Vagus živac (n. vagus) ili živac lutalica je deseti moždani živac. Moždani živci su živci koji polaze izravno iz mozga, ima ih dvanaest pari i označavaju se rimskim brojevima I – XII. Pojedini moždani živci imaju samo osjetilnu funkciju pa šalju osjetilne (senzorne) informacije mozgu (npr. o mirisu, okusu, zvuku) dok drugi kontroliraju pokrete različitih mišića i funkciju nekih žlijezda pa imaju motoričku funkciju. Neki od njih, kao što je nervus vagus, imaju obje funkcije pa kažemo da su to senzomotorni živci.
Vagus živac u ljudskom organizmu
Vagus je najdulji moždani živac i seže od mozga kroz vrat, prsni koš i trbuh pa sve do debelog crijeva. Prenosi brojne osjetilne i motoričke informacije od mozga prema ciljnim organima i obrnuto.
Kojim fizičkim funkcijama upravlja vagus živac?
Nervus vagus je najvažniji dio parasimpatičkog živčanog sustava. Parasimpatički živčani sustav je dio autonomnog živčanog sustava i odgovoran je za stimulaciju fizioloških aktivnosti kada je tijelo u stanju mirovanja, takozvano „odmori i probavi“ stanje. Za razliku od njega, simpatički živčani sustav koji je također dio autonomnog živčanog sustava djeluje suprotno na ciljne organe i odgovoran je za „borba ili bijeg“ reakciju organizma.
Vagalni živac ima brojne fizičke funkcije kao što su:
- probava hrane
- regulacija rada unutarnjih organa
- regulacija srčane frekvencije
- regulacija frekvencije disanja
- omogućuje pokrete mišića u vratu zaduženih za govor
- sudjeluje u imunološkom odgovoru organizma.
Sudjeluje i u nekim refleksnim radnjama kao što su:
- kihanje
- kašljanje
- gutanje
- povraćanje.
Evolucijski, naš je živčani sustav ustrojen na način da većinu vremena provodi u stanju u kojem prevladava parasimpatički živčani sustav što organizmu omogućuje oporavak, ravnotežu, zdravlje i vitalnost.
Testiranje vagus živca
Vagalni živac se najčešće testira provjerom faringelanog refleksa ili gag refleksa. To je refleks stezanja mišića stražnjeg dijela grla koji sprječava ulazak predmeta iz usne šupljine u grlo osim u sklopu normalnog gutanja. Pomaže u sprječavanju gušenja i oblik je kašlja.
Provodi se od strane liječnika pomoću dugog vatenog štapića kojim se lagano dodirne stražnja stijenka grla s obje strane. Ako ne dođe do reakcije stezanja mišića stražnjeg dijela grla, najčešći uzrok je oštećenje vagalnog živca.
Drugi načini testiranja vagusa su:
- mjerenje srčane frekvencije u mirovanju
- mjerenje krvnog tlaka u mirovanju tijekom 24h
- mjerenje varijabilnosti pulsa.
Mogući problemi s vagus živcem
Oštećenje živca
Oštećenje nervusa vagusa može rezultirati različitim smetnjama zbog njegove duljine, razgranatosti i brojnim funkcijama na različitim organima.
Simptomi oštećenja vagus živca su:
- poteškoće u govoru
- gubitak ili promjena glasa
- poteškoće kod gutanja
- gubitak faringealnog refleksa
- nizak krvni tlak
- spora srčana frekvencija
- promjene u probavi (nadutost, bolovi u trbuhu)
- gastropareza
- mučnina, povraćanje
- depresija i anksioznost u osoba sa srčanožilnim bolestima ili bolestima respiratornog sustava.
Vazovagalna sinkopa
Sinkopa je kratkotrajni gubitak svijesti nakon kojeg slijedi spontani oporavak. Vazovagalna sinkopa je uzrokovana pretjeranom reakcijom na određene podražaje iz okoline kao što su emocionalni stres, trudnoća, bol, vađenje krvi, a može nastati i bez jasnog uzroka. Tijekom vazovagalne sinkope dolazi do pretjerane osjetljivosti vagusa s padom krvnog tlaka i srčane frekvencije što dovodi do smanjenog dotoka krvi u mozak.
Osim gubitka svijesti može se osjetiti još i:
- toplina
- mučnina
- suženo vidno polje („tunelski vid“)
- zujanje u ušima
- pojačano znojenje.
