Srčana aritmija je nepravilan rad srca, odnosno poremećaj ritma rada srca. Normalan ritam rada srca je ujednačen, pravilan, bez preskakanja, lupanja, zastajkivanja i osoba uglavnom nije svjesna i ne primjećuje njegov rad. U mirovanju je normalna frekvencija rada srca između 60 i 100 otkucaja u minuti.
O aritmijama govorimo ukoliko srce kuca presporo, prebrzo ili neujednačeno (nepravilnog ritma). Aritmije srca mogu nastati u bilo kojoj dobi, no neke vrste aritmija su češće u mlađoj, a neke u starijoj dobi. Aritmije srca mogu biti bezazlene ili opasno stanje koje zahtijeva hitnu intervenciju.
Građa srca i nastajanje impulsa srčanog ritma
Srce je građeno od 4 komore: lijeve i desne pretklijetke (atriji) te od lijeve i desne klijetke (ventrikuli). Izvor električnog signala su posebne stanice srca koje stvaraju početni električni impuls, a zatim se taj impuls provodi vlaknima kroz srčani mišić. Početni impuls stvara nakupina stanica koje nazivamo sinus atrijski čvor (S-A čvor) koji se nalazi u desnoj pretklijetki te predstavlja takozvani “prirodni pacemaker”, odnosno on je prirodni predvodnik rada srca i normalno određuje frekvenciju srca.
Od njega se impuls provodi kroz pretklijetke (to uzrokuje stezanje pretklijetki koje time krv potiskuju u klijetke), a zatim impuls dolazi do atrioventrikularnog čvora (A-V čvor) koji malo usporava impuls prije nego ga propusti prema klijetkama (tako daje vremena da se klijetke napune krvlju).
Impuls se dalje provodi kroz Hisov snop, zatim kroz lijevu i desnu granu u klijetke te dovodi do kontrakcije (stezanja) klijetki koje istiskuju krv iz srca (dalje krv putuje arterijama po cijelom tijelu).
Što uzrokuje aritmiju
Ukoliko S-A čvor ne stvara normalno i ujednačeno impulse ili je provođenje impulsa usporeno ili ne teče normalnim putem, tada dolazi do poremećaja ritma rada srca. Može doći do usporenog rada srca (bradikardije), do ubrzanog rada srca (tahikardije) ili do nepravilnog rada srca (razne srčane aritmije).
Pojavljuje li se aritmija kod djece?
Aritmije se mogu javljati i kod djece, od novorođenačke dobi. Neke vrste aritmija su bezazlene, bez simptoma te ne zahtijevaju terapiju i najčešće spontano nestaju odrastanjem. Određene vrste aritmija kod djece povezane su s urođenim greškama provođenja impulsa ili su dio nasljednih sindroma, te tada nalazimo aritmije udružene s drugim anomalijama ili bolestima (npr. s gluhoćom).
U svakom slučaju potrebna je kompletna obrada pedijatra-kardiologa koji zatim odlučuje o potrebi i vrsti terapije.
Koje vrste aritmija postoje?
Srčane aritmije prema uzorku možemo podijeliti na aritmije zbog poremećaja stvaranja impulsa i na aritmije zbog poremećaja provođenja impulse.
Druga vrsta podjele dijeli aritmije prema njihovoj značajnosti i prognozi na: bezazlene (kozmetske, bez simptoma), simptomatske, zatim hemodinamski značajne (značajno ometaju cirkulaciju krvi) i na prognostički važne aritmije (opasne aritmije koje mogu uzrokovati naglu smrt)
Najčešća podjela aritmija srca je prema mjestu nastanka aritmije (u pretklijetkama ili klijetkama):
Supraventrikularne aritmije (nastale u pretklijetkama odnosno u atrijima)
- Supraventrikulska ekstrasistola – radi se o aritmiji s preuranjenim impulsom za kontrakciju pretklijetke, najčešće je bezopasna.
