Bipolarni afektivni poremećaj - Simptomi, uzrok i liječenje

25.11.2020.

Bipolarni afektivni poremećaj - Simptomi, uzrok i liječenje

Bipolarno afektivni poremećaj se ubraja među 10 svjetskih najvećih javnozdravstvenih problema. Saznajte koji su simptomi i kako se može pomoći ako ih prepoznate.

Što je bipolarni afektivni poremećaj?

Bipolarni afektivni poremećaj je poremećaj raspoloženja karakteriziran izmjenama epizoda manije, hipomanije i depresije. Osim što utječe na raspoloženje, utječe i na energiju, aktivnost, spavanje, spoznajne funkcije i ponašanje oboljelih osoba. Ovaj je poremećaj ranije bio poznat pod nazivom manična depresija.

Koji su znakovi i simptomi bipolarnog poremećaja?

Bipolarni se poremećaj može prezentirati manijom, hipomanijom ili velikom depresivnom epizodom, ali i promjenama raspoloženja koje su miješanog karaktera, tj. imaju obilježja i depresije i manije u isto vrijeme.

Težina simptoma znatno varira među pojedinim bolesnicima, a varira i u epizodama pojedinog bolesnika. Pojedini pacijenti ulaze u stanje normalnog raspoloženja i postižu remisiju, dok drugi iz jednog tipa epizode izravno prelaze u drugi (npr. iz teške depresivne epizode u maniju), bez postizanja normalnog raspoloženja, tzv. eutimije.

Bipolarni poremećaj se najčešće prvi put manifestira kao velika depresivna epizoda, no kao prva epizoda može se javiti i manija i miješani oblik. Učestalost pojave prve epizode prema vrsti epizode je sljedeća:

  • Velika depresivna epizoda – 54%
  • Manija – 22%
  • Miješana epizoda (istovremeno prisustvo i depresije i manije) – 24%

Manična epizoda

Manična epizoda uključuje značajne promjene raspoloženja, energije, aktivnosti, ponašanja, spavanja i spoznaje. Javljaju se sljedeći simptomi (čiji intenzitet značajno varira):

  • Abnormalno povišeno, iritabilno i labilno raspoloženje koje je ujedno i osnovni simptom nužan za dijagnozu manije. Klasična manija je obilježena neobično dobrim, euforičnim, povišenim raspoloženjem, koje može pratiti: manjak inhibicije (npr. nošenje odjeće žarkih boja ili skidanje odjeće u javnosti), zanemarivanje socijalnih ograničenja, prijateljsko ophođenje sa svima, neprestana potraga za stimulacijom i socijalnim aktivnostima koje mogu biti zabavne za okolinu, ali i naporne jer bolesnici u tom stanju ne mare za potrebe drugih ljudi.
  • Drugi osnovni dijagnostički simptom manije je stalno povišena razina energije i aktivnosti. Puno je planova, no sve je obilježeno impulzivnošću, lošim procjenama i zanemarivanjem rizika. osoba se lako upušta u nove i nepromišljene poslovne pothvate ili troši novac preko svojih financijskih mogućnosti. Javljaju se nevjera ili seksualni susreti sa strancima te neoprezna vožnja. Uz to, bolesnici često ne mogu dovesti mnogo zadataka i projekata koje su započeli do kraja.
  • Manični pacijenti imaju pojačan osjećaj blagostanja i samopouzdanja, primjerice, neki vjeruju da imaju posebnu vezu s Bogom ili slavnim osobama ili imaju neke posebne talente te često imaju obilježja psihoze.
  • Manija je tipično obilježena smanjenom potrebom za snom, koja je različita od nesanice i uključuje nemogućnost spavanja unatoč osjećaju umora. Manični se bolesnici osjećaju odmorenima ili energičnima unatoč tome što su spavali samo nekoliko (npr. tri) sata ili uopće nisu spavali te se može dogoditi da ne spavaju danima.
  • Kognitivni simptomi manije uključuju povećanu mentalnu aktivnost, misli koje su brze i lako otklonive te nemogućnost razlikovanja važnih od nevažnih misli. To rezultira poplavom ideja i naglim promjenama nepovezanih tema tijekom razgovora. Govor je glasan ili ubrzan, težak za prekinuti i često pun šala, pjevanja i dramatičnih gestikulacija. Često se koriste neprimjereni komentari i psovke.
  • Bolesnici se uglavnom ne sjećaju događaja koji su im se dešavali tijekom manične epizode.