Kratkotrajni gubitak svijesti je uglavnom bezopasno stanje, ali se potrebno javiti svom liječniku kako bi isključio ozbiljnije uzorke gubitka svijesti. Vazovagalna sinkopa se dijelom može spriječiti izbjegavanjem naglog ustajanja, pijenjem dovoljne količine tekućine, pogotovo ljeti i za toplijeg vremena, te prepoznavanjem stresnih i emocionalnih čimbenika koji dovode do sinkope.
Gastropareza
Gastropareza je otežano pražnjenje želuca u dvanaesnik, početni dio tankog crijeva. Nastaje zbog oslabljenih ili odsutnih kontrakcija mišića želuca. Čest uzrok je oštećenje vagus živca, koje je najčešće nepoznatog uzroka, a može nastati i kao komplikacija šećerne bolesti, Parkinsonove bolesti ili vagotomije (presijecanje vagus živca).
Simptomi gastropareze mogu biti:
- mučnina
- povraćanje (pogotovo neprobavljene hrane nekoliko sati nakon jela)
- gubitak apetita ili osjećaj punoće u želucu nakon nekoliko zalogaja hrane
- vraćanje želučane kiseline u jednjak (žgaravica)
- bolovi u trbuhu i nadutost
- neobjašnjiv gubitak tjelesne mase
- varijabilnost razine glukoze u krvi i česte hipoglikemije.
Gastropareza je ozbiljno stanje koje često dovodi do smanjenja kvalitete života, pothranjenosti, a ponekad u težim slučajevima i do dehidracije i poremećene razine elektrolita u organizmu.
Mogućnosti liječenja gastropareze su:
- promjena prehrane – uzimanje tekućih pripravaka, hrane sa smanjenim sadržajem masnoća, a više biljnih vlakana, češće uzimanje manjih količina hrane
- enteralna prehrana
- lijekovi – antiemetici (lijekovi za kontrolu povraćanja) i prokinetici — koriste se za ubrzavanje pražnjenja želuca
- potpuna parenteralna prehrana
- gastrektomija – kirurško odstranjenje želuca
- gastrična elektrostimulacija.
Vagus živac i mentalno zdravlje
Današnji način života uz još uvijek prisutnu pandemiju Covid-19 virusa donosi veliku količinu stresa u naš život. Dugotrajne visoke razine stresa negativno utječu i na fizičko i na mentalno zdravlje. Tijelo je u stalnom „borba ili bijeg“ stanju što je praćeno visokim razinama hormona stresa u tijelu, kortizola i adrenalina. Tijekom vremena to može dovesti do brojnih mentalnih problema kao što su anksioznost, promjene raspoloženja ili depresija, ali i do pojave srčanožilnih bolesti, sindroma iritabilnog crijeva i brojnih drugih oboljenja.
Nizak tonus vagusa povezuje se s:
- lošim raspoloženjem
- anksioznošću
- upalnim stanjima
- slabim imunitetom
- većom osjetljivošću na posljedice stresa.
Vagalni živac kao središnji dio parasimpatičkog živčanog sustava igra važnu ulogu u vraćanju ravnoteže u organizmu. Služi kao dvosmjerni komunikacijski put između mozga i crijeva, poznato kao „os mozak-crijeva“, a navodi se i kao ključan dio veze um-tijelo.
Stimulacija vagalnog živca pokazala je brojne dobrobiti za mentalno i fizičko zdravlje. Američka agencija za hranu i lijekove je odobrila kiruršku ugradnju uređaja koji stimulira vagus električnim impulsima za liječenje depresije i nekih vrsta epilepsije otporne na lijekove. Istražuje se kao moguća terapija reumatoidnog artritisa, a u budućnosti bi mogao biti uključen u liječenje Alzheimerove bolesti, multiple skleroze, klaster glavobolje i stražnjeg autoimunog uveitisa.
Stimulacija i masaža vagus živca
Znanstveno je dokazano da se starenjem smanjuje tonus vagusnog živca. Procjenjuje se da je oko 60% vagusnog tonusa genetički određeno, a na preostalih 40% možemo sami pozitivno utjecati. Brojni su načini na koje možemo stimulirati vagus i na taj način poboljšati otpornost organizma na stres. Ovim svakodnevnim jednostavnim vježbama, poput mišića, vježbamo i jačamo tonus vagus živca.
Izlaganje hladnoći
Svakodnevno izlaganje hladnoći može smanjiti simpatičku i povećati parasimpatičku aktivnost putem stimulacije vagusa. Tuširanje hladnom vodom (može se početi s 30 sekundi na kraju tuširanja pa postepeno povećavati vrijeme) ili umivanje jako hladnom vodom su neki od načina.
