Što je ortoreksija?
Ortoreksija je poremećaj prehrane kojem je svojstvena izražena sklonost „ispravnoj” i „zdravoj” prehrani. Tumačenje zdrave i ispravne prehrane kod osoba s ortoreksijom prepuštena je subjektivnoj procjeni. Ovaj poremećaj prehrane prvi je put opisao 1997. godine američki liječnik Steven Bratman, a medicinski termin označava ovaj poremećaj prehrane kao orthorexia nervosa.
Osobe s ortoreksijom odabiru i konzumiraju isključivo hranu s određenim svojstvima; hranu za koju subjektivno smatraju da je superiornija od ostale te doprinosi dobrom izgledu i zdravlju.
Ortoreksija se može prepoznati po iznimnoj opterećenosti dotične osobe sa svojom prehranom, pri čemu se ulaže iznimno vrijeme i energija za planiranje i provođenje takve prehrane. Pojednostavljeno: ortoreksiju možemo opisati kao nezdravi poremećaj ispravnog hranjenja.
U klasičnom smislu ortoreksija nije bolest. Službeno, za razliku od drugih poremećaja prehrane (anoreksije i bulimije), ortoreksija se ne smatra kliničkim poremećajem prehrane, no velika pojavnost ovog poremećaja prehrane posve zaslužuje da se o njemu raspravlja i da se obrazuje te upozorava na moguće posljedice ortoreksije.
Ortoreksija je po svemu specifičan poremećaj prehrane i dio načina života urbanih ljudi koji žive dinamičnim životom, posvećeni su svome zdravlju, izgledu, a prije svega idealu mišićavog, dobro definiranog sastava tijela sa što nižim udjelom masnog tkiva. Jedan dio osoba s ortoreksijom nisu vježbači,/sportaši, već su izrazito posvećeni provođenju određenog načina prehrane iz zdravstvenih ili osobnih razloga te favoriziraju hranu s određenim svojstvima. Neke osobe imaju zdravstvene smetnje koje pripisuju samo određenim namirnicama, tumačeći njihova svojstva kao cjelokupno štetnima za zdravlje i propuštajući cjelokupan kontekst. Primjer može biti nedijagnosticirana bolest celijakije ili pak intolerancija na laktozu koja može izazvati nadutost, dok se krivnja svaljuje na namirnice bogate vlaknima, pritom posve dugoročno isključujući namirnice važne za funkciju mikrobiote probavnog sustava i cjelokupnog zdravlja.
Velik broj ljudi s opsesivnim poremećajem ispravnog hranjenja ljudi su mlađe životne dobi: studenti i ljudi u dvadesetim godinama života, ljudi koji posvećeno vježbaju i izrazito vode računa o fitnessu i izgledu vlastitog tijela.
No, ortoreksija nije „rezervirana” samo za mlađe osobe, već je moguće da obilježja ortoreksije imaju i žene i muškarci u 40-im godinama života.
Odabir zdravih namirnica i provođenje zdrave prehrane jedan je od ključnih čimbenika optimalnog zdravlja. Svako razumno promišljanje o zdravoj prehrani te konzumaciju laganih i probavljivih, nutritivno bogatih jela treba jasno poticati. No, kada osoba provodi znatan dio svoga vremena razmišljajući o svojoj prehrani, planirajući u detalje svaki dio svoje prehrane, a sve s ciljem kako bi bolje izgledala, dovodeći se pritom u društvenu izolaciju i onemogućavajući si da jede intuitivno – tada promišljanje o zdravoj prehrani postaje nezdravom opsesijom.
Koji su simptomi?
Prema Američkom nacionalnom udruženju za poremećaje prehrane, mogući znakovi ortoreksije mogu uključivati:
- isključivanje čitavih skupina namirnica (npr. koji sadrže gluten, kazein, sastojke animalnog podrijetla ili pak namirnica s visokim udjelom ugljikohidrata ili masti)
- nemogućnost konzumacije obroka koji ne odgovaraju uskom popisu kriterija te osobe o „zdravoj prehrani”
- kompulzivno provjeravanje popisa sastojaka na deklaracijama proizvoda
- fiksaciju na određene obroke ili svojstva obroka i uznemirenost kada oni nisu dostupni.