Kao rezultat maničnog ponašanja, poremećeno je psihosocijalno funkcioniranje te je često bolesnika nužno hospitalizirati kako bi ga se zaštitilo od posljedica vlastitog ponašanja, posebno ako je bolesnik psihotičan.

Tijek manije može biti označen naglim početkom i epizodama koje mogu brzo napredovati tijekom nekoliko dana. Trajanje maničnih epizoda je od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Prema jednoj studiji, četvrtina bolesnika oporavak ostvari unutar 4 tjedna od početka bolesti, a u 50 do 75% slučajeva unutar 7 do 15 tjedana. Bolesnicima tipično nakon epizode manije ne zaostaju nikakvi simptomi.

Hipomanija

Hipomanija je stanje slično maniji, ali su simptomi manje naglašeni, npr. samopouzdanje je visoko, ali nikada onako grandiozno kao kod manije; iako bolesnici imaju puno ideja, misli su kreativne i organiziranije te uspjevaju biti produktivni. Nema psihotičnih elemenata i hipomanija gotovo nikada nije razlog hospitalizacije.

Tijek hipomanije je generalno takav da naglo počne i pogoršava se tijekom jednog do dva dana. Epizode prođu brzo, za nekoliko tjedana, u najvećem broju slučajeva između 3 i 6 tjedana od početka.

Hipomanični simptomi u nekih pacijenata mogu biti jako kratki, za razliku od maničnih simptoma. Bez obzira na to, simptome hipomanije treba shvatiti ozbiljno jer mogu upućivati na nestabilnost bolesti i potrebu za terapijom.

Depresivna epizoda

Radi se o značajnim promjenama raspoloženja, ponašanja, energije, spavanja i spoznaje, različitog intenziteta. Slično unipolarnoj depresivnoj epizodi, javljaju se sljedeći simptomi:

  • Manjak volje, interesa i inicijative
  • Usporene mentalne i fizičke aktivnosti (npr. spor i mekan govor s malo sadržaja)
  • Minimalan interes za ugodne aktivnosti (npr. spolni odnos, druženja ili sport)
  • Niska razina energije
  • Poremećaj koncentracije i pamćenja
  • Značajne su promjene apetita, bilo u smislu smanjenog apetita i gubitka na težini ili pojačanog apetita i debljanja
  • Iako su spori, neki bolesnici budu uznemireni i ne mogu sjediti mirno ili bez prestanka pomiću ruke
  • Poremećaji spavanja su česti, kako nesanica tako i prekomjerno spavanje (hipersomnija)
  • Slab kontakt očima, loša higijena i često zapušten izgled
  • Osjećaj bespomoćnosti i beznadežnosti
  • Osjećaj bezvrijednosti i krivnje
  • Česte suicidalne misli i ponašanje
  • Česti su i fizički simptomi, kao što su bolovi u tijelu ili probavne tegobe

Tijek bolesti kod velike depresivne epizode u sklopu bipolarnog poremećaja varira — može nastati naglo ili se polako razvijati tijekom nekoliko tjedana do mjeseci. Epizode tipično traju nekoliko mjeseci. Oporavak u četvrtine slučajeva nastupa unutar 6 tjedana od početka, ali u najvećem broju slučajeva između 15 i 35 tjedana. Za razliku od manije, nakon oporavka osoba i dalje često ima neke od simptoma.

Miješane epizode

Epizode bipolarne manije, hipomanije i velike depresivne epizode mogu biti praćene suprotnim simptomima te se tada zovu epizode s miješanim obilježjima, kao što je npr. depresivna epizoda s miješanim obilježjima hipomanije.