- Paroksizmalne supraventrikulske tahikardije – ovdje pripada više vrsta aritmija koje nastaju zbog urođenog dodatnog provodnog puta u atriju ili AV čvoru te dovodi do povremenih (paroksizmalnih) epizoda lupanja srca koje naglo nastaju i prestaju, a karakteristične su za mlađe ljude. U ovu skupinu pripada i WPW sindrom, kružna tahikardija, povećava sklonost fibrilaciji atrija i spada u simptomatske i ozbiljne aritmije.
- Fibrilacija atrija – najčešća je aritmija čija pojavnost raste sa starenjem tako da ju ima 20% starijih od 80 godina. Uzrokuje ju kotično izbijanje impulsa u pretklijetkama, što dovodi do brzih i neefikasnih kontrakcija (stezanja) atrija te stoga dolazi do rizika pojave ugruška u srčanim šupljinama koji može otputovati prema mozgu i uzrokovati začepljenje arterije u mozgu i time moždani udar. Ova aritmija se mora liječiti i antiaritmicima i lijekovima koji sprečavaju nastanak ugrušaka.
- Undulacija atrija – rjeđa aritmija, slična fibrilaciji, no impulsi u atriju izbijaju pravilnije, impuls kruži atrijem, a samo 30-50% impulsa se provede u klijetke. Ova aritmija isto ima veći rizik od stvaranja ugrušaka i moždanog udara.
- Sindrom bolesnog sinusnog čvora – uzrokovana nenormalnim izbijanjem u glavnom predovodniku srčanog ritma (sinusnom čvoru) te dovodi do usporenog ritma srca (bradikardije) ili naizmjenično sporog pa brzog ritma ili do sinusnog bloka kada sius čvor zataji, a ulogu predvodnika preuzima neki drugi izvor impulsa (npr. AV čvor). Simptomi ovise o frekvenciji srca.
Ventrikularne aritmije (nastaju u klijetkama, odnosno ventrikulima)
- Ventrikularne ekstrasistole – česta aritmija, dolazi do dodatnog impulsa i otkucaja srca koji se ubaci unutar normalnog ritma, često se nalazi kod zdravih ljudi, ako su pojedinačne i povremene nisu opasne i često su bez simptoma. Ako se javljaju u većem broju osjete se kao “preskakanje” srca, a opasne mogu biti ako od prije postoji druga srčana bolest.
- Ventrikularna tahikardija – aritmija s brzim ali pravilnim ritmom srca, uzrokovana impulsima koji nastaju u klijetki, a zbog brzog ritma srce se ne puni niti ne pumpa dovoljno krvi. Može biti opasno stanje kod osoba koje od prije imaju srčanu bolest (kardiomiopatija, preboljeli srčani udar) te zahtijeva hitno liječenje.
- Ventrikularna fibrilacija – opsana aritmija, životno ugrožavajuća, uzrokovana brzim i kaotičnim izbijanjem impulda klijetki koje stoga nemaju efikasne kontrakcije (stezanja) nego srčani mišić samo treperi – potrebna je hitna terapija (defibrilatorom) jer dovodi brzo do zastoja srca i smrti.
AV blokovi – smetnje provođenja iz pretklijetki u klijetke
Provođenje impulsa iz pretklijetki u klijetke teče kroz AV čvor te kod smetnji provođenja nastaje usporavanje provođenja ili kompletni zastoj provođenja impulsa pa razlikujemo AV blokove I, II ili III stupnja. Uzrok zastoju provođenja su oštećenja, fibroza (ožiljkasto tkivo) u predjelu AV čvora. Češće se javljaju kod bolesnika s već bolesnim/oštećenim srcem, no mogu biti i urođeni. AV blok I stupnja je najčešće bez simptoma.
Koji su najčešći simptomi aritmije?
Srčane aritmije mogu biti bez simptoma te se slučajno otkriju na EKG zapisu ili slušanjem ritma srca stetoskopom. Ako aritmije uzrokuju simptome onda su najčešći:
- Preskakanje, treperenje srca
- Lupanje srca, ubrzan ili usporen rad srca
- Vrtoglavica, umor, slabost pa i nesvjestica
- Osjećaj nedostatka zraka
- Pritisak i/ili bol u prsnom košu
- Zamućen vid
- Tjeskoba (anksiozost)
- Preznojavanje.