Uz sve navedeno, simptomi ortoreksije mogu biti:
- svakodnevno višesatno planiranje prehrane i serviranja obroka
- neobičan interes, zaokupljenost i briga što druge osobe jedu
- zaokupljenost zdravim obilježjima hrane
- iskazivanje velikog stresa i tjeskobe kada određena hrana nije dostupna (nepostojanje fleksibilnosti)
- nemogućnost intuitivnog, fleksibilnog jedenja (sve mora biti isplanirano u detalje)
- kompulzivno objavljivanje svih ili većine obroka na društvenim mrežama (Instagram, TikTok, Facebook, Twitter)
- opsesivno praćenje blogova i online izvora, kao i kompulzivno čitanje literature o prehrani.
Osim isključivanja mnogih namirnica, osoba s ortoreksijom može imati ograničen broj namirnica koje ciklički koristi u svojoj prehrani. Posebno su istaknuti obroci s visokim udjelom proteina (bjelančevina).
Jedan dio osoba s ortoreksijom sklone su označavati određene obroke „čistima”, (engl. Clean-eating). To su obično obroci bogati proteinima, vlaknima, s niskim udjelom masti.
Znanstvene studije su pokazale kako znatan dio osoba s ortoreksijom ujedno ima i opsesivno-kompulzivan poremećaj prehrane.
Kako prepoznati znakove ortoreksije?
I dok druženja s obitelji i prijateljima za stolom svakoj osobi pričinja veliko zadovoljstvo i ugodu, osobama s ortoreksijom ovakva druženja i okupljanja mogu izazvati značajnu razinu nelagode, stresa, pa i tjeskobe.
Naime, osobe s ortoreksičnim poremećajem prehrane ne osjećaju se dobro, osjećaju gnušanje, tjeskobu i uznemirenost kada ne mogu kontrolirati obrok koji bi trebali konzumirati. Nasuprot tome, osjećat će se ugodno, smireno, vrijedno i ispunjeno tek kad ispune vlastite stvorene kriterije o kvaliteti određenih obroka.
Stoga osobe s ortoreksijom vole same pripremati svaki obrok, a kako bi bile u mogućnosti kontrolirati kvalitetu i svojstva tih obroka.
Bilo kakvo odstupanje od vlastitih ograničenja i kriterija pri planiranju obroka i nabavi namirnica uzrokuje tjeskobu, nelagodu, pa čak i gnušanje prema sebi.
Posvećenost isključivo makronutrijentima i njihovim omjerima (proteini, ugljikohidrati i masti) često je u fitness populaciji i među pobornicima intenzivnog vježbanja, pri čemu se istovremeno posve zaboravlja šira funkcija prehrane (mikronutrijenti, kao i učinak na cjelokupan organizam, primjerice na mikrobiotu).
Tipičan i često isključiv obrok osobe u ortoreksiji može se opisati nekim od vrlo čestih obroka:
- pileća prsa s rižom i brokulom (ili zelenom salatom)
- posni sir sa zobenim pahuljicama
- nemasna tunjevina iz konzerve s rižinim krekerima
- zobene pahuljice s proteinskim obrokom.
Dok su varijacije ovakvih obroka sasvim u redu, opetovana i isključiva konzumacija nekoliko vrsta ovakvih obroka kroz dulje vremensko razdoblje, uz izrazitu gorljivost i emocionalnu povezanost pri opisivanju tih obroka, kao i pridavanje nadmoćnih svojstava ovim obrocima, može biti jasan znak ortoreksije – poremećaja ispravnog hranjenja.
Potrebno je opet napomenuti kako provođenje zdrave prehrane ili čak određenog načina/režima prehrane i opće promišljanje o zdravoj prehrani nipošto ne znači da osoba ujedno ima ortoreksiju.
No, kada razmišljanje o zdravoj prehrani postane smetnja mentalnom ili tjelesnom zdravlju, fiksacija, opsesija, valja posumnjati na ortoreksiju i potražiti stručnu pomoć.
