Svaki roditelj želi zaštiti svoje dijete, ali postoje oni koji u tome vrlo često pretjeruju i stručnjaci ih nazivaju helikopter roditeljima. Iako dolazi iz dobre namjere, prezaštitničko ponašanje roditelja znači preveliku kontrolu nad djetetovim životom, a to sa sobom nosi posljedice koje tijekom odrastanja najviše osjeti dijete. U nastavku doznajte što može uzrokovati ovakav rolditeljski stav i koje su sve karakteristike helikopter roditelja.
Tko su “helikopter roditelji”?
Riječ je o terminu koji se odnosi na tip roditeljstva i roditeljsko ponašanje u kojem su roditelji pretjerano fokusirani na svoje dijete i svaki aspekt njegovog života. Naime, u želji da ih zaštite od bilo kakvog razočaranja ili boli neprestano “lete” oko djeteta odnosno djece, paze na svaki njihov korak, prilagođavaju im okolinu i ne dozvoljavaju im gotovo nikakav oblik samostalnosti ili odgovornosti.
Karakteristike “helikopter roditelja”
Većina roditelja kod sebe ne prepoznaje simptome “helikopter roditeljstva” ili ne želi priznati da imaju karakteristike takvog odgojnog stila, a mogu se prepoznati prema sljedećim obracima ponašanja:
1. Stalno nadziranje djeteta
To podrazumijeva doslovno stalni nadzor nad djetetom, čak i u situacijama gdje se dijete samostalno igra u svojoj sobi i nije u nikakvoj opasnoj situaciji.
2. Neprestane upute
Roditelji koji su prezaštitnički nastrojeni se teško suzdržavaju od neprestanih uputa kao što su “pazi”, “stani”, “gledaj”, “hodaj” i sl.
3. Pretjerano usmjeravanje djetetovog ponašanja
“Helikopter” roditelji konstantno imaju potrebu usmjeravati dijete u svakom aspektu, od biranja igre koju će igrati do usmjeravanja svih izbora djeteta prema ambicijama roditelja.
4. Donošenje odluka umjesto djeteta
Ova karakteristika je vezana uz ranije navedeno usmjeravanje, ali je još značajnija jer “helikopter” roditelji često djetetu ne dozvoljavaju da donese bilo kakvu odluku, bilo da je riječ o majici koju žele obući, prijateljima s kojima će se družiti, sportskoj aktivnosti kojom se želi baviti pa sve do velikih životnih odluka kao što su odabir srednje škole i sl.
5. Izvršavanje obveza umjesto djeteta
Ova karakteristika je posebno vidljiva kada dijete krene u školu jer postoje roditelji koji su upućeni i sudjeluju u dječjim školskim obvezama, ali i roditelji koji pretjeruju pa izvršavaju sve obveze umjesto djeteta.
6. Zaštita od neuspjeha
Još jedna karakteristika “helikopter” roditelja je nedozvoljavanje djetetu da u bilo čemu posrne, doživi neuspjeh ili razočaranje kroz konstatno uplitanje, pretjeranu zaštitu i kontrolu djeteta.
7. Nemogućnost preuzimanja odgovornosti
Kroz ovu vrstu odgojnog stila djetetu se ne dozvoljava da preuzme odgovornost jer nema tu priliku s obzirom da roditelj donosi sve odluke i izbore umjesto djeteta.
Roditeljska potreba da zaštiti svoje dijete je nešto što je roditeljima prirodno i urođeno, ali sve što je pretjerano ostavlja određene posljedice koje za odrastanje i život tog djeteta nisu nimalo bezazlene.
Kako “helikopter roditelji” mogu utjecati na dijete?
“Helikopter roditeljstvo” ponajviše ostavlja posljedice na djetetov kognitivni, psihički i socio-emocionalni razvoj.
1. Narušeno samopouzdanje i samopoštovanje
Djeca roditelja koji donose odluke i obavljaju sve umjesto njih nerijetko imaju osjećaj da su bespomoćni pa čak i beskorisni jer počnu vjerovati da nisu ništa sposobni sami nešto napraviti ili donijeti bilo kakvu odluku.
2. Rizik od anksioznosti i depresije
Manjak samopouzdanja i samopoštovanja može dovesti do većih problema s mentalnim zdravljem jer to kod djece izazova nesigurnost, razne strahove i tjeskobu kao rizik od ozbiljnijih psihičkih poremećaja.
