Svako dijete se rađa s temeljnim slobodama i pravima, no s obzirom na to da se radi o osobama koja su nezrela i ranjiva, njihova prava je potrebno dodatno štititi i zagovarati. U svijetu u kojem živimo ugrožena su neka od temeljnih prava djece kao što su pravo na preživljavanje i pravo na zdravstvenu skrb, zbog čega je važno kontinuirano osvještavati koja su to dječja prava i koliko je važna uloga odraslih u njihovoj zaštiti. Najvažniji međunarodni dokument koji služi ne samo kao zaštita dječjih prava, već propisuje i internacionalne standarde za poštivanje i promicanje dječjih prava, svakako je Konvencija o pravima djeteta. Kako bismo prepoznali kršenje dječjih prava i pomogli djetetu, važno je poznavati temeljna načela Konvencije o pravima djeteta.
Što je Konvencija o pravima djeteta?
Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 20. studenog 1989. godine postigla dogovor da djeci treba osigurati sve što im je potrebno za rast i razvoj te da je to zadatak i odgovornost svih odraslih koji sudjeluju u životima djece. Tada je i nastala Konvencija o pravima djeteta, koja je ujedno i pravni akt, što znači da ima snagu zakona i obvezuje sve zemlje potpisnice na pridržavanje svake odredbe Konvencije. Dječja prava se temelje na potrebama svakog djeteta da preživi, odraste, ispuni svoje potencijale i sudjeluje u životu zajednice, te se odnose na svako dijete, bez iznimke. Kako bi se svake godine simbolično obilježilo nastajanje Konvencije o pravima djeteta, 20. studeni je proglašen Međunarodnim danom djeteta.
Dječja prava koja određuje Konvencija
Hrvatska je 1991. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima djeteta, što znači da je preuzela svaku obvezu koja proizlazi iz Konvencije. Prava sadržana u Konvenciji se temelje na četiri opća načela:
- Prava preživljavanja
- Razvojna prava
- Zaštitna prava
- Prava sudjelovanja
Navedena načela su dužni poštivati svi dionici u društvu – roditelji, skrbnici, stručnjaci, liječnici, učitelji, mediji, poduzetnici, donositelji odluka, odnosno svi koji, kako smo ranije naveli, sudjeluju u životima djece.
Prava preživljavanja
Prava preživljavanja odnose se na sva prava koja djetetu osiguravaju zadovoljavanje njegovih temeljnih prava, kao što su:
- pravo na život
- pravo na prehranu
- pravo na odgovarajući životni standard
- pravo na zdravstvenu skrb
- pravo na smještaj.
Razvojna prava
Razvojna prava odnose se na sva prava koja djetetu omogućavaju najbolji mogući razvoj u svima aspektima života. To uključuje tjelesni, emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni razvoj. Među razvojnim pravima treba istaknuti:
- pravo na igru
- pravo na obrazovanje
- pravo na slobodno vrijeme
- pravo na kulturne aktivnosti
- pravo na informiranje
- pravo na slobodu misli
- pravo na izražavanje.
Zaštitna prava
Zaštitna prava se odnose na sva prava koja djetetu omogućavaju zaštitu u kojima je jasno naznačeno da svi pri donošenju odluka i/ili izvršavanju postupaka moraju kao cilj imati dobrobit djeteta ili skupine djece. Zaštitna prava obuhvaćaju;
- pravo na zaštitu od zlouporabe
- pravo na zaštitu od zapostavljanja
- pravo na zaštitu od izrabljivanja
- pravo na zabranu dječjeg rada
- pravo na zaštitu od droga, duhana i alkohola
- pravo na zaštitu djece izbjeglica
- pravo na zaštitu djece u oružanim sukobima
- pravo na zaštitu djece u zatvorima
Prava sudjelovanja
Prava sudjelovanja odnose se na sva prava koja djetetu omogućavaju aktivno sudjelovanje u društvu, među kojima su:
- pravo na slobodno izražavanje svojih misli
- pravo na slobodno izražavanje vjere
- pravo na udruživanje
- pravo na okupljanje.
Prava preživljavanja, razvojna prava, zaštitna prava i prava sudjelovanja raspisana su kroz 54 članka Konvencije o pravima djeteta.
Što učiniti ako primijetimo kršenje prava djeteta u vrtiću ili školi?
Ukoliko primijetite kršenje dječjih prava u vrtiću ili školi, razgovor i savjet možete zatražiti sa stručnom službom vrtića ili škole, a kršenje ste dužni prijaviti:
- Centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta
- Uredu Pravobraniteljice za djecu RH.
Pomoć također možete zatražiti putem Hrabrog telefona za mame i tate pozivom na broj 0800 0800 ili upitom na e-mail adresu savjet@hrabritelefon.hr.
Svaki odrasli pojedinac i skupina u društvu nosi svoj dio odgovornosti u zaštiti i promicanju svih dječjih prava koja su propisana Konvencijom o pravima djeteta. Nadalje, države potpisnice Konvencije su dužne organizirati svoje sustave kroz zakone koji će djeci osigurati logističku i financijsku podršku u zaštiti njihovih prava. Donošenjem Konvencije djeca su prestala biti isključivo skupina koju odrasli trebaju čuvati i brinuti o njihovom zdravlju, a postala su aktivni članovi zajednice čije želje, potrebe i mišljenje treba uvažavati. Dobrobit i interes svakog pojedinog djeteta je vrijednost prema kojoj svatko od nas treba živjeti!
