Jeste li i vi imali tu sreću da vam mame, tate, bake i djedovi čitaju i pričaju priče za laku noć? Za mnoge je to zbilja jedna od najljepših uspomena iz djetinjstva, a taj osjećaj bliskosti i sigurnosti svakako vrijedi stvoriti i sa svojim klincima. Desetak minuta čitanja priče je prekrasan večernji ritual koji će, uz lakše uspavljivanje, donijeti brojne prednosti za dijete, ali i za vaš međusoban odnos. Umjesto igračke za dijete, potrudite se češće odabrati knjigu, a naše prijedloge bakinih priča za laku noć isto dodajte u vašu zbirku.
Zašto pričamo priče za laku noć
Djeca u čarobni svijet priča i bajki ulaze s prvim slikovnicama, pjesmicama i uspavankama. Brojna istraživanja su pokazala da čak i najjednostavnija slikovnica sa životinjama ili kratka pjesmica za laku noć potiče maštu djeteta, ali i djetetov cjelokupni razvoj:
- uči nove riječi
- razvija jezik i govor
- jača koncentraciju i pamćenje
- uči povezivati i kritički promišljati
- jača samopouzdanje
- gradi karakter
- razvija empatiju
- osjeća bliskost i povezanost s roditeljima.
Naravno, pričanje priča za laku noć je jedan od najuspješnijih načina za umirivanje i uspavljivanje djeteta, a koje priče vrijedi ispričati vašem mališanu ili mališanki – otkrijte u nastavku!
1. Bakina priča za laku noć
Osoba koja je sa svojim pričama osvojila srca i djece i odraslih je naš poznati novinar, pjesnik i pisac Mladen Kušec. Za prekrasnu poučnu priču prije spavanja odabrali smo njegovu “Priču o sjeni”.
Priča o sjeni – Mladen Kušec
Priča o sjeni je priča o malom orahu koji je jednog proljeća niknuo u prekrasnom voćnjaku. Mali orah je rastao u društvu lijepih voćaka, ali i velikog oraha čije je dijete bio upravo mali orah. Mali orah je bio ponosan što stoji tik uz veliki, snažni, granati orah koji je donosio brojne plodove te odoljevao svakom vjetru i nevremenu. Maleni orah se sa svakim novim danom radovao što raste, buja i sve više liči na veliki orah, odnosno svoga tatu. Osjećao je čaroliju života, posebice u trenu kada je iz svojih grana uspio pokrenuti i listiće jer svaki novi list je za njega značio veliku radost.
Maleni orah u tom oduševljenju nije ni primijetio da su i sve druge voćke pustile pupove, i jabuke, i kruške i trešnje i marelice, ali i njegov snažni tata. Mali orah je bio ponosan što sve više liči na svoga tatu koji je iz grana pustio najveće i najljepše lišće.
Tijekom ljetnih dana, kada je sunce dolazilo sve ranije i grijalo sve duže, mali orah je primijetio da njemu nije vruće jer je u tatinoj sjeni, ali ga je počelo mučiti što jedino on nema vlastitu sjenu. Svaki izlazak sunca je dočekivao sve nestrpljivije i bio je sve neraspoloženiji kada bi shvati da sjene i dalje nema. Njegova zabrinutost i nemir su se odrazili i na njegove listiće i plodove koji više nisu rasli. Bio je siguran da će bez vlastite sjene umrijeti.
A onda, jednoga dana, kada je mali orah duboko mirovao, nesretan, u predivnoj sjeni vlastitog oca, u voćnjak su došli čovjek i dijete. Mali orah je čuo čovjeka kako govori da stabalce oraha umire u sjeni vlastitog oca i da će, ujesen, kada ga presele, izrasti u lijepi veliki orah s najljepšom sjenom. Kada je dijete upitalo čovjeka zašto mali orah ne izrasta u najljepši orah kraj svoga tate, čovjek mu je odgovorio da dijete mora otići dalje od očeve sjene. Toliko daleko da može dobiti vlastitu sjenu.