Uzrok ortoreksije
Uzroci ortoreksije svakako su složeni, no riječ je o poremećaju prehrane koji je opisan tek u proteklim godinama. Ortoreksija je usko vezana za popularizaciju prehrane putem:
- društvenih mreža
- novih digitalnih medija
- medija općenito
- intenzivne komunikacije i rasprava o prehrani na brzim medijima komunikacije (poruke, videoporuke, slike i kompulzivno dijeljenje informacija o prehrani)
- pogrešnog i isključivog tumačenja funkcije prehrane
- nerazumijevanja složenosti prehrane
- tumačenja prehrane po redukcionističkim principima (prehrana bez glutena dobra je za svakog; ako jedem proteinsku hranu, narast će mi mišići i samim time mi se jamči dobro zdravlje)
- intenzivne i kontinuirane edukacije o prehrani koja dolazi od osoba koje nisu profesionalci (nutricionisti), a kojima je svojstven velik entuzijazam prenošenja isključujućih i često pogrešnih informacija o prehrani.
Kakav učinak ima na tijelo i zdravlje?
Osim narušavanja mentalnog zdravlja, ortoreksija može narušiti i tjelesno zdravlje te nakon dužeg vremenskog razdoblja dovesti do malnutricije, pothranjenosti i narušenog statusa nutrijenata (hranjivih tvari).
Imajući u vidu da je zdravlje definirano dobrobitima za tjelesno i mentalno zdravlje, jasno je kako osobe s ortoreksijom mogu imati narušeni zdravstveni status i, prije svega, kvalitetu života, posebice nakon duljeg vremenskog razdoblja.
Postoji li povezanost anoreksije s ortoreksijom?
Anoreksija i bulimija kao klinički poremećaji prehrane jasno su definirani kliničkim kriterijima.
I dok anoreksija i bulimija u pozadini nastanka ovog poremećaja prehrane imaju sljedeće simptome:
- duboke promjene mentalnog zdravlja
- duboko poremećen doživljaj vlastitog tijela s naglašenom željom za izraženom mršavošću
- poremećaj neurotransmitera
- prije svega, kompenzatorna ponašanja (samoizazvano povraćanje, intenzivno vježbanje i potreba za vježbanjem kako bi se smanjio energetski unos i izazvao energetski deficit),
kod ortoreksije nema takvih ponašanja, odnosno simptoma.
Razlike anoreksije i ortoreksije
Jasna je razlika između ortoreksije i kliničkih poremećaja prehrane bulimije i anoreksije u osnovnom „simptomu”, pri kojem se kod anoreksije i bulimije:
- pažnja pridaje količini i energetskoj vrijednosti hrane/obroka.
Kod ortoreksije se, pak, pažnja pridaje kvalitativnim obilježjima hrane i prehrane.
Osobe s ortoreksijom isticat će neka od sljedećih opisnih, kvalitativnih obilježja prehrane, hrane ili obroka:
- visokoproteinski, bogat proteinima
- bez glutena
- light
- niskomasni, s niskim udjelom masti
- bez šećera
- bez ugljikohidrata,
ili pak opisnim svojstvima:
- doprinosi povećanju mišićne mase
- pomaže pri smanjenju masnog tkiva
- pomaže pri boljoj definiciji tijela.
I dok su ova obilježja prehrane legitimna u planiranju prehrane određene populacije, a kod nekih je ljudi i nužan uvjet za očuvanje zdravlja i poboljšanje zdravstvenog statusa, osobe s ortoreksijom često same stvaraju sliku o potrebi unosa hrane s nekim od ovih svojstava, bez objektivne indikacije ili dijagnoze.
Još je jedna značajna razlika ortoreksije u usporedbi s anoreksijom i bulimijom: dok se bulimija i anoreksija smatraju poremećajima prehrane visoko učestalima kod žena, naročito onih mlađih, ortoreksija kao poremećaj ispravnog hranjenja vrlo je čest kod mlađih muškaraca.