3. Manjak socio-emocionalnih vještina
Djeca “helikopter” roditelja imaju poteškoće u stvaranju odnosa s drugima jer im se nikad nije dozvoljavalo da se suočavaju s novim i nepoznatim situacijama čime se razvijaju brojne socijalne i emocionalne vještine.
4. Sporiji razvoj mozga
Ovo je sasvim logična posljedica “helikopter roditeljstva” jer ako dijete ne razmišlja, ne riješava problem, ne donosi odluke onda seni mozak ne razvija jer je mozak poput mišića koji treba svakodnevno vježbati.
5. Niska tolerancija na frustraciju
Djeca koja nisu imala priliku donositi odluke, boriti se za sebe, doživjeti neki neuspjeh ili razočaranje ne znaju reagirati na problem i brzo se razljute, pogotovo ako ne mogu dobiti sve što su zamislili u tome trenutku. Za takvu djecu se često kaže da su razmažena.
6. Ovisnost i nedostatak samostalnosti
“Helikopter” roditelji svoju djecu učine ovisnima o njima jer ih naviknu da će sve u životu “odraditi” umjesto njih što, naravno, doprinosi tome da dijete odraste u gotovo potpuno nesamostalnu odraslu osobu koja se ne zna nositi sa životnim izazovima.
Stručnjaci ističu da djeca koja na ovaj način odrastaju vrlo rano krenu pokazivati narcisoidne crte ličnosti, imaju pojačanu potrebu za dominacijom i pažnjom, ali i da često zbog svoje nezrelosti i samostalnosti ulaze u nezdrave prijateljske i ljubavne odnose u odrasloj dobi.
Što uzrokuje pretjerano zaštitnički stav kod roditelja?
Iako “helikopter roditeljstvo” pripada vrsti modernih odgojnih stilova, ono nije nužno odabir koliko možda čak nesvjesno ponašanje roditelja uzrokovano različitim okidačima.
1. Strah
Strah je učestali okidač za različita ponašanja pa ga stručnjaci smatraju i jednim od najvećih uzroka prezaštitničkog roditeljskog ponašanja. Roditelji su stalno u strahu za svoju djecu, bilo da je riječ o njihovoj sigurnosti, uspjehu u školi ili na nekoj aktivnosti, strahuju od toga kako se okolina prema njima odnosi i taj osjećaj nerijetko prevlada razum.
2. Briga i anksioznost
Briga je prisutna gotovo jednako kao i strah jer roditelji stalno razmišljaju o budućnosti svog djeteta i svemu što oni mogu učiniti da ona bude što bolja, pomalo su i anksiozni oko svega toga i onda se vrlo lako prijeđe granica normalne i pretjerane brige.
3. Perfekcionizam
Postoje osobe koje žele da je sve u životu savršeno i perfektno odrađeno i to žele i kod svog djeteta. Očekuju da je dijete najbolje u školi, na nogometu, “najpopularnije” u društvu i zato su preangažirani i preupleteni u djetetovu svakodnevicu i njegove izbore.
4. Pritisak okoline
Nažalost, okolina ne doprinosi tome da djeca budu djeca kao što su nekad bila. U svemu se očekuje izvrsnost, uspjeh u životu se mjeri brojkama, a svaka roditeljska odluka je stalno na meti kritika i, anjčešće, osuda.
5. Potreba za kontrolom
Riječ je o izrazitoj potrebi roditelja za potpunom kontrolom nad životom svoga djeteta, a uzrok te pretjerane kontrole može biti već spomenuti strah za dijete, anksioznost ili neka druga psihološka stanja roditelja.
6. Vlastita nesigurnost
Roditelji koji su nesigurni nerijetko sumnjaju u svoje roditeljske vještine pa uspjehe djece doživljavaju kao svoje, a na isti način doživljavaju i neuspjehe.
7. Traume iz djetinjstva
Još jedna greška koju neki roditelji rade, najčešće nesvjesno, je kompenziranje nekih trauma iz djetinjstva preko svoje djece. Naime, ako su bili zanemareni imaju potrebu biti potpuno drugačiji od svojih roditelja pa rezultat bude pretjerano uplitanje u život svoje djece.
Voljeti svoje dijete, brinuti o njemu i štititi ga je uloga svakog roditelja, ali ne treba ga zaštititi od stvarnog života. Dijete treba odrasti u samopouzdanu i neovisnu osobu koja je sposobna donositi odluke i svoj život imati u svojim rukama.