2. Bakina priča za laku noć
Izvor: Školska knjiga
Maca Papučarica je priča slovenske spisateljice Ele Peroci koja će djecu naučiti i više od toga da trebaju spremiti svoje papuče prije spavanja.
Maca papučarica – Ela Peroci
Maca papučarica je priča o jednom selu i ljudima koji su živjeli u malim ljupkim kućicama, a najviše od svega voljeli su sklad i red. Djeca iz tog sela bila su obučena u čiste i ispeglane košuljice svih boja, a na nogama su nosila crvene i plave papučice. Ali, iako su živjela u savršeno uređenom selu, djeca su često bila jako neuredna. Nikada ne pospremili svoje papučice na mjesto pa su ih ujutro tražili pod krevetom, pod stolom, iza peći, iza drveta, u košari za rublje, u džepovima kaputa… Zbog toga su djeca često kasnila na doručak, a ponekad i u školu što je ljutilo njihove roditelje.
Kada je jednog jutra mali Ivica krenuo u potragu za papučama nigdje ih nije mogao naći pa mu je, nakon duge potrage, mama rekla da ih je donijela maca jer ih nije pospremio na svoje mjesto. I sva ostala djeca, Slavica, Tončić i Tonka su tražili svoje papuče, ali svi su dobili isti odgovor – da ih je odnijela maca.
Djeca su bosonoga sjela na doručak popiti svoje mlijeko, a kada je došlo vrijeme za polazak u školu svi su se bosi načičkali pred vratima svojih kuća. Počeli su skakutati s noge na nogu jer im je bilo hladno i morali su pričekati izlazak sunca kako bi se napokon ugrijali.
Svi djecu je zanimalo gdje je Maca odnijela njihove papuče pa su krenuli u potragu za njom.
Tražili su Macin dom, cupkajući među visokim drvećem i raspjevanim pticama na granama. Odjednom su naišli na jednu lijepu, bijelu kućicu nasred šume. Imala je crveni krov i prozore pune mirišljavih ruža. Dječica su došla do vrata kućice i pročitala veliki natpis na kojem je pisalo “Maca Papučarica”.
Maca Papučarica im je otvorila svoja vrata i pustila ih u svoju skromnu, ali urednu kućicu. Čim su djeca ušla, odmah su primijetila kako Maca u svojoj sobi ima puno polica, na kojima su bile uredno posložene dječje papučice. Djeca su se oduševila tim silnim redom i čistoćom. Maca je tada rekla djeci neka svatko uzme svoje papuče s police, ali djeca ih nisu mogla prepoznati jer sada su one bile čiste, zakrpane i sa stegnutom ili nanovo prišivenom dugmadi. Trebalo je vremena da svatko pronađe i prepozna upravo svoje papuče.
Jedino mali Luka nije mogao pronaći svoje papuče, pa se jako rastužio i umalo zaplakao. Maca Papučarica ga je utješila i rekla mu da će mu sašiti nove papuče čim padne prvi snijeg. To obećanje čula su i druga dječica, pa su i ona htjela nove papuče! Zamolili su Macu da ih i njima sašije. Maca Papučarica imala je mekano srce i jako je voljela djecu, pa ih nije mogla odbiti. Zato im je svima obećala nove papuče.
Luki je odlučila sašiti tople papučice koje će dosezati sve do gležnjeva, Slavici papuče lijepe kao u njene mame, a Tončiću papuče bez dugmadi jer ih on stalno gubi. Maca je svakom htjela izraditi papuče koje mu najviše odgovaraju i kakve najviše želi!
