Alergološko testiranje može se obaviti različitim metodama, no najčešće se podrazumijeva kožno alergijsko testiranje. Alergijske bolesti u stalnom su porastu zadnjih desetljeća, usporedno s procesom urbanizacije, industrijalizacije i onečišćenjem okoliša koji imaju ključnu ulogu u razvoju alergije. Procjenjuje se da danas oko 20% djece boluje od atopijskog dermatitisa, 30% stanovnika Europe boluje od alergijskog rinitisa, i oko 20% od astme. Zbog velike učestalosti alergijskih bolesti, a s ciljem ranog otkrivanja uzročnika (alergena), potrebno je omogućiti pacijentima što lakšu dostupnost i jednostavnost alergološkog testiranja.
Alergija i alergijske bolesti
Alergija nastaje kao pretjerani odgovor imunog sustava na uobičajene čimbenike iz okoliša i javlja se u sve većem postotku kod djece, a najčešće započinje alergijom na hranu te se razvija vremenom kao alergija na inhalacijske alergene.
Najčešće bolesti koje su posljedica alergije su:
- urtikarija
- ekcemi
- atopijski dermatitis
- alergijski rinitis i
- astma.
Alergijske bolesti su postale učestalije, njihova klinička ekspresija je jača i složenija i javlja se rano, već u prvoj godini života. Simptomi alergijske reakcije posredovani su najčešće tipom I alergijske reakcije, IgE protutijelima i uzrokuju brzu, neposrednu brzu reakciju. Sklonost razvoju alergijskih bolesti je nasljedna, a povećava se kod djece čiji jedan ili oba roditelja imaju alergijsku bolest.
Tvari koje uzrokuju alergijsku reakciju su brojne, a grupiramo ih prema načinu ulaska u organizam:
- alergeni iz hrane (kravlje mlijeko (pri čemu razlikujemo alergiju intolerancije na laktozu iz mlijeka); jaja, riba, kikiriki, orašasti plodovi, soja, pšenično brašno)
- inhalacijski alergeni (grinje, plijesni, životinjska dlaka, pelud stabala, trava, korova)
- lijekovi, cjepiva i ubodi insekata.
Dijagnoza alergijske bolesti započinje anamnezom od ranog dojenačkog perioda, a podaci o kožnim promjenama ili grčevima mogu ukazivati na alergijsku sklonost. Zatim se prati se razvoj tzv. „alergijskog marša”, tj. postupnom pojavom simptoma alergije na više organskih sustava (ekcema na koži, rinitis ili astma), te rane reakcije na hranu, lijekove ili cjepiva. U svakodnevnoj praksi najčešće se koristi kožni ubodni test (eng. prick test) kao način za identifikaciju alergena.
Što je alergološko testiranje?
Alergološko testiranje je postupak kojim se direktno ili indirektno pokušava identificirati specifični alergen kao uzročnik alergijske reakcije i simptoma, tj. ustanoviti okidače za alergijske reakcije.
Kod odabira testa za alergiju važno je da je test brz, jednostavan i siguran.
Radi se nekoliko vrsta kožnih testova:
- kožni ubodni (eng. prick test)
- intradermalni test
- patch test.
Najčešće se koristi kožno alergijsko testiranje, kožni ubodni test (eng. prick test).
Laboratorijskom se obradom na brz i pouzdan način procjenjuje alergijska osjetljivost, te se detektiraju ukupna ili specifična IgE protutijela na uobičajene nutritivne i inhalacijske alergene te na lijekove ili ubode pčele i ose.
Kada je potrebno napraviti alergološko testiranje djece?
Alergološka testiranja kod djece se rade kada na temelju anamneza i kliničkog pregleda liječnik sumnja na alergiju kao mogući uzrok simptoma.
Kod male dojenčadi pedijatar procjenjuje potrebu testiranja; ako dijete ima ekceme, atopijski dermatitis,povraća, slabije napreduje na tjelesnoj težini ili ima tragove svježe krvi u stolici. Tada se može raditi kožno alergološko testiranje na nutritivne alergene (mlijeko, jaja, orašaste plodove, kikriki, pšenično brašno…) ili laboratorijska dijagnostika (specifični IgE na pojedine alergene).
Kod starijeg djeteta i odraslih koji imaju simptome sezonskog rinitisa ili astme preporučeno je napraviti alergološko testiranje na inhalatorne alergene.
Koje vrste alergoloških testova postoje?