Koliko često dolazi do ortoreksije?
Podaci o učestalosti ortoreksije kao poremećaja prehrane nisu ujednačeni i ovise o dostupnim statističkim podacima, kao i kriterijima uspostave dijagnoze.
Na uzorku desetaka studija iz SAD-a, temeljeno na mjerama za identifikaciju ortoreksije (tzv. ORTO-15 kriteriji), smatra se da su stope prisutnosti ortoreksije vrlo visoke, no u nekliničkim uzorcima ispitanika. Stope prevalencije zabilježene su od 6 % do gotovo 90 %. Takva varijabilnost je velika i prema ovim kriterijima ne smatra se objektivnima, uz nemogućnost razdvajanja ispitanika koji se zdravo hrane i onih koji doista imaju poremećaj ispravnog hranjenja.
Neke studije na australskoj populaciji studenata izvještavaju da je udio populacije s ortoreksijom oko 6,5 %. No, i ova studija izvještava da kriteriji i alati utvrđivanja ortoreksije precjenjuju mogući broj. Noviji podaci smatraju da je prevalencija u američkoj populaciji oko 1 %.
Nemogućnost uspostave jasno definiranih kriterija između orthorexie nervose kao poremećaja prehrane i provođenja zdrave prehrane stoji kao prepreka jasnoj procjeni o učestalosti ovog poremećaja prehrane.
Kako se liječi ortoreksija?
Unatoč velikoj potrebi za prepoznavanjem ovog poremećaja prehrane, trenutno ne postoje univerzalni klinički tretmani razvijeni posebno za liječenje ortoreksije. Stručnjaci za poremećaje prehrane pristupaju ortoreksiji kao prema anoreksiji ili kao prema opsesivno-kompulzivnom poremećaju prehrane. Dakako, procjenu treba preporučiti isključivo kvalificiranom stručnjaku za mentalno zdravlje; psihijatru i/li kliničkom psihologu.
Kod nekih osoba s vrlo blagim poremećajem ispravnog hranjenja bit će dostatan jedan ili dva razgovora sa stručnjakom, no ponekad će stručnjak procijeniti da je potreban potpun i detaljan klinički pristup, naročito ako je poremećaj prehrane daleko odmaknuo te ugrozio i narušio mentalno i tjelesno zdravlje.
U tim slučajevima liječenje obično uključuje psihoterapiju. Jedan od ciljeva takvih pristupa je:
- poboljšanje stava prema hrani i prehrani
- postupno povećanje raznolikosti hrane u svakodnevnoj prehrani
- poboljšanje stava prema hrani koja izaziva tjeskobu ili strah
- poboljšanje doživljaja o vlastitom izgledu u povezanosti s prehranom.
Konačan cilj je postići ozdravljenje i razvoj zdravog stava prema prehrani, kao i ulozi koju ona ima pri održavanju i očuvanju mentalnog, a ne samo fizičkog zdravlja.
Težnju za edukacijom o zdravijoj i uravnoteženijoj prehrani treba poticati u svim razdobljima života, počevši od najmlađih, od obitelji do odgojno-obrazovnih ustanova, sportskih klubova, dvorana i teretana.
Velik je broj ljudi koji imaju posljedice na zdravlje uslijed nezdrave prehrane, pa se edukacija o zdravoj prehrani mora poticati i nipošto se ne smije nazivati ortoreksijom ili poremećajem ispravnog hranjenja. To bi bio posve pogrešan put koji bi vodio ka relativizaciji nepovoljnih epidemioloških pokazatelja, debljine i kardiovaskularnih poremećaja, koji dovode mnoge bolesti u povezanost s nezdravom i neuravnoteženom prehranom.
Edukacija o prehrani treba biti sveobuhvatna, integrativna, neisključiva i trebaju je provoditi stručnjaci. Prihvaćanje neadekvatnih informacija kod mlađih osoba, posvećenih sportaša, kao i osoba koje vode računa o svom zdravlju, moglo bi oblikovati početke ortoreksičnog ponašanja, koje svakako želimo pravovremeno izbjeći.
