Neurogeni mjehur je stanje kod kojeg postoji disfunkcija mokraćnog mjehura uzrokovana oštećenjem živčanog sustava, bilo na razini mozga, kralježnične moždine ili perifernih živčanih vlakana.
Mišići i živčana vlakna mokraćnih puteva rade koordinirano kako bi se mokraćni mjehur polako punio, a potom, nakon signala iz mjehura da se mjehur dovoljno napunio, kako bi se mokrenjem učinkovito ispraznio. Živci prenose impulse iz središnjeg živčanog sustava koji reguliraju rad mokraćnog mjehura. Ako dođe do prekida u prijenosu živčanih impulsa, zbog npr. ozljede ili razvojne malformacije, nastaje neurogeni mjehur.
Dijete s neurogenim mjehurom ima probleme sa zadržavanjem ili otpuštanjem mokraće iz mokraćnog mjehura, što uzrokuje niz simptoma.
Uzroci neurogenog mjehura
Neurogeni mjehur je kod djece najčešće je uzrokovan prirođenom razvojnom malformacijom kralježnične moždine, ali može biti uzrokovan i nekim drugim stanjem koje dovodi do oštećenja živaca koji reguliraju rad mokraćnog mjehura.
Ovo su najčešća stanja koja uzrokuju neurogeni mjehur kod djece:
- spina bifida
- cerebralna paraliza
- traumatska oštećenja kralježnične moždine.
Spina bifida
U čak 90% slučajeva u djece, neurogeni mokraćni mjehur je uzrokovan spinom bifidom. Meningomijekolela je najčešći tip spine bifide koji je povezan s neurogenim mjehurom.
Radi se o prirođenoj malformaciji zatvaranja neuralne cijevi, a koja nastaje tijekom ranog razvoja ploda u maternici. Dolazi do nepotpunog razvoja kralježnične moždine i/ili dijela kralježnice unutar kojeg je moždina smještena, spinalnog kanala.
Postoje različiti tipovi spine bifide različitih stupnjeva i razina oštećenja živčanih vlakana, a koji mogu biti u rangu od teškog neurološkog oštećenja čitavog donjeg dijela tijela, do onih koji ne uzrokuju značajne simptome (okultna spina bifida).
U pojedinim slučajevima spina bifida je očita već na porođaju, a kod suptilnijih varijanti otkriva se tek detaljnim pregledom završnog dijela kralježnice i donjeg dijela tijela te ciljanom dijagnostičkom obradom.
Kod postojanja i najmanje sumnje na poremećaj zatvaranja neuralne cijevi kod beba (neobična građa završnog dijela kralježnice sa rupicama, dlačicama, kvržicama i sl.), preporuča se do 6. mjeseca života učiniti ultrazvučni pregled lumbosakralnog dijela kralježnice.
Cerebralna paraliza
Cerebralna paraliza je skupina neuroloških stanja koja uzrokuju trajni poremećaj pokretanja tijela i koordinacije mišića. Cerebralna paraliza nastaje kao posljedica oštećenja mozga u periodu prije rođenja, tijekom porođaja ili ubrzo nakon rođenja.
Simptomi cerebralne paralize često nisu jasno izraženi u ranoj dojenačkoj dobi, no s vremenom, kako se dijete razvija, oni postaju sve očitiji. Neurogeni mjehur često je samo jedno od brojnih neuroloških stanja od kojih pate djeca s cerebralnom paralizom.
Traumatska oštećenja kralježnične moždine
Oko 5% svih oštećenja kralježnične moždine događa se kod djece. Radi se uglavnom o padovima, prometnim ozljedama, sportskim ozljedama i fizičkom zlostavljanju.
Ovisno o vrsti, lokaciji i opsegu traume, u sklopu ostalih simptoma, moguće je oštećenje živaca koji reguliraju rad mokraćnog mjehura, s posljedičnim nastankom neurogenog mjehura.
Rijetke bolesti kao što su tumori središnjeg živčanog sustava i zdjelice mogu uzrokovati nastanak neurogenog mjehura. Radi se o rijetkim stanjima u djece koja mogu uzrokovati nastanak neurogenog mjehura ako svojim rastom zahvaćaju živce koji reguliraju rad mokraćnog mjehura.
Druga stanja koja ponekad mogu biti povezana s neurogenim mjehurom jesu Williamsov sindrom, epilepsija i dijabetes.
Simptomi neurogenog mjehura
Simptomi neurogenog mjehura mogu biti različiti za svako pojedino dijete, ovisno o vrsti i opsegu oštećenja. Simptomi mogu uključivati:
- smanjen osjet iz mjehura
- inkontinenciju urina – to znači da mokraća curi iz mjehura bez mogućnosti kontrole i bez da dijete osjeća da mora mokriti. To stanje nastaje kada mišići koji su zaduženi za zadržavanje urina u mjehuru ne dobivaju ispravne živčane signale.
