22.12.2021.

Stvari koje moramo naučiti svoju djecu

Od najranije dobi trudimo se i radimo s našom djecom kako bi ih pripremili za život. Od prvih dana učimo ih savladati prepreku po prepreku i učiti novim vještinama.

Živimo u digitalnom dobu kroz koje klinci savladavaju sasvim nove vještine, puno ranije su informatički pismeni i brže, jasnije i logičnije zaključuju sve što ima veze s tehnologijom, nego mi, odrasli. 

Ali, postoje te neke vještine, koje bismo nazvali „old school“, koje pomalo odlaze u zaborav, a osobno vjerujem kako bi bilo korisno znati ih.

Pisanje čestitki i razglednica

Sjećam se kako smo u školi učili kako napisati razglednicu i pismo. I sjećam se kako sam na svakom putovanju birala posebnu razglednicu koju ću poslati prijateljici, ljepila bih markice i čekala štambilj u pošti. Ali se još jasnije sjećam osjećaja kada bih dobila razglednicu u sandučić. Upravo to vrijeme koje odvajamo za napisati pismo ili razglednicu je ono što je dragocjeno. Dan danas imam kutiju bakinih pisama koje nam je slala preko zime. Njen krasopis i žuti papir, koji posebno šuška pod rukom. To su predivne uspomene i želim ih stvoriti i svojoj djeci. Ove blagdane šaljemo božićne čestitke, tim više jer živimo u zahtjevno doba kada ne možemo svakoga zagrliti i vidjeti. Zato ćemo ih zagrliti našim riječima ispisanim na papiru. 

Kako nešto popraviti, umjesto da se jednostavno baci i zamijeni novim

Danas je sve zamjenjivo, no što kada bismo naučili djecu da se i nešto slomljeno može popraviti? Pažljivo, mirno i strpljivo. Time ih učimo da čuvaju i cijene svoje i tuđe stvari. A najvažniji dio je upravo to što stvari mogu imati i emocionalni značaj, a to želimo čuvati sa svim ožiljcima i greškama. 

Čuvati ukrasni papir od poklona

Koliko god nema slađeg osjećaja od trganja ukrasnog papira s poklona pod borom, zamislite kako bi to bilo kada bi pokušali odmotati poklon tako da ne potrgamo cijeli papir, već da ga možemo reciklirati za neki drugi poklon? Ekološki i korisno. Recimo, kada sam bila dijete, mi smo zaista reciklirali ukrasni papir za iduću prigodu ili priliku. Istina, bila sam željna onih filmskih trenutaka trganja papira, ali evo, danas, i mi imamo taj običaj da čuvamo koliko možemo. 

Nazvati starije članove obitelji

Poruke i slanje fotografija apsolutno je ubrzalo način komunikacije do mjere da se više niti ne sjetimo nazvati. Nazvati starijeg člana obitelji je nešto što njima znači puno više od tekstualne poruke. Čuti glas preko telefona nije isto kao dobiti poruku. Ovo je toplije i opet pokazuje kako smo odvojili svoje vrijeme za čuti drugu osobu.

Kako štedjeti za nešto što nam je važno

Koliko i mi sami danas znamo kada i na koji način štedjeti? Prije par mjeseci jedna mudra žena otkrila mi je kako je ona krenula sa svojim klincima. Tjedno su dobivali 20 kn džeparca, 5 kn su morali spremiti u kasicu, 5 kn odvojiti za dobro djelo, a ostatak su mogli potrošiti na nešto što su htjeli. E kvaka je u tome da su mogli taj ostatak potrošiti, ali i staviti u kasicu i skupljati za željenu igračku. Odlična motivacija i dobra škola za budućnost! 

Ostaviti poruku na papiru bez posebnog razloga

Ovo je običaj koji će izvući osmijeh na svako lice. Svako jutro bi brata i mene na stolu dočekala poruka mame, najčešće s uputama koje sve obaveze imamo taj dan, ali uvijek je završavala s „voli vas mama“. Pamtim to kao jednu od najdražih uspomena. I danas, kada sam i sama majka, pišem poruke  svojim dječacima. Stariji čita i jako se razveseli. Ostavim je na komadiću papira na jastuku. Nedavno me oduševilo kada sam ušla u svoju spavaću sobu i našla nespretno ispisano „mama, volim te“ na svome jastuku. Divna i vrlo važna gesta za emocionalni razvoj i naše djece i nas samih. 

Razvijanje fotografija

Za kraj, danas gotovo sve fotografiramo i to smatram apsolutnom prednošću tehnološkog razvitka. Možemo zabilježiti sve važne trenutke kroz koje prolazimo svaki dan. Predlažem da odvojite vrijeme i razvijete neke od tih fotografija. Osjećaj držanja razvijene fotografije u ruci je neopisiv, a još moćnije je gledati u knjigu života. Probudi nam sve osjećaje i mirise koji podsjećaju na ono što smo proživjeli. 

Članak napisala:

Sonja Švajhler

Supermama dvojice živahnih dječaka. Zagrepčanka dalmatinskih korijena, pravnica po zvanju, urednica po zanimanju, ljubiteljica pisanja, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, žena kojoj kronično fali vremena.

Ostali članci