Kad pomislite na Božiće iz djetinjstva, što vam prvo padne na pamet? Možda neki događaji ili božićni rituali, poput potrage po cijelom Zagrebu za savršenom jelkom s mojim tatom, gotovo uvijek u zadnji tren. Ili mama koja paničari i zabranjuje nam ulaz u kuhinju jer ne zna hoće li stići ispeći svih onih 10 vrsta kolača.
Možda su to neki mirisi? Kao miris bakine sarme u ponoć i njezinih savršeno mekanih orahnjača i makovnjača. Ili okusi? Kao okus prhkih božićnih keksića s cimetom. Možda neki ljudi, osobito oni kojih danas više nema i zbog kojih su Božići bili ipak malo posebniji? Teta koja bi nama djeci donosila hrpu čokolade, djed koji bi nam pričao posebne priče… A možda su to i neki pokloni? Kao ona Barbika balerina o kojoj sam dugo maštala i za koju sam mislila da će zauvijek ostati u mojoj mašti, a na jedno rano i snježno božićno jutro čekala me ispod jelke.
Iako svi znamo da je Božić puno više od poklona, ta tradicija poklanjanja i ostavljanja darova ispod jelke je nešto što se u našoj obitelji i dalje njeguje.
Imam osjećaj da je danas djeci sve teže pokloniti „pravi“ poklon. Mjesecima unaprijed roditelji razmišljaju što će ostaviti ispod jelke, a najveći problem je u tome što danas većina djece ima previše toga. Barbike se ne poklanjaju samo za Božić, za rođendane se više ne poklanjaju samo slatkiši, olovke i gumice za brisanje koje mirišu na jagode. Općenito gledajući, igračke se kupuju više nego prije i ne samo na posebne datume. Tu su i baka i djed te ostala uža i šira rodbina koja, naravno, želi dati i svoj doprinos. I tako se dijete za Božić nađe s bezbroj poklona ispod bora. Uh, izgleda da je taj Djed Božićnjak stvarno neki cool tip.
Zvuči odlično, no je li to zaista i potrebno? Je li to dobro za njih?
Razna istraživanja pokazala su da su djeca zaista sretnija s manje igračaka. Ne samo to, pokazala su kako kupovanje puno igračaka može imati veliki utjecaj na njihovo samopouzdanje jer će se mnogi od njih definirati onim što posjeduju, a ne onim što jesu. Osim toga, previše igračaka negativno utječe na dječju maštu, kreativnost i znatiželju. Naravno, djeci ti podatci ništa ne znače. Ona jednostavno žele puno poklona jer su… djeca.
Koliko je onda igračaka zaista puno igračaka i što napraviti u tom slučaju? Ne postoji neki magičan broj igračaka koji će garantirati da činite pravu stvar za svoju djecu. Svaka obitelj morat će to procijeniti sama za sebe.
Znači li to da ispod jelke ove godine mora biti jedan poklon? Naravno da ne. Ipak, u ovom slučaju, manje je više!
Što mi kao roditelji možemo napraviti?
- Riješite se starih igračaka. Zajedno odlučite koje ćete pokloniti ili proslijediti.
- Birajte igračke koje će trajati. Igračke koje će potaknuti njihovu maštu i kreativnost. Igračke kojih će se sjećati.
- Pripremite se i na to da će dijete možda i negativno reagirati kada vidi manje poklona ispod jelke nego inače, osobito oni stariji. Objasnite mu da pokloni nisu mjerilo koliko je netko voljen ili koliko je netko bio dobar.
- Naučite djecu da Božić nije samo poklanjanje nego i davanje. Neka ispod jelke bude jedan poklon koji ćete zajedno pokloniti onima kojima je potrebno.
- Razgovarajte sa svojim djetetom. Saznajte što je ono o čemu zaista mašta i što bi ga stvarno usrećilo. Ponekad se ideja za poklon krije u običnom dječjem crtežu ili priči koju vam je ispričalo. Poklonite im maštu.
I zapamtite, najbolji poklon koji im možete pokloniti je vrijeme provedeno zajedno. To je ono čega će se zauvijek sjećati.
