Što je skolioza?
Skolioza je bočna iskrivljenost kralježnice, odnosno stanje u kojem je kralježnica zakrivljena u stranu, najčešće u obliku slova C ili S. Zbog rotacije kralježnice oko osi, dio leđa osobe je izbočen u odnosu na ostatak leđa. U većini slučajeva uzrok skolioze nije poznat pa se takav oblik skolioze naziva i idiopatskom skoliozom.
Ipak, postoji nekoliko oblika skolioze kojima je uzrok poznat. Javlja se kod osoba s neurološkim ili muskuloskeletnim bolestima, a naziva se neuromuskularnim oblikom skolioze i javlja se primjerice uz:
- cerebralnu paralizu
- meningomijelokelu
- mišićnu distrofiju.
Kod kongenitalnog oblika skolioze uzrok leži u prirođenoj asimetriji kralježaka, a u slučaju sindromskog oblika skolioze uzrok su genetski poremećaji poput Marfanovog sindroma, neurofibromatoze, Down sindroma ili Turner sindroma.
Skolioza se u 85% slučajeva javlja kod djece starije od deset godina, no izuzetak nisu mlađa djeca, a postoje i slučajevi kad se skolioza pojavi kod djece mlađe od tri godine.
Simptomi skolioze
Kod blažih oblika skolioze, simptomi u obliku boli ne postoje, osim umora prilikom dužeg sjedenja ili stajanja, no može ih se fizički prepoznati:
- neravnomjerna ramena
- neravnomjerni struk
- jedna lopatica izraženija od druge
- jedna noga duža od druge
- jedan kuk viši od drugog.
Kod težih oblika skolioze prisutni su simptomi poput jakih bolova u leđima i poteškoća s disanjem. Naime, zakrivljena kralježnica može otežavati rad pluća i ograničavati mogućnost srca da pumpa krv. Skolioza može biti teško i kompleksno oboljenje, no među brojnim koštano-mišićnim poremećajima, upravo se skoliozi pridaje velika pažnja, zbog čega su mogućnosti neoperativnog liječenja danas sve veće i učinkovitije. Postoje brojne vježbe za skoliozu i drugi oblici fizikalne terapije koji mogu prevenirati, ublažiti ili izliječiti ovo stanje.
Vrste skolioze
Skolioza se može razlikovati kroz nekoliko faktora, jedan od njih je i mjesto gdje je skolioza lokalizirana razlikujemo dvije vrste:
- torakalna skolioza
- lumbalna skolioza.
Skolioza se dijeli i prema strani iskrivljenosti kralježnice na:
- sinistrokonveksna skoliozu
- dekstrokonveksna skoliozu.
Osim prema strani zakrivljenosti, skolioze dijelimo i prema stupnju zakrivljenosti kralježnice:
- blaga skolioza — skolioza od 10 do 25 stupnjeva ili skolioza 1. stupnja
- srednja skolioza — skolioza od 25 do 45 stupnjeva ili skolioza 2. stupnja
- teška skolioza — skolioza preko 45 stupnjeva ili skolioza 3. stupnja.
Istaknuli smo ranije rizičnu dob u kojoj se skolioza najčešće pojavljuje, a prema dobi pojavljivanja skoliozu dijelimo na:
- infantilnu — skolioza se javlja u prve tri godine djetetova života
- juvenilnu — skolioza se javlja između treće godine djetetova života i puberteta
- adolescentnu — skolioza se javlja na početku puberteta
- adultnu — skolioza se javlja po završetku puberteta, u odrasloj dobi.
Torakalna skolioza
Torakalna skolioza je bočno iskrivljenje grudnog dijela kralježnice i najčešća je lokacija pojave skolioze. Ovaj tip skolioze može se javiti u bilo kojoj dobi, a najčešće se javlja kod adolescenata (nagli rast, slaba muskulatura…).
Torakalnu skoliozu najlakše je prepoznati testom pretklona kada vidimo da su na jednoj strani lopatica i rebra položeni više od druge strane (izbočeni), a u uspravnom stavu jedno je rame više od drugog.
Lumbalna skolioza
Lumbalna skolioza je bočno iskrivljenje slabinskog (lumbalnog) dijela kralježnice i tipično formira slovo C, a može se pojaviti samostalno ili se javlja istovremeno s torakalnom skoliozom pa kralježnica poprima oblik slova S (torakalni dio iskrivljen je na jednu stranu, a lumbalni dio na drugu stranu).
