Svaka od nas ima određenu iluziju kakva će biti majka, kako će majčinstvo izgledati i ono najvažnije – kako će odgajati svoju djecu. Vidjela sam sebe kao smirenu, strpljivu, mudru. (Spoiler alert: nisam uvijek ni jedno od tog troje.) Ali jednu stvar sam znala od početka – želim odgojiti dječake koji će razumjeti da svijet nije samo njihov.
- Voljela bih kada bi moji sinovi znali da snaga nema veze s time koliko možeš podići u teretani, nego s time koliko možeš biti nježan kada netko treba zagrljaj.
- Voljela bih kada bi moji sinovi naučili da je hrabrost priznati kad si pogriješio, a ne samo kad si „pobijedio“.
- Voljela bih da nauče da su kućanski poslovi – poslovi za sve. Da perilica rublja ne zna je li tipku pritisnula muška ili ženska ruka. Da se stol ne postavlja sam od sebe i da se ručak ne događa „magično“, nego da ga netko kuha, često s puno ljubavi, a još češće s puno žurbe, a i da taj netko mogu biti – oni.
- Voljela bih da moji dječaci poštuju žene, ali ne samo zato što sam ja žena i njihova mama, nego zato što će uistinu razumjeti kako žene nisu tu da im budu dadilje, navijačice, spremačice i način da produže svoju lozu. Želim da ih vide kao ljudska bića koji imaju svoje snove, granice i pravo da budu ono što žele, upravo tako kako imaju i oni sami.
- Voljela bih da nauče reći „Ne znam, ali mogu naučiti.“ „Oprosti.“ „Mogu li ti pomoći?“ – da shvate da nitko ne gubi ništa time što je pristojan, pažljiv i otvoren.
- Voljela bih ih naučiti da je hrabrost pokazati cijeli spektar svojih emocija, da suze nisu rezervirane samo za žene, kao što nije ni ranjivost, da je osjećati najveća ljudska privilegija i da je sasvim u redu tražiti pomoć kada im je teško.
- Želim da vide i moju ranjivost. Da shvate da mame nisu superjunakinje. Da nas društvo često pokušava uvjeriti da moramo biti i lijepe, i uspješne, i nasmijane, i fit, i strpljive – a da je istina puno složenija.
- Želim da rastu u svijetu gdje žene više neće morati dokazivati da su „dovoljno dobre“ samo zato što su žene.
Na kraju, želim da budu ljudi koji znaju voljeti – sebe i druge, s poštovanjem i empatijom. Da budu slobodni od onih krutih kutija u koje društvo pokušava ugurati dječake – da ne smiju plakati, da moraju biti „frajeri“, da moraju sve znati.
Ako ikad uspijem u tome, mislim da ću moći reći da sam uspjela u svojoj najvažnijoj misiji. Ne odgojiti „prave muškarce“. Nego – dobre ljude.
