11.08.2021.

Guba (Lepra): simptomi, slike, vrste i liječenje

Guba (Lepra) je kronična, progresivna bakterijska infekcija koja može prouzročiti unakaženost i invaliditet ako se ne liječi. Saznajte činjenice o tome kako se prenosi.

Što je guba ili lepra?

Guba ili lepra je tropska bolest. To je kronična bakterijska infekcija koju uzrokuje mikroorganizam koji se zove Micobacterium leprae, odnosno njegova varijanta Micobacterium lepromatosis.

Norvežanin Armauer Hansen je u prošlom stoljeću identificirao uzročnika lepre. Stoga se guba ili lepra naziva još i Hansenova bolest.

Lepra prvenstveno zahvaća kožu, sluznicu gornjeg dišnog puta, oči te periferne živce oboljelih.

Iako je lepra u većini zemalja uklonjena kao javnozdravstveni problem, slučajevi gube i dalje se pojavljuju.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 2018. godine je u svijetu prijavljeno ukupno 208 619 novih slučajeva lepre iz 127 različitih zemalja, među kojima prednjače Brazil, Južna Azija (Indija, Bangladeš, Nepal) te pojedine zemlje Afrike (Tanzanija, Madagaskar, Mozambik). Od toga je u EU-u prijavljeno 47 slučajeva, s najvećim brojem prijavljenih u Švedskoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj.

Lepra u Hrvatskoj, prema Zavodu za javno zdravstvo, zadnji je puta registrirana 1993. godine i radilo se o stranoj osobi koja se zatekla u Hrvatskoj,

Koji su simptomi gube?

Kožne promjene:

  • Kožne promjene mogu biti prva manifestacije lepre.
  • U početku se javlja jedna ili tek nekoliko pojedinačnih kožnih promjena.
  • Promjene su tipično plosnate.
  • Boja im je blijeda (ima smanjenu količinu pigmenta; hipopigmentirana) ili crvenkasta (eritematozna) te može izgledati slično kao običan osip sa crvenim mrljama.
  • Promjene ne bole i ne peku.
  • Na mjestu promjene na koži može doći do gubitka dlake.
  • S napredovanjem bolesti, kožne promjene mogu postati izdignute te stvarati čvorove.

Simptomi zahvaćanja perifernih živaca:

  • U određenom broju slučajeva osjećaj obamrlosti na koži prvi je simptom i on se tada javlja prije prvih kožnih promjena, a u nekim slučajevima čak nekoliko godina prije prvih kožnih promjena.
  • Smanjen je osjet u zahvaćenim područjima kože. Najprije se smanjuje osjet temperature, a potom se gube osjeti laganog dodira, boli te na kraju osjet dubokog pritiska (anestezija).
  • Ponekad se mogu javiti senzacije pečenja i trnjenja kože (parestezija).
  • Kod uznapredovalih slučajeva može doći do slabosti, paralize i atrofije mišića šaka ili stopala te deformiteta koji nastaju zbog ozlijeda uslijed smanjenog osjeta.

Kako se lepra prenosi?

Lepra se prenosi s čovjeka na čovjeka u izravnom kontaktu sa zaraženim sekretom koji je bolesnik iskašljao ili izbacio iz gornjih dišnih puteva.

Lepra nije jako zarazna bolest te se smatra da čak 95 % osoba koje dođu u kontakt s uzročnikom lepre neće razviti bolest.

Uzročnik lepre u ljudskom se organizmu sporo razmnožava pa je u skladu s tim vrijeme inkubacije bolesti vrlo dugačko, u prosjeku oko pet godina. Najduže trajanje inkubacije koje je zabilježeno je čak 20 godina, što znači da je prošlo toliko vremena od izloženosti mikobakteriji do razvoja prvih simptoma.

Koje vrste gube postoje?

Kliničke manifestacije gube vrlo su raznolike i ovise o genetskim obilježjima oboljelog te o njegovom individualnom imunološkom odgovoru na infekciju mikroorganizmom Micobacterium leprae/lepromatosis.

Ovisno o tipu imunološkog odgovora postoji čitav spektar kliničkih manifestacija gube ili lepre:

  • Tuberkuloidna lepra je na jednom kraju spektra kao relativno ograničena bolest kod koje dominiraju plosnate promjene na koži sa zadebljanjem upaljenih živaca i gubitkom osjeta na zahvaćenim područ
  • Lepromatozna lepra je na drugom kraju spektra i ona može zahvatiti čitavo tijelo. Karakterizirana je inicijalno brojnim sjajnim plosnatim promjenama na koži iz kojih s vremenom nastaju čvorovi i plakovi. Pristuni su otok i zadebljanje te ulceracija (zagnojavanje) udova, deformacija nosa, zadebljanje uški, gubitak obrva i trepavica, paraliza kapaka s oštećenjem oč Upalom su zahvaćeni i unutarnji organi, tipično testisi, jetra i bubrezi. Čvorovi na čelu iznad obrva oboljelima daju karakterističan izgled lava, tkz. facies leonina.
  • Između tuberkuloidne i lepromatozne lepre postoji spektar od nekoliko prijelaznih varijanti kao što su granična tuberkuloidna lepra, granična lepra te granična lepromatozna lepra s obilježjima jedne i druge vrste.

Kako se guba dijagnosticira?