Koji su uzroci i rizični faktori za pojavu aritmije?
Aritmije se mogu pojaviti i kod inače zdravih ljudi sa zdravim srcem. No, bolesti srca i drugih organa mogu uzrokovati aritmije:
- Bolesti srca (kardiomiopatije, preboljeli srčani udar, ateroskleroza srčanih arterija..)
- Visoki krvni tlak
- Šećerna bolest
- Poremećaji rada štitnjače (hipo i hipertireoza)
- Pušenje, zlouporaba droga, pretjerana konzumacija kave i alkohola
- Loša prehrana (puno rafinirane i masne hrane, a manjak ribe, omega 3, voća i povrća)
- Stres, tjeskoba
- Obstruktivna apnea u snu
- Poremećaj razine elektrolita u krvi – npr. kalija, natrija, kalcija, magnezija, jer oni sudjeluju u provođenju električnih impulsa
- Genetski uzroci i prirođene srčane greške
- Neki lijekovi i dodatci prehrani
- Dob – poodmakla dob nosi veći rizik za pojavu aritmije.
Kako se dijagnosticira aritmija?
Dijagnostički testovi služe otkrivanju vrste aritmije, zatim da se eventualno otkrije uzrok aritmije i provjeri postoji li oštećenje srca.
- Anamneza (razgovor s pacijentom) – koji su simptomi, prijašnje iIi sadašnje bolesti, navike (pušenje, kava, fizička aktivnost..) koje mogu utjecati na zdravlje srca
- Fizikalni pregled s mjerenjem tlaka i slušanjem srca (ritam, šumovi)
- EKG – osnovna pretraga, no često se povremene aritmije ne uspiju “uhvatiti” na EKG snimanju jer se tog trena ne pojave
- Holter EKG – 24 satno snimanje EKG-a da bi eventualno “ulovili” aritmiju te vidjeli o kakvoj se aritmiji radi
- Implantacija kontinuiranog snimača električne aktivnosti srca
- Ergometrija – test opterećenja srca (snimanje EKG-a za vrijeme hodanja po traci) – time se procijeni podnošenje napora, a neke aritmije se tek pojave u opterećenju
- Ultrazvuk srca – slikovni prikaz rada srca, otkrivanje srčanih grešaka
- “Tilt table test” – koristi se da se otkrije uzrok nesvjesticama, a izvodi se tako da se snima EKG i mjeri tlak osobi koja leži na podlozi koja se zatim podiže i spušta (da se vidi promjena tlaka i pulsa ovisno leži li čovjek ili je uspravan)
- Elektrofiziološko ispitivanje – radi se ako se dotadašnjim pretraga nije otkrila vrsta aritmije i uzrok, a osoba ima i dalje simptome. Izvodi se tako da se kroz venu u preponi uvodi kateter sve do srca, zatim se isprovocira aritmija i dijagnosticira vrsta.
Koliko je aritmija opasna?
Srčane aritmije su često bezopasne te ne zahtijevaju niti posebno liječenje. Neke vrste aritmija mogu biti vrlo opasne i životno ugrožavajuće, ili jednostavno zbog učestalog javljanja opterećuju i oštećuju srce. Značajne aritmije koje se ne liječe stoga mogu dovesti do komplikacija:
- Popuštanje srca (dekompenzacija srca) – ponavljajuće aritmije oslabe srčani mišić
- Moždani udar – najčešće se javlja kod neliječene fibrilacije iIi undulacije atrija jer se stvaraju ugrušci u srčanim šupljinama koji otputuju do mozga
- Nagla srčana smrt – ventrikularna fibrilacija može dovesti do prestanka rada srca.
Može li se aritmija izliječiti?
Liječenje aritmija prvenstveno ovisi o uzroku i vrsti aritmije. Neke aritmije se mogu izliječiti, a neke se raznim terapijama drže pod kontrolom. Tako primjerice uzrok aritmije može biti poremećaj štitnjače, a da samo srce nije problem, pa treba liječiti osnovnu bolest (štitnjaču). Druga skupina su osobe s bezazlenim aritmijama kao što su ekstrasistole – preskakanje srca koje ne zahtijevaju liječenje, no ako je učestalo onda se daju lijekovi zbog poboljšanja kvalitete života osobe (jer ih preskakanje srca uznemiruje i plaši).