Lumbalna skolioza (osobito kad se javlja samostalno) često je rezultat degenerativnih promjena lumbalnih kralježaka, a može se pojaviti i kod djece i u odrasloj i u starijoj dobi.
Sinistrokonveksna skolioza
Sinistrokonveksna skolioza je iskrivljenje kralježnice kod kojeg je njezin izbočeni, konveksni dio je okrenut prema lijevo te se naziva lijevo-konveksna skolioza. Lijevostrana torakalna skolioza je rijetka i najčešće je onda udružena s drugom patologijom kao što su npr. neuromišićne bolesti ili tumori.
Lijevostrana lumbalna skolioza često se javlja kao kompenzacijsko iskrivljenje uz desnostranu torakalnu skoliozu i tako se formira kralježnica u obliku slova „S“.
Dekstrokonveksna skolioza
Dekstrokonveksna skolioza je iskrivljenje kralježnice kod kojeg je njezin izbočeni, konveksni dio okrenut prema desno te se naziva desno-konveksna skolioza. Torakalna skolioza je najčešće dekstrokonveksna – u testu pretklona desna lopatica i rebra su uzdignuta.
Skolioza kod djece i beba
Idiopatska skolioza kod djece ne razvija se zbog lošeg madraca, teške školske torbe ili neispravnog držanja, kako to roditelji ponekad zaključe već ne znamo pravi uzrok njenog javljanja. Skolioza se nerijetko razvija tijekom perioda naglog rasta i razvoja djeteta, između 6. i 24. mjeseca, 5. i 8. godine te 11. i 14. godine života djeteta. Ako roditelji ne reagiraju i zapostave djetetovu kralježnicu, posljedice mogu biti teške, što uključuje i zdravstveno stanje i estetiku.
Posljedice neliječenja skolioze kod djece i beba
Posljedice neliječenja skolioze kod djece i beba mogu biti:
- narušeno samopouzdanje i zdravlje djeteta zbog pogrbljenog držanja
- asimetrija tijela
- udubljen prsni koš
- asimetrija grudi kod djevojčica
- pritisak na unutrašnje organe (srce, pluća)
- bolovi u leđima prilikom dužeg sjedenja
- bolovi i napetost u vratu, kuku i koljenu.
Kako prepoznati skoliozu kod djece i beba
Simptomi skolioze kod djece:
- jedno rame je više od drugog
- dijete je nagnuto na jednu stranu
- jedna lopatica je viša i izbočenija od druge
- jedan kuk je istureniji od drugog
- odjeća na djetetu ne stoji, odnosno ne visi kako bi trebala.
Simptomi skolioze kod beba:
- vidljiva je izbočina na jednoj strani bebinih prsa ili leđa
- beba je kontinuirano sklupčana na jednoj strani.
Liječenje skolioze kod djece
Kako bi se pravilno pristupilo liječenju skolioze, najvažnije je prepoznati radi li se o stacionarnoj skoliozi, dakle onoj koja ne napreduje, ili progresivnoj skoliozi gdje postoji velika mogućnost napredovanja bolesti. Rana dijagnoza skolioze iznimno je bitna kako se stanje ne bi pogoršavalo, a način liječenja ovisi o dobi, stupnju iskrivljenosti kralježnice i individualnim karakteristikama. Na dijagnozu skolioze upućuje anamneza i pregled, a potvrđuje se rendgenom.
Glavni dio pregleda je test pretklona, osoba stoji i naginje se prema naprijed dok doktor na leđima mjeri zakrivljenost pomoću skoliometra. U slučaju jače iskrivljenosti pregled je potrebno nadopuniti RTG snimkom kralježnice. Daljnji tijek liječenja određuje specijalist ortoped ili fizijatar.