Čim je pao prvi snijeg, Maca Papučarica počela je raditi papučice za djecu. Svaku papuču obložila je zečjom kožom i tako ih učinila još udobnijima. Znala je da će to biti najljepše papuče koje su djeca ikada vidjela, ali se pitala hoće li ih dječica pospremati prije spavanja…
3. Bakina priča za laku noć
Legendarna Tri praščića zadržala su svoju popularnost zahvaljujući istoimenom crtanom filmu u produkciji Walt Disneya, zbog čega su narodna priča koja se i dalje često prepričava u mnogim domovima.
Tri praščića (narodna priča)
Priča o tri praščića je priča o, naravno, tri praščića koji su živjeli u šumi u toru pokraj svoje majke. No kada su narasli došlo je vrijeme da se osamostale i sagrade vlastiti dom pa su odlučili izgraditi kuće blizu jedan drugome.
Ali samo jedan od braće prašćića je bio jako vrijedan, radio je po cijele dane i stalno nešto popravljao. Druga dva praščića su se izležavala na plastu, radili su jedino kad su morali, a to se vidjelo i na kućama koje su sazidali.
Najstariji praščić koji je bio spretan u zidarskom zanatu, sagradio je kuću od cigala, četvrtastu i čvrstu. Srednji brat je svoju kuću sagradio od drvenih dasaka, klimavu i nestabilnu, žureći se da bude što prije gotova, a najmlađi je u jednom popodnevu napravio kućicu od snopova slame jer se nije htio gnjaviti.
Najstariji praščić je upozorio braću da im se kuće mogu srušiti s prvom olujom jer su loše sagrađene, ali se oni nisu obazirali na njegove savjete.
U jasenovoj šumi u kojoj su braća praščići živjeli prebivalo je puno krvoločnih zvijeri, a jedna od tih zvijeri je bio i zli vuk. Njegovo omiljeno jelo bili su praščići. Jednog dana on naiđe na kuću od slame najmađeg praščića i kako je bio jako gladan, pokuca na vrata. Najmlađi praščić se uplašio kad je vidjeo vuka koji je naredio praščiću da otvori vrata. Zaprijetio mu je da će otpuhati njegovu kuću od slame. I u tome je uspio pa je praščić pobjegao u kuću od dasaka kod svog starijeg brata.
Vuk je potrčao za njim i počeo puhati u kuću od dasaka i od trećeg puta je uspio srušiti i tu kuću. Tada su braća pobjegla kod najstarijeg brata u njegovu kuću koja je sazidana od cigli.
Naravno, vuk je dotrčao i do te kuće i počeo prijetiti da će ju otpuhati, ali najstariji brat mu je mirno poručio da može puhati koliko god hoće jer njegovu kućicu neće uspjeti srušiti.
To je strašno razljutilo vuka. Bjesan je udahnuo zrak i puhnuo što je jače mogao. Međutim, jedino što je uspio otpuhati na čvrstoj kući od cigala bila je prašina na prozorima. Pokušao je još nekoliko puta i onda, uvidjevši da uzaludno puše odlučio se penjati prema krovu, kako bi kroz dimnjak ušao unutra. Najstariji brat je tada odlučio da zapale vatru u ognjištu.
Zli vuk je skočio kroz dimnjak, ali vatra je već gorjela i ispržila mu rep. Vuk je vrisnuo od bola, otrčao u potok kako bi ohladio rep, ali je opekotina bila toliko užasna, da zlom vuku više nikada nije ni na kraj pameti bilo niti da prođe pokraj kuće od cigala najstarijeg praščića, a kamoli da se opet po njoj penje.
U malenoj kući je nastalo veliko veselje. Otada su mlađi praščići slušali svojeg starijeg brata i marljivo radili da i sebi izgrade kuće od cigala.
U mnoštvu sadržaja kojima su djeca danas od najranije dobi okružena nije lako odabrati ono što je najprimjerenije za vaše dijete. No ako nakon čitanja priče za laku noć odvojite još par minuta za proučavanje naših prijedloga za kvalitetan obiteljski medijski sadržaj u kojem možete također zajedno uživati, sigurni smo da ćete odabrati ono najbolje za vaše najmilije.
