Nedavno sam pročitala satiričan caption jedne od omiljenih blogerica o tome kako majčinstvo zapravo utječe na ženu. Čitajući njene riječi, nasmijala sam se do suza, ali s druge strane, navela me na razmišljanje kako me majčinstvo promijenilo. I s koliko sam se mitova susrela.
Mit broj 1 – zaljubljenost u trenutku kada rodiš
Trenutak kada sam rodila Luku, kada sam ga primila u ruke, ne mogu reći da je bio trenutak zaljubljivanja, kao što mi je jako puno mama opisivalo. Nisam bila zaljubljena, ali sam bila puna strahopoštovanja. To je jedan mali čovjek, s rukicama i nogicama, s malim prstićima, okicama, sa svojom osobnošću. To je mali čovjek kojeg sam rodila i za kojeg odgovaram. Uhvatila me panika pri pomisli kolika je to odgovornost. Rodila sam ga, tu je, živ je i sada ja brinem o njemu. Čitav svoj život brinut ću o njemu. Je li dobro, je li sretan, je li zdrav…
Zaljubljenost je stigla kasnije. Kada se prvi put svjesno osmjehnuo. Kada me pogledao u oči i primio za palac. Kada me gledao u oči dok je bio na mojim prsima. Tada sam se beskonačno i zauvijek zaljubila u njega. Dugo sam se zapravo pitala, zašto taj prvi trenutak, kada sam ga rodila, nije bio filmski, kako su mi ga opisivali. Sve dok nisam o tome progovorila i doživjela salvu komentara žena koje su se jednako osjećale. Izostao je woooow efekt i zamijenio ga je efekt – OMG, ja sam sada mama.
Mit broj 2 – majčinstvo me promijenilo na bolje
Majčinstvo me promijenilo. Postala sam hrabrija. Samouvjerenija. Zbog njega. Zbog njih. Postala sam upornija i marljivija zbog svoje djece.
Majčinstvo mi je otkrilo puno vlastitih nedostataka i dalo mi da radim na sebi. Jer, odgajanjem vlastite djece, odgajam i samu sebe. Ili bolje reći preodgajam samu sebe. Postala sam sigurnija u sebe kao ženu, ali nesigurnija u sebe kao majku. Ulaskom u taj svijet majčinstva, otvara se i Pandorina kutija zvana ODGOJNE METODE. Nikada nisam bila zbunjenija i izgubljenija. Zaboravila sam na svoj instinkt. Ali valjda će sve biti dobro dok god sam svjesna svojih nedostataka. Valjda ću pronaći način kako nedostatke pretvoriti u nešto pozitivno.
Mit broj 3 – mami treba vrijeme za sebe
Kada bi me netko pitao što bih htjela od kada sam mama? Sve se podrazumijeva, zdravlje, strpljenje… ali ono što bi mi savršeno došlo je pomoć. Često govorimo o vremenu za sebe, ali činjenica je da u trenucima kada sam izmorena, kada pregorim od svih obaveza koje kao majka, supruga i zaposlena žena imam, treba mi konkretna pomoć. Neću se oporaviti na manikuri, niti masaži. Treba mi da odspavam 2 dana u komadu i resetiram se. Treba mi da netko umjesto mene odradi sve kućanske poslove. Treba mi da netko nahrani, okupa i uspava moja dva dječaka, kada sam ja premorena. Suludo je da se vrijeme za sebe postavlja kao kriterij za mame, a meni se čini da se tu radi o temeljnim ljudskim potrebama, jer kada pitate većinu mama što im treba, odgovor je tuš i san. Dakle, da budem čista, mirisna i naspavana. Je li to zaista previše?
Mit broj 4 – postat će lakše
Pomirite se s time da ne postaje lakše. Tijelo se navikne na manje sati sna, na sve promjene kroz koje prolazi. Beba polako izrasta u todlera sa sasvim novim potrebama i fazama, koje su fizički manje zahtjevne, ali zato nastupa uloga roditelja i odgoja. I tada počinje roditeljstvo u punom smislu riječi i s punom odgovornosti. Više ne brinemo da beba bude sita i naspavana, već tada kreće faza kako napraviti sretnog čovjeka od te bebe.
Ali, moram naglasiti da koliko god ne postaje lakše, toliko se naše srce puni ljubavlju iz dana u dan i jednostavno ništa nije teško. Za svoje dijete ništa nije teško.
Za kraj, opustite se. Sve će doći na svoje. A majčinstvo je turbulentno putovanje koje niti jedna od nas ne bi mijenjala i koliko god umorne bile, svaka od nas je najsretnija što ima privilegiju tim malim ljudima biti – mama.