U liječenju skolioze kod djece postoji nekoliko pristupa:
- promatranje – ako se radi o blagom obliku skolioze (<25°) za vrijeme djetetovog rasta, kralježnica će se u većini slučajeva sama ispraviti. Ipak, doktori će redovito svakih 6 mjeseci pratiti razvoj situacije, a djetetu se savjetuje bavljenje sportom 3-4x tjedno
- vježbe za skoliozu – vrsta vježbi ovisi o vrsti i stupnju skolioze, a jedna od popularnijih metoda za liječenje skolioze i drugih oblika deformacije kralježnice kod djece je Schroth metoda koja uključuje trodimenzionalni terapijski pristup. Cilj je pomoću istezanja i kontrakcija mišića dobiti najbolju moguću posturu (držanje) tijela. Vježbe se mogu izvoditi kao jedini oblik liječenja ili u kombinaciji s noženjem ortoza (steznika)
- aparati za kralježnicu i ortoze/steznici – postoje stariji tipovi aparata za kralježnicu i novije ortoze no princip je isti – koriste se uz vježbe za skoliozu za liječenje onih skolioza koje imaju stupanj zakrivljenosti >20°, a dijete je u fazi intenzivnog rasta kada može doći do pogoršanja iskrivljenosti. Ortoza se izrađuje po mjeri djeteta i obuhvaća prsnu, slabinsku i trtičnu kralježnicu, a važan je i jastučić koji vrši pritisak na vrh krivine skolioze. Ortozu će trebati oko 30% djece koja imaju skoliozu i moraju ju nositi do završetka faze rasta. Da bi ortoza bila učinkovita mora se nositi 18 sati na dan.
- gipsanje – postavljanje gipsa ima sličnu svrhu kao i nošenje ortoze – primjenjuje se u slučajevima rane skolioze kako bi se djetetova kralježnica usmjerila u normalan položaj tijekom rasta.
- operativni zahvat – kad se radi o iskrivljenju kralježnice pod kutem većim od 50°, stručnjaci će najvjerojatnije preporučiti operativni zahvat. Operacija je potrebna, ne samo iz estetskih, već iz zdravstvenih razloga kako bi se zaustavili jaki bolovi i spriječilo ometanje rada srca i pluća.
Skolioza kod odraslih
Skolioza kod odraslih je rijetka pojava. Najčešće se radi o nastavku procesa koji je započeo u djetinjstvu, ali nije primijećen na vrijeme ili se nije reagiralo na tadašnje stanje. Stoga je važno naglasiti da se zanemarivanje simptoma nikako ne preporučuje.
Posljedice neliječenja skolioze kod odraslih
Skolioza može dovesti do značajnih funkcionalnih smetnji koje su u početku izražene lokalno, na kralježnici, a s razvojem skolioze i na drugim dijelovima lokomotornog sustava. Ako se ne reagira vježbama za skoliozu, kombiniranim liječenjem ili, u krajnjem slučaju, odlaskom na operaciju, posljedice mogu biti trajne i nimalo zanemarive:
- kronična i nepodnošljiva bol u leđima
- kronični umor
- deformacija kralježnice, odnosno pojava skolioze i kifoze
- rani degenerativni artritis
- bolesti srca
- bolesti pluća.
Liječenje skolioze kod odraslih
U liječenju skolioze kod odraslih primjenjuju se vježbe za skoliozu (u svrhu prevencije daljnjeg razvoja bolesti), fizikalna terapija ili operacija (ako se radi o teškom obliku skolioze).
Već dugi niz godina pacijentima s lakšim oblikom skolioze preporučuje se program kineziterapije, svojevrsne grane fizikalne terapije. Tretman se sastoji od:
- vježbi disanja uz korekciju držanja
- vježbi za istezanje skraćenih mišića
- vježbi u vodi i plivanja.
Također, za ispravljanje nepravilnosti kralježnice preporučuje se i masaža kod stručne osobe.
Operativno liječenje skolioze (operacija skolioze)
Operativno liječenje se primjenjuje nakon završetka rasta pacijenta i kada, unatoč vježbama za skoliozu i nošenju ortoza, skolioza i dalje napreduje te dolazi do sve većeg stupnja iskrivljenosti kralježnice ili ako je skolioza kasno otkrivena te već postoji jaka skolioza.
Najčešće se operativno liječenje preporučuje kada stupanj iskrivljenosti prelazi 45°-50°. Operacija je potrebna da se spriječi daljnje deformiranje kralježnice i posljedična deformacija prsnog koša koja ometa rad srca i pluća, no ujedno se operacijom može velikim dijelom korigirati postojeća iskrivljenost i time se popravlja i fizički izgled bolesnika što nije nevažno.
Tijekom operacije kirurg nastoji maksimalno ispraviti zakrivljenost namještajući u pravilan položaj kralješke te ih zatim spaja, a cilj je da kralješci međusobno strastu i tako se kralježnica učvrsti u pravilnom položaju – operacija se zove spinalna fuzija.
Postoje i novije metode nefuzijske operacije kako bi se uz korekciju zakrivljenosti očuvala i mobilnost tog segmenta kralježnice.
