Prije nego što sam postala mama znala sam otprilike kroz kakve faze prolazi dijete tokom odrastanja. Znala sam da ću prvu godinu majčinstva živjeti s bebom u totalnoj simbiozi radeći sve s jednom rukom, a da će druga godina donijeti i one „terrible twos“ o kojima su mi svi pričali. Surfala sam po internetu i čitala o borbi s tantrumima i bila sam spremna. Kod nas je sve bilo školski. Od bacanja po podu do vrištanja u redu za blagajnu. Preživjeli smo. Sad smo mirni do tinejdžerskih dana. Barem sam tako mislila, sve dok moje dijete nije otpuhalo četiri svjećice na torti.
I upravo sam tad otkrila da i za četverogodišnjake postoji naziv – fournado. Ne bih se mogla više složiti, zaista su kao tornado. Ili još bolje rečeno, ponekad ćete se nakon cijelog dana s četverogodišnjakom osjećati kao da vas je pomeo tornado.
Četverogodišnjaci su male pričalice. Toliko pričaju da ponekad poželiš da se rađaju s „mute“ opcijom. No isto tako su i male svađalice. Reći će vam sto puta da vas vole, ali naviknite se i na rečenice kao što je „Ti više nisi moja mama.“ Bila sam u depresiji dva dana, sad sam se naviknula.
Pametni su i vrlo te dobro znaju vrtjeti oko prsta. A toliko su slatki da ćete skoro svaki put pasti na njihov šarm.
Pametni su i bistri. Ponekad se čini kao da vam čitaju misli i poznaju vas bolje nego što vi poznajete sami sebe. Kradu vaše rečenice i vaše izraze. Pripremite se, bit će i prostih riječi, bez obzira upotrebljavate ih ili ne. Oni jednostavno sve upijaju.
Tvrdoglavi su i uporni. Ne staju dok ne dobiju ono što su zamislili. Naoružajte se s puno strpljenja ako se namjeravate upuštati u pregovore s četverogodišnjacima.
Četverogodišnjaci sve žele sami. Od oblačenja i vezanja tenisica do pomaganja u kućanskim poslovima. Vole se osjećati korisno i raditi ono što i mi veliki radimo. Zaista je super kad svom djetetu napokon možeš reći da ti da čašu vode. Manje je super kad čuješ „Mama, ja sam se sam obrisao“, a nije mala nužda u pitanju.
I ako mislite da su „terrible twos“ prošle – grdno ste se prevarili. S četiri godine javljaju se opet, u nekom drukčijem obliku. Možda nema bacanja po podu, ali nikad ne znate kako jednom četverogodišnjaku možete pokvariti dan. Popis najčešćih stvari kod nas: krivo zavezane tenisice, etiketa na majici, trenirka koja spada, ali ju odbija zavezati, kad mama upali svijetlo u ulazu prva, mali dio tetovaže koji se nije preslikao, ako mama poliže poklopac od jogurta, mikroskopski komadići povrća u tjestenini, šnita kruha prepolovljena na pola, krivo namazana šnita kruha…Nastavi niz.
Da, izludit će vas. Isfrustrirati. I izmoriti.
Ali divno je gledati kako postaju odrasli ljudi. Četverogodišnjaci su prije svega slatki i smiješni i iako ne znam što me poslije ovog čeka, čini mi se da mi je, koliko god izazovna bila, ovo najdraža faza.