Duboko i sporo disanje
Većina ljudi udahne 10-14 puta u minuti. Dobar način opuštanja je ritmično duboko i sporo disanje. Šest udisaja koji trebaju biti duboki, iz ošita (tako da se trbuh izboči prema van) uz spore i duge izdisaje tijekom jedne minute povećava tonus parasimpatičkog sustava stimulacijom vagusa.
Pjevanje, pjevušenje i grgljanje
Vagusni živac je povezan s glasnicama i mišićima na stražnjoj stijenki grla. Pjevanje i pjevušenje aktivira vagus živac i povećava njegov tonus. Drugi način je grgljanje vode nekoliko puta dnevno. Grgljanje ne treba biti nježno već glasno i izazovno. Za najbolje rezultate se preporuča dnevno grgljati, gutljaj po gutljaj, nekoliko čaša vode.
Probiotici
Sve više je dokaza kako crijevna mikrobiota poboljšava funkciju mozga preko vagusnog živca. Istraživanja na miševima su pokazala da određeni probiotici smanjuju razinu hormona stresa, normaliziraju anksiozno ponašanje i umanjuju depresiju. Dobrobit se pokazala unosom nekoliko vrsta probiotika kao što su Lactobacillus Rhamnosus i Bifidobacterium Longum.
Meditacija
Blagodati meditacije su poznate od davnina što svjedoče drevne istočnjačke kulture. Meditacija stimulira vagus živac i povećava njegov tonus, a smanjuje simpatičku „borba ili bijeg“ aktivnost. Studije su pokazale da poboljšava osjećaj samopoštovanja i potencira pozitivne emocije. Slične dobrobiti dolaze i od joge i akupunkture.
Omega-3 masne kiseline
Omega-3 masne kiseline su koje tijelo ne može samo proizvesti nego se moraju unijeti izvana, primarno hranom. Najbolji izvor omega-3 masnih kiselina su masna, plava riba (sardina, skuša) te riba iz hladnih mora (haringa, losos), zatim alge, zooplankton, plodovi mora te sjemenke i orašasti plodovi. Dodaci prehrani koji sadrže pročišćeno i koncentrirano riblje ulje su vrijedan izvor omega-3 masnih kiselina u prehrani suvremenog čovjeka.
Neophodne su za razvoj i rast mozga, za uredno funkcioniranje živčanog sustava, djeluju protuupalno, snižavaju krvni tlak, smanjuju kognitivno propadanje, a mogu pomoći i u liječenju depresije, nekih vrsta epilepsije, srčanožilnih bolesti. Najbolje djeluju u prevenciji.
Često se spominje kako je nedostatak omega-3 masnih kiselina „skorbut našeg vremena“ jer se posljednjih 150 godina konzumacija tih kiselina smanjila za čak 80%. Studije su pokazale da adekvatan unos omega-3 masnih kiselina može povećati tonus vagusa i vagusnu aktivnosti i tako ojačati odgovor organizma na stres.
Tjelovježba
Redovita tjelovježba povećava razinu hormona rasta, podržava aktivnost mitohondrija u mozgu i pomaže u očuvanju kognitivnih funkcija. Stimulira vagus živac i na taj način dodatno djeluje povoljno na mentalno zdravlje. Za najbolje rezultate preporuča se 150 minuta tjelovježbe srednjeg ili jačeg intenziteta tjedno (trening s utezima, intervalni trening, brzo hodanje).
Masaža
Masaža može aktivirati vagus i povećati tonus vagusa. Posebno se ističe masaža određenih dijelova tijela kao što su stopala i karotidni sinus. Masaža karotidnog sinusa snažno aktivira vagus i može zaustaviti neke oblike ubrzanog rada srca (tahikardije) te pomoći u dijagnostici određenih srčanih bolesti. Smije je izvoditi samo liječnik.
Druženje i smijanje
Poznato je da druženje, smijanje i njegovanje pozitivnih ljudskih odnosa poboljšava raspoloženje i smanjuju razinu kortizola (glavnog hormona stresa) putem stimulacija vagusa.
U današnje vrijeme, kada smo svakodnevno izloženi visokim razinama stresa radi modernog načina života te uslijed dugotrajne pandemije Covid-19 virusa, posebno je važno brinuti o svom fizičkom i mentalnom zdravlju. Jedan od načina koji nam nudi višestruke blagodati je stimulacija vagus živca. Jednostavnim metodama koje možemo provoditi bilo kada i bilo gdje možemo pomoći svom tijelu da se opusti, lakše nosi sa svakodnevnim stresorima te dugoročno poboljšati zdravlje, raspoloženje i otpornost cjelokupnog organizma.
