Što su dječje gliste
Dječje gliste su jedan od najčešćih ljudskih nametnika, parazita, dječje dobi, a posebno su ugrožena djeca u kolektivima– vrtićima i školama.
Epidemija se brzo širi od jednog djeteta na drugo te obično više djece u jednom kolektivu bude zaraženo dječjim glistama.
Ova bolest ponekad nije bezazlena.
Topla i vlažna sezona pogoduje širenju epidemije dječjih glista.
Vrste dječjih glista
- Mala dječja glista (Enterobius vermicularis)
- Velika dječja glista (Ascaris lumbricoides)
- Crv vlašnjak (Trichuris trichura)
Mala dječja glista (Enterobius vermicularis)
Najčešća dječja glista je mala dječja glista, Enterobius , koja izgleda poput bijelog končića, ženka je duga 8-13 mm, a mužjak 2-5 mm i ima zavinuti stražnji Životni ciklus gliste – jajašce, larva i odrasla glista – odvija se unutar ljudskog tijela kroz 2 do 6 tjedana.
Može se vidjeti u stolici djeteta koji je zaražen dječjim glistama. Ponekad je pokretna, pa se miče u stolici djeteta zaraženog dječjim glistama. Parazit je ponekad vrlo mali I teško ga je vidjeti prostim okom u stolicu a roditelji uglavnom ne obraćaju pažnju na izgled I sadržaj stolice svog djeteta.
Crijevni paraziti odlažu jajašca oko anusa djeteta tijekom noći, pa se zato najbolje otkriju pri pregledu perianalnog otiska.
Enterobius najčešći crijevni parazit dječje dobi.
Velika dječja glista (Ascaris lumbricoides)
Ascaris lumbricoides ili velika dječja glista najveći je valjkasti crv koji parazitira u čovjekovom crijevu.
Odrasli crv može živjeti u tankom crijevu čovjeka. Ženka polaže jaja koja stolicom izlaze van. Jaja sazrijevaju u vanjskoj sredini pod povoljnim uvjetima (zemlja, vlaga, toplina).
Čovjek se zarazi kad proguta zrela jajašca, iz kojih će se u crijevima razviti ličinke, iz kojih se razvijaju gliste. Kada putuje kroz krv i jednim dijelom puta prolazi kroz pluća pa može doći do nastanka respiratornih simptoma i pneumonije.
Jajašca Askarisa lako se pronalaze u stolici kod nativnog pregleda što olakšava dijagnozu. U stolici se mogu naći ili crvi ili jaja. Za indirektnu dijagnozu mogu se koristiti i imunološki testovi, ali oni nisu specifični pa su nepouzdani i rijetko se koriste.
Crv vlašnjak (Trichuris trichiura)
Trichuris trichiura, poznatiji kao crv vlašnjak, jest nametnik karakteristična izgleda koji također živi u crijevu čovjeka. Ženka u crijevu polaže jaja koja stolicom izlaze van iz tijela te vani na toplom sazrijevaju, nakon čega postaju zarazna. Čovjek se zarazi kada proguta takva zrela jajašca.
Rjeđe se susreće kod nas, a češće se javlja u tropskim područjima zbog lošije higijene i boljih klimatskih uvjeta za sazrijevanje jajašaca.
Za dijagnosticiranje ovog parazite koristi se nativni pregled stolice u kojoj se pronađu jaja karakterističnog izgleda.
Kako se prenosi dječja glista?
Infestacija ide preko nečistih ruku ili neoprane hrane (povrća i voća) koji su bili u dodiru za zaraženom zemljom.
Jaja se mogu nalaziti osim u hrani, u vodi, odjeći, posteljini, rublju ili općenito u prirodi, gdje im pogoduju topli i vlažni uvjeti.
U dječjim kolektivima širenje parazita je češće, osobito što su djeca mlađa, zbog specifičnosti rane dječje dobi. Naime, mala djeca ne znaju sama dobro oprati ruke, niti se obrisati nakon nužde a igračke i druge predmete prinose ili stavljaju u usta. S druge strane u kolektivima je mnogo djece duže vremena u bliskom kontaktu što pogoduje širenju epidemije.
Često je prisutna i autoinfekcija kada se dijete ponovo samo zarazi, koja doprinosi bržem i dužem širenju zaraze u kolektivima.
Simptomi dječjih glista
Najčešći simptomi su:
- svrbež analne regije
- bol u trbuhu.
