi dijagnoza u pedijatrijskoj ambulanti, pedijatar može preporučiti vježbe i pravilnu obuću. Ako se radi o većem deformitetu i pratećim simptomima, uputiti će ortopedu.
Problemi uzrokovani spuštenim stopalima
Spuštena stopala rijetko bole, ali statika tijela je poremećena, osobito kod izrazito spuštenih stopala te nastaju bolovi u nogama i u kralješnici.
Bolovi u nogama u dječjoj dobi često su uzrokovani samim rastom te ih nazivamo „bolovi rasta“, a događaju se često nakon nekog jačeg fizičkog napora, npr. duže šetnje, vožnje bicikla ili romobila, kada je bol u pravilu jednostrana (nogica kojom se dijete odguruje).
Masaža na večer prije spavanja, dobro će činiti za takvu vrstu boli.
Ako su bolovi izraženi i javljaju se neovisno te postoje i kakvi dugi znaci na zglobovima (bol, otok, crvenilo, topliji su) treba se svakako javiti pedijatru zbog potrebne dijagnostike i pregleda, kod ortopeda i kod reumatologa.
Mnogi su bolovi u leđima i kralježnici prisutni kod težeg stupnja spuštenog stopala zbog poremećaja statike. Tada je nužan pregled kod ortopeda, ulošci i vježbe.
Hod na prstima
Hodanje na prstima je uobičajeno među malom djecom koja prohodavaju, posebno tijekom druge godine života. Ovo stanje obično spontano nestaje do tog uzrasta.
Hodanje na prstima ne bi trebalo biti razlog za zabrinutost ni poslije druge godine života. Ali ako se pogorša pa dijete ne može uopće stati na puno stopalo potreban je pregled kod ortopeda i neurologa .
Uporno hodanje na prstima kod starije djece, ili hodanje na prstima samo jedne noge, može upućivati na neka druga stanja – kao što su cerebralna paraliza ili drugi problemi sa djetetovim neurološkim sistemom. Stalno hodanje na prstima kod zdrave djece zahtijeva liječenje.
Savjeti roditeljima :
- Mijenjati bebi položaj u krevetu nekoliko puta dnevno. Predugo ležanje u istom položaju, posebno na trbuhu, može smetati razvoju stopala i nogu (posebno provocira varus).
- Ne oblačiti bebi uske čarapice i kratke tutice, štramplice, koje ograničavaju pokrete nogu i stopala.
- U fazi prohodavanja, ne savjetuje se upotreba hodalice, jer se postojeći deformiteti mogu pogoršati.
- Izabrati adekvatne cipele sa ojačanim unutrašnjim rubom koji će spriječiti da stopalo ide prema unutra. Ponekad se savjetuje da se cipele nose obrnuto tj .lijeva cipela na desnoj nozi, a desna na lijevoj .
- Voditi računa o zdravoj prehrani tj. tjelesnoj težini djeteta.
- Dozvoliti djetetu da hoda boso po šljunku, pijesku, travi.
- Što više vremena provoditi vani u prirodi sa djetetom u šetnji, trčanju, vožnji bicikla.
- Svaki razvojni problem koji bude uočen na vrijeme i kome se posveti posebna pažnja (vježbe, savjeti..) može biti uspješno riješen-saniran. Tada ćemo uz zadovoljno dijete imati i zadovoljne roditelje.
Obuća za djecu i ulošci
Obuća djeteta mora biti dovoljno prostrana, dugačka i široka prema nozi djeteta. Važno je redovito mijenjati obuću kako noga raste. Obuća treba biti od prirodnih materijala, dakle, tenisice nisu preporučljive, makar ih današnja djeca isključivo nose. Naravno, postoje i kožne tenisice, ali se i u njima noga znoji.
Ljeti svakako treba nastojati da dijete hoda što više boso, u prirodi (plaža, travnjak), naravno, pod uvjetom da se ne može ozlijediti.
Po ljeti je dobro da se noga zrači pa treba djetetu kupiti sandale s otvorenim prstićima.
Ulošci za cipele
Stavovi od potrebi stavljanja uložaka u dječje cipele se razlikuju.
Neki ortopedi tvrde da je bolje da u cipelicama nema uloška, ali da cipele budu dovoljno široke (ne previše) kako bi se stopalo moglo samo razvijati i mišići stopala u cipelama biti aktivni.
Drugi pak autori smatraju da treba kupovati obuću sa već ugrađenim ulošcima.
Ortopedski ulošci, koji su izrađeni po mjeri, baš za određeno stopalo, prema otisku u ortopedskim dućanima, imaju smisla pri jačim deformitetima. Ipak, noga djeteta raste jako brzo te se takvi ulošci trebaju često mijenjati.