Alergološko testiranje se radi nakon obavljenog pregleda, najčešće se radi kožni ubodni test (eng. prick test) u prethodno pripremljenog pacijenta. Osim kožnog ubodnog testa radi se i intradermalni test, test grebanjem kože te epikutani test (test kontakta s kožom).
Alergeni za testiranje mogu biti na hranu (nutritivni) ili inhalatorni, a u odabiru alergena oslanjamo se na podatke dobivene anamnezom. Alergeni mogu biti pojedinačni ili skupni (pelud trava, pelud stabala). Rezultate testiranja interpretira liječnik. Kožni testovi služe u otkrivanju brzih neposrednih alergijskih reakcija.
Kožno testiranje se provodi na sljedeće načine:
Kožni ubodni test (prick test)
- Jednostavan, siguran
- na unutarnju stranu podlaktice kapne se kap standardizirane otopine alergena koju se ubode lancetom te se nakon 1-2 minute obriše
- očitavanje rezultata slijedi nakon 15 do 20 minuta kada se mjeri urtika i eritem
- osim alergena, testiranje započinje testiranjem na histamin (glavni medijator alergijske upale), čime se provjerava alergijska reaktibilnost kože i isključuju lažno negativni rezultati te negativna kontrola (otapalo u kojem su otopljeni alergeni) da bi se isključili lažno pozitivni rezultati
- lokalna reakcija nakon testiranja (urtika i/ili eritem) mogu biti izraženi pa se nakon testiranja preporuča oprati ruku u hladnoj vodi te primijeniti lokalnu kortikosteroidnu kremu ili sistemski antihistaminik
- sistemske reakcije su izuzetno rijetke, ali se svakako preporuča testiranje provoditi u prisutnosti liječnika, uz dostupnost antišok terapije.
Intradermalni test
Intradermalni test izvodi se slično kao kožni ubodni test, ali se alergen aplicira u kožu dublje iglom.
Test grebanjem kože (eng. scratch test)
Test grebanjem kože (eng. scratch test) izvodi se na način da se alergeni apliciraju grebanjem kože.
Epikutani test (eng. patch test)
Epikutani test se izvodi tako da se koža izlaže alergenima lijepljenjem posebnih komorica na kojima je alergen. Otkriva odgođene alergijske reakcije, najčešće kontaktni dermatitis.
Kožni test je bezbolan i siguran, ali je svakako potrebo pripremiti dijete ili roditelja za alergološko testiranje. Na rezultate testiranja mogu utjecati neki lijekovi pa se preporuča da pacijent prije testiranja ne uzima antihistaminike, sedative niti kortikostroide. Testiranje je kožno pa je preduvjet da je koža zdrava, da nema osipa, ekcema, niti urtikarije, i da nije tretirana lokalnim kortikosteroidnim kremama.
Osim toga, alergološko se testiranje može raditi i iz uzorka krvi, gdje se određuje vrijednost ukupnog IgE protutijela, grupna protutijekla ili specifična protutijela na pojedinačne alergene.
Zbog veće učestalosti alergijskih bolesti kod djece i odraslih, veća je i potreba za alergološkim testiranjem. Kod male djece, kada se postavi sumnja na alergiju na hranu, važno je što ranije otkriti potencijalni alergen kao uzročnika simptoma. Broj pacijenata koji boluje od alergijskog rinitisa i astme u stalnom je porastu. Tako da je cilj alergoloških testiranja otkrivanje specifičnih alergena na koje je imunološki sustav pacijenta senzitiziran, tj. utvrditi okidače za nastanak alergijske reakcije (hrana, grinje, plijesan, pelud stabala, trava, korova, uboda insekta ili lijekova).
Nekoliko je metoda koje se koriste za alergološko testiranje, ali se najčešće u praksi koriste kožna testiranja, a koja se mogu proširiti na laboratorijsku obradu. Laboratorijska dijagnostika podrazumijeva određivanje koncentracije IgE protutijela, tj. kvantitativno mjerenje vrijednosti specifičnih IgE na pojedine alergene. Dob djeteta nije kontraindikacija za testiranje. Alergološko testiranje beba se većinom radi na alergene iz hrane. Kod starije djece i odraslih više se rade testiranja na inhalatorne alergene.
Konačna potvrda dijagnoze alergije na hranu ili lijekove provodi se provokacijom tim alergenom, najčešće oralnim putem. U odabiru testa za alergološko testiranje danas prednost dajemo kožnom testu zbog dostupnosti, jednostavnosti i brzine dobivanja razultata.