Takve miješane epizode mogu se javiti samostalno ili nastati iz čiste manije, hipomanije ili depresije. Mogu trajati tjednima do mjesecima i mogu ili ući u remisiju ili evoluirati u čistu depresiju. Iako je manija s miješanim obilježjima česta, takve epizode vrlo rijetko prelaze u čistu maniju. Miješane epizode se javljaju često, a prema jednom izvještaju, kod čak 20 do 70% slučajeva.

U usporedbi s ostalim vrstama epizoda, pacijenti s miješanim obilježjima imaju veći rizik za suicidalne ideje i ponašanja te češće boluju od anksioznosti i zlouporabe droga.

Psihoza

Psihotična obilježja uključuju:

  • Deluzije ili pogrešna vjerovanja. Često se radi o uvjerenju o grandioznosti ili uzvišenosti, a teme su najčešće proganjanje, seksualnost, religija ili politika.
  • Halucinacije ili lažne osjetilne percepcije koje su tipično slušne.
  • Može se javiti i dezorganizirano razmišljanje i ponašanje.

Psihoza se najčešće javlja tijekom manične epizode, no isto tako može se javiti i tijekom velike depresivne i miješane epizode. U hipomaniji nikada nema psihoze, a ako se javlja psihoza, epizoda se smatra maničnom.

Istraživanja su pokazala da barem 61% bolesnika s bipolarnim poremećajima doživi barem jedan psihotični simptom i da su deluzije češće od halucinacija. Nije jasno jesu li psihotična obilježja povezana s težim tijekom bolesti.

Tko može imati bipolarni poremećaj?

Bipolarni poremećaj je česta bolest u populaciji i čest je uzrok invaliditeta. Smatra se da oko 1 do 3% odraslih osoba boluje od bipolarnog poremećaja, a javlja se jednako često i u muškaraca i u žena. Dob u kojoj se bipolarni poremećaj tipično javlja je od 15. do 30. godine života, a najčešće se javlja oko 19. godine.

Uzrok bipolarnog poremećaja?

Uzrok bipolarnog poremećaja je složen i kombinacija je međudjelovanja genetike i bioloških te psiholoških i socijalnih čimbenika.

  • Genetika. Često se postavlja pitanje je li bipolarni poremećaj nasljedan. Genetska sklonost kod bipolarnog poremećaja ima važnu ulogu. Smatra se da osoba ima šansu za razvoj bipolarnog poremećaja od 10 do 15% ako ima oboljelog roditelja, odnosno brata ili sestru. Kod jednojajčanih blizanaca, ako jedan blizanac ima bipolarni poremećaj, drugi ima čak 40 do 70% šanse da tijekom života također razvije bipolarni poremećaj.
  • Poremećaj strukture i funkcije mozga. Napredne tehnike oslikavanja mozga osoba s bipolarnim poremećajem otkrile su promjene u strukturi i funkciji mozga oboljelih. Još uvijek nije razjašnjeno jesu li te promjene uzrok ili posljedica bipolarnog poremećaja.
  • Upalno stanje. U krvi osoba oboljelih od bipolarnog poremećaja nađeni su povišeni markeri upale, što može upućivati na to da je bipolarni poremećaj imuniteta povezan s poremećajem imunološke regulacije.

Drugi čimbenici kao što su:

  • Starija dob oca pri začeću, koja povećava rizik za nastanak genetskih mutacija.
  • Stresni događaj tijekom djetinjstva, koji ukljčuje emocionalno i seksualno zlostavljanje.

Kako se dijagnosticira bipolarni poremećaj?

Ne postoji jedan test za dijagnosticiranje bipolarnog poremećaja. Na bipolarni poremećaj treba posumnjati u bolesnika koji imaju depresiju, hipomaniju, maniju ili miješane epizode. U početnoj evaluaciji uzimaju se detaljni podaci iz povijesti bolesti bolesnika i njegove obitelji kako bi se otkrila dinamika koja može upućivati na razvoj bipolarnog poremećaja.