Svrbež analne regije nastaje zbog toga što ženke male dječje gliste noću odlažu jaja.
Svrbež je češći i intenzivniji noću, pa dijete može slabije spavati, budi se noću zbog svrbeža a po danu i je umorno i neraspoloženo. Zbog toga što se dijete češka u predjelu analne regije može doći i do bakterijske infekcije.
Često je bol u trbuhu vodeći simptom, pa dijete slabije jede i stagnira na težini, nezadovoljno je, blijedo i ima podočnjake. Trbuh je pri pregledu obične neupadan, tj. bezbolan na palpaciju, a kada se dijete pita gdje ga boli, obično pokazuje na bol oko pupka.
Ako se u tom slučaju, ne posumnja na dječje gliste, obično obavi čitav niz pregleda (krvna slika, UZ abdomena, pregled gastroenterologa, kirurga…) da bi se jednom jednostavnom dijagnostikom pregledom stolice i perinatalnog otiska koji je pozitivan na dječje gliste dokazao pravi uzročnik i dala terapija.
Ostali simptomi prisutni kod djece koje imaju gliste:
- griženje noktiju,
- kopanje nosa.
- brzo umaranje,
- manjak energije,
- bolovi u mišićima nogu,
- bljedilo,
- podočnjaci,
- nesanica,
- slabije raspoloženje,
- manjak koncentracije.
Simptomi kod infestacije velikim glistama
Zaraza se često javlja bez nekih posebnih simptoma.
Od tegoba se uglavnom javljaju respiratorni simptomi koji mogu biti praćeni blago povišenom tjelesnom temperaturom, a teže infestacije mogu uzrokovati neodređene bolove u trbuhu i mučninu. Ako je infestacija izrazito teška, može doći i do začepljenja lumena crijeva, no takve se kliničke slike viđaju izuzetno rijetko.
Simptomi kod infestacije Crvom vlašnjakom
Infestacija je najčešća kod djece između 5 i 15 godina, a simptomi su uglavnom blagi ili zaraza prolazi bez simptoma (premda ponekad nastaju upalne promjene na sluznici crijeva).
Kod zaraze sa većim brojem uzročnika i kod mlađe djece mogu se javiti kronični sluzavo-krvavi proljevi, a može se uočiti i blaža anemija.
Komplikacije
U ekstremnim slučajevima mogu nastati i ozbiljne komplikacije, osobito kada dolazi do prodora u peritonealnu šupljinu, slijepo crijevo ili ženski spolno-mokraćni sustav (zbog kratke mokraćne cijevi i blizine anusa, gdje se nalaze testisi).
Dijagnostika
Često roditelji sami opaze gliste u stolici kako se miču, ili su nepokretne kao končići.
Najpouzdaniji dokaz je pregled stolice i perianalnog otiska. Ponekad treba obaviti I ponavljajući uzorak (3x) da bi se dokazalo prisustvo dječje gliste.
Za uzimanje uzorka stolice i otiska potrebni su:
- Kutijica za uzimanje stolice
- Predmetno stakalce sa selotejpom
Stolica se uzima u kutijicu za uzimanje stolice koja se može kupiti u ljekarni ili nabaviti u pedijatrijskoj ordinaciji.
Postupak uzimanja stolice:
U posudici za uzimanje uzorka stolice se mala žličica kojom se sakupi komadić stolice, dovoljno do veličine graška. Stolica može biti sakupljena i dan ranije.
Stakalce za uzimanje analnog otiska se također može nabaviti u ljekarni ili kod pedijatra. Na stakalcu je nalijepljen (ako već nije treba staviti), prozirni selotejp.
Postupak uzimanja analnog otiska:
Ujutro, dok je još dijete toplo, u krevetu, selotejp se odlijepi sa stakalca i nalijepi na anus djeteta (jer se u tom području nalaze jajašca parazita). Zatim se vrati se natrag na stakalce, da bi se pod mikroskopom moglo pogledati da li u uzorku ima jajašca ili ne. Uzorak na stakalcu mora biti svježe uzet, istoga dana za analizu.
U krvnoj slici obično postoji povećani broj eozinofila koji mogu ukazati na prisutnost parazitarne infekcije.
Što ako pronađete dječju glistu u stolici
Ako roditelji primijete gliste u stolici djeteta trebaju se javiti pedijatru ili liječniku obiteljske medicine zbog terapije.
