Nekad gledam klince i pomislim – djeca su zapravo naši mali učitelji. Oni rade stvari koje smo mi odrasli odavno zaboravili. A možda baš u tim stvarima leži odgovor na pitanje zašto su oni sretniji, a mi često tako ozbiljni, napeti i umorni.
1. Djeca se raduju sitnicama
Moj klinac može skakati pet minuta jer je našao kamenčić u obliku srca. Ili zato što je u juhi „broj sedam od tjestenine“. Ili zato jer je savladao bacanje udice na pecanju ili jer je ispravno ispucao loptu na nogometu. Mi, s druge strane, tražimo razloge za sreću u velikim stvarima – dok nam važne sitnice promiču.
2. Djeca se smiju bez kočnica
Onaj zarazni smijeh iz trbuha, onaj od kojeg bole obrazi i suze radosnice kliznu niz obraze. Kada si se zadnji put tako smijala? Mi odrasli češće brinemo da ne ispadnemo glupi, neozbiljni nego da se dobro nasmijemo i osjećamo – slobodni.
3. Djeca pitaju – bez srama
„Zašto pas nema cipele?“ „Zašto tata ima dlake u nosu?“ Oni pitaju jer ih stvarno zanima. Mi odrasli šutimo jer nas je sram. Sram da ne ispadnemo neinformirani, bedasti, smiješni.
4. Djeca plaču kad im je teško
Bez filtera, bez glume, bez „moram biti jaka“. Plaču jer su tužni. Vrlo jednostavno. Puštaju emociju da prođe kroz njihovo tijelo. A mi odrasli? Stegnemo zube, progutamo knedlu, pravimo se da je sve u redu. Skrivamo emocije kao da nisu naše, jer smo obgrljeni sramom.
5. Djeca vjeruju da mogu sve
„Ja ću biti nogometaš, sportski komentator, smetlar i youtuber!“ – kaže moj klinac. I ja se nasmijem, ali duboko u sebi se pitam kada smo prestali vjerovati da možemo biti sve što poželimo? Što ima loše u tome da sanjarimo i idemo prema tim snovima neovisno što drugima djeluju nedostižno?
Možda bismo, umjesto da ih stalno učimo „kako treba“, trebali malo češće stati i učiti od njih. Da pronađemo radost u sitnicama, da se nasmijemo bez straha, da pitamo ono što nas zanima, da plačemo kad nam je teško i da vjerujemo u svoje snove. Jer možda djeca nisu samo mala bića koja trebaju odgoj. Možda su podsjetnik na to što znači biti čovjek – bez maske, bez uloga, bez srama.