Terapija je potrebna kod ozbiljnih aritmija koje ugrožavaju srce. Na raspolaganju je terapija lijekovima za kontrolu ritma (antiaritmici), kod nekih vrsta aritmija daju se i lijekovi protiv zgrušavanja krvi da se spriječe komplikacije (moždani udar kod fibrilacije atrija), zatim postoje vagalni manevri kojima stimuliramo živac vagus i time možemo sami usporiti ritam srca te smiriti tahikardiju (npr. Valsalvin manevar). Za ozbiljnije aritmije bit će potrebna kardioverzija defibrilatorom (šok istosmjernom strujom koja “resetira” srce i vraća ga u normalni ritam). Kod aritmija s usporenim radom srca (bradikardije) ili AV bloka visokog stupnja potrebno je ponekad ugraditi elektrostimulator srca (pacemaker) – elektrode se postavljaju u srce, prate električnu aktivnost srca i prema potrebi šalju dodatni impuls. Ozbiljne srčane aritmije s brzim ritmom (ventrikularna tahikardija i fibrilacija) mogu se liječiti postavljanjem implatabilnog kardioverter-defibrilatora (detektiraju poremećaj ritma te elektrošokom resetiraju rad srca).
Radiofrekvencijska ablacija je postupak kojim se kroz kateter elektrodom primijeni električna energija koja zagrijava i uništi jedan dio ( <1cm) u srčanom mišiću, a za koji smo pretragama ustanovili da je izvor dodatnih, nepravilnih izbijanja i uzrok aritmije. Ova metoda najčešće se koristi kod supraventrikularnih aritmija (kružne tahikardije, fibrilacija atrija) te u 80-95% slučajeva dovode do izlječenja (nestanka aritmije), a kod ostalih vrsta aritmija je manja uspješnost. Ablacija je sigurna metoda liječenja, no kao i kod svakog invazivnog postupka postoji rizik od komplikacija.
Kada je potreban kirurški zahvat i kako on izgleda?
Kirurški zahvati kao metode liječenja aritmija danas su rijetko potrebni jer su se usavršile tehnike ablacije, koje su manje invazivne i visoko uspješne metode liječenja. Do kirurškog zahvata će doći ukoliko se drugim metodama nije uspjelo izliječiti aritmiju ili j staviti pod kontrolu, ili se izvodi ukoliko je potrebno obaviti neki drugi kirurški postupak na srcu (npr. zamjena oštećenog srčanog zalistka ili premoštenje sužene krvne žile srca) te se onda istovremeno kirurški odstrani i izvor aritmije. Za kirurško liječenje fibrilacije atrija radi se i takozvani “labirint” postupak (eng. maze procedure) prilikom kojeg kirurg zarezuje srčani mišić atrija na nekoliko mjesta s ciljem da napravi ožiljkasto tkivo u obliku labirinta te time usmjeri tijek impulsa (jer ožiljkasto tkivo ne provodi električne impulse) — time se spriječi nepravilno širenje impulsa. Nakon takvog zahvata često je potreban elektrostimulator srca (pacemaker).
Srčane aritmije mogu biti bezopasno ili vrlo opasno stanje. Ukoliko osoba osjeti simptome poremećaja ritma, važno je da se obrati liječniku te da se provede kompletna dijegnostička obrada kako bi se otkrio uzrok i vrsta aritmije. Specijalist kardiolog-aritmolog će na osnovu nalaza i simptoma koje osoba ima procijeniti treba li se aritmija liječiti i koji je najbolji pristup liječenju aritmije. Zdravom prehranom, redovitom fizičkom aktivnošću i izbjegavanjem rizičnih faktora (pušenje, alkohol…) čuvate zdravlje srca i cijelog organizma te prevenirate srčane bolesti, pa tako i pojavu i pogoršanje aritmija.