Kod manje djece koristi se operacija s takozvanim „rastućim sistemom“ gdje se dijete podvrgava operaciji (iako je još u fazi rasta) te se ugrađuju šipke koje drže kralježnicu u korigiranom položaju, a onda se svakih 6 do 12 mjeseci dijete mora ponovo operirati kako bi se zamijenile šipke i pratio rast djeteta. Kada završi rast djeteta onda se izvrši spinalna fuzija.
Vježbe za skoliozu
Vježbe za ublažavanje ili prevenciju skolioze dijele se na simetrične i asimetrične. Simetrične vježbe jačaju leđnu i abdominalnu muskulaturu te na taj način povećavaju stabilnost kralježnice. Asimetrične vježbe primjenjuju se u slučaju skoliotičnog držanja koji se razvija u lakši oblik skolioze. Naravno, primjenjuje se i kombinacija simetričnih i asimetričnih vježbi za skoliozu.
Vježbe se provode na strunjači ili nekoj drugoj podlozi te uz pomoć švedskih ljestvi, lopte i štapa. Stručnjaci preporučuju vježbanje u grupi jer timski rad olakšava dugotrajno provođenje terapije, ponajviše zbog grupne motivacije. Ipak, dio vježbi za skoliozu može se provoditi samostalno kod kuće.
Vježbe za liječenje lakših funkcionalnih skolioza
- Lezite na trbuh s rukama privijenim uz tijelo. Tijelom, odnosno trupom, napravite otklon (na lijevu ili desnu stranu, ovisno o lokaciji skolioze), a dlanom probajte dodirnuti koljeno.
- Lezite na trbuh s rukama privijenim uz tijelo. Polako pomičite nogu po podlozi (na lijevu ili desnu stranu, ovisno o lokaciji skolioze), a istovremeno radite otklon tijelom klizeći po podlozi u stranu prema kojoj ste pomaknuli i nogu.
- Lezite na trbuh s rukama savijenim u laktovima i prstima isprepletenim na potiljku. Polako podižite laktove, glavu i prsni dio kralježnice, napravite otklon trupom (lijevo ili desno) te u istu stranu pomičite nogu.
- Lezite na bok, gornju ruku položite na podlogu ispred trbuha, a donju stavite ispod gornje ruke. Gornji dio tijela polako podižite.
- Lezite na bok i donju ruku ispružite iznad glave. Polako podižite gornji dio tijela.
- Kleknite i položite tijelo, odnosno trup u pretklon. Savijte ruke u laktovima s prstima isprepletenim na potiljku. Polako pomičite trup u pretklon (lijevo ili desno).
- Kleknite, jednu ruku ispružite, a drugu savijte u laktu. Ispruženom rukom pokušajte uhvatiti najdalju točku, a pretklon trupom radite u stranu gdje je savijena ruka.
- Lezite na pod (na lijevoj ili desnoj strani, ovisno o lokaciji skolioze), a ispod struka smotajte ručnik ili neku drugu podlogu. Donju nogu ispružite, a gornju savijte u koljenu. Donju ruku savijte ispod vrata, a gornju postavite iznad glave, paralelno s podlogom. Nakon nekoliko sekundi se opustite.
Dodatni oblici vježbi za skoliozu
- Plivanje ili vježbanje u vodi zahtijeva svladavanje otpora koji daje voda, čime se povećava mišićna snaga i tonus.
- Terapijsko jahanje stimulira ravnotežu, ispravno držanje glave i trupa te izjednačava tonus mišića trupa i udova.
Sportske aktivnosti koje ne opterećuju kralježnicu, a potiču rad srca i pluća.
Zabranjene vježbe kod skolioze
Djeca i odrasli koji boluju od skolioze trebaju redovito raditi specifične vježbe za skoliozu koje ime je propisala stručna osoba, fizijatar ili ortoped. Uz te vježbe mogu se i smiju baviti i sportom za opću fizičku kondiciju, ali trebaju izbjegavati vježbe i sportove koji opterećuju leđa ili opterećuju previše jednu stranu tijela ili dovode do prevelikog istezanja, izvijanja trupa.
Sportove koje treba izbjegavati su:
- golf
- tenis
- kuglanje
- dizanje utega
- maraton
- skok u dalj
- odbojka
- prsno plivanje
- određene gimnastičke vježbe i baletni pokreti.
Oprez je potreban i kod kontaktnih sportova kao što su nogomet, rukomet, hokej i slično. Za jačanje mišića trupa može se izvoditi „plank“ vježba, ali se ne preporučuje raditi trbušnjake, sklekove i zgibove jer se kod tih vježbi neprirodno opterećuju leđa.