Nedavno sam pričala s prijateljicom koja je prije par mjeseci postala mama po prvi put. Razgovarale smo o majčinstvu i o svemu onome što je tišti i muči, te sam tada shvatila koliko sam se i ja nepotrebno nervirala oko nekih stvari vezanih uz bebu. Naravno, tada mi je to bila glavna preokupacija ili pak veliki problem kojeg sam pokušavala riješiti na bezbroj načina, i zbog kojeg vjerojatno nisam spavala. Bilo je tu puno “googlanja”, potrošenih živaca i dopisivanja s prijateljicama koje prolaze kroz isto. Kada je moje dijete poraslo, shvatila sam da su sva ta nerviranja bila nepotrebna te da kroz faze ne prolaze samo bebe, nego i mi majke.
Pa krenimo redom!
1. Zašto moja beba ne spava i kada će prespavati noć?
Mislim da je to najčešće pitanje koje muči sve novopečene roditelje. Sve sam isprobala, osim one popularne „cry it out“ metode — odnosno, mi smo imali neku našu vrstu te metode, gdje bih se ja često isplakala od umora dok je beba provodila noći na mojim prsima.
Čitala sam razne tekstove po internetu, posudila jednu knjigu na temu spavanja, probala svakakve trikove i nikako mi nije uspjelo. Čak i kad sam prestala dojiti situacija nije bila ništa bolja. Moje dijete je počelo spavati nakon što je navršilo 3 godine. I to je jednostavno tako. Iako neke legende kažu da postoje bebe koje spavaju noćima od prvog dana, čim prije se pomirite s činjenicom da niste te sreće, bit će vam puno lakše. Barem nećete gubiti vrijeme na “googlanje” u kasne noćne sate (ili one jutarnje) pa ćete umjesto toga pogledati seriju na Netflixu, pročitati par stranica knjige ili napokon spavati dok beba spava.
2. Zašto moje dijete još ne puže? Zašto moje dijete još ne hoda? Zašto moje dijete još ne priča? Zašto ne broji do 100? Na engleskom?
Ovo su neka od pitanja s kojima si vrlo često razbijamo glavu. Osobito nakon dolaska iz parkića gdje se mama Ana na sav glas hvalila sa svojom Emom koja je prohodala sa 8 mjeseci. Tako bih ja dolazila isfrustrirana iz parkića i pitala se je li s mojim djetetom sve u redu, iako me pedijatar prilikom svakog posjeta uvjeravao da je. Danas znam da svako dijete zaista ima svoje vrijeme i tempo razvoja, a moje danas brže trči od male Eme iz parka.
3. Zašto moje dijete ne jede?
Nama je dohrana dosta dobro započela. Moje dijete je voljelo papati, ali to je trajalo svega par mjeseci. Onda je odjednom postao mali izbirljivac i počeo nam zadavati probleme. Moj život se pretvorio u isprobavanje novih recepata i kamufliranja svega onoga što on ne voli u ono što voli. Bila sam nesretna kad bi pojeo samo dva zalogaja i zavidna kad bih po Instagramu vidjela djecu koja jedu variva. Gdje sam pogriješila, pitala sam se. Njegova izbirljivost nije mi izlazila iz glave i baš me opterećivala.
No, onda me sve počelo previše zamarati. Znam da sad očekujete onaj preokret — kad sam se ja prestala opterećivati, on je počeo jesti. Pa i nije baš tako. Danas sa svojih 5 godina jede bolje, ali ne jede sve. I to sam prihvatila. Ne opterećujem se više s onim što ne voli. Umjesto toga se fokusiram na ono što voli i, kad sad bolje razmislim, bez pritiska i zabrinutosti, vidim da jede čisto ok hranu. Neće možda pojesti možda varivo, špinat niti grašak, ali brokula i cikla su mu među omiljenim namirnicama.
4. Kako će moje dijete bez mene?
To pitanje obično se javlja kad svoje dijete po prvi put ostavljate kod bake i djeda, s tetom čuvalicom ili u jaslice/vrtić. S jaslicama nismo imali taj problem, odnosno ja sam bila vrlo opuštena i nisam bila jedna od onih mama koje su plakale iza zatvorenih vrata. Ali problem se javljao kad bih svoje dijete trebala ostaviti s bilo kim drugim.
U meni su se javljali pomiješani osjećaji poput straha, brige i grižnje savjesti. Toliko da sam otkazala sedam dana ljetovanja nasamo s mužem jer nisam bila spremna odvojiti se od djeteta. A onda nas je poslovno putovanje odvojilo na tjedan dana i sve je bilo super. Ako se i vi pitate kako će vaše dijete bez vas — vjerujte mi, bit će odlično. Bit će im lijepo, neće im ostati traume iz djetinjstva i uživat će sigurno puno više nego vi. Ponekad je problem u nama, ne u njima!
5. Naučite da sve prolazi!
Što prije shvatite da je sve faza i da će sve kad-tad proći, bit će lakše i vama i bebi. Većina nas shvati to tek kasnije, kad su svi ti mali „veliki“ problemi daleko iza nas. Zato je, barem tako kažu, s drugim djetetom puno lakše i opuštenije!