Lepra ima vrlo karakteristična klinička obilježja koja jasno upućuju na dijagnozu, no konačnu je dijagnozu moguće postaviti uz pomoć neke od specifičnih dijagnostičkih pretraga:

  • Za kožne oblike, tuberkuloidnu i graničnu tuberuloidnu lepru koristi se mikroskopska analiza posebnog obriska kože u kojemu se može otkriti mikroorganizam.
  • Biopsija kože također može otkriti uzročnika u prikupljenom uzorku kože.
  • Leprominski test je kožni test kojim se dokazuje jedna vrsta protutijela na protein Micobcterium leprae, što može biti korisno kod klasificiranja lepre.
  • DNA PCR za Micobacterium leprae vrlo je specifična pretraga kojom se detektira prisutnost uzročnika lepre u organizmu oboljele osobe.

Koje su moguće komplikacije?

Komplikacije kod lepre su uglavnom posljedica zahvaćanja živaca i/ili opsežne upalne reakcije u skopu lepromatoznog oblika bolesti.

  • Zahvaćanje živaca uzrokuje:
    • oštećenje kože i tkiva zbog smanjenog osjeta, pri čemu često nastaju tipični ulkusi ili vrijedovi na stopalima koji su podložni bakterijskim infekcijama i teško se liječe
    • slabost mišića koji gube svoj živčani podražaj za aktivnost.
  • Lepromatozni oblik zahvaća duboka tkiva i unutarnje organe pa mogu nastati komplikacije:
    • oštećenje sluznice i hrskavice nosa s kongestijom, perforacijom i urušavanjem nosne hrskavice
    • zahvaćanje očiju glaukomom, oštećenjem rožnice, čak i sljepoćom
    • kod zahvaćanja testisa dolazi do poremećaja lučenja muških spolnih hormona
    • kod zahvaćanja bubrega može doći do amiloidoze i kroničnog zatajenja bubrega.

 

Kako se zaštititi od gube?

Prevencija

 Budući da se guba prenosi kapljičnim putem, u prevenciji su važne uobičajene mjere zaštite za smanjenje dodira s izlučevinama i tkivima zaraženih osoba.

Prevencija se ni lijekovima ni cjepivom nije pokazala učinkovitom.

Liječenje

 Guba je bolest koja se uspješno liječi, a što se ranije započne liječenje, rizik za trajna oštećenja i invalidnost se smanjuje.

U terapiji se koristi kombinacija više lijekova koji se uzimaju tijekom 6 do 12 mjeseci. Terapija je vrlo učinkovita i generalno ima malo nuspojava. Terapija lijekovima za lepru dostupna je danas besplatno preko Svjetske zdravstvene organizacije koja je posebno angažirana u globalnoj borbi protiv gube s ciljem smanjenja invalidnosti, posebno među zaraženom djecom.

Kakvi su dugoročni izgledi?

Ako se visokoučinkovita terapija primijeni što ranije u tijeku bolesti, može se postići izlječenje bez ikakvih posljedica.

Ovisno kada se započne s terapijom, te ovisno o vrsti lepre i zahvaćenosti organa, moguće je da i u kasnijim stadijima ne zaostanu teže zdravstvene posljedice, ali kozmetičke promjene i invalidnost tada često budu značajni. To, nažalost, u slabije razvijenim društvima često dovodi do isključivanja i diskriminacije osoba koje su imale lepru.

Smrtnost od lepre je danas vrlo rijetka.

Kako je guba djelovala na ljude tijekom povijesti?

Lepra je poznata nekoliko tisuća godina, a najstariji zapisi o ovoj bolesti dolaze iz Indije i Kine. Poznavali su ju u Starom Egiptu, a opisuje se i u Bibliji.

U Europu guba dolazi u starom vijeku kada su diljem Europe organizirane posebne ustanove, tzv. leprozoriji u kojima se provodila samoizolacija bolesnika, budući da tada posebnog liječenja nije bilo.

Prvi leprozorij kod nas je osnovan 1272. god. u Dubrovniku, a uz njega ih je bilo još nekoliko duž dalmatinske obale te u Zagrebu.

Zanimljivost iz povijesti medicine vezana uz gubu je da je 1377. god. prvi puta u svijetu, i to u Dubrovačkoj Republici uvedena karantena kao mjera zaštite od unošenja i širenja zaraznih bolesti, osobito od kuge. Karantena se inicijalno provodila na otocima pored Cavtata i trajala je 30 dana. Kasnije je lokacija premještena bliže Gradu, a trajanje je produženo na 40 dana.

Liječenje lepre postalo je moguće otkrićem uzročnika, a počelo se široko primjenjivati tijekom i nakon II. svjetskog rata sumpornim spojevima i prvim antibioticima.

Danas se lepra može uspješno liječiti, a ako se otkrije u ranom stadiju, može se i u potpunosti izliječiti.

Lepra je u povijesti smatrana misterioznom bolešću povezanom s nekom vrstom prokletstva te su oboljeli redovito bili izolirani i isključivani iz društva. Nažalost, kao što je već ranije spomenuto, to se i dalje u određenoj mjeri događa u slabije razvijenim zemljama u kojima lepra još uvijek nije iskorijenjena.

Članak napisala:

dr. med. Ana Balažin Vučetić

dr.med., spec.pedijatrije - radi kao pedijatar u ambulanti primarne zdravstvene zaštite djece u Zagrebu. Posebna područja njenog interesa uključuju holistički pristup zdravstvenoj zaštiti, rani neurorazvoj te nutritivne potrebe i prehranu trudnica te male djece koja predstavlja temelj zdravlja, rasta i razvoja. Rođena je u Bjelovaru, gdje je završila osnovnu školu i Opću gimnaziju, a Medicinski fakultet u Zagrebu završava 2006. godine. Majka je jednog djeteta. U slobodno se vrijeme bavi jogom, meditacijom i pisanjem.

Ostali članci