25.09.2025.

Klempave uši (klempavost) ─ izgled, operativni zahvat

Klempave uši nisu razlog za brigu, no mogu značajno utjecati na samopouzdanje vašeg djeteta. Ovo je sve što morate znati.

Klempave uši

Otapostaza ili odstojeća uška (jedna ili obje) drugi je naziv za klempave uši. Klempave uši su prirođena deformacija položaja i oblika uški, a može biti nasljedna ili ne. Ovakav položaj uški je estetski problem i ne utječe na sluh osobe, no ipak se često pristupa operativnoj korekciji položaja uški jer klempavost može dovesti do psiholoških problema osobe.

Što su klempave uši i kako izgledaju?

Klempave uši ili odstojeće uške jedna je od najčešćih anomalija uške i najčešće se javlja obostrano. Normalno je uška nagnuta i odmaknuta od glave pod kutem od 10 do 25 stupnjeva (aurikulomastoidni kut), ako taj kut prelazi 25 stupnjeva govorimo o odstojećoj, klempavoj uški. 

Ovisno o veličini tog kuta, uši mogu biti manje ili više klempave, odnosno manje ili više stršati sa strane. Druga definicija navodi da se radi o odstojećim uškama ako je uška od glave odmaknuta više od 2 cm.   Klempavost ušiju je estetski problem te ne utječe na kvalitetu sluha, ali utječu na samopouzdanje djeteta/osobe, mogu biti povodom za zadirkivanja i zlostavljanje od strane vršnjaka te se zbog psiholoških razloga preporučuje korigirati deformitet uški.

Što uzrokuje klempave uši?

Klempavost je najčešće genetski uvjetovana. Ako jedan ili oba roditelja imaju klempave uši postoji velika šansa da će i dijete imati klempave uši. Genetski uvjetovane klempave, deformirane uške su kongenitalne, dakle prisutne od rođenja i na njih ne utječe položaj spavanja bebe

Uzrok pojave klempavih, stršećih uški je pretjerani rast hrskavice, osobito stražnjeg dijela uške te dolazi do njenog nepravilnog formiranja, odmicanja od glave i stoga strše previše u stranu od glave

Uz stršeći položaj uške povezani su i pridonose klempavosti i i deformiteti razvoja same uške koja nije pravilno formirana. Najčešće nije dobro razvijen dio ušnog nabora (antihelix) ili je udubljenje (concha) uške preveliko, no mogući su i drugi pridruženi deformiteti izgleda uške. Jednostrani deformitet uške može biti uvjetovan položajem bebe u maternici, pa je postojao pritisak na ušku tijekom razvoja.

Prvi znakovi klempavosti kod beba

Odmah po rođenju bebe može se uočiti veći deformitet uške i klempavost, no blaži oblici klempavosti uočit će se tek s rastom glavice djeteta i ušiju tijekom prvih godina života, kada klempavost postane izraženija. Rana intervencija/liječenje klempavosti bez operacije moguća je ako se dijagnoza klempavih ušiju postavi u prvim tjednima života novorođenčeta. Smatra se da se radi o klempavim uškama ako su uške novorođenčeta odmaknute od glave više od 7 mm.  

Kako ispraviti klempave uši?

Način liječenja klempavih ušiju ovisi o tome radi li se o novorođenčadi ili o starijem djetetu i odraslim osobama. Smatra se da se u prvih 6 godina života dovrši 90% rasta i razvoja uške, a preostalih 10% rasta uške odvija se u kasnijem periodu života. 

Bez operacije (oblikovanje uški)

Kod novorođenčadi je hrskavica uški još vrlo mekana i može se oblikovati, no taj period traje samo 3 do 4 tjedna od rođenja, a nakon toga hrskavica postaje čvršća i ne može se više lako oblikovati. 