Uz detaljni mentalni i fizički status rade se osnovne hematološke i biokemijske pretrage, uključujući status štitnjače i pretragu urina na prisustvo lijekova i droga.

Važno je isključiti druge poremećaje koji mogu oponašati simptome bipolarnog poremećaja, kao što su druge psihijatrijske bolesti te određena endokrinološka ili neurološka stanja. Isto tako, uzimanje određenih lijekova i zlouporaba droga mogu dovesti do poremećaja raspoloženja koja se viđaju kod bipolarnog poremećaja.

Postavljanje dijagnoze bipolarnog poremećaja često je komplicirano i dugotrajno. Nerijetko se dogodi da se bipolarni poremećaj u početku dijagnosticira i liječi kao obična (unipolarna) depresija. Do konačne dijagnoze često prolazi i do 10 godina, s obzirom da je za dijagnozu potrebna prisutnost i maničnih ili hipomaničnih epizoda.

Nažalost, što više vremena protekne od prvih simptoma do dijagnoze i prave terapije, to je veći rizik za lošiji ishod bolesti. Cilj je rano otkrivanje i liječenje bolesti te prevencija novih epizoda.

Kako se liječi bipolarni poremećaj?

Terapija lijekovima

Različito se pristupa liječenju maničnih, odnosno hipomaničnih epizoda i velike depresivne epizode, a koriste se lijekovi iz skupine antipsihotika, antiepileptika i antidepresiva.

Lijekovi se koriste samostalno ili u kombinacijama, terapija je individualna s obzirom na samu dinamiku bolesti pojedinog pacijenta, raniju terapiju, nuspojave, druge lijekove koje uzima i eventualno druga medicinska stanja od kojih boluje.

Stabilizatori raspoloženja, kao je što su litij i određeni antiepileptici, koriste se u bilo kojoj fazi bolesti u kombinaciji s drugim lijekovima, a u stabilnoj fazi se teži terapiji samo sa stabilizatorom raspoloženja.

Psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje

Radi se o terapijskim postupcima koji se provode u mirnijim fazama bolesti i koji za cilj imaju bolesnika osposobiti i ojačati za što uspješnije funkcioniranje u obitelji i društvu (škola, fakultet, radno mjesto).

Ostalo

S obzirom da populaciju bolesnika s bipolarnim poremećajem često prati metabolički sindrom te da lijekovi mogu povećavati rizik od kardiovaskularnih bolesti, sve je više istraživanja koja istražuju dodatne modalitete koji su komplementarni klasičnoj terapiji, a koji mogu pomoći u kontroli simptoma i nuspojava lijekova.

Radi se o nutritivnoj protuupalnoj prehrani i dodacima (npr. omega-3 masne kiseline), s ciljem smanjenja upale u organizmu, potpore optimalnijem metabolizmu i funkcioniranju mozga.

Sve je više dokaza da je fizička aktivnost iznimno važna za oporavak osoba s bipolarnim poremećajem. Jedna je studija pokazala da su bolesnici koji su hodali 5 dana u tjednu, i to samo 40 minuta, bili manje depresivni i anksiozni od onih koji nisu hodali. Isto tako, pokazalo se da kratkotrajno intenzivno vježbanje, kao što je kretanje na traci za trčanje tijekom 20 minuta na 70% maksimalne vrijednosti pulsa, dovodi do značajnog poboljšanja raspoloženja.

U težim slučajevima je ponekad potrebno bolničko liječenje.

Što se može očekivati poslije terapije za bipolarni poremećaj?

Nakon terapije manične ili depresivne epizode i stabilizacije, bolesnike je potrebno redovito ambulantno pratiti, kako bi se na vrijeme otkrilo eventualno pogoršanje.

Bipolarni poremećaj i drugi zdravstveni problemi

Mnogi bolesnici koji pate od bipolarnog poremećaju imaju barem jednu dodatnu psihijatrijsku ili drugu medicinsku bolest, a mnogi ih imaju nekoliko.