Ortopedske cipele, koje se izrađuju prema određenom stopalu tj. otisku se prepisuju isključivo pri teškim deformacijama od strane ortopeda.
Ako se radi o jačoj deformaciji, pedijatar će svakako uputiti dijete ortopedu na liječenje.
Vježbe i fizikalna terapija glavne su metode liječenja i prevencije spuštanih stopala.
Vježbe za ravna stopala
Vježbe za stopala se rade sa djecom koja mogu surađivati. Dobro je da roditelj ili odgajatelj djetetu pokaže vježbu pa da je onda zajedno izvode i ponavljaju kako je preporučeno.
- Dizati se na prste. Prste staviti u položaj prema unutra, zatim prste okrenuti prema van.
- Hodati na petama. Prste raširiti i dignuti prema gore ili zgrčiti prema dolje.
- Hodati na prstima
- Nabirati komad tkanine ili ručnika nožnim prstima
- Nožnim prstima uhvatiti kamenčić, papir ili krpu – hodamo, a pritom taj predmet držimo prstima.
- Hodati preko ljeta što više bos, po šljunku, neravnom terenu i pijesku.
Svaku vježbu izvoditi najmanje 10 -15 puta, i to po dva puta dnevno.
Možete provoditi još i dodatne vježbe.
Pomagala za ravna stopala – ulošci, ortopedske cipele
Dječja obuća obično ima već ugrađen uložak. Ulošci se mogu kupiti u ljekarnama i u specijaliziranim prodavaonicama ortopedskih pomagala. U njima se mogu naručiti i ulošci za dijete prema otisku. Treba paziti na rast noge i na vrijeme promijeniti uložak prema veličini dječjeg stopala.
Ortopedske cipele se prepisuju po preporuci ortopeda, kod teških deformacija stopala i one se posebno izrađuju prema deformitetu.
Sport kod djece s ravnim, spuštenim stopalima
Nema ograničenja za bavljenje sportom za djecu sa ravnim, spuštenim stopalima. Ako se radi o sportovima koji imaju posebnu vrstu obuće (klizaljke, pancerice, kopačke, baletne cipelice…) treba obratiti pažnju na mogućnost eventualnog stavljanja uloška, redovito mijenjati obuću prema rastu noge i jako paziti na kvalitetu. U obuću stavljati pamučne sportske čarape, uvijek čiste. Nakon sporta koji zahtjeva posebnu vrstu obuće dobro je da se stopalo opusti primjenom kupke, masaža i vježbica.
Kirurško liječenje
Ako se radi o teškim deformacijama i ne pomogne konzervativna terapija, pravilna obuća, vježbice, ortoped će se odlučiti za operativni zahvat. Ortopedski zahvat ovisi o vrsti i stupnju deformiteta stopala. Nakon oporavka od operacije, kada ortoped odredi može se započeti fizikalna terapija.
Zaključak
Pedes plani, spuštena ili ravna stopala česta su dijagnoza u pedijatrijskim i ortopedskim ordinacijama.
Većinom se radi o blažim promjenama i dovoljne su vježbice, adekvatna obuća i ulošci.
Kada se radi o težim deformacijama, s poremećajima funkcije stopala – nepravilan hod, bolovi i slično, potrebna je obrada i terapija kod ortopeda (konzervativna ili kirurška).
Prevencija je važna mjera kod svih poremećaja, pa tako i kod spuštenih stopala.
Nekoliko savjeta za kraj:
- Mijenjati bebi položaj u krevetu nekoliko puta dnevno.
- Predugo ležanje u istom položaju, posebno na trbuhu, može smetati razvoju stopala i nogu (posebno provocira varus).
- Ne oblačiti bebi uske čarapice i sve što ograničava pokrete nogu i stopala.
- U fazi prohodavanja ne savjetuje se upotreba hodalice, jer se postojeći deformiteti mogu pogoršati.
- motoričkom razvoju djeteta možete pogledati u našem članku.
- Izabrati adekvatne cipele sa ojačanim unutrašnjim rubom koji će spriječiti da stopalo ide prema unutra.
- Voditi računa o zdravoj prehrani i tjelesnoj težini djeteta.
- Dozvoliti djetetu da hoda boso po šljunku, pijesku, travi.
- Što više vremena provoditi vani u prirodi sa djetetom u šetnji, trčanju, vožnji bicikla.
- Pravilna prehrana vaše bebe i malog djeteta je itekako bitna za bebin pravilan rast i razvoj.