U tih prvih 4 tjedna od rođenja uška se može oblikovati (eng. ear molding) pomoću posebnog silikonskog kalupa koji se stavi na ušku i pričvrsti uz glavicu bebe te se nosi 24 sata kroz 6-8 tjedana. Kod starijih beba može se pokušati ova metoda, ali se kalup mora dulje nositi, a kod veće djece ovakvo liječenje uopće nije uspješno zbog čvršće hrskavice koja se više ne može oblikovati.

Kirurško liječenje (otoplastika)

Klempave, odstojeće uške kod starije novorođenčadi, male i veće djece te odraslih mogu se liječiti jedino operacijom koja se naziva otoplastika. Operacija klempavosti i korekcija uški se preporučuje napraviti nakon 6. godine života djeteta kada je dovršeno 90% rasta uške, a prije polaska u školu jer zadirkivanja zbog izgleda počinju upravo u prvim razredima osnovne škole te se operacijom prije škole nastoje izbjeći psihološke posljedice kao što su manjak samopouzdanja i socijalna anksioznost kod djece. Naravno, operacija se može napraviti i u kasnijoj dobi (nikada nije kasno). 

Otoplastika se može raditi na teret HZZO-a (na uputnicu) do 18. godine života, a za starije od 18. godina uz plaćanje ili u privatnim klinikama po cijeni od 1,000 do 2,000 EUR.

Otoplastika

Kako izgleda postupak kirurškog zahvata?

Otoplastika je kirurški zahvat koji rade specijalisti otorinolaringologije (specijalist za uho, grlo i nos). Kod djece se otoplastika izvodi u općoj anesteziji, a kod odraslih se može napraviti i u lokalnoj anesteziji.  

Vrsta zahvata pri operaciji se određuje individualno prema obliku uške i stupnju klempavosti, ali najčešće zahtijeva manji rez sa stražnje strane uške i kasnije će se iza uha vidjeti samo manji ožiljak. Isti dan nakon zahvata dijete može ići kući, a na uhu će imati zavoj koji štiti uške kroz 5 do 10 dana

Konci (šavovi) se uklanjaju tjedan dana nakon operacije i tada se dijete može vratiti u školu, dok se sportske aktivnosti odgađaju još 2 do 3 tjedna zbog mogućih udaraca i ozljede uške (npr. kontaktni sportovi, naguravanje među djecom i slično). Ova operacija nije rizična te su komplikacije rijetke.

 

Klempavost ili odstojeće uške najčešći su deformitet uški. Klempave uši ne utječu na sluh, ali predstavljaju estetski problem koji mnogoj djeci i odraslima narušava kvalitetu života. Samopouzdanje i osobnu vrijednost djeci trebamo razvijati ne bazirano na vanjskom izgledu, no ipak zbog zadirkivanja vršnjaka djeca s klempavim ušima imaju psiholoških problema i često dolazi do razvoja manjka samopouzdanja i socijalne anksioznost te se preporučuje korekcija uški prije polaska u školu.

Helena Šimurina

Članak napisala:

Helena Šimurina, dr. med., specijalist obiteljske medicine

rođena je 16.04.1972. u Zagrebu. Završila je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1996. godine te 1997. nakon obaveznog pripravničkog staža počinje raditi kao liječnik obiteljske medicine u Domu zdravlja studenata u Zagrebu. Tijekom 1998. pohađa poslijediplomski studij iz školske medicine, a od 2005. do 2008. godine prolazila je specijalističko usavršavanje i poslijediplomski studij iz obiteljske medicine te je 2008. godine položila specijalistički ispit. Do 3. mj. 2021. radila je kao specijalist obiteljske medicine u Domu zdravlja Zagreb Centar, a nakon toga u Privatnoj specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine, Helena Šimurina. Kroz godine rada iskazuje veći interes za preventivnu medicinu, holistički pristup osobi i njenim tegobama te za potporno prirodno liječenje, fitoterapiju i mikronutriciju.

Ostali članci