Kad sam prvi put postala mama bila sam zbunjena i uvijek u potrazi za raznoraznim korisnim savjetima. Iako misliš da ćeš bebu dočekati potpuno spremna obično to tako ne ispadne. Sva sreća tu su i svi oni dobri savjeti koje čuješ od prijateljica, poznanica ili drugih mama, no ipak postoje i oni koji više odmažu nego pomažu. Ovo je 5 savjeta koje bih voljela da nisam čula u prvoj godini majčinstva.
- „Uživaj dok su mali, to tako brzo prođe.“ Nakon 5 godina majčinstva, s djetetom koje uskoro kreće u školu, ovo je jedan od savjeta koji bih i sama dala jednoj novopečenoj mami. Ali… Onda se sjetim svega onoga što sam ja prošla u prvoj godini majčinstva i koliko je ta godina, iako predivna, bila užasno teška. Neprospavane noći, umor, dojenje koje je nekad bilo prebolno, usamljenost, nošenje, nunanje, buđenje, plakanje, zabrinutost… Nisam uživala baš u svakom trenutku i svakom danu. Da, istina je da to zaista tako brzo prođe i oni zaista brzo odrastu. Istina je da postoje dobri dani, ali postoje i oni loši dani. Dani koji se s vremenom zaborave, ali svejedno nam se u tom trenutku čine vječni. Dobro se sjećam koliko mi se kosa na glavi dizala kad bi mi netko rekao „uživaj dok su mali, to brzo prođe“, a ja sam u tom trenutku htjela samo razumijevanje i podršku. Nekog tko bi mi rekao: „Znam da je teško. Tu sam za tebe.“ Nekog tko bi me upitao: „Kako ti mogu pomoći?“. I upravo zbog toga ovo je savjet kojeg nikada neću izgovoriti na glas.
- „Spavaj kad beba spava“. Osobe koje ovo izgovore očito su zaboravile kako jedna beba spava. Ne znam spava li gore noću ili danju. I najčešće zaspi na tebi pa se bojiš čak i trepnuti da ju slučajno ne probudiš. I onda kad ju uspiješ opreznim pokretima kao da u rukama imaš tempiranu bombu, spustiti u krevetić, ne znaš bi li prije oprala zube, nešto pojela, skuhala ili jednostavno pogledala najdražu seriju. Čak i kada zaspeš uvijek si u stanju pripravnosti.
- „Ako si ti mirna, bit će mirna i tvoja beba.“ Ok, to mi je jasno. Djeca zaista osjete sve i često tu negativnu energiju htjeli- ne htjeli prenosimo na njih. Trudimo se, no ljudi smo od krvi i mesa. Majke smo s poludjelim hormonima. Jedan dan nam se plače, drugi dan smo sretne, treći zabrinute, četvrti anksiozne… Umjesto da mi kažeš kako se moram smiriti, pomozi mi da nađem način kako riješiti svoje probleme. S druge strane, postoje i totalno flegma majke koje imaju vrlo dinamičnu djecu.
- A sad ona najgora – „Sve je stvar dobre organizacije“. Ako dobra organizacija podrazumijeva tetu koja ti povremeno dođe počistiti stan, mamu koja ti svaki drugi dan donese ručak za dva dana, dadilju koja ti pokupi starije dijete iz škole, pa ti još stigneš i frizeru – da, onda je sve stvar dobre organizacije. No ako si majka koja kao i ja sve te stvari radi sama onda imaš često dane kad te ta tvoja dobra organizacija zezne. Dane kad je za ručak tost, dane kad si zatrpana vešem za peglanje i kad ti je život u totalnom kaosu.
- „Razmazit ćeš ga/ju“. Ta rečenica obično dolazi u paru s „previše ga/ju nosiš“, „ne diži ga/ju odmah kad zaplače“, „još spava s tobom u krevetu?“. Nisam još naišla na dijete koje je razmaženo zbog toga. A i da je, moje dijete – moja stvar.