Od psihijatrijskih bolesti najčešće su:

  • Anksioznost
  • Zlouporaba droga i alkohola
  • Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću
  • Poremećaj hranjenja
  • Intermitentni eksplozivni poremećaj
  • Poremećaj osobnosti
  • Post traumatski stresni poremećaj (PTSP)

Od drugih bolesti najčešće su:

  • Artritis
  • Bol u leđima
  • Kardiovaskularne bolesti (hipertenzija, angina pectoris, ateroskleroza, infarkt miokarda)
  • Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB)
  • Dijabetes
  • Gastritis i želučani vrijed
  • Glavobolja
  • Hipotireoza
  • Metabolički sindrom
  • Ovisnost o nikotinu

Koliko je opasan bipolarni poremećaj?

Intenzitet simptoma varira od osobe do osobe i od epizode do epizode u iste osobe. Ovisno o tome, osoba može biti opasna za sebe ili svoju okolinu. Pokazalo se da osobe koje boluju od bipolarnog poremećaja imaju veći rizik za nasilno ponašanje, kao i za to da budu žrtve nasilja. Osobe koje boluju od bipolarnog poremećaja umiru oko 9 godina ranije od osoba iz opće populacije.

Među oboljelima od bipolarnog poremećaja, oni koji imaju pridružene kronične bolesti imaju lošiju prognozu — imaju manju šansu da se oporave od depresivne epizode, imaju češći povrat epizoda, više su anksiozni i zloupotrebljavaju droge, slabije psihosocijalno funkcioniraju, imaju više pokušaja suicida te sveukupno veću smrtnost.

Pokazalo se da pravodobno prepoznavanje i liječenje dodatnih bolesti u osoba s bipolarnim poremećajem može dovesti do smanjenja prijevremene smrtnosti.

Bipolarni poremećaj i samoubojstvo (suicid)

Procjenjuje se da dvije trećine bipolarnih bolesnika tijekom velike depresivne epizode pomišlja na samoubojstvo (suicid), njih 10 do 15% ga i izvršava, a prema nekim autorima ta je brojka još veća.

Prema istraživanjima, pokušaji suicida su povezani sa sljedećim obilježjima bolesnika:

  • Ako bolesnik nikada nije bio u braku
  • Ako je bolesnik bio fizički ili seksualno zlostavljan
  • Rana dob početka bipolarnog poremećaja (prije 25. godine)
  • Ako bolesnik ima depresivne simptome
  • Ako bolesnik ima epizodu s miješanim obilježjima
  • Ako se javljaju epizode koje su progresivne i sve teže svakom pojavom
  • Ako postoje pridruženi psihijatrijski poremećaji kao što su anksioznost i zlouporaba alkohola ili droga
  • Suicid u obitelji

Glavni čimbenici rizika za počinjenje suicida uključuju osjećaj beznadnosti i raniji pokušaj suicida.

O postporođajnoj depresiji možete naučiti više u ovom članku.

Bipolarni poremećaj je ozbiljni duševni poremećaj koji utječe na sve aspekte života, a može biti i opasan po život. Iznimno je važno prepoznati promjene raspoloženja kod sebe ili svojih bližnjih, bilo u smislu povišenog ili sniženog raspoloženja, i na vrijeme potražiti pomoć i mišljenje stručnjaka.

Članak napisala:

dr. med. Ana Balažin Vučetić

dr.med., spec.pedijatrije - radi kao pedijatar u ambulanti primarne zdravstvene zaštite djece u Zagrebu. Posebna područja njenog interesa uključuju holistički pristup zdravstvenoj zaštiti, rani neurorazvoj te nutritivne potrebe i prehranu trudnica te male djece koja predstavlja temelj zdravlja, rasta i razvoja. Rođena je u Bjelovaru, gdje je završila osnovnu školu i Opću gimnaziju, a Medicinski fakultet u Zagrebu završava 2006. godine. Majka je jednog djeteta. U slobodno se vrijeme bavi jogom, meditacijom i pisanjem.

Ostali članci