Kao pedijatar, svakodnevno razgovaram s roditeljima koji se prvi put susreću s nečim što ih zbuni i zabrine: njihova beba, do tada vesela i nasmijana, iznenada plače svaki put kada oni izlaze iz sobe. Čak i kada ostaje s osobom koju poznaje, dijete je uznemireno, plače, pruža ruke i ne želi se odvojiti. To može biti iscrpljujuće i za dijete i za roditelja, ali dobra vijest je da je to potpuno normalna razvojna faza. Govorimo o separacijskoj anksioznosti.
Što je separacijska anksioznost?
Separacijska anksioznost je osjećaj straha i uznemirenosti koji dijete osjeća kad se odvoji od roditelja ili druge primarne osobe za vezivanje (najčešće majke). To je znak da je dijete razvilo sigurnu emocionalnu povezanost, ali još uvijek nije dovoljno zrelo da shvati da roditelj i dalje postoji, iako ga trenutno ne vidi.
Za dijete koje tek razvija osjećaj za vrijeme, prostor i stalnost objekta, izlazak roditelja iz sobe može izgledati kao gubitak i izazvati stres.
Kada se najčešće javlja separacijska anksioznost kod beba?
Prvi znakovi obično se javljaju između 6. i 8. mjeseca, a najizraženija je oko 9. do 18. mjeseca. Kod neke se djece može povremeno javljati i do 3. godine, posebno u novim situacijama (jaslice, nova osoba, teta čuvalica, preseljenje…)
Ova pojava je normalna i prolazna, ali može biti emocionalno zahtjevna za cijelu porodicu.
Kako prepoznati separacijsku anksioznost kod beba?
Tipični znakovi uključuju:
- plač kad roditelj napusti sobu, čak i nakratko
- nemogućnost da se smiri s drugom osobom
- strah od nepoznatih ljudi (tzv. „strah od stranaca“)
- noćno buđenje uz plač i traženje roditelja
- stalno traženje blizine, fizičkog kontakta.
Ovi znakovi su najizraženiji u situacijama kada se dijete nalazi u nepoznatom okruženju ili kada se rutina promijeni.
Kako pomoći djetetu da savlada separacijsku anksioznost?
Postepeno navikavanje na odvajanje
Ako znate da se dijete uskoro mora priviknuti na jaslice ili čuvanje, počnite s kraćim odvajanjima kod kuće. Na primjer, otiđite u drugu sobu na nekoliko minuta, a zatim se vratite s osmijehom ili djeca koji imaju privilegiju na baku i djeda, odličan je izbor u prerastanju ovih epizoda.
Uvijek se pozdravite prije odlaska
Ne „nestajte“ bez pozdrava, jer to može povećati nesigurnost. Radije razvijte kratak i stalan ritual pozdravljanja (npr. zagrljaj + “vidimo se uskoro”) kako bi dijete naučilo da se vi uvijek vraćate.
Ostanite smireni i sigurni
Djeca čitaju naše emocije. Ako roditelj djeluje nervozno ili krivo zbog odvajanja, dijete osjeti nesigurnost. Pokažite mu da vjerujete da će sve biti u redu.
Raspored i rutina su ključni
Dnevna rutina daje djetetu osjećaj predvidljivosti i sigurnosti. Ako zna kad ide spavanje, kad je vrijeme za igru i tko ga čuva, lakše će prihvatiti i privremena odvajanja.
Dajte djetetu “prijelazni objekt”
Mekana dekica, omiljena igračka ili nešto što ima vaš miris može djetetu pomoći da se osjeća povezano s vama čak i kad niste tu.
Koji postupci roditelja mogu odmoći u savladavanju separacijske anksioznosti?
- Iskradanje iz kuće bez pozdrava – stvara nepovjerenje jer dijete ne zna kad i zašto ste nestali
- preduga opraštanja – duže pozdravljanje može pojačati stres i zbunjenost
- negiranje dječijih osjećaja – fraze poput „nemaš ti zbog čega plakati“ ili „to je glupo“ umanjuju djetetove emocije. Umjesto toga, recite: „znam da ti je teško sada, ali mama se vraća uskoro“
- česta promjena osoba koje brinu o djetetu – stalne promjene mogu povećati nesigurnost.
Separacijska anksioznost je normalan i zdrav dio razvoja. Ona pokazuje da je dijete razvilo vezu s roditeljima, ali da još uči da je sigurno čak i kada niste pored njega.
Strpljenje, rutine i nježno navikavanje na kratka odvajanja pomažu djetetu da izgradi samopouzdanje i sigurnost. Imajte na umu da svako dijete prolazi kroz ovu fazu na svoj način, ali uz vašu podršku, ljubav i dosljednost, iz nje izlazi emocionalno snažnije.