- zadržavanje ili retenciju urina – to znači da dijete ima problem sa ispuštanjem mokraće iz mjehura. To stanje nastaje kada mišići koji su zaduženi za zadržavanje urina ne dobivaju impulse da je vrijeme da se mjehur isprazni te da se mokraća ispusti.
- osjećaj pečenja prilikom mokrenja.
Djeca s neurogenim mjehurom, kao posljedicu komplikacija mogu razviti:
- infekciju mokraćnih puteva koja uzrokuje bol/i ili povišenu temperaturu, mučninu, loše osjećanje
- oštećenje bubrega i bubrežne funkcije
- zadebljanje stijenke mokraćnog mjehura
- inkontintenciju urina.
Dijagnoza neurogenog mjehura
U dijagnostici i praćenju neurogenog mjehura koriste se sljedeće dijagnostičke pretrage:
- analiza urina
- urodinamika
- ultrazvuk
- dnevnik mokrenja i unošenja tekućine.
Analiza urina
Analizom urina otkriva se prisutnost infekcije ili proteina u mokraćnim putevima. Proteini u urinu mogu biti znak bolesti bubrega.
Urodinamika
Urodinamsko ispitivanje predstavlja zlatni standard kod evaluacije funkcije mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Metode urodinamike uključuju mikciometriju te cistometriju uz elektromiografsko ispitivanje sfinktera.
Ova ispitivanja dječjem nefrologu daju vrijedne informacije volumenima i tlakovima te aktivnosti mišića sfinktera u fazama punjenja i pražnjenja mokraćnog mjehura.
Ultrazvuk
Ova metoda koristi zvučne valove za prikaz tkiva unutar tijela. Ultrazvuk mjehura i bubrega daje informacije o stanju mokraćnog sustava, omogućuje praćenje i rano otkrivanje komplikacija kod djece s neurogenim mjehurom.
Dnevnik mokrenja i unošenja tekućine
Nefrolog može od toditelja tražiti da vode dnevnik mokrenja i pijenja iz kojega se također mogu dobiti informacije o funkcioniranju mokraćnog sustava.
Liječenje neurogenog mjehura
Liječenje neurogenog mjehura ovisi o simptomima koje dijete ima te o njegovom generalnom zdravlju. Također ovisi o opsegu oštećenja živčanog sustava koje je uzrokovalo neurogeni mokraćni mjehur. Liječenje može uključivati:
- raspored mokrenja
- kateterizaciju
- lijekove
- kirurško liječenje.
Raspored mokrenja
Dijete mokri prema određenom rasporedu, što sprječava incidente i čuva funkciju bubrega.
Kateterizacija
Ako je potrebno, dijete se mora redovito kateterizirati, odnosno mora mu se prazniti mjehur.
To uključuje korištenje tankog fleksibilnog katetera koji se uvede kroz mokraćnu cijev u mjehur, što omogućuje pražnjenje mjehura u određenim intervalima kroz dan. Kod manje djece kateterizaciju vrše roditelji, a kada i ako je dijete spremno, ono se počinje kateterizirati samo. U određenim slučajevima može biti potrebno postavljanje trajnog katetera.
Lijekovi
Kod neurogenog mjehura koriste se lijekovi koji pomažu relaksaciji mišića mjehura, a to su lijekovi iz skupine antikolinergika. Također se prema potrebi primjenjuju antibiotici, kako bi spriječili razvoj infekcije, odnosno ako se infekcija razvije, kako bi je izliječili.
Kirurško liječenje
Ponekad je potrebno kirurški djelovati kako bi se ublažili simptomi neurogenog mjehura, a to može uključivati zahvate kojima se otvara privremeni otvor za pražnjenjem mjehura na trbuhu, povećava se kapacitet mjehura ili se pojačava čvrstoća sfinktera kako bi zadržavanje urina bilo bolje.
Neurogeni mjehur posljedica je neurološkog oštećenja živaca koji reguliraju rad mokraćnog mjehura i kao takvo se javlja u sklopu drugih bolesti, najčešće prirođene malformacije kralježnične moždine i spinalnog kanala.
Nastanak neurogenog mjehura ne može se spriječiti u djece koja boluju od bolesti koja uzrokuju neurogeni mjehur. Međutim, kod te je djece moguće proaktivno djelovanje kako bi se na vrijeme postavila dijagnoza, započelo liječenje i sprječile dugotrajne komplikacije neurogenog mjehura.
Većina djece koja imaju problem s mokrenjem, poput učestalog mokrenja ili bijega mokraće, neće imati neurogeni mjehur i najčešće su u pitanju stanja kao što su reakcija na stres ili promjenu, opstipacija, odgađanje odlaska na toalet i slično, no može se raditi i o upali mjehura. Ako se radi o isključivo noćnom mokrenju, tada govorimo o noćnoj enurezi.
Za svaki je problem s mokrenjem koji se javlja kod djeteta potrebno potražiti savjet pedijatra koji će zajedno s roditeljima donijeti odluku o daljnjim koracima.