Terapija se daje djetetu kod kojeg su nađene gliste, ali se i svim ukućanima te mogućim kontaktima, daje profilaksa.
Kod kuće i u kolektivu koje pohađa dijete kod kojeg su nađene gliste, treba provesti pojačanu higijenu okoliša, posteljine, odjeće djeteta I svoje osobne, te čišćenje I pranje igračaka s kojima se dijete svakodnevno igra.
Liječenje dječjih glista
Terapija traje tri dana i mora se ponoviti za 10 do 15 dana, obično 14 dana. Važno je da I svi ukućani i bliži kontakti s djetetom (vrtićka grupa, razred) kod kojeg su dijagnosticirane gliste, uzmu jedan dan lijek kao profilaksu.
Lijek se prepisuje na liječnički recept.
Uz terapiju potrebno je primijeniti I sve higijenske mjere, promijeniti I posteljinu oprati na visokoj temperaturi kao I odjeću djeteta, redovito prati ruke prije jela a naročito nakon nužde, redovito se kupati. Djetetu redovito rezati nokte.
Kako spriječiti pojavu dječje gliste
U prvom redu je važno održavanje higijene — osobne higijene i higijene okoliša u kojem dijete boravi, kod kuće i u vrtiću odnosno školi.
Redovito pranje ruku, osobito nakon nužde, te upotreba blagih dezinficijensa, tekućih sapuna za ruke I jednokratnih ručnika.
Preporuča se pranje odjeće i posteljine, na višim temperaturama.
Higijena okoliša – doma u kojem dijete boravi se sastoji u redovitom čišćenje, a u slučaju pojave glista i dodatna dezinfekcija prostora i površina sa adekvatnim dezinficijensima (može i alkohol ili alkoholni ocat za kućanstva).
Također se mora provesti i pojačana higijena u vrtiću ili školi ako se pojave dječje gliste.
Prirodni lijekovi za dječje gliste
Od prirodnih lijekova mogu se preporučiti određene namjernice koja može pomoći u liječenju. Zdravom prehranom se može ojačati i imunološki sustav općenito.
Dakle, neke namjernice djeluju pozitivno na mikrobiotu organizma koja omogućava brže uklanjanje glista iz organizma.
Od namjernica koje se preporučuju za odrasle su: češnjak, mrkva, pelin, kora bijele vrbe (salicilna kiselina) te jabučni ocat.
U prehrani djece se češnjak može dati ako je dijete veće I dobro ga podnosi. Mrkvu, dapače, i malo dijete može jesti I uobičajena je namjernica već od najranije dobi djeteta. Pelin je gorak te ga dijete sigurno neće prihvatiti, a kora bijele vrbe također nije dobra za organizam djeteta jer sadrži salicilnu kiselinu kao I aspirin koji je kontraindicirani medikament u dječjoj dobi. Jabučni ocat se može ponuditi većoj djeci, u nekom jelu (npr. salati) ali razrijeđen, zbog kiselosti.
Jačanje kompletnog organizma djeteta, svim ostalim lijekovima za imunitet, namijenjenih djeci, se također preporuča.
Zdrava prehrana je samo pomoćna metoda liječenja uz terapiju koju propiše liječnik.
Zaključak
Pojava dječjih glista u dječjim kolektivnima, vrtićima i školama česta je i u razvijenim zemljama. Tome mogu pogodovati i topla i vlažna klima.
Dijete se obično tuži na svrbež oko perianalne regije i nespecifične bolove u trbuhu. Ako bolest duže traje, dijete može biti umorno, smanjene energije, blijedo s podočnjacima te mogu biti prisutni i bolovi u mišićima. Često je prisutan i simptom kopanja nosića i griženja noktiju.
Roditelji obično primijete kada vide gliste u stolici djeteta.
Analizom stolice i/ili perinatalnog otiska sa sigurnošću se može dokazati mala dječja glista. Terapiju prepisuje pedijatar ili liječnik obiteljske medicine, koji će preporučiti i profilaksu za ostale članove obitelji i kontakte (dječji vrtić, škola). Terapija traje 3 dana i treba je ponoviti za 14 dana.
Profilaksu je dovoljno provesti samo jedan dan.
Pored terapije treba provoditi i pojačane higijenske mjere kod kuće i u kolektivu.
Zdrava prehrana i jačanje imuniteta su samo potpora terapiji djece koje imaju gliste.